Povežite se sa nama

DRUŠTVO

STRADANJE RADNIKA NA POSLU: Ćuti, trpi

Objavljeno prije

na

Prošlog oktobra doznali smo, egzaktno, koliko u Crnoj Gori vrijedi radnički život i njegova bezbjednost: nakon, za kratko vrijeme, druge (!) eksplozije u mojkovačkoj fabrici oružja Tara (prilikom prve povrijeđena je jedna osoba), kada je šest zaposlenih zadobilo teške povrede, država (Uprava za inspekcijske poslove) je kaznila fabriku sa 500, a direktora sa – 30 eura! Nije trebalo čekati mnogo, Tarom je, ovog jula, odjeknula treća eksplozija. Poginula je dugogodišnja radnica Slobodanka Ćorić, a sedam radnika je povrijeđeno. Kakva (prethodna) kazna, takav ishod. Sistem.

Nije to samo problem Tare. Naprotiv. Sredinom februara u pogonu Kovačnice Željezare Toščelik u Nikšiću teško je povrijeđen 29-godišnji Milun Todorović. Polomljene su mu obje noge, nešto ispod koljena, u trenutku kada se sa prese odlomio komad čelika i sručio na njega. Par dana ranije, u istoj Kovačnici, radnik Ratko Gardašević prilikom kačenja materijala za kamion, ostao je bez prsta! Tokom dvije prethodne godine u Kovačnici su poginula dva radnika. I u čeličani je, ranijih godina, povrijeđeno više njih.

Nakon što su Todoroviću polomljene noge oglasio se sindikat Željezare i pozvao nadležne da reaguju. Kazali su da radnici moraju da rade po 16 sati, da su izloženi maltretiranju i vrijeđanju, te da bolovanje ne smiju da koriste, u strahu da ne bi ostali bez posla. Ništa.

Slično smo čuli i ovih dana, nakon tragedije u Tari: u Mojkovcu mnogi nezvanično kažu da su zbog povećanog obima posla radnici iscrpljeni i psihički i fizički jer rade prekovremeno i u različitim smjenama.

A tek “sporadični” slučajevi. Krajem juna pročitali smo vijest: “Na odjeljenju intezivne njege preminuo je R.E. (1978) iz Tutina usljed povreda zadobijenih na gradilištu 26. juna.” Pa, početkom maja: građevinski radnik Norbert Kiš poginuo je kada je pao sa skele nedovršene zgrade u Bečićima. Pa, prošli avgust: tridesetsedmogodišnji Zoran Rovčanin preminuo je nakon eksplozije u plinari u nikšićkom naselju Rubeža. Pa, januar 2013. godine: državljanin Srbije Božimir Ilić poginuo je prilikom pada sa građevine. Pa, u nedogled.

Povrede i pogibije na radu dešavaju se i drugdje. Suština je u drugome: u odnosu države prema jednom od najvažnijih pitanja rada i radnika – zaštite na radu, zaštite života radnika. Koliko često prosječan čovjek, koji nema priliku da posmatra radnike u fabrikama, može, na građevini, skeli – recimo, da vidi poptuno obezbijeđenog radnika? . Rijetkost. Time se bavi sistem. Ili, kao kod nas – ne bavi.

Lider Radničke partije Janko Vučinić za Monitor kaže da je odnos prema radnicima dio šire priče, o odnosu vlasti prema investitorima.

“Za većinskog vlasnika fabrike oružja Tara, Vlada je prije nepunu godinu inicirala i uspjela da izglasa u parlamentu izmjene Zakona o stranim investicijama na osnovu kojeg je švajcarska kompanija BT International postala većinski vlasnik jedine fabrike oružja u Crnoj Gori. S obzirom da za vlasnika te kompanije Hajnriha Tometa postoje sumnje da se bavio trgovinom i švercom oružja, a da je jedan od direktora iz te kompanije bio strastveni zaljubljenik i autor pornografskih snimaka za koje se javno oglašavao i nudio takav posao našim djevojkama, ne bi trebalo da nas začudjuje sve ovo što se dešavalo .”

Vučinić naglašava da se tragedija u Tari desila u nedjelju, neradni dan, što je čest primjer kod poslodavaca u Crnoj Gori, da želeći što manje rashode angažaju što manji broj radnika koji su primorani raditi prekovremeno.

“Da li se taj prekovremeni rad plaća po zakonu je veliko pitanje jer se većina radnika nalazi u vrlo teškoj socio-ekonomskoj situaciji i često su ucijenjeni prijetnjom otkaza. Sasvim sigurno, taj prekovremeni rad se ne uvodi po zakonu, jer su u našem random zakonodavstvu vrlo oštri kriterijumi za uvođenje prekovremenog rada, koji se može uvesti samo u slučaju ugrožavanja života i materijalnih dobara i vremenski ograničeni na deset sati nedeljno, što se u velikoj mjeri zloupotrebljava.”

Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđan Kaković za naš nedeljnik kaže da se u Crnoj Gori ne poštuju fundametalna radna prava zaposlenih, kao što su na primjer pravo na 40-to satnu radnu sedmicu i godišnji odmor. Eklatantni primjeri: Željezara i KAP.

“U Željezari su naše kolege bile primorane da rade sveke sedmice od 10 do 20 sati prekovremeno. Poslodavac za njih nije imao milosti kada su se prvi put, nakon devet mjeseci, pobunili protiv izrabljivanja. Dobili su otkaze, iako po Zakonu imaju pravo da odbiju nalog poslodavca ukoliko im ugrožava život i zdravlje, a oni su radili najteže i najopsanije poslove, uglavnom u noćnoj smjeni. Radnici KAP-a ni nakon dvije godine rada ne mogu da ostvare pravo na godišnji odmor, iako Zakon kaže da se zaposleni ne mogu odreći prava na godišnji odmor, niti im se to pravo može ostvariti. Dakle, u oba slučaja radnici su ostali nezaštićeni.”

Vučinić tvrdi da posklodavci u većini slučajeva, kaže, ne poštuju elementarno radničko pravo na osmočasovni radno vrijeme sa pauzom od pola sata za odmor u toku rada. “Da ne pričamo o pravu za korišćenje godišnjeg odmora, minimalnom odmoru od 16 sati između dva radna dana ili obaveznom odmoru u toku radne nedelje. Sada je najizraženiji problem neuplaćivanja poreza na zarade i obaveznog socijalnog osiguranja, tako da imamo neshvatljivo veliki broj slučajeva da su radnici zakinuti za višegodišnje neuplaćivanje doprinosa za penzijsko osiguranje.”

Keković ne vidi problem toliko u propisima, koliko u njihovom nepoštovanju. Navodi važnost Akta o procjeni rizika na radnom mjestu, što je ključni akt, koji poslodavci moraju da obezbijede kada je u pitanju zaštita i zdravlje zaposlenih na radu.

” Iako je još Zakon o zaštiti na radu iz 2004.g. propisao obavezu da svi poslodavci moraju donijeti taj akt, to još nije urađeno u najvećem broju preduzeća, a što je najgore tome se i dalje gleda kroz prste. Treba naglasiti da ćemo na putu integracija u EU morati značajno da poboljšamo stanje u ovoj oblasti i pokažemo da se mjere za zaštitu i zdravlje na radu efikasno primjenjuju.”

Sagovornici Monitora pozivaju da se preduzmu hitni konkretni koraci. Srđan Keković smatra da prvenstveno treba ojačati Inspekciju zaštite i zdravlja na radu i drastično pooštriti kontrole i sankcije u ovoj oblasti.

Pitanje je da li je to, sa ovakvom vlašću, moguće. Janko Vučinić, upozorava. “U Crnoj Gori gdje četvrt vijeka vlada udbaško-mafijaška tvorevina koja sebe naziva političkom partijom, nimalo nije iznenadjujuće što se radnici tretiraju kao potrošni materijal i što su zdravlje i životi radnika postali najeftinija roba.”

Bojan Baća: U crnogorskom društvu radnika nema

“Nekada su industrijski radnici bili glavni društveni akter, a danas je njihova prisutnost u javnoj sferi svedena na sporadično pominjanje u crnoj hronici. Da sam ciničan, rekao bih da u nedavnim dešavanjima postoji nekakva jeziva simbolika: danas (preostali) radnici umiru i bivaju ucijenjeni poput radničke klase tokom tranzicionog perioda – gubeći pravo na dostojanstven život od sopstvenog rada, kaže za Monitor sociolog Bojan Baća.

“U crnogorskom društvu radnika više nema, ostali su samo zaposleni (i nezaposleni): zabavljeni o svom ličnom jadu, neorganizovani, bez ikakve svijesti o pripadanju jednom većem kolektivitetu. Kao fragmentirana skupina, njihova moć uticaja, odnosno pritiska, gotovo je nikakva. Oni postaju vidljivi u našem društvu samo kada se odluče na radikalnije metode protesta, odnosno kada žele da skrenu pažnju na svoje muke. Ukoliko rade u neljudskim uslovima, u medijima se obično prozovu “gazde” i ukaže se na njihovu bahatost.

Međutim, situacija u kojoj se našao radnik danas nije problem našeg mentaliteta, već se radi o kapitalizmu imanentnoj razgradnji svih prava koje je, recimo, radnička klasa uživala u bivšoj Jugoslaviji, od sigurnosti radnog mjesta, preko slobodnog pristupa kvalitetnom obrazovanju i odmoru, do investicija u javne stambene fondove. Kako radnici više nisu u stanju da se samoorganizuju i zaštite svoja prava kroz uticaj na zakonodavstvo, mislim da ne treba mnogo polagati nade ni u državu, ni u partije, a ponajmanje u civilni sektor.

Njihova liberalna optika ne dozvoljava im da prepoznaju kolektive poput klase, samo pojedince i, eventualno, grupe zasnovane na etnicitetu ili seksualnoj orijentaciji. Od Evropske unije, možda? Slučaj Grčka pokazao nam je da briselska birokratija i krupni kapital, čije interese ta birokratija brani, nije i ne može biti partner radnim ljudima u zemljama na periferiji Evrope. U suštini, bez samoorganizovanja diljem Crne Gore i uspostavljanja jednog projekta strateške solidarnosti radnog naroda, bojim se da ćemo sve više biti udaljavani od sopstvenog interesa i sposobnosti da ga prepoznamo, posebno onda kada dobrovoljno uđemo u dužničko ropstvo.”

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

IZMJENE I IZRADA NOVOG ZAKONA O PROSTORNOM PLANIRANJU: Urbanistički haos u produženom trajanju 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sadašnja vlast je prije izbora najavljivala da će zaustaviti divljanje građevinskih investitora po Crnoj Gori. Godinu dana kasnije, sem najave izmjene zakona, skoro ništa nije urađeno

 

Zaustavljanje haosa u prostornom planiranju i gradnji bez ikakvih pravila, već kako se prohtije investitorima, bilo je jedno od predizbornih obećanja nove vlasti. Skoro godinu dana poslije malo toga se promijenilo.

Poslanici su zato sredinom proteklog mjeseca u Skupštini saslušavali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića. Poslanica URA Božena Jelušić, na čiju inicijativu je obavljeno saslušanje ministra, predložila je da se na godinu zaustavi sva gradnja, osim infrastrukturnih objekata, te da se u tom roku donese novi Zakon o prostornom planiranju i izgradnji objekata.

Važeći Zakon, koji je svesrdno protežirao bivši ministar Pavle Radulović, toliko je uklonio i do tada male biznis barijere za investitore da je trajno devastiran Petrovac, po Podgorici su građene zgrade neucrtane u bilo kakav plan, a uništavanje dragulja Svjetske kulturne baštine Boke Kotorske je nastavljeno.

„Predlažući takav zakon, Vlada je u potpunosti preuzela nadležnost za planiranje i razvoj. To je u suprotnosti s Ustavom, jer ukida nadležnost opštine u smislu prostornog planiranja. Zakon je i u suprotnosti s Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, jer ograničava prava lokalnih vlasti. Izmjena je uslijedila nakon što Vlada nije mogla da odobri biznis planove određenih kompanija zbog otpora lokalnih samouprava, koje su tvrdile da su takvi planovi bili u suprotnosti s javnim interesom. Nakon usvajanja zakona,Vlada je mogla zaobići svaki otpor na lokalnom nivou…“, navodi se u nedavno publikovanoj analizi MANS-a Zakon i po mjeri – u službi zarobljavanja države. Zaobilaženje lokalne samouprave je bivšoj vladi bilo neophodno jer je opozicija preuzela vlast u mnogim primorskim opštinama.

U gazdovanju prostorom Crne Gore je haos, konstatovala je Jelušić. Ministar Mitrović je u Skupštini odgovorio da je po dolasku u Ministarstvo zatekao takvo stanje da su njime upravljale interesne grupe koje su van institucije, a da su zaposleni bili nemoćni. „Prva stvar koja je morala da se uradi je da se to prekine. Osnovni trend koji smo započeli je da se sve svede na struku, nijedan plan neće izaći dok ne bude urađen po struci.“

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju monitora od 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SMJENE PO PARTIJSKIM KLJUČEVIMA: Žilavi pravilnik podobnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi pravnici kažu da je nelogično da su direktori svih crnogorskih škola napravili istovjetnu grešku zbog koje su smijenjeni. Ministarstvo Vesne Bratić je toliko mehanički štancalo rješenja o otkazima da je otkaz dobila i preminula direktorica škole u Plužinama

 

„Neće biti revanšizma“ – bilo je obećanje koje su pobjednici avgustovskih parlamentarnih izbora javno obećali građanima Crne Gore. Aktuelni potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, tada najglasniji, kazao je da će Vlada biti ekspertska, dok za svoju budućnost ne treba da strahuju „oni koji su radili profesionalno“ za vrijeme tridesetogodišnje vlasti Demokratske partije socijalista.

Od decembra, kada je dobila mandat, Vlada je samo na svojim sjednicama izglasala preko 100 razrješenja. Mnogo veći broj je onih koje su kasnije po dubini smjenjivali imenovani rukovodioci državnih organa.

U posljednje vrijeme ne uklanjaju se samo kadrovi bivšeg režima. Vlada smjenjuje i  kadrove vladajuće koalicije. Sa funkcije predjsednice Upravnog odbora Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) razriješena je bivša poslanica Demokratskog fronta Marina Jočić nakon što je premijera Zdravka Krivokapića nazvala „lažovom“ i „izdajicoma“. Razriješeno je i više savjetnika premijera koje je on izabrao na početku mandata Vlade.

Najviše kontroverzi izazvala je smjena više od 250 direktora osnovnih i srednjih škola i predškolskih ustanova. Formalni razlog za smjenu direktora bio je neformiranje školskih odbora, na šta su bili obavezni po izmjenama Zakona o opštem obrazovanju. Razrješenje direktora inicirala je ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić. Ministarstvo je toliko mehanički štancalo rješenja da je otkaz dobila i preminula direktorica škole u Plužinama.

Posebnu pažnju izazvala je smjena direktorice podgoričke gimnazije Zoje Bojanić Lalović, koju su građani percipirali kao direktoricu koja je kvalitetno obavljala svoj posao, iako je funkcionerka podgoričkog DPS-a. Nakon smjene Bojanić Lalović za vršiteljku dužnosti direktorice podgoričke gimnazije postavljena je Biljana Vučurović, supruga poslanika Demokratskog fronta Jovana Jola Vučurovića.

Prosvjetni inspektor Uprave za inspekcijske poslove Vesko Joksimović obavio je  je nadzor u Gimnaziji „Slobodan Škerović“ i utvrdio da je smjena Bojanić Lalović, ali i drugih direktora nezakonita. Konstatovao je da činjenica da školski odbor koji nije konstituisan u predviđenom roku nije mogao biti razlog za razrješenje direktora ili bilo kojeg direktora bilo koje javne ustanove iz oblasti obrazovanja. Utvrdio je da je bilo nemoguće formirati odbore s obzirom na to da Ministarstvo nije imenovalo svog predstavnika u školskim odborima.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju monitora od 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POŽARI: Kad će kiša, da spere tragove nemara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Požar na Gorici koji je za sobom ostavio pustoš bolno je podsjetio na to da Crna Gora nema efikasan sistem zaštite. Nemamo Nacionalnu procjenu rizika od katastrofa, a programi i procjene rizika ne postoje ni na lokalnom nivou. Nemamo ni sistem za obavještavanje ugroženog stanovništva o mogućoj opasnosti

 

Požar na Gorici od prije par dana ostavio je za sobom pustoš. Znatan dio brda je izgorio, a sa drvećem i rastinjem, vatrena stihija progutala je i mnoge  životinje koje tu žive. U opasnosti su bile i kuće u podnožju brda. Požar je, prema sumnjama nadležnih, podmetnut. Posljednji izvještaj Državne revizorske institucije (DRI) pokazao je da su čak 97 odsto požara posljedica ljudskog djelovanja. Efikasan sistem kojim bi država odgovorila na takva zlodjela gotovo da ne postoji.

U gašenju vatre na Gorici učestvovalo je preko 100 vatrogasaca, sa 30 vozila. Od prvog požara, 29. jula, do utorka ove sedmice, na tom podgoričkom brdu gorjelo je još četiri puta. ,,Sa nevjericom i velikom tugom sam ispratila dešavanja na Gorici ovog ljeta. Ponadala sam se da se požar iz 2012. nikad neće ponoviti, jer su poslije njega preduzete opsežne preventivne mjere. Kroz Goricu su napravljene staze kojima vatrogasno vozilo može da dođe do svakog njenog kutka, a napravljeni su i hidrofori koji omogućavaju uzimanje vode sa lica mjesta, da se ne gubi vrijeme na odlaske i dolaske vozila. Na vrhu Gorice je tokom ljeta dežuralo vozilo vatrogasne službe”, kaže za Monitor Jasna Gajević, nekadašnja članica Udruženja ljubitelja Gorice i prirode.

Ona je, tokom tog perioda, zajedno sa ostalim kolegama, odslušala predavanje vatrogasaca o korišćenju naprtnjača. ,,Rečeno nam je da je period od 15 do 17 časova kritičan jer tad šetača nema, pa bi se mogao neopaženo podmetnuti požar. Dežurali smo te godine. Dogodio se jedan, no sve je funkcionisalo i brzo je ukroćen. Pri temperaturama koje danima dostižu 40-ak stepeni, a kiše nema ni u najavi, svaki laik je znao da je opasnost od požara na Gorici velika. Ne mogu da shvatim i prihvatim da odgovorni iz Vodovoda i kanalizacije d.o.o. Podgorica nisu provjerili i stavili u funkciju hidrofore. To je nedopustivi nemar sa nemjerljivim posljedicama ”, napominje.

Iz Glavnog grada demantuju da je razlog što je požar zadobio katastrofalne dimenzije taj što nisu funkcionisali hidrofori. ,,Vrlo je lako demantovati te iskaze time što su pripadnici Službe zaštite i spašavanja cisterne vodom punili upravo na donjim kotama brda. Međutim, zbog tehničkih karakteristika sistema i činjenice da je na gornjim kotama brda slabiji pritisak, ovaj rizik nijesmo htjeli preuzeti, pa je procjena stručnih ekipa bila da je efikasnije nastaviti dopunu aktiviranjem cisterni Zelenila, Čistoće i Vodovoda”, tvrde oni.

U gašenju vatre na Gorici učestvovala je kompletna ekipa Službe zaštite i spašavanja Glavnog grada kojoj su u pomoć pritekle vatrogasne jedinice Cetinja, Kolašina, Bara i Danilovgrada, kamioni Vodovoda i kanalizacije, Čistoće, Zelenila, vazduhoplovna jedinica Direktorata za zaštitu i spašavanje, kao i helikopteri Vojske Crne Gore sa korpama za gašenje požara. Samoinicijativno su im se pridružili i građani. U cilju preventivnog djelovanja izvršeno je izviđanje terena – dronom. Iz podgoričke Službe za zaštitu i spašavanje su, zbog sumnje da su požari podmetnuti, pokrenuli krivičnu prijavu protiv NN lica.

Skoro sve mediteranske zemlje ulažu znatan trud u poboljšanje tehnika zaštite od požara, kao i znatnan novac u programe edukacije. Promjene nabolje u Crnoj Gori se još nisu dogodile, konstatuje DRI u svom posljednjem izvještaju iz 2019. godine pod nazivom Uspješnost sprovođenja politike zaštite životne sredine u Crnoj Gori – Zaštita od šumskih požara.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju monitora od 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo