Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ŽENE NA TRŽIŠTU RADA: Manje plaćene od muškaraca

Objavljeno prije

na

Najviše žena u Crnoj Gori zaposleno je u kategoriji uslužni radnici i trgovci; trgovina na veliko i malo je djelatnost u kojoj su zarade najniže u državi. Podaci koji govore o tome godinama se ne mijenjaju. Tamo gdje je više novca manje je žena, iako je rijetko riječ o tome da su žene za isti posao manje plaćene od muškaraca. Do razlike dolazi na nježnije načine – na primjer tako što žene ne dobiju priliku za plaćeni dodatni rad ili službena putovanja. One žure kući, čeka ih neplaćeni kućni rad.

U Crnoj Gori zaposleno je 96,6 hiljada žena i 114,3 hiljade muškaraca. Prema Monstatovim podacima iz Ankete o radnoj snazi za prvi kvartal 2015. godine aktivno stanovništvo, starije od 15 godina, čini 140,1 hiljada muškaraca i 117,5 hiljada žena. Stopa aktivnosti kod muškaraca je 57,3, a kod žena 45,9 odsto. Stopa zaposlenosti kod muškaraca iznosi 46,8, a kod žena 37,7 odsto. Stopa nezaposlenosti kod žena manja je nego kod muškaraca i iznosi 17,8 dok je kod muškaraca 18,4 procenta. Taj podatak ne znači da žene lakše dolaze do posla već da ga manje traže.

Nije problem u obrazovanju. Više i visoko stručno obrazovanje u aktivnom stanovništvu ima 23,6 odsto muškaraca i 32,3 odsto žena. Žena je, istina, više i među onima bez ikakve ili sa nedovršenom osnovnom školom – 1,8 odsto. U toj kategoriji je 0,6 odsto muškaraca.

Da muškarcima mnogo lakše polazi za rukom da dobiju više i time bolje plaćene pozicije pokazuje podatak da u kategoriji “zakonodavci, funkcioneri i rukovodioci” radi 8.300 muškaraca i 2.400 žena, osnosno 7,3 prema 2,5 odsto. Žena ima više među stručnjacima, stručnim radnicima i tehničarima.

“Ekonomski polozaj žena u Crnoj Gori je nepovoljan. Zvanična statistika kaže da su žene, iako procentualno bolje obrazovane, uglavnom zaposlene u oblastima koje donose niže zarade. Čak i kad muškarac i žena rade u istoj oblasti i obavljaju isti posao za istu platu, ukupna zarada muškarca je veća, jer je češće u prilici da ostvaruje primanja po osnovu službenih putovanja, članstva u komisijama i upravnim odborima i slično. Procenat žena u upravljačkim strukturama, koje statistika prepoznaje kao kategoriju “zakonodavaca, funkcionera i rukovodilaca” je svega 25 procenata”, ocjenjuje u izjavi za Monitor Sanja Elezović nezavisna ekspertkinja za rodnu ravnopravnost.

Nada Drobnjak, poslanica DPS-a, kaže za Monitor da u Crnoj Gori već godinama važi podatak da su ženske plate 14 odsto manje od onih koje primaju muškarci. “To pokazuje da su žene ipak na manje plaćenim mjestima i da imaju manje privilegija kao što su članstva u raznim radnim grupama i slično. I dalje postoje ‘stakleni plafoni’ koji ne daju ženama da napreduju u karijeri i dođu do pozicija na kojima bi bile i bolje plaćene. Razlika u prosječnoj plati za žene i muškarce jedino se na taj način može čitati”, objašnjava Nada Drobnjak.

“Žene bi u Crnoj Gori morale, umjesto osam, da rade 9,12 sati da bi imale istu platu kao muškarci, uz sav neplaćeni rad kod kuće”, kaže Nada Drobnjak. Ona napominje da se ne smije zaboraviti prethodni sistem i da treba očuvati standarde ženskih ljudskih prava koji su tada postojali.

Upravo zbog standarda koji su važili u vrijeme socijalizma i počeli da se gube tokom tranzicije, posao u državnim firmama i dalje se u Crnoj Gori smatra oazom za žene. Tamo se uglavnom ne dovode u pitanje trudničke nadoknade; bolovanja, na primjer zbog bolesti djece, nije teško ostvariti iako su smanjenja plata za one koji odsustvuju sa posla po tom osnovu u blagom, ali stalnom porastu.

Bez obzira na to da li je riječ o privatnom poslodavcu ili državnom poslu, muškarci bolje stoje kada je riječ o vrsti ugovora koji imaju sa poslodavcima, više žena radi privremene poslove. Iako je među onima koji imaju pismeni ugovor sa poslodavcem za 0,1 odsto više žena, više muškaraca ima stalno zaposlenje – njih 73,9 prema 69 odsto žena. Privremeni posao, ugovor ograničenog trajanja ili do završetka određenog zadatka ima 26,1 odsto muškaraca i 31 odsto žena.

Nakon što je deindustralizacija zemlje uzela danak, Crna Gora je postala zemlja usluga. U tim djelatnostima ukupno u Crnoj Gori radi 85,1 odsto žena. Taj procenat je kod muškaraca znatno niži – 68.3 odsto. U sektoru usluga zarade su po pravilu značajno manje nego, na primjer, u finansijskim ili poslovima u oblasti energetike.

U kategoriji “uslužni radnici i trgovci” radi 24,1 hiljada muškaraca i 30,1 hiljada žena. U procentima – 21,1 odsto muškaraca i 31,2 odsto žena.

Prosječna plata u trgovini na veliko imalo u Crnoj Gori je u maju ove godine bila je 330 eura. To je za 150 eura manje od prosječne plate koja iznosi 480 eura. Pored niskih zarada posao prodavačice kod nas podrazumijeva neplaćeni prekovremeni rad, problematičan godišnji odmor i rad tokom praznika.

Statistika pokazuje da žene teže nalaze posao i kad su visoko obrazovane. Među onima koji su završili fakultet, akademiju, visoku školu, magistrirali ili doktorirali, a nemaju posao, ima 10,4 odsto muškaraca i 18,6 odsto žena.

Žene čine veći dio neaktivnog stanovništva; od onih koji ne traže posao 138,4 hiljada su žene, a 103,8 hiljada je muškaraca. Zbog “drugih ličnih i porodičnih obaveza” posao ne traži 7,5 hiljada muškaraca i čak 33.800 žena. Zanimljivo je da u posljednjoj Anketi o radnoj snazi Monstat ne bilježi nikoga u kategoriji osoba koje posao ne traže zato što vode računa o djeci ili nezbrinutim odraslim osobama. Taj podak teško može biti tačan, ali se, možda može objasniti time da je ljudima, naročito ženama u Crnoj Gori, ako žele da nađu posao pametnije da djecu ne pominju.

U obrazovanju u Crnoj Gori radi 3,5 hiljada muškaraca i 10,2 hiljade žena. Prema podacima koje je ranije objavio Evropski pokret u Crnoj Gori na nivou osnovne škole, iako muškarci čine 31 procenat zaposlenog kadra, u 85 odsto slučajeva su na funkcijama direktora škole. U srednoj školi čine 37 odsto, ali su direktori u 90 odsto srednjih škola.

Sanja Elezović naglašava da je položaj žena “naročito alarmantan” kada je riječ o preduzetništvu. “Imamo nešto manje od 10 odsto žena vlasnica preduzeća, što je najmanje u regionu. Takodje, veoma malo žena su vlasnice nekretnina, što ih ogranicava prilikom uzimanja kredita i razvoja poslova. Jednom riječju, iako su zakonski izjednačene sa muškarcima, žene su u mnogo nepovoljnijem položaju. Da ne pominjemo žene koje pripadaju osjetljivim kategorijama – Romkinje i Egipćanke, žene sa invaliditetom, teže zapošljive i slično”, objašnjava Sanja Elezović.

Ona smatra da će u procesu integracija, Crna Gora morati da se ozbiljno pozabavi ovim pitanjima, uključujući pitanja jednakog pristupa trzištu rada, jednakim zaradama, sprovodjenju politika za podsticanje ženskog preduzetništva, ekonomskom osnaživanju ranjivih grupa i slično.

U Uniji poslodavaca Crne Gore (UPCG) kažu da u Crnoj Gori nedostaju zvanični statistički podaci o učešću žena i muškaraca na menadžerskim pozicijama, na pozicijama izvršnog direktora i u upravljačkim tijelima u kompanijama. “Bolje plaćene poslove u Crnoj Gori obavljaju muškarci, a ne žene koje su, prema dostupnim statističkim podacima, obrazovanije od muškaraca”, kaže za Monitor Zvezdana Oluić, šefica sektora za PR i marketing i savjetnica za žensko preduzetništvo u Uniji poslodavaca.

Prema podacima iz istraživanja o ženama u biznisu i menadžmentu u Crnoj Gori, koje je UPCG realizovala 2013. žene su najzastupljenije na srednjem menadžerskom nivou upravljanja u preduzećima na kojem su prisutnije u odnosu na muškarce. Na svim drugim nivoima primjetno je veće učešće muškaraca nego žena menadžera, pri čemu je ta razlika najveća upravo na najvišem hijerarhijskom nivou upravljanja – 58,8 odsto muškaraca i 42,4 odsto žena.

“Žene predstavljaju izuzetno snažan resurs čiji je potencijal za razvoj Crne Gore ogroman. Ne bi bilo dobro da to na vrijeme ne shvatimo i pružimo im očekivanu podršku. Konačno – to je u interesu svih nas”, ocjenjuje Zvezdana Olujuć.

Uprkos zakonskim rješenjima koja uglavnom štite ženska ljudikska prava, stvarnu jednakost žene će u Crnoj Gori, po svemu sudeći, još čekati.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon ubistva Baranina, mediji su objavili da su ga nadzirali policajci. Upravo zato nameće se pitanje  kako se onda našao na meti ubica. Ko je zatajio i procijenio da mu ne treba policijska zaštita, nakon što je istražnim organima saopštio svoja saznanja, ali i strah da mu je bezbjednost ugrožena

 

Nakon dugog zatišja pripadnici kriminanih grupa su u utorak pokazali smjelost koju su godinama ranije iskazivali ubijajući svoje mete ne mareći za doba dana, mjesto, niti da li će biti nevino stradalih.

Na nepunih 200 metara od stanice barske policije hicima iz automatske puške je ubijen Baranin Edmond Mustafa, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana. Ubica mu je nešto poslije devet sati prišao s leđa i u njega ispalio, prema prvim informacijama, čak 12 hitaca.

Dvadesetdevetogodišnjak je na mjestu ostao mrtav, a ubica je pobjegao električnim trotinetom. Uslijedila je policijska potraga za ubicom koja je rezultirala hapšenjem Baranina 27.godišnjeg Dina Ibrahimovića.

„U roku manjem od pola sata su locirali lice za koje su postojali osnova sumnja odnosno postojali indikatori da se radi o izvršiocu ovog krivičnog djela koji je u roku od pola sata u naselju Bjelište lociran, sustignut u bjekstvu, savladan i doveden u službene prostorije odjeljenja bezbjednosti Bar. Prilikom bjekstva ovog lica isti je koristio moped- električni trotinet, kacigu na glavi, a u neposrednoj blizini ovog lica pronađena je automatska puška za koju se sumnja da je korišćena u izvršenju ovog krivičnog djela, saopštio je medijima Lazar Šćepanović, v.d.pomoćnika direktora Uprave policije.

Samo nekoliko sati nakon zločina, osumnjičeni Ibrahimović priveden je dežurnoj tužiteljki Ireni Burić, ali o zločinu nije želio da govori. To je novinarima kazao njegov advokat Damir Lekić.

„Dinu Ibrahimoviću je stavljeno na teret dva krivična djela. Ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Nakon što je od strane državne tužiteljke poučen o svojim pravima i obavezama, i nakon što je obavio poverljiv razgovor sa braniocima, on je iskoristio zakonsko pravo i branio se ćutanjem, što znači da nije iznosio odbranu i nije ni odgovarao na pitanja državne tužiteljke, kazao je advokat Lekić.

Žrtva i osumnjičeni za ubistvo su poznati istražiteljima. Kako tvrde iz bezbjednosnih službi, osim što su pripadali istoj kriminalnoj organizaciji, nekada su bili i bliski prijatelji.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septebra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plate koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da su za to kria prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Iako je Sindikat uporno tražio nastavak pregovora oni nijesu uslijedili uglavnom zbog zauzetosti premijera i ministra finansija. Ministarstvo prosvjete je dan prije zakazanog štrajka pozvalo prosvjetare na dogovor i tražilo da se štrajk odgodi. Odgađanje je odbijeno, a razredne starješine su porukama  obavještavale roditelje da li će im djeca u ponedjeljak ići u školu.

I u Ministarstvu kao da su znali da do dogovora neće doći, pa su za nedjelju, danu pregovora sa sindikatom, direktori obrazovnih ustanova, u grupama,  čekali na sastanak sa ministarkom Jakšić-Stojanović. Dio javnosti je  ovo vidio kao disciplinovanje direktora. Ministarka je izjavila da je njena zakonska obaveza da upozna direktore sa njihovim pravima i obavezama.

,,U nedelju ujutru imali smo 160 škola sa 50 odsto štrajkača. Poslije sastanka sa ministarkom 138 skola. Šta je bilo u nedelju veče i ponedeljak ujutru ne mogu vam reći”, izjavio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Sindikat je optužio ministarstvo da su dali instrukcije direktorima škola da štrajkače prebroje i da im ukažu kako mogu dobiti otkaze. U zastašivanje su se uključili i pojedini, od ranije poznati, pravni eksperti. Tako je profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer konstatovala da,   ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao dobiti otkaz.

Na dan početka štrajka, Ministarstvo je Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uputili zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti, a sve sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Iz tog resora navode da su predstavnici Sindikata 7. februara 2024. dostavili ministarstvu odluku o stupanju u generalni štrajk, kao i odluku o minimumu procesa rada, koje su, kako tvrde, jednostrano donijeli. Iz Osnovnog suda su odgovorili da će hitno razmotriti ovu tužbu.

Iz Sindikata su  sredinom ovog mjeseca kod Agencije za mirno rješavanje sporova pokrenuli postupak kojim bi se utvrdio minimum  procesa rada.  Oni napominju da su proteklih osam godina, od donošenja Zakona o štrajku 2015, raznim vladama i resornim ministarstvima upućivali zahtjeve za utvrđivanje i donošenje akta o minimumu procesa rada. Oni su to ignorisali iako je iniciranje dogovora njihova obaveza, predviđena 90 dana od donošenja zakona. Kako to nije urađeno za osam godina iz Sindikata ističu da se Vlada uporno poziva na Uredbu iz 2006. godine kojom je štrajk u predškolskim i ustanovama osnovnog obrazovanja potpuno zabranjen, i koja omogućava direktorima da zaposlenima daju otkaze i pri pomisli na štrajk.

Nakon dogovora, obje strane su najavile povlačenje tužbi.

Da se sve dodatno zaoštri potrudila se i policija. Potpredsjednik Sindikata prosvejte Jovan Drašković kazao je u ponedjeljak da su policijski službenici obilazili ustanove u štrajku. ,,Službenici Uprave policije posjetili su mnoge podgoričke, ali i crnogorske ustanove. Tražili su razne, vrlo čudne informacije: kako se odvija nastava, a to pita inspektor za kriminalitet, bez ikakvog naloga… U školi u kojoj ja radim bio je inspektor za ekonomski kriminalitet koji je pitao kako se nastava planira, njegov kolega kasnije je zvao upravu i pitao za dodatne informacije u vezi sa nastavom”, kazao je Drašković. On je tražio od nadležnih da objasne ko je donio takvu odluku i čemu ta ispitivanja služe.

Objavljena je informacija da je policajac u školi u Rožajama fotografisao zaposlene. Uprava policije je saopštila da istražuju taj slučaj. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama Aldin Kalač kazao je da su profesori iz Srednje stručne škole u tom gradu podnijeli prijavu ODT protiv F. M. zbog krivičnih djela neovlašćeno fotografisanje i zloupotreba službenog položaja.

Iz Ministarstva prosvjete su se branili da je policicija obilazila škole samoinicijativno. Iz Uprave policije je saopšteno da su njihovi službenici škole obilazili u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. ,,Obilazak je izvršen, između ostalog, i radi upoznavanja sa činjenicama u odnosu na vrijeme, mjesto, obim, tok i način održavanja štrajka i mogućih neprijavljenih javnih okupljanja sa stanovišta javnog reda i mira i bezbjednosti građana, a posebno učenika”.

Štrajk je, naravno dobio i političku dimenziju. Opozicija je bila jednoglasna u kritici nedemokratskih, neki su pominjali i staljinističke metode, nove vlasti.

Samo dan prije dogovora premijer Spajić je izjavio da mu nije jasno što prosvjetari traže i da neće popustiti pred njihovim pritiskom. Iz njegove partije su sindikalcima prebacivali da se baš i nijesu bunili za DPS zemana. ,,Voljela bih da se Sindikat prosvjete borio proteklih devet godina”, izjavila je ministarka Jakšić-Stojanović.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, je prekorio partijske kolege.   Pozvao je Vladu da odgovornije uđe u razgovore sa Sindikatom prosvjete. Povodom štrajka prosvjetara, kazao da je zabrinjavajuće to što su  mnogi roditelji tek u nedjelju saznali da im djeca neće moći da idu u školu jer neće biti nastave. ,,Zaista ne znam kako smo došli u ovu situaciju u kojoj djeca najviše ispaštaju”.

Ostali sindikati dali su podršku Sindikatu prosvjete. Jedan od mnogobrojnijih, Sindikat zdravstva istakao je da Vlada Crne Gore beskrupulozno i arogantno krši granski kolektivni ugovor: ,,Ukoliko Vlada Crne Gore obesmisli kolektivno pregovaranje i prekrši granski kolektivni ugovor Sindikata prosvjete onda je potpuno jasno da sindikalne organizacije treba transformisati u sportsko rekreativna društva i agencije za kupovinu roba i usluga na rate”.

Iz Sindikata Uprave i pravosuđa smatraju da se to upravo i dešava. Nakon dogovora Vlade i Sindikata prosvjete, predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević upozorio je da ,,premještanje tabela sa koeficijentima iz Granskog kolektivnog ugovora u novi Zakon o zaradama, koje je predviđeno Sporazumom premijera Milojka Spajića sa Sindikatom prosvjete, znači da se o visini zarada i koeficijenata neće pitati zaposleni, već skupštinska većina ili Vlada”. Iz ovog sindikata su upozorili da je značenje tih namjera uvod u autokratiju.

U vrijeme prošle autokratije najveći štrajk prosvjetara desio se 2002. Trajao je 10. mjeseci, okončan je povišicom od osam procenata, nakon štrajka glađu prosvjetnih radnika u Bijelom Polju. Tokom ovog štrajka i prosvjetari u Pljevljima iskazali su svoju spremnost da ako sve potraje stupe u štrajk glađu.

Kada se o prosvjeti radi, sem priče o platama u drugim promjenama nijesmo puno odmakli. Nakon promjene vlasti premijer Zdravko Krivokapić je javno vikao na prosvjetne radnike, ministarka Vesna Bratić je nezakonito dijelila otkaze i zapošljavala politički podobne kadrove. Prošli ministar Miomir Vojinović je za svog mandata, pod pritiskom roditelja, aminovao prepisivanje na maturskim ispitima.

O kvalitetu obrazovanja, prebukiranosti škola, nedostatku profesorskog kadra, neodgovornosti pojedinih predavača, velikom pritisku roditelja, nasilju u školama… priča se sporadično i ne nude se sistemska rješenja. Do nekog novog štrajka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo