Povežite se sa nama

DRUŠTVO

OPOZICIONARI U SISTEMU PRIVILEGIJA: Kritiku zamijenili hladovinom

Objavljeno prije

na

Nedavno je objelodanjeno da je Komisija Univerziteta Mediteran, odlučila da neće da se bave plagijatom ministarke nauke Sanje Vlahović (ali ni njenog partijskog saborca Milana Babovića) jer, navodno, Zakonom o visokom obrazovanju, Statutom i drugim aktima Univerziteta koji se primjenjuju u datoj situaciji, nijesu regulisana osnovna pitanja plagijata.

Komisija tog fakulteta je, dakle, stala iza brutalnog falsifikata, iako je mogla da narečeno pitanje delegira, recimo, Etičkom odboru. No, nije tema ovog teksta pomenuti plagijat, pisali smo nedavno o tome, temu otvaramo pitanjem: ko je na čelu navedene, takve, Komisije? Depeesovac? Ne. Esdepeovac? Ne. Riječ je o esenpeovcu Srđanu Božoviću. Sinekura je, očigledno, učinila svoje. No, nije on jedini među opozicionarima, sadašnjim ili bivšim, neotporan na privilegije.

Božović, od rascjepa u DPS-u do nezavisnosti – potpredsjednik SNP-a, nekadašnji poslanik te partije, fino se snašao nakon odlaska iz poslaničkih klupa, prije oko pet godina. Sada je u instituciji koja je u srcu Đukanovićevog sistema: član je Savjeta Centralne banke Crne Gore. Tu mjesečno prihoduje 900 eura. Takođe član je i Odbora za reviziju CBCG. Uz to predavač je na Univerzitetu Mediteran odakle mjesečno dobije 950 eura (ček ga penzija od 664 eura), ali i profesor na Fakultetu za državne i evropske studije (za prošlu godinu odatle zaradio 1891 euro).

Ni suprugi Nataši Božović ne ide loše: zaposlena je u Višem sudu, angažovana i u Sudskom savjetu (od jula prošle godine), ali nađe vremena i za pojedine komisije. Od svega toga mjesečno je prošle godine dotirala kućnom budžetu (iz državnog) više od 2000 eura. Srđan u bankama ima depozit u vrijednosti od 42.000 eura, a Nataša skoro 30.000.

Treba li onda da čudi – imajući u vidu udobnost u kombinaciji sa medijskom zavjetrinom – to što Božović neće ni da odgovori novinaru, autoru ovog teksta, kada ga zove za komentar povodom plagijata ministarke nauke?

I Vasilije Lalošević se umirio. Iako je više godina bio istaknuti poslanik SNP-a, nekoliko godina član Administrativnog odbora i Odbora za ljudska prava i slobode Skupštinee, ali jedno vrijeme, ranije, i član predsjedništva Udruženja novinara Crne Gore, sada je našao mirnu luku (u Kumboru), pa je borba za pravedno društvo utihnula.

Lalošević je otišao, kako su mediji prenijeli, na lukrativnu poziciju konsultanta azerbsjdžanske firme Azmont Investments, koja gradi (iako posao ne ide ni blizu najavljivanoga!) hotelsko-turistički kompleks u Kumboru. To je jedna od (sumnjivih) investicija koja je realizovana na relaciji Đukanović – njegovi azerbejdžanski partneri. Sjetimo se, početak gradnje označili su prisustvom sedmostruki crnogorski premijer Đukanović i ministar finansija Azerbejdžana Šahin Mustafajev.

Tu je i Predrag Drecun. Trenutno uhljebljen kod Đukanovićevih partnera. Nema veze što je nekada, dok je bio visoki funkcioner Narodne sloge (Novaka Kilibarde), iz političke teške artiljerije udarao po premijeru i familiji insitirajući da se vrate ukradene pare.

Nakon što je otišao iz (opozicione) politike, dao se u vlastima blizak javni angažman: prvo analitičarski, potom ekonomsko-bankarski (u Prvoj banci premijerovog brata Aca Đukanovića), da bi onda prešao kod pomenutih partnera vlasti, braće Statis. Prvo u njihovu banku, a sada i u njihov (od nedavno) hotel Maestral na Pržnu, gdje će biti direktor. Sve u svemu: Drecun je od žestokog kritičara vlastodržaca, dogurao do istaknutog igrača njihovog sistema. To je lijepo materijalizovao.

U Državnoj revizorskoj instituciji (DRI) skućio se još jedan opozicionar Dragiša Pešić, esenpeovac. Bio je član Glavnog i Izvršnog odbora SNP Crne Gore, ali i potpredsjednik te partije. Od 2002. godine poslanik u Skupštini, a od 2004. imenovan za Predsjednika Odbora Skupštine za ekonomiju, finansije i budžet. Odatle odlazi u DRI, decembra 2007. godine. Član je Senata te institucije, gdje mjesečno zaradi skoro 1500 eura.

Početkom dvijehiljaditih znao je da kaže: ,,Četrnaestogodišnja neprekidna vladavina Mila Đukanovića donijela je i mnogo negativnog na moralnom planu, jer je vlast na čijem je čelu prepoznata kao akter nedozvoljenih radnji… Crna Gora je na putu da postane privatna država, privatizovana od klanova i struktura koje su se nezakonito obogatile zahvaljujući činjenici da su bili bliski sa Đukanovićem. Sve su pokupovali i ako se tome ne stane na kraj, Crna Gora će biti privatna država, u političkom i ekonomskom smislu.” Iako je danas značajno lošije stanje nego tada, iako je Crna Gora uveliko postala privatna država, Pešića nigdje. Lijepo je u DRI. Hladovina.

Ne tako davno u medije je procurio još jedan primjer opozicionarstva slično prethodnim. Naime, sekretar izvršnog odbora SNP-a i predsjednik danilovgradskog ogranka partije Spasoje Kovačević, ispostavilo se, obavlja funkciju glavnog administratora u kompaniji Projekt konsalting iz Podgorice. Detalj: firma je 100 odsto u vlasništvu Vlade Crne Gore. Po toj liniji, Vlada, koja je osni¬vač te firme za realizaciju infrastrukturnih projekata, bira i odbor direktora.

Zbog toga suse pobunile i Kovačevićeve nekadašnje stranačke kolege. Bivši prvi čovjek Asocijacije mladih SNP Danilovgrad Aleksandar Kalezić (prešao kod Demokrata Alekse Bečića), optužio je Kovačevića da partiju koriste za ostvarenje ličnih ciljeva. Zapitao se: “Kako je Spasoje Kovačević, novoizabrani sekretar Izvršnog odbora Glavnog odbora zapošljen na mjesto glavnog administratora u d.o.o. „Project-consulting” čiji je osnivač Vlada Crne Gore? Kako je zaposlen i da li mu je Srđan Milić bio veza sa Vladom prilikom takvog zapošljenja?”

Intresantno, zapazio je dnevnik Dan, da je u istoj Vladinoj firmi član od¬bo¬ra di¬rek¬to¬ra i Mi¬ju¬ško Ba¬ja¬gić, funk¬ci¬o¬ner SNP-a i pred¬sjed¬nik op¬šti¬ne Plu¬ži¬ne. Rje¬še¬nje o nje¬go¬vom naime¬no¬va¬nju za čla¬na od¬bo¬ra di¬rek¬to¬ra te kom¬pa¬ni¬je pot¬pi¬sao je pre¬mi¬jer Mi¬lo Đu¬ka¬no¬vić u apri¬lu 2008.

Koncem prošle godine strasti je uzburkao predlog naimenovanja još jednog iz opozicionih redova. Skupštinski Administrativni odbor predložio je da se savjetnik u klubu SNP-a Goran Dašić, u ime zakonodavne vlasti, predloži Vladi za člana Komisije za koncesije. Izazvalo je to žestoku polemiku na sjednici Skupštine prije nego je Dašić izabran.

Iz DF-a su tada kazali da je izbor Dašića rezultat političke trgovine SNP-a sa vladajućom koalicijom DPS-SDP. Prvi čovjek Skupštine Ranko Krivokapić (SDP) je tom prilikom kazao da kazao da on lično nema problem da podrži Dašića jer je iz politike dosta dobrih ljudi došlo na neke pozicije gdje su pokazali svoje znanje. Koča Pavlović, PZP, je odgovorio da je izbor rezultat trgovine koalicije SNP-SDP u Plavu što je Krivokapić dematovao uz obrazloženje da nema trgovine, a da je ima ne bi je javno objavljivao ako je riječ o tako malom pitanju. Bilo kako bilo: Dašićeva kandidatura je prošla većinom glasovima vladajuće većine, SNP-a i Pozitivne.

Nijesu to jedini primjeri kada političari iz redova opozicije urone u sistem koji kontroliše Đukanović i njegovi. Nije ni SNP jedina partija – iako se ističe – koja njedri takav kadar. Fenomen nadilazi jednu partiju.

Sistem: od opozicionara do sinekure.


Djelovi opozicije podržavaju kriminalizovani kadar

„Predsjednik Socijalističke narodne partije Srđan Milić, uzmimo njega za primjer, baš je nedavno izjavio da su izbori organizovani nakon objelodanjivanja afere Snima obesmišljeni i neregularni. Takođe je skoro na premijerskom satu pitao Mila Đukanovića; vidi li sebe odgovornog u dijelu rasvetljavanja političke pozadine ubistva Duška Jovanovića? Ono što je još čudnije, jeste činjenica da nema nikog od neosporne opozicije da postavi identično pitanje istom Miliću; da li se on osjeća odgovornim za kreiranje društvenog ambijenta u kojem je moguće zataškati političku pozadinu ubistva Jovanovića, u kojem je moguće falsifikovati izbornu volju građana i šta sve ne, kaže za Monitor Duško Kovačević.

“Zašto ovo kažem? Zato što je SNP, po direktivi Milića, podržao većinski izbor problematičnog Ivice Stankovića na mjestu Vrhovnog državnog tužioca! A Stanković je i predložen na tu funkciju da ne bi otvarao upravo nezgodna i vrišteća pitanja koja vape i traže odgovor decenijama. Tada je trebalo misliti na sve neocrnogorske anomalije i bogaze umjesto što se to radi teatralno i retorički na reklamnoj sceni parlamenta ili medija, post festum!

Zar nije prevršilo svaku mjeru to farisejsko i utilitarmo opoziciono samoreklamerstvo nad tragedijama naše stvarnosti? Opozicija ili dio opozicije bira i podržava korumpirani i kriminalizovani kadar, u dosluhu sa režimom, pa onda postavlja nezgodna i pravdiljubiva pitanja na otvorenoj i demagoškoj sceni? A zauzvrat sama sudjeluje kadrovski u institucionalnim “ofričkim” orgijama, toj zatamljenoj tački crnogorskog parlamentarnog paradoksa gdje se najintezivnije dodiruju i asimiliraju režim i opozicija. “

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo