Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ VESELINA GRBOVIĆA, GRADONAČELNIKA NIKŠIĆA: Partijski vojnik i u pozorištu

Objavljeno prije

na

Šta li je Veselin Grbović, predsjednik Opštine Nikšić, očekivao da će čuti u tamošnjem pozorištu, kada je ove sedmice odveo svoju suprugu da odgledaju predstavu Sin, niko ne zna. Jasno je jedino da se nije nadao da se u teatru govori istina. Valjda sviknut na partijske skupove na kojima se obećavaju kule i gradovi i ne pominju ružne riječi poput – kriminal, korupcija, ratni zločini i zloupotreba službenog položaja. Osim naravno kada se kratko saopšti da toga – nema.

Grboviću i njegovoj supruzi pozorište je prisjelo ubrzo nakon što su sjeli. Prema svjedočenju prisutnih, počeli su glasno da negoduju još na samom početku, dok je glumac Srđan Grahovac pričao o zemlji u kojoj se ne ratuje, ali se gine od zalutalih metaka i o kriminalcima iz Budve i ostalih gradova Crne Gore. Gradonačelniku Nikšića zasmetao je posebno ovaj dio o Budvanima s one strane zakona, dok se supruga uzrujala zbog umjetnosti i kritikovala glasno Grahovca zbog „nenaučenog i nepripremljenog teksta”. Grbovići su, javili su mediji, potom i napustili predstavu.

,,Sa čovjekom nešto nije bilo u redu. Ili je bio pijan ili… Počeo je da priča da u Budvi ne postoji ništa samo kriminal. To nema veze sa tekstom. Otišli smo jer nijesmo željeli da prisustvujemo takvoj ružnoj sceni”, objasnio je gradonačelnik Nikšića naprasnu porodičnu odluku. Slijedeći Grbovićevo viđenje, možda je i specijalni tužilac pijan – godinama podiže optužnice zbog kriminala u Budvi.

„Nijesam znao ko su ti ljudi. Tek kasnije mi je rečeno. Šta da se radi kada imamo ljude vrlo smrznute od svojih pozicija. Možda se i oni nalaze u onim miljeima kojih sam se dotakao pa su zato negodovali”, kazao je Grahovac, nakon predstave.

Grbovići u tim miljeima? Hajd’ da vidimo. Gradonačelnik Nikšića, za razliku od Budvana u zatvoru, i većine depees gradonačelnika, ima da se zna samo jednu krivičnu prijavu. Zaradio ju je još u vrijeme dok je bio direktor Direktorata za saobraćaj.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) podnijela je protiv Grbovića prije pet godina krivičnu prijavu zbog davanja posla mimo procedura nikšićkoj kompaniji Mehanizacija i programat. MANS je Grbovića optužio da je nesavjesno vršio dužnost u postupku javne nabavke za rekonstrukciju obilaznice Žabljaka, tako što je firmi Mehanizacija i programat AD Nikšić dozvolio u ponudi da predvidi iznos nepredviđenih radova od 10 odsto, iako za to ne postoji zakonski osnov, i da je ovoj kompaniji dodijelio posao i pored toga što nije imala odgovarajući dokaz, kojim bi potvrdila ekonomsko-finansijsku sposobnost.

Tužilaštvo nije pokrenulo postupak protiv Grbovića, ali kako se s njima nikad ne zna, moguće da je nikšićkog gradnačelnika i zbog toga žacnulo u pozorištu. Tužilaštvo je na vrata nekih gradonačelnika i funkcionera zakucalo decenijama kasnije.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG), je prije par godina otkrio mogući razlog Grbovićeve blagonaklonosti prema kompaniji Mehanizacija i programat. Objavili su imovinski karton iz kog se vidi da njegova supruga radi tamo i podatke koji ukazuju da je Grbović ne samo jednom, kad se gradila obilaznica u Žabljaku, nego i više puta bio slab na ovu firmu. Gradonačelnik Nikšića nije želio međutim da odgovori na pitanje novinara CIN CG da li krši zakon kad kao prvi čovjek Opštine potpisuje ugovore o milionskim poslovima sa privatnom kompanijom u kojoj radi njegova supruga. Konačno, u kompaniji Mehanizacija i programat ustvrdili su da Grbovićeva supruga ne radi kod njih, iako je gradonačelnik to prijavio. Do kraja, ostalo je nejasno po kom osnovu Grbović krši zakon, tako što prijavljuje netačne podatke, ili tako što iz budžeta milione prosljeđuje u kompaniju u kojoj mu radi supruga.

Grbović sa onima o kojima se govorilo u predstavi Sin dijeli još par sitnica. Njegov službeni automobil nerijetko se viđa na plažama i drugim destinacijama za odmor, pa i nepropisno parkiran. Istina, zbog fotografisanja kako krši zakon o saobraćaju, Grbović novinare nikad nije tukao, poput njegovog nekadašnje kolege iz glavnog grada.

Gradonačelnik grada pod Trebjesom može se pohvaliti i da je još jedan u nizu funkcionera iz vladajuće partije koji je ove godine zatražio da legalizuje objekat u svom vlasništvu. Radi se o kući na Žabljaku. Grbović je zahtjev za legalizaciju vikendice za Žabljaku predao 5. juna. U zahtjevu se navodi da se kuća nalazi u naselju Motički gaj i da je izgrađena 1991. godine. Navedeno je da je završena i useljena i da se sastoji od prizemlja i potkrovlja.

Grbović voli i da posluje iza zatvorenih vrata. Tako se recimo našao na listi onih koji su nezakonito tokom 2015. godine poslove vrednije od 5.000 eura dogovarali u četiri oka, i to do sedam puta prešišali procenat ukupnih poslova koji se smiju ugovoriti neposrednim sporazumom.

Kada bi gradonačelnici iz vladajuće partije organizovali takmičenje – ko bolje obećava brda i doline i o realnosti govori tako da je ne prepoznate, Grbović bi sasvim sigurno bio kandidat za prvo mjesto.

,,Privredna slika Nikšića je popravljena iz korijena, s obzirom na to da u gradu ima dosta velikih firmi koje su značajne za cijelu Crnu Goru”, ocijenio je ne tako davno.

Dok mladi, ali i stariji, grad napuštaju u potrazi za boljim životom, Grbović se hvališe da je izgradio – nove ambulante, apoteke, vrtiće, dnevne centre za stare, kolektor za prečišćavanje otpadnih voda… Prema Grboviću, za njegovog mandata u tom gradu podigut je nivo zdravstvene zaštite, rješeni su svi stečajevi, a grad i kulturno uzdignut.

Iz opozicije su mu odgovorili. ,,Kolektor za prečišćavanje otpadnih voda finansiran je iz evropskoh fondova, a otvoran “tek” četiri puta. Još nije pušten u rad, a progutao je više eura nego što će prečistiti kubika otpadnih voda u narednih 10 godina”, kazao je Nemanja Vuković iz Demokrata.

,,Je li za pohvalu činjenica da ste u poslednjih devet mjeseci u Nikšiću, i to za Dan opštine, presjekli crvenu vrpcu na otvaranju privatne benzinske pumpe i na otvaranju privatnog supermarketa, u kojem, u momentu otvaranja, nije bio ni jedan novozaposleni?”, pitao je Vuković gradonačelnika Nikšića. ,,Možete li se, gospodine Grboviću, pohvaliti procentom nezaposlenih u našoj opštini koji je u rapidnom rastu? Je li za pohvalu činjenica da u prethodnih 5 godina imamo 3.100 manje zaposlenih? Možete li se pohvaliti javnim dugom od 40 miliona eura, a obećali ste, 2013. godine kada ste došli na vlast, da ćete javni dug u roku od dvije godine svesti na nulu?”, ređao je pitanja Vuković.

Otkako je preuzeo kontrolu nad gradom, Grbović se javnosti predstavlja kao izbavitelj grada od nedomaćinskog upravljanja nikšićkom kasom njegovog prethodnika. Odluke lokalnog parlamenta i finansijska dokumenta, o čemu je Monitor već pisao, pokazuju da je on samo još jedan depeesovac na čelu grada koji kao i prethodnik uz odobrenje Vlade podiže milionske kredite kako bi pokrivao troškove ogromne administracije.

Po dolasku na mjesto gradonačelnika, Grbović je naslijedio desetinu miliona eura duga. Nije sigurno o kolikom se iznosu precizno radilo, ali je prema zvaničnim saopštenjima Opština tada dugovala preko 40 miliona eura. Grbović se hvali da je dug Opštine smanjen, ali po pravilu zaboravlja da napomene da je to zahvaljujući novim zaduženjima. Zaboravi reći i da je dug Nikšića u januaru 2004. recimo, kada je gradom upravljala opozicija, prema podacima Državne revizorske institucije (DRI) iznosio svega – 97.947 eura.

Sinovi DPS-a u nacionalnom teatru.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo