Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ DRAGANA SAMARDŽIĆA, NAČELNIKA GENERALŠTABA VOJSKE CRNE GORE: Admiral za rasprodaje

Objavljeno prije

na

Načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore admirala Dragana Samardžića mediji su ovih dana “pozvali na raport” zbog sitnice: službeni automobil koristi i vikendom i parkira ga na nedozvoljenim mjestima u Tivtu. No u admiralovoj profesionalnoj biografiji nalazi se mnogo ozbiljnijih stavki zbog kojih bi trebalo da izađe na raport javnosti.

Prije svega upitno je da li Samardžić legalno troši mandat načelnika Generalštaba VCG?

“Savjet za odbranu i bezbjednost dopušta da Samardžić već skoro godinu i po nelegalno obavlja dužnost, sa koje daje i logističku podršku Vladi u namjeri da rasproda preostale vrijedne vojne zemljišne komplekse”, objavile su Vijesti u maju.

Vijestima je više civilnih i vojnih pravnika potvrdilo da admiral Samardžić više od godinu nezakonito komanduje oružanim snagama Crne Gore. Oni smatraju da je Samardžiću petogodišnji mandat, predviđen Zakonom o Vojsci Crne Gore, istekao 6. februara 2014. godine i da se od tada protivzakonito nalazi na toj visokoj funkciji.

Samardžić je na poziciju prvog čovjeka VCG postavljen 6. februara 2008, kada je Savjet za odbranu o bezbjednost razriješio dužnosti dotadašnjeg načelnika generala Jovana Lakčevića.

“Profesionalno vojno lice može da obavlja istu komandnu dužnost najduže pet godina. Izuzetno, zbog potreba službe, trajanje dužnosti… može se produžiti do godinu dana”, piše u Zakonu o VCG.

Iz Ministarstva odbrane objasnili su da je “stanje legalno”.

Prema istom zakonu načelnik Generalštaba treba da se prvenstveno pitanjima vezanim za ustrojstvo, obuku, razvoj i opremanje vojske, te njenu operativnu upotrebu. Nijedan član ne propisuje njegovo angažovanje na prodaji državne imovine i izboru “strateških partnera” Vlade kojima će se prodati ili dati u zakup aktraktivne nekretnine. Samardžić to godinama radi. Time se bavio kao pomoćnik ministra odbrane (2006 – 2008), a potom i kao načelnik Generalštaba pošto ga je Vlada imenovala za člana Tenderske komisije za valorizaciju bivše vojne imovine, a od prije tri godine član je Tenderske komisije za turizam. Član je i Radnog tima Vlade za pregovore sa Oraskomom oko zakupa tvrđave Mamula.

Samardžić je završio jugoslovensku vojnu akademiju i sva komadno-štabna usavršavanja. U generala je promovisan odlukama donijetim u Beogradu za vrijeme SRJ. Filip Vujanović je 9. juna 2006. kontraadmirala Samardžića vanredno unaprijedio u viceadmirala.

Karijera mu je ispunjena vanrednim unapređenjima. Mediji su objavili da se Samardžić istakao kao oficir 18. mornaričke brigade raketnih čamaca i topovnjača Jugoslovenske narodne armije tokom borbenih dejstava u Hrvatskoj. Od ratne 1992, kada je nagrađen činom poručnika bojnog broda, unaprijedili su ga šest puta – od toga čak pet puta vanredno. Nakon referenduma, privremeno je skinuo uniformu i postao, kao civil, pomoćnik ministru odbrane Boru Vučiniću za materijalne resurse.

Uniformu je opet obukao kada je 2008. postavljen za vršioca dužnosti načelnika Generalštaba VCG. Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić bio je uzdržan prilikom glasanja za Samardžića zbog njegovog navodnog učestvovanja u ratnim operacijama početkom devedesetih u Hrvatskoj.

Komentarišući postavljenje Samardžića za načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore Blagoje Grahovac, general u penziji, izjavio je za Radio Slobodna Evropa: “Ne bih o njemu mnogo komentarisao osim da od prvog dana pripada Ratnoj mornarici i psihološki, i politički i vojnički, a Ratna mornarica je nešto čega bi Crna Gora prvo trebala da se oslobodi jer iza nje su vrlo ružna iskustva, a to je sve ono što je danas ružno sjećanje na odnos između Crne Gore i Hrvatske… Ako je negdje lustracija potrebna to je kadar iz Ratne mornarice”.

Samardžić je od avgusta 2010. u Odboru direktora firme

Montenegro Difence Industry (MDI) iz Podgorice, koja je u stoprocentnom vlasništvu Vlade. Načelnik Generalštaba tako odlučuje koje će naoružanje i vojnu opremu VCG prodati, a istovremeno je u rukovodstvu firme koja tu robu liferuje. Školski primjer koruptivnog sukoba interesa. O tome je Monitor detaljno pisao.

Angažman u MDI nije jedina kontroverzna činjenica u karijeri aktuelnog načelnika Generalštaba.

Brodovi i naoružanje Ratne mornarice tokom Samardžićevog meteorskog napredovanja rasprodati su ili ruinirani. Samardžić je od 2006, kao zamjenik načelnika GŠ, a potom i kao načelnik, učestvovao u donošenju odluka o desetkovanju operativnih resursa VCG. Trinaest plovila prodato je za male pare. Raketna fregata i tri velike podmornice prodati su za svega milion eura. Slično se desilo i sa nekoliko raketnih čamaca Osa -1. Sa svih crnogorskih ratnih brodova su skinuti, prodati, uništeni ili lagerovani do uništenja raketni sistemi…

Od 2006. do 2013. godine na VCG je potrošeno preko 200 miliona eura iz državnog budžeta, a nije nabavljen ni jedan novi borbeni sistem. Međutim, novca nije falilo za najveću investiciju u Mornaricu – za remont luksuzne jahte Jadranka, koju je 1976. naručio Tito. Sada Jadrankom plove članovi Savjeta za odbranu i bezbjednost. Upućeni tvrde da jahta potroši 1.000 litara goriva za par sati „protokolarne” plovidbe. Njom se raspolaže uz Samardžićevo odobrenje.

Uništena je ili jeftino rasprodata artiljerija, ukupno oko 1.000 cijevi. Tenkovski bataljon, koji je imao 60 srednjih pancera od po 40 tona, izrezan je istopljen. Tim povodom na jednoj društvenoj mreži našao se i ovaj komentar: “Za predani rad i nesebični doprinos uništenju Mornarice CG – Vječno zahvalna topionica čelika Željezare Nikšić”.

Šest jurišnih aviona G-4 (N-62), čiji upotrebni rok ističe tek poslije 2020. godine, sa kompletnom opremom, poklonjeni su Srbiji prije pet godina. Hrvatskoj su jeftino prodati transportni helikopteri Mi-8, a Srbiji poklonjeni 346.000 eura knjigovodstveno vrijedni rezervni djelovi za njih.

Tako je VCG pretrpjela gubitke u naoružanju i opremi kao da je Crna Gora učestvovala u kakavom ratu.

Igor Lukšić je, kao ministar finansija, godinama tolerisao nezakonitosti utvrđene revizijom da ministar odbrane Boro Vučinić i Samardžić, kao njegov zamjenik, ne evidentiraju prihode Ministarstva odbrane u Glavnoj knjizi Trezora Ministarstva finansija, već na posebne račune u bankama, gdje su samo oni imali deponovane potpise. Ironijom sudbine Lukšić je 2004. bio podređen Samardžiću, načelniku štaba mornaričkog korpusa, dok je služio „civilni vojni rok” u osnovnoj školi u Baru i istovremeno bio ministar finansija!

Kao premijer Lukšić je branio Samardžića kada je prozivan zašto mu je dato 200.000 eura za stan u luksuznom kompleksu u Tivtu. Samardžić je imao troiposobni stan u Beogradu. Službujući u Kumboru u svom beogradskom stanu držao je podstanare, priznao je u intervjuu Radio Tivtu. Potom je ispričao da su mu ga 2008. oduzeli, jer ga nije otkupio. U blizini tog tivatskog stana Samardžić na nedozvoljenom mjestu parkira službeno vozilo.

Prema imovinskom kartonu, Samardžić ima platu 1.008,4 eura, a prima još 75,6 eura naknade za odvojeni život. Kao član Savjeta za članstvo u NATO admiral mjesečno zarađuje još 251 euro, a dodatnih 200 dobija kao član Tenderske komisije za turizam.

Prije tri godine Vijesti su objavile da Samardžić potčinjene optužuje za „podrivanje sistema” i propituje „kako ih nije sramota”. Tada su analitičari procjenjivali da su Samardžiću odbrojani dani na dužnosti načelnika GŠ zbog toga što je u VCG izgubio autoritet i nije preporučljivo da sa takvim načelnikom Generalštaba Crna Gora čeka poziv za punopravno članstvo u NATO.

Analitičari su loše prognozirali. Previdjeli su da ovoj vlasti najviše odgovaraju njoj slični.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon ubistva Baranina, mediji su objavili da su ga nadzirali policajci. Upravo zato nameće se pitanje  kako se onda našao na meti ubica. Ko je zatajio i procijenio da mu ne treba policijska zaštita, nakon što je istražnim organima saopštio svoja saznanja, ali i strah da mu je bezbjednost ugrožena

 

Nakon dugog zatišja pripadnici kriminanih grupa su u utorak pokazali smjelost koju su godinama ranije iskazivali ubijajući svoje mete ne mareći za doba dana, mjesto, niti da li će biti nevino stradalih.

Na nepunih 200 metara od stanice barske policije hicima iz automatske puške je ubijen Baranin Edmond Mustafa, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana. Ubica mu je nešto poslije devet sati prišao s leđa i u njega ispalio, prema prvim informacijama, čak 12 hitaca.

Dvadesetdevetogodišnjak je na mjestu ostao mrtav, a ubica je pobjegao električnim trotinetom. Uslijedila je policijska potraga za ubicom koja je rezultirala hapšenjem Baranina 27.godišnjeg Dina Ibrahimovića.

„U roku manjem od pola sata su locirali lice za koje su postojali osnova sumnja odnosno postojali indikatori da se radi o izvršiocu ovog krivičnog djela koji je u roku od pola sata u naselju Bjelište lociran, sustignut u bjekstvu, savladan i doveden u službene prostorije odjeljenja bezbjednosti Bar. Prilikom bjekstva ovog lica isti je koristio moped- električni trotinet, kacigu na glavi, a u neposrednoj blizini ovog lica pronađena je automatska puška za koju se sumnja da je korišćena u izvršenju ovog krivičnog djela, saopštio je medijima Lazar Šćepanović, v.d.pomoćnika direktora Uprave policije.

Samo nekoliko sati nakon zločina, osumnjičeni Ibrahimović priveden je dežurnoj tužiteljki Ireni Burić, ali o zločinu nije želio da govori. To je novinarima kazao njegov advokat Damir Lekić.

„Dinu Ibrahimoviću je stavljeno na teret dva krivična djela. Ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Nakon što je od strane državne tužiteljke poučen o svojim pravima i obavezama, i nakon što je obavio poverljiv razgovor sa braniocima, on je iskoristio zakonsko pravo i branio se ćutanjem, što znači da nije iznosio odbranu i nije ni odgovarao na pitanja državne tužiteljke, kazao je advokat Lekić.

Žrtva i osumnjičeni za ubistvo su poznati istražiteljima. Kako tvrde iz bezbjednosnih službi, osim što su pripadali istoj kriminalnoj organizaciji, nekada su bili i bliski prijatelji.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septebra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plate koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da su za to kria prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Iako je Sindikat uporno tražio nastavak pregovora oni nijesu uslijedili uglavnom zbog zauzetosti premijera i ministra finansija. Ministarstvo prosvjete je dan prije zakazanog štrajka pozvalo prosvjetare na dogovor i tražilo da se štrajk odgodi. Odgađanje je odbijeno, a razredne starješine su porukama  obavještavale roditelje da li će im djeca u ponedjeljak ići u školu.

I u Ministarstvu kao da su znali da do dogovora neće doći, pa su za nedjelju, danu pregovora sa sindikatom, direktori obrazovnih ustanova, u grupama,  čekali na sastanak sa ministarkom Jakšić-Stojanović. Dio javnosti je  ovo vidio kao disciplinovanje direktora. Ministarka je izjavila da je njena zakonska obaveza da upozna direktore sa njihovim pravima i obavezama.

,,U nedelju ujutru imali smo 160 škola sa 50 odsto štrajkača. Poslije sastanka sa ministarkom 138 skola. Šta je bilo u nedelju veče i ponedeljak ujutru ne mogu vam reći”, izjavio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Sindikat je optužio ministarstvo da su dali instrukcije direktorima škola da štrajkače prebroje i da im ukažu kako mogu dobiti otkaze. U zastašivanje su se uključili i pojedini, od ranije poznati, pravni eksperti. Tako je profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer konstatovala da,   ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao dobiti otkaz.

Na dan početka štrajka, Ministarstvo je Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uputili zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti, a sve sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Iz tog resora navode da su predstavnici Sindikata 7. februara 2024. dostavili ministarstvu odluku o stupanju u generalni štrajk, kao i odluku o minimumu procesa rada, koje su, kako tvrde, jednostrano donijeli. Iz Osnovnog suda su odgovorili da će hitno razmotriti ovu tužbu.

Iz Sindikata su  sredinom ovog mjeseca kod Agencije za mirno rješavanje sporova pokrenuli postupak kojim bi se utvrdio minimum  procesa rada.  Oni napominju da su proteklih osam godina, od donošenja Zakona o štrajku 2015, raznim vladama i resornim ministarstvima upućivali zahtjeve za utvrđivanje i donošenje akta o minimumu procesa rada. Oni su to ignorisali iako je iniciranje dogovora njihova obaveza, predviđena 90 dana od donošenja zakona. Kako to nije urađeno za osam godina iz Sindikata ističu da se Vlada uporno poziva na Uredbu iz 2006. godine kojom je štrajk u predškolskim i ustanovama osnovnog obrazovanja potpuno zabranjen, i koja omogućava direktorima da zaposlenima daju otkaze i pri pomisli na štrajk.

Nakon dogovora, obje strane su najavile povlačenje tužbi.

Da se sve dodatno zaoštri potrudila se i policija. Potpredsjednik Sindikata prosvejte Jovan Drašković kazao je u ponedjeljak da su policijski službenici obilazili ustanove u štrajku. ,,Službenici Uprave policije posjetili su mnoge podgoričke, ali i crnogorske ustanove. Tražili su razne, vrlo čudne informacije: kako se odvija nastava, a to pita inspektor za kriminalitet, bez ikakvog naloga… U školi u kojoj ja radim bio je inspektor za ekonomski kriminalitet koji je pitao kako se nastava planira, njegov kolega kasnije je zvao upravu i pitao za dodatne informacije u vezi sa nastavom”, kazao je Drašković. On je tražio od nadležnih da objasne ko je donio takvu odluku i čemu ta ispitivanja služe.

Objavljena je informacija da je policajac u školi u Rožajama fotografisao zaposlene. Uprava policije je saopštila da istražuju taj slučaj. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama Aldin Kalač kazao je da su profesori iz Srednje stručne škole u tom gradu podnijeli prijavu ODT protiv F. M. zbog krivičnih djela neovlašćeno fotografisanje i zloupotreba službenog položaja.

Iz Ministarstva prosvjete su se branili da je policicija obilazila škole samoinicijativno. Iz Uprave policije je saopšteno da su njihovi službenici škole obilazili u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. ,,Obilazak je izvršen, između ostalog, i radi upoznavanja sa činjenicama u odnosu na vrijeme, mjesto, obim, tok i način održavanja štrajka i mogućih neprijavljenih javnih okupljanja sa stanovišta javnog reda i mira i bezbjednosti građana, a posebno učenika”.

Štrajk je, naravno dobio i političku dimenziju. Opozicija je bila jednoglasna u kritici nedemokratskih, neki su pominjali i staljinističke metode, nove vlasti.

Samo dan prije dogovora premijer Spajić je izjavio da mu nije jasno što prosvjetari traže i da neće popustiti pred njihovim pritiskom. Iz njegove partije su sindikalcima prebacivali da se baš i nijesu bunili za DPS zemana. ,,Voljela bih da se Sindikat prosvjete borio proteklih devet godina”, izjavila je ministarka Jakšić-Stojanović.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, je prekorio partijske kolege.   Pozvao je Vladu da odgovornije uđe u razgovore sa Sindikatom prosvjete. Povodom štrajka prosvjetara, kazao da je zabrinjavajuće to što su  mnogi roditelji tek u nedjelju saznali da im djeca neće moći da idu u školu jer neće biti nastave. ,,Zaista ne znam kako smo došli u ovu situaciju u kojoj djeca najviše ispaštaju”.

Ostali sindikati dali su podršku Sindikatu prosvjete. Jedan od mnogobrojnijih, Sindikat zdravstva istakao je da Vlada Crne Gore beskrupulozno i arogantno krši granski kolektivni ugovor: ,,Ukoliko Vlada Crne Gore obesmisli kolektivno pregovaranje i prekrši granski kolektivni ugovor Sindikata prosvjete onda je potpuno jasno da sindikalne organizacije treba transformisati u sportsko rekreativna društva i agencije za kupovinu roba i usluga na rate”.

Iz Sindikata Uprave i pravosuđa smatraju da se to upravo i dešava. Nakon dogovora Vlade i Sindikata prosvjete, predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević upozorio je da ,,premještanje tabela sa koeficijentima iz Granskog kolektivnog ugovora u novi Zakon o zaradama, koje je predviđeno Sporazumom premijera Milojka Spajića sa Sindikatom prosvjete, znači da se o visini zarada i koeficijenata neće pitati zaposleni, već skupštinska većina ili Vlada”. Iz ovog sindikata su upozorili da je značenje tih namjera uvod u autokratiju.

U vrijeme prošle autokratije najveći štrajk prosvjetara desio se 2002. Trajao je 10. mjeseci, okončan je povišicom od osam procenata, nakon štrajka glađu prosvjetnih radnika u Bijelom Polju. Tokom ovog štrajka i prosvjetari u Pljevljima iskazali su svoju spremnost da ako sve potraje stupe u štrajk glađu.

Kada se o prosvjeti radi, sem priče o platama u drugim promjenama nijesmo puno odmakli. Nakon promjene vlasti premijer Zdravko Krivokapić je javno vikao na prosvjetne radnike, ministarka Vesna Bratić je nezakonito dijelila otkaze i zapošljavala politički podobne kadrove. Prošli ministar Miomir Vojinović je za svog mandata, pod pritiskom roditelja, aminovao prepisivanje na maturskim ispitima.

O kvalitetu obrazovanja, prebukiranosti škola, nedostatku profesorskog kadra, neodgovornosti pojedinih predavača, velikom pritisku roditelja, nasilju u školama… priča se sporadično i ne nude se sistemska rješenja. Do nekog novog štrajka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo