Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ VESELINA GRBOVIĆA, GRADONAČELNIKA NIKŠIĆA: Partijski vojnik i u pozorištu

Objavljeno prije

na

grbovic

Šta li je Veselin Grbović, predsjednik Opštine Nikšić, očekivao da će čuti u tamošnjem pozorištu, kada je ove sedmice odveo svoju suprugu da odgledaju predstavu Sin, niko ne zna. Jasno je jedino da se nije nadao da se u teatru govori istina. Valjda sviknut na partijske skupove na kojima se obećavaju kule i gradovi i ne pominju ružne riječi poput – kriminal, korupcija, ratni zločini i zloupotreba službenog položaja. Osim naravno kada se kratko saopšti da toga – nema.

Grboviću i njegovoj supruzi pozorište je prisjelo ubrzo nakon što su sjeli. Prema svjedočenju prisutnih, počeli su glasno da negoduju još na samom početku, dok je glumac Srđan Grahovac pričao o zemlji u kojoj se ne ratuje, ali se gine od zalutalih metaka i o kriminalcima iz Budve i ostalih gradova Crne Gore. Gradonačelniku Nikšića zasmetao je posebno ovaj dio o Budvanima s one strane zakona, dok se supruga uzrujala zbog umjetnosti i kritikovala glasno Grahovca zbog „nenaučenog i nepripremljenog teksta”. Grbovići su, javili su mediji, potom i napustili predstavu.

,,Sa čovjekom nešto nije bilo u redu. Ili je bio pijan ili… Počeo je da priča da u Budvi ne postoji ništa samo kriminal. To nema veze sa tekstom. Otišli smo jer nijesmo željeli da prisustvujemo takvoj ružnoj sceni”, objasnio je gradonačelnik Nikšića naprasnu porodičnu odluku. Slijedeći Grbovićevo viđenje, možda je i specijalni tužilac pijan – godinama podiže optužnice zbog kriminala u Budvi.

„Nijesam znao ko su ti ljudi. Tek kasnije mi je rečeno. Šta da se radi kada imamo ljude vrlo smrznute od svojih pozicija. Možda se i oni nalaze u onim miljeima kojih sam se dotakao pa su zato negodovali”, kazao je Grahovac, nakon predstave.

Grbovići u tim miljeima? Hajd’ da vidimo. Gradonačelnik Nikšića, za razliku od Budvana u zatvoru, i većine depees gradonačelnika, ima da se zna samo jednu krivičnu prijavu. Zaradio ju je još u vrijeme dok je bio direktor Direktorata za saobraćaj.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) podnijela je protiv Grbovića prije pet godina krivičnu prijavu zbog davanja posla mimo procedura nikšićkoj kompaniji Mehanizacija i programat. MANS je Grbovića optužio da je nesavjesno vršio dužnost u postupku javne nabavke za rekonstrukciju obilaznice Žabljaka, tako što je firmi Mehanizacija i programat AD Nikšić dozvolio u ponudi da predvidi iznos nepredviđenih radova od 10 odsto, iako za to ne postoji zakonski osnov, i da je ovoj kompaniji dodijelio posao i pored toga što nije imala odgovarajući dokaz, kojim bi potvrdila ekonomsko-finansijsku sposobnost.

Tužilaštvo nije pokrenulo postupak protiv Grbovića, ali kako se s njima nikad ne zna, moguće da je nikšićkog gradnačelnika i zbog toga žacnulo u pozorištu. Tužilaštvo je na vrata nekih gradonačelnika i funkcionera zakucalo decenijama kasnije.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG), je prije par godina otkrio mogući razlog Grbovićeve blagonaklonosti prema kompaniji Mehanizacija i programat. Objavili su imovinski karton iz kog se vidi da njegova supruga radi tamo i podatke koji ukazuju da je Grbović ne samo jednom, kad se gradila obilaznica u Žabljaku, nego i više puta bio slab na ovu firmu. Gradonačelnik Nikšića nije želio međutim da odgovori na pitanje novinara CIN CG da li krši zakon kad kao prvi čovjek Opštine potpisuje ugovore o milionskim poslovima sa privatnom kompanijom u kojoj radi njegova supruga. Konačno, u kompaniji Mehanizacija i programat ustvrdili su da Grbovićeva supruga ne radi kod njih, iako je gradonačelnik to prijavio. Do kraja, ostalo je nejasno po kom osnovu Grbović krši zakon, tako što prijavljuje netačne podatke, ili tako što iz budžeta milione prosljeđuje u kompaniju u kojoj mu radi supruga.

Grbović sa onima o kojima se govorilo u predstavi Sin dijeli još par sitnica. Njegov službeni automobil nerijetko se viđa na plažama i drugim destinacijama za odmor, pa i nepropisno parkiran. Istina, zbog fotografisanja kako krši zakon o saobraćaju, Grbović novinare nikad nije tukao, poput njegovog nekadašnje kolege iz glavnog grada.

Gradonačelnik grada pod Trebjesom može se pohvaliti i da je još jedan u nizu funkcionera iz vladajuće partije koji je ove godine zatražio da legalizuje objekat u svom vlasništvu. Radi se o kući na Žabljaku. Grbović je zahtjev za legalizaciju vikendice za Žabljaku predao 5. juna. U zahtjevu se navodi da se kuća nalazi u naselju Motički gaj i da je izgrađena 1991. godine. Navedeno je da je završena i useljena i da se sastoji od prizemlja i potkrovlja.

Grbović voli i da posluje iza zatvorenih vrata. Tako se recimo našao na listi onih koji su nezakonito tokom 2015. godine poslove vrednije od 5.000 eura dogovarali u četiri oka, i to do sedam puta prešišali procenat ukupnih poslova koji se smiju ugovoriti neposrednim sporazumom.

Kada bi gradonačelnici iz vladajuće partije organizovali takmičenje – ko bolje obećava brda i doline i o realnosti govori tako da je ne prepoznate, Grbović bi sasvim sigurno bio kandidat za prvo mjesto.

,,Privredna slika Nikšića je popravljena iz korijena, s obzirom na to da u gradu ima dosta velikih firmi koje su značajne za cijelu Crnu Goru”, ocijenio je ne tako davno.

Dok mladi, ali i stariji, grad napuštaju u potrazi za boljim životom, Grbović se hvališe da je izgradio – nove ambulante, apoteke, vrtiće, dnevne centre za stare, kolektor za prečišćavanje otpadnih voda… Prema Grboviću, za njegovog mandata u tom gradu podigut je nivo zdravstvene zaštite, rješeni su svi stečajevi, a grad i kulturno uzdignut.

Iz opozicije su mu odgovorili. ,,Kolektor za prečišćavanje otpadnih voda finansiran je iz evropskoh fondova, a otvoran “tek” četiri puta. Još nije pušten u rad, a progutao je više eura nego što će prečistiti kubika otpadnih voda u narednih 10 godina”, kazao je Nemanja Vuković iz Demokrata.

,,Je li za pohvalu činjenica da ste u poslednjih devet mjeseci u Nikšiću, i to za Dan opštine, presjekli crvenu vrpcu na otvaranju privatne benzinske pumpe i na otvaranju privatnog supermarketa, u kojem, u momentu otvaranja, nije bio ni jedan novozaposleni?”, pitao je Vuković gradonačelnika Nikšića. ,,Možete li se, gospodine Grboviću, pohvaliti procentom nezaposlenih u našoj opštini koji je u rapidnom rastu? Je li za pohvalu činjenica da u prethodnih 5 godina imamo 3.100 manje zaposlenih? Možete li se pohvaliti javnim dugom od 40 miliona eura, a obećali ste, 2013. godine kada ste došli na vlast, da ćete javni dug u roku od dvije godine svesti na nulu?”, ređao je pitanja Vuković.

Otkako je preuzeo kontrolu nad gradom, Grbović se javnosti predstavlja kao izbavitelj grada od nedomaćinskog upravljanja nikšićkom kasom njegovog prethodnika. Odluke lokalnog parlamenta i finansijska dokumenta, o čemu je Monitor već pisao, pokazuju da je on samo još jedan depeesovac na čelu grada koji kao i prethodnik uz odobrenje Vlade podiže milionske kredite kako bi pokrivao troškove ogromne administracije.

Po dolasku na mjesto gradonačelnika, Grbović je naslijedio desetinu miliona eura duga. Nije sigurno o kolikom se iznosu precizno radilo, ali je prema zvaničnim saopštenjima Opština tada dugovala preko 40 miliona eura. Grbović se hvali da je dug Opštine smanjen, ali po pravilu zaboravlja da napomene da je to zahvaljujući novim zaduženjima. Zaboravi reći i da je dug Nikšića u januaru 2004. recimo, kada je gradom upravljala opozicija, prema podacima Državne revizorske institucije (DRI) iznosio svega – 97.947 eura.

Sinovi DPS-a u nacionalnom teatru.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJKRAĆA SAOBRAĆAJNICA OD BJELASNICE DO KOMOVA, PRIVATNA: Blokada uklonjena, nevolje ostale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Raskrsnice,  pa dalje preko Bjelasice, prema Komovima, danima nijesu mogli ni turisti ni mještani. Jedina saobraćajnica, na  tom dijelu planine  privatna je. Kolašinac koji je izgradio, raočaran neažurnošću institucija, kaže da će tokom narednog ljeta, onemogućiti da njome prolaze vozila

 

Zbog haosa, koji su početkom septembra napravili različito tumačenje običajnog prava i zvaničnih propisa, s jedne, i nedogovornost nadležnih i lični sukobi, s druge strane, makadamski put, koji povezuje Bjelasicu i Komove bio je danima blokiran. Alterntativa za mješane i turiste bilo je korišćenje nekoliko puta duže saobraćjanice. Zbog, kako su obajasnili nenadležnosti, i policija i opštinske službe nijesu mogle ništa učiniti.

U blizini katuna Škale, na vasojevičkom dijelu planine,  na svom imanju Goran Dukić, vlasnik turističkog naselja u izgradnji,  spriječio je korišćenje te saobraćajnice. Put već desetak godina je, takozvani, panormaski, pa su ga, pored katunjana, sakupljača šumskih plodova, mještana obližnjih sela, koristle i turističke agencije, prilikom organizovanog obilaska Bjelasice terenskim vozilima.

Tek nakon što su mještani pozvali policiju i Komunalnu policiju, postalo je jasno da Dukić na blokadu ima i pravo.  Put je prije deceniju sam napravio, bez finansijeke pomoći bilo koga. Kako su iz policije objasnili njegvimogrčenim komšijama „ima pravo da na svom imanju, kojim prolazi dio puta, postavlja blokade“.  Put,takođe, nikada nije proglašen saobraćajnicom od javnog interesa, a druga dva stara, koja su vodila do tog imanja više ne postoje. Zbog toga, Dukićeva najava, da sledeće turističke sezone neće dozvoliti bilo kome da prolazi njegovim imanjem i turističke radnike i njegove komšije dovodi u nezavidan položaj.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ MIHAILA BANJEVIĆA – KOLATERAL U OBRAČUNU SDT SA VLASNIKOM ATLAS GRUPE: Prebrojavanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Banjević je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za Mila Đukanovića, Dragana Brkovića i Duška Kneževića, koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu

 

Među desetinama osoba, znanih i neznanih, koje Specijalno državno tužilaštvo još od prošle jeseni saslušava u mnogobrojnim postupcima pokrenutim protiv odbjeglog vlasnika Atlas grupe Duška Kneževića, članova njegove porodice i prijatelja, krajem prošle nedjelje našao se i Mihailo Banjević, penzionisani društveno-politički radnik i rukovodilac, svojevremeno akter i svjedok nekih od najzanimljivijih tranzicionih priča u Crnoj Gori.

Prema navodima prisutnih novinara, nekadašnji potpredsjednik Atlas grupe i predsjednik borda Atlas banke u Specijalnom tužilaštvu zadržao se nekoliko sati.  Otišao je kući, navodno bez pasoša, nakon što je saslušan u vezi odobrenog kredita i naknadnog ugovora o refinansiranju koje je od Atlas bankeprije deset godina dobio Kneževićev kum Dejan Sekulić. Pa ga, kažu u Tužilaštvu, nije vratio zbog čega je, cijene, Atlas banka oštećena za više od pola miliona.

Tek treba da vidimo kako će se ta priča završiti. I kako će (i da li će) neko mjesto u njoj pripasti i Mihailu Banjeviću.

Sa sigurnošću znamo da su pomenute dužnosti –  potpredsjednik Grupe i predsjednik borda Banke – bile samo dio podugačkog popisa funkcija u Kneževićevom poslovnom sistemu koje je Banjević obavljao do decembra 2014. kada se svojevoljno povukao iz te priče.

“Podnosim ostavku na sve funkcije u članicama Atlas grupe”, pisalo je u dopisu koji je Banjevićtada uputio Dušku Kneževiću. A ostavku je pratio spisak dužnosti: potpredsjednik Atlas grupe, predsjednik Odbora direktora Atlas banke, predsjednik Odbora direktora Bolnice Meljine, predsjednik Odbora direktora Atlas HotelsgroupBar, predsjednik Odbora direktora Atlas televizije, predsjednik Odbora direktora Atlas penzija, potpredsjednik Upravnog odbora Univerziteta Mediteran, potpredsjednik Odbora direktora Jadranskog sajmaBudva i član Odbora direktora Atlas fondacije.

Knežević je tada pokušao da umanji značaj odlaska očigledno, drugog čovjeka njegovog poslovnog sistema u Crnoj Gori. Tako je u razgovoru za agenciju Mina konstatovao da je on vlasnik i prvi čovjek privatne kompanije „koja svoje kadrovske i poslovne odluke ne mora nikome objašnjavati“. Međutim, radio je upravo suprotno – nadugo i naširoko objašnjavao to što navodno ne mora –  i time pokazujući da mu Banjevićeva ostavka nije stigla kao „prava vijest u pravo vrijeme“.

A u to vrijeme, neposredno pred Banjevićev odlazak, Knežević je najavljivao kako će u Golubovcima započeti izgradnju „novog grada“. Zapravo golemog tržnog centra „sa brojnim pratećim sadržajima“. U tome je poduhvatu, prema najavama danas (ne)opravdano odsutnog biznismena, njegov glavni saveznik trebalo da bude tadašnji gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović.

Stijepović je u međuvremenu postao nosač 100 hiljada eura koje je Knežević darovao DPS-u uoči prethodnih parlamentarnih izbora. Pa aktuelni Generalni sekretar u kabinetu predsjednika Crne Gore (i DPS) Mila Đukanovića. I sumnjivo lice  sa popisa SDT Milivoja Katnića koje je, prema scenariju specijalnog tužilaštva, pomagalo Kneževiću da potroši svoj novac ali ne i Đukanoviću da zahvaljujući nezakonitim donacijama (zakonito!?) ostane na vlasti.

Uglavnom, priča o izgradnji novog grada mogla je za, inače, proračunatog, Banjevića biti kap koja je prevršila mjeru. U moru već tada loših finansijskih pokazatelja Atlas grupe. „On u takvim maštarijama ne učestvuje“, objašnjavali su nam prije pet godina oni koji su ga znali iz posla.

A tih poslova bilo je poprilično. Čak i ako izuzmemo one, dominantno političke, funkcije na koje je Banjević dolazio voljom vladajuće partije – Saveza komunista CG, odnosno, DPS-a: direktor Doma omladine Budo Tomović (današnji KIC), sekretar nekadašnjih Samoupravnih interesnih zajednica (tzv. sizova) obrazovanja, kulture, socijalnei dječije zaštite u Podgorici, direktor  Fonda za kulturu i Fonda za građevinsko zemljište…

Suštinsku moć Banjević je stekao u poslednjoj deceniji prošlog vijeka, kao direktor Fonda penzionog i invalidskog osiguranja (Fond PiO)i predsjednik Odbora direktora Kombinata aluminijuma (u godinama uoči privatizacije i generalni direktor KAP-a).

Bilo je to vrijeme ratnog raspada SFRJ, međunarodnih sankcija za SRJ, hiperinflacije (po intenzitetu – druga zabilježena u Evropi prošlog vijeka) i prvobitne akumulacije. Banjević je bio na čelu jednog od ključnih sistema i za državnu i za privatnu privredu tog doba. O tome može posvjedočiti stotinjak hiljada tadašnjih penzionera, ali i mnogobrojni direktori državnih firmi koji su na njegova vrata kucali kad god bi im ponestalo para.

Sa tada nastajućom biznis-elitom pričala se posebna priča. Tako je Banjević, kao direktor Fonda PiO i predsjednik borda KAP-a istovremeno obavljao i, doduše nezvanični, posao svojevrsnog eksternog revizora kompanije Vektra Dragana Brkovića. Izgledalo je kao da je neki izuzetno uticajan akcionar Vektre,mimo Brkovića, odabrao čovjeka od povjerenja da nadgleda i kontroliše robne i novčane tokove u kompaniji koja je,  preko noći, od lokalnog servisera francuskih automobila, izrasla u glavnog partnera KAP-a preko koje su išli svi uvozno-izvozni poslovi tada najvećeg crnogorskog preduzeća.

Kako je tako nešto bilo moguće?  Odavno je bilo jasno da Banjević i direktor KAP-a  Danilo Vuksanović bolje znaju odgovor na ovo pitanje nego i sam Brković.   Ali, znali su i zašto ćute. „To pitanje je opasno po život“, odgovorio je jednom prilikom Banjević potpisniku ovih redova. I promijenio temu. Ni danas nije mnogo drugačije. To je ostala jedna od, neotkrivenih tajni vladajuće političko-poslovne grupe.

Banjević je nakon što je završio posao u KAP-u predajući ga menadžerima ruskog tajkuna Olega Deripaske, novi poslovni angažman pronašao u – Vektri!? Faktički kao njen prvi čovjek, odmah do nominalnog vlasnika. U tom svojstvu je, krajem 2007. godine, nakon privatizacije HTP Boka, imenovan za predsjednika Odbora direktora tada najvećeg hercegnovskog preduzeća. Tada je najavio da će ulaganja u četiri novokupljena hotela (Plaža, Tamaris, Igalo i Boka) biti skoro 250 miliona, te da će Vektrado 2010. u Herceg Novom izgraditi ukupno 200 hiljada kvadrata hotelskih objekata i u njima zaposliti 1.200 ljudi.

Umjesto obećanih investicija uskoro je stigla vijest da je predsjednik borda  Boke napustio Vektru. Do danas nije razriješena enigma da li je Banjević iz Vektre otišao zato što je shvatio da od najavljenih investicija nema ništa, ili su investicije izostale zato što je on otišao iz Vektre. I prešao u Atlas grupu.

Taj transfer odigrao se u vrijeme kada su Knežević i Đukanović, kao najbolji drugovi, obilazili Bliski istok i jugoistočnu Aziju, jedan drugome podržavali poslovne poduhvate i projektovali svijetlu budućnost za sebe i svoje saradnike/podanike.

Tako je Banjević postao jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za  Đukanovića, Brkovića i Kneževića, a koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu.

Ni to Banjeviću nije prvi put. Kao predsjednik borda HTP Boka, tada u državnom vlasništvu, on se sredinom poslednje decenije prošlog vijeka suočio sa situacijom da je njegov najbliži saradnik, izvršni direktor Boke Milan Tripković, pobjegao iz zemlje nakon optužbi za pronevjeru 11 miliona maraka. Tripković je nakon višegodišnjeg skrivanja odrobijao četiri i po godine. Nestali novac nikad nije pronađen.  Banjević je nastavio karijeru jednog od najuticajnijih ljudi iz sjenke.

Status mu nijesu narušile ni kasnije optužbe Deripaskinih saradnika iz Rusala koji su nekadašnjem menadžmentu KAP-a spočitavaliprevaru vrijednu 300 miliona eura. Ali ni krivična prijava koju je prije pet-šest godina poslanik DF Branko Radulović podnio Vrhovnom državnom tužilaštvu protiv 32 osobe zbog, kako je kazao, ,,umiješanosti u malverzacije u radu KAP-a kojima je Crna Gora direktno oštećena preko dvije milijarde eura”. Visoko na toj listi bio je i Mihailo Banjević. Samo što je Tužilaštvo tada ostalo i gluvo i nijemo.

Vidjećemo na koju je stranu vjetar sudbine sada dunuo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UTICAJ TRADICIJE NA ZAPOŠLJAVANJE ŽENA U CRNOJ GORI : Običaji i u kući i na poslu 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ustav Crne Gore, Zakon o radu, Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, Istanbulska konvencija garantuju jednakost žena i muškaraca. No, u Crnoj Gori nijesu problem zakoni, već njihova primjena i  tradicija diskriminacije

 

Crnogorska tradicija je puna hvale i poštovanja za žene, koje su, kako fraza govori – stub, a muškarac je glava porodice. O tome da je taj ,,stub” često bio preopterećen i preko granica izdržljivosti, u predanjima se malo spominje. Surovu stvarnost zabilježili su stranci koji su navraćali u naše krajeve, među njima italijanski putopisac Đuzepe Markoti koji u knjizi Priče o Crnogorkama iz 1896. godine navodi: ,,U trgovini Crne Gore žena je najomiljenije transportno sredstvo: jede manje od konja, ide prečicama kozjom okretnošću i sigurnošću, najbrža je”.

Iako su nam u tradiciji i prošlosti svijetli primjeri bili ekces, od njih se ne odustaje ni danas. Tako statistika govori da bi žene u Crnoj Gori trebale, uz neplaćen rad kod kuće, da rade preko devet sati da bi imale istu platu kao muškarci. U Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021.piše da je razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori 13,9 odsto – žene, za iste poslove, zarađuju samo 86,1 prosječne zarade isplaćene muškarcima.

Ono malo statistike i istraživanja, koja su rađena o ovom problemu, pokazuju da su žene većinski zastupljene u sektorima gdje su zarade niže od državnog prosjeka. Najviše ih je u trgovinama u kojima radi oko 40 hiljada radnika, odnosno svaki peti zaposleni – od ukupnog broja zaposlenih žena oko 86 odsto radi u uslužnim djelatnostima, a najviše ih je u trgovini (više od jedne četvrtine).

Da bi kao nekad, zaposlene u trgovinama imale bar jedan zagarantovan dan za odmor, Skupština je u junu usvojila izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je predviđeno da se trgovina na veliko i malo ne može obavljati nedjeljom i praznicima. Izmjene stupaju na snagu 15. oktobra pa će prva neradna nedjelja za trgovine biti 20. oktobar. Međutim, ove nedjelje Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) podnijela je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je propisano da se trgovina na veliko i na malo ne može obavljati nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo