Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ PAVLA RADULOVIĆA: Ministar (ne)održivog obmanjivanja javnosti

Objavljeno prije

na

radulovic

Obmanjivanja javnosti omiljena je disciplina crnogorskih političara. U njoj odlične rezultate, sudeći i prema onome što je izjavljivao ovih dana o radovima u koritu Tare, postiže i ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović.

On je, kako tvrde u Mreži za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), pokušao da sakrije istinu i obmane javnost tvrdeći da tok rijeke Tare nije izmješten zbog radova na autoputu. A da to što je izjavio ministar nije istina potvrđuje i odgovor kineske kompanije CRBC, proslijeđen TV Vijesti, u kojem su priznali da su izmjestili korito Tare čiji je veći dio pod zaštitom Uneska. (Detaljnije o tome u drugom Monitorovom tekstu).

Nije Raduloviću ovo prvi put da obmanuje javnost.

Prošle godine dio odredbi novog zakona o turizmu i ugostiteljstvu dočekan je negodovanjem turističkih poslenika.

Svako ima pravo da se ljuti, poručio im je ministar Radulović, tvrdeći da je o novom zakonu razgovarano „i sa strukom, i sa naukom, i sa privredom”.

Iz restorana i hotela, koji posluju u okviru Crnogorskog turističkog udruženja (CTU), negirali su ministrove navode. Saopštili su da je prije njegovog dolaska za ministra bila „uključena struka i privreda kroz radne grupe i imali smo zajednički cilj – da konačno riješimo probleme koji se godinama ponavljaju”, ali se njegovim dolaskom „skoro završen Nacrt zakona mijenja, posebno član 68”.

,,Mislimo da nema te struke i nauke koja bi podržala ovakvu izmjenu, pa molimo ministra da nam javno saopšti ko su predstavnici koji su ovakvim rješenjem omogućili glavni izvor sive ekonomije kakvi jesu privremeni objekti, koji posluju nekoliko mjeseci tokom sezone, koji, po pravilu, ne prijavljuju radnu snagu, ne izdaju fiskalni račun, a izvor su mogućih zaraza zbog neadekvatnih sanitarno-tehničkih uslova”, otpozdravili su ministru.

Iz Sektora turističkih agencija tvrdili su da je Radulović iznio niz neistina na račun njihovih zahtjeva za izmjene dva člana novog Zakona o turizmu i ugostiteljstvu (član 17. i član 68.). U finalnom dijelu tog zakona CTU nije učestvovao i upravo u tom periodu je, prema njihovom mišljenju, došlo do izvjesnih izmjena koje su štetne, navodi se u reagovanju.

I Nevladino udruženje ugostitelja Budve saopštilo je da je novi ministar ,,diskvalifikovao” privrednike koji decenijama posluju u turizmu i ugostiteljstvu, i to u samom finišu trke!

Iz nevladinog sektora, opozicionih partija i strukovnih udruženja oštre osude upućene su i na vladin predlog novog zakona o planiranju prostora. Jednoglasno su optužili Vladu da se poslije kolapsa crnogorske privrede okomila na prostor kao jedini preostali resurs Crne Gore, iako je ministar Radulović najavio da se novim zakonom rješava dosadašnji urbanistički haos.

Biće to potpuna predaja prostora Crne Gore u ruke građevinskih lobija i njihovih saučesnika iz vladinih kabineta, upozorili su iz MANS-a.

,,Donošenje planskih dokumenata, ali ne samo njih već i izdavanje građevinskih dozvola, kao i donošenje svih onih planova koje je do sada donosila lokalna uprava, se seli u Ministartsvo održivog razvoja i turizma. Znači, neko ko ima namjeru da korumpira ministra, da korumpira bilo kog državnog službenika, više ne mora da obilazi nekoliko šaltera opštinskih. Sad ima jedan jedini šalter u kabinetu ministra Radulovića”, saopšteno je iz MANS-a.

Ministar Radulović je kao predlagač zakona demantovao optužbe da Ministarstvo tokom izrade zakona nije usvajalo primjedbe i sugestije sa različitih adresa: “Notorna je neistina da ništa od sugestija nije prihvaćeno. Prihvaćeno ih je stotine, što tehničkih što koncepcijskih i sarađivali smo sa svima”.

Ipak, u to nije ubijedio nekoliko stranaka i nevladinih organizacija.

Gađanski pokret URA i Socijaldemokratska partija (SDP) zatražili su da se Predlog zakona povuče iz skupštinske procedure, ocjenjujući da se njime krše Ustav, Zakon o lokalnoj samoupravi, ali i međunarodna dokumenta.

Poslanica SDP Draginja Vuksanović kazala da je „taj skandalozni akt tajkunski udar na prostor kao najvredniji državni resurs”.

,,Ne, ovaj zakon nije pisao Šekspir – to znamo. Ovaj zakon je pisala mafija. I ministar Radulović, odavde mu poručujem, da je pristao da bude obični kaplar mafije. Puki izvršitelj onoga što je godinama stvarao Brano Gvozdenović (bivši ministar) i organizovana kriminalna grupa oko njega”, reagovao je lider URE Dritan Abazović.

Zbog novog zakona osude na račun MORT-a stigle su i iz tri teksta primorske opštine – Budve, Kotora i Herceg Novog. Njihovi predsjednici su, na zajedničkoj konferenciji za novinare, oštro kritikovali ministra Radulovića i predloženo zakonsko rješenje.

Prvi čovjek Budve Dragan Krapović je poručio: ,,Ovaj zakon, ako bude usvojen, će sahraniti održivi razvoj i turizam u Crnoj Gori. Moje je mišljenje da je ovaj zakon skrojen samo sa jednim ciljem – a to je finalna pohara. Pohara i predaja unaprijed poznatim investitorima.”

Iz Inženjerske komore Crne Gore ocijenili su da je takvo “zakonsko rješenje potpuno suprotno evropskoj praksi u oblasti prostornog i urbanističkog planiranja”.

Društvo prijatelja bokeške baštine i NVO Expeditio iz Kotora, koji okupljaju arhitekte, stručnjake za prostorno planiranje, saopštili su da godinu dana bezuspješno negoduju i dostavljaju primjedbe ministru Raduloviću zbog ovog zakona. Ali se MORT, potvrdio je za Radio Slobodna Evropa arhitekta iz Budve Slobodan Bobo Mitrović, oglušio o njihove primjedbe.

Mitrović smatra da se ovim zakonom otvaraju ,,vrata za dalju devastaciju prostora” i da se Vlada okrene prostoru, kao blagu Crne Gore, pošto je privreda posrnula.

,,Shvativši da gube opštinu po opštinu, šefovi su se dosjetili centralizacije i prebacivanje nadležnosti sa lokalnih samouprava u Podgoricu. Jedino što im još bit ne može je da prebače i more”, prokomentarisao je Krsto Radović iz Demokrata.

I da ne nabrajamo ostale kritike kojima je bio zasut Radulović.

Radulović je, inače, rukovodio mnogim milionskim infrastrukturnim i graditeljskim projektima dok je bio menadžer Podgorice u vrijeme gradonačelnika Miomira Mugoše od 2007. do 2011. Rukovodio je izgradnjom obilaznice, gradskog parlamenta, Narodne biblioteke, sportske zone, nekoliko mostova, poslovnih centara i šoping molova, stoji u njegovoj biografiji. Ljetos je i on bio u igri za gradonačelnika Podgorice.

Prošlogodišnjeg ljeta saslušan je kao građanin u Specijalnom državnom tužilaštvu o tome kako je kompanija Čelebić odabrana da gradi Tržni centar Bazar u Podgorici. U tom predmetu glavnoosumnjičeni je navodno bivši gradonačelnik Podgorice Mugoša. Radulović je kao nekadašnji menadžer Glavnog grada predsjedavao Komisijom za odabir ponuđača za posao izgradnje Bazara.

A kad smo kod građevina pomenimo da je ministar Radulović prije nekoliko dana izjavio da su aktuelni radovi na crkvi SPC na Rumiji nezakoniti i da će se reagovati kad inspekcija završi postupak. Vidjećemo kako.

Radulović je profesionalnu karijeru započeo u međunarodnim organizacijama na projektima finansiranim od strane međunarodnih i evropskih institucija. Bio je šef kancelarije USAID/IRD u Podgorici. Bio je i sportski funkcioner u fudbalu i vaterpolu. Od 2011. bio je savjetnik izvršnog direktora, a od 2013. komercijalni direktor u Jugopetrolu. Sa te pozicije otišao je pod misterioznim okolnostima.

Ulcinjsku rivijeru je daleko od očiju javnosti izdao na, kako su mediji objavili, trideset godina unaprijed poznatom kupcu.

Ekonomski fakultet i postdiplomske studije Radulović je završio u Beogradu, ali u zvaničnoj biografiji ne piše na kojem univerzitetu. Nezvanično se tvrdi na Karićevom. Zaljubljenik je u sport i muziku, svira gitaru. Poznat je i kao rekorder u crnogorskoj vladi po broju savjetnika. Ima ih 12, objavio je prije nekoliko dana jedan podgorički portal.

Možda zbog te male armije savjetnika javnosti i servira tvrdnje koje mu mnogi često demantuju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

NAJKRAĆA SAOBRAĆAJNICA OD BJELASNICE DO KOMOVA, PRIVATNA: Blokada uklonjena, nevolje ostale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Raskrsnice,  pa dalje preko Bjelasice, prema Komovima, danima nijesu mogli ni turisti ni mještani. Jedina saobraćajnica, na  tom dijelu planine  privatna je. Kolašinac koji je izgradio, raočaran neažurnošću institucija, kaže da će tokom narednog ljeta, onemogućiti da njome prolaze vozila

 

Zbog haosa, koji su početkom septembra napravili različito tumačenje običajnog prava i zvaničnih propisa, s jedne, i nedogovornost nadležnih i lični sukobi, s druge strane, makadamski put, koji povezuje Bjelasicu i Komove bio je danima blokiran. Alterntativa za mješane i turiste bilo je korišćenje nekoliko puta duže saobraćjanice. Zbog, kako su obajasnili nenadležnosti, i policija i opštinske službe nijesu mogle ništa učiniti.

U blizini katuna Škale, na vasojevičkom dijelu planine,  na svom imanju Goran Dukić, vlasnik turističkog naselja u izgradnji,  spriječio je korišćenje te saobraćajnice. Put već desetak godina je, takozvani, panormaski, pa su ga, pored katunjana, sakupljača šumskih plodova, mještana obližnjih sela, koristle i turističke agencije, prilikom organizovanog obilaska Bjelasice terenskim vozilima.

Tek nakon što su mještani pozvali policiju i Komunalnu policiju, postalo je jasno da Dukić na blokadu ima i pravo.  Put je prije deceniju sam napravio, bez finansijeke pomoći bilo koga. Kako su iz policije objasnili njegvimogrčenim komšijama „ima pravo da na svom imanju, kojim prolazi dio puta, postavlja blokade“.  Put,takođe, nikada nije proglašen saobraćajnicom od javnog interesa, a druga dva stara, koja su vodila do tog imanja više ne postoje. Zbog toga, Dukićeva najava, da sledeće turističke sezone neće dozvoliti bilo kome da prolazi njegovim imanjem i turističke radnike i njegove komšije dovodi u nezavidan položaj.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ MIHAILA BANJEVIĆA – KOLATERAL U OBRAČUNU SDT SA VLASNIKOM ATLAS GRUPE: Prebrojavanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Banjević je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za Mila Đukanovića, Dragana Brkovića i Duška Kneževića, koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu

 

Među desetinama osoba, znanih i neznanih, koje Specijalno državno tužilaštvo još od prošle jeseni saslušava u mnogobrojnim postupcima pokrenutim protiv odbjeglog vlasnika Atlas grupe Duška Kneževića, članova njegove porodice i prijatelja, krajem prošle nedjelje našao se i Mihailo Banjević, penzionisani društveno-politički radnik i rukovodilac, svojevremeno akter i svjedok nekih od najzanimljivijih tranzicionih priča u Crnoj Gori.

Prema navodima prisutnih novinara, nekadašnji potpredsjednik Atlas grupe i predsjednik borda Atlas banke u Specijalnom tužilaštvu zadržao se nekoliko sati.  Otišao je kući, navodno bez pasoša, nakon što je saslušan u vezi odobrenog kredita i naknadnog ugovora o refinansiranju koje je od Atlas bankeprije deset godina dobio Kneževićev kum Dejan Sekulić. Pa ga, kažu u Tužilaštvu, nije vratio zbog čega je, cijene, Atlas banka oštećena za više od pola miliona.

Tek treba da vidimo kako će se ta priča završiti. I kako će (i da li će) neko mjesto u njoj pripasti i Mihailu Banjeviću.

Sa sigurnošću znamo da su pomenute dužnosti –  potpredsjednik Grupe i predsjednik borda Banke – bile samo dio podugačkog popisa funkcija u Kneževićevom poslovnom sistemu koje je Banjević obavljao do decembra 2014. kada se svojevoljno povukao iz te priče.

“Podnosim ostavku na sve funkcije u članicama Atlas grupe”, pisalo je u dopisu koji je Banjevićtada uputio Dušku Kneževiću. A ostavku je pratio spisak dužnosti: potpredsjednik Atlas grupe, predsjednik Odbora direktora Atlas banke, predsjednik Odbora direktora Bolnice Meljine, predsjednik Odbora direktora Atlas HotelsgroupBar, predsjednik Odbora direktora Atlas televizije, predsjednik Odbora direktora Atlas penzija, potpredsjednik Upravnog odbora Univerziteta Mediteran, potpredsjednik Odbora direktora Jadranskog sajmaBudva i član Odbora direktora Atlas fondacije.

Knežević je tada pokušao da umanji značaj odlaska očigledno, drugog čovjeka njegovog poslovnog sistema u Crnoj Gori. Tako je u razgovoru za agenciju Mina konstatovao da je on vlasnik i prvi čovjek privatne kompanije „koja svoje kadrovske i poslovne odluke ne mora nikome objašnjavati“. Međutim, radio je upravo suprotno – nadugo i naširoko objašnjavao to što navodno ne mora –  i time pokazujući da mu Banjevićeva ostavka nije stigla kao „prava vijest u pravo vrijeme“.

A u to vrijeme, neposredno pred Banjevićev odlazak, Knežević je najavljivao kako će u Golubovcima započeti izgradnju „novog grada“. Zapravo golemog tržnog centra „sa brojnim pratećim sadržajima“. U tome je poduhvatu, prema najavama danas (ne)opravdano odsutnog biznismena, njegov glavni saveznik trebalo da bude tadašnji gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović.

Stijepović je u međuvremenu postao nosač 100 hiljada eura koje je Knežević darovao DPS-u uoči prethodnih parlamentarnih izbora. Pa aktuelni Generalni sekretar u kabinetu predsjednika Crne Gore (i DPS) Mila Đukanovića. I sumnjivo lice  sa popisa SDT Milivoja Katnića koje je, prema scenariju specijalnog tužilaštva, pomagalo Kneževiću da potroši svoj novac ali ne i Đukanoviću da zahvaljujući nezakonitim donacijama (zakonito!?) ostane na vlasti.

Uglavnom, priča o izgradnji novog grada mogla je za, inače, proračunatog, Banjevića biti kap koja je prevršila mjeru. U moru već tada loših finansijskih pokazatelja Atlas grupe. „On u takvim maštarijama ne učestvuje“, objašnjavali su nam prije pet godina oni koji su ga znali iz posla.

A tih poslova bilo je poprilično. Čak i ako izuzmemo one, dominantno političke, funkcije na koje je Banjević dolazio voljom vladajuće partije – Saveza komunista CG, odnosno, DPS-a: direktor Doma omladine Budo Tomović (današnji KIC), sekretar nekadašnjih Samoupravnih interesnih zajednica (tzv. sizova) obrazovanja, kulture, socijalnei dječije zaštite u Podgorici, direktor  Fonda za kulturu i Fonda za građevinsko zemljište…

Suštinsku moć Banjević je stekao u poslednjoj deceniji prošlog vijeka, kao direktor Fonda penzionog i invalidskog osiguranja (Fond PiO)i predsjednik Odbora direktora Kombinata aluminijuma (u godinama uoči privatizacije i generalni direktor KAP-a).

Bilo je to vrijeme ratnog raspada SFRJ, međunarodnih sankcija za SRJ, hiperinflacije (po intenzitetu – druga zabilježena u Evropi prošlog vijeka) i prvobitne akumulacije. Banjević je bio na čelu jednog od ključnih sistema i za državnu i za privatnu privredu tog doba. O tome može posvjedočiti stotinjak hiljada tadašnjih penzionera, ali i mnogobrojni direktori državnih firmi koji su na njegova vrata kucali kad god bi im ponestalo para.

Sa tada nastajućom biznis-elitom pričala se posebna priča. Tako je Banjević, kao direktor Fonda PiO i predsjednik borda KAP-a istovremeno obavljao i, doduše nezvanični, posao svojevrsnog eksternog revizora kompanije Vektra Dragana Brkovića. Izgledalo je kao da je neki izuzetno uticajan akcionar Vektre,mimo Brkovića, odabrao čovjeka od povjerenja da nadgleda i kontroliše robne i novčane tokove u kompaniji koja je,  preko noći, od lokalnog servisera francuskih automobila, izrasla u glavnog partnera KAP-a preko koje su išli svi uvozno-izvozni poslovi tada najvećeg crnogorskog preduzeća.

Kako je tako nešto bilo moguće?  Odavno je bilo jasno da Banjević i direktor KAP-a  Danilo Vuksanović bolje znaju odgovor na ovo pitanje nego i sam Brković.   Ali, znali su i zašto ćute. „To pitanje je opasno po život“, odgovorio je jednom prilikom Banjević potpisniku ovih redova. I promijenio temu. Ni danas nije mnogo drugačije. To je ostala jedna od, neotkrivenih tajni vladajuće političko-poslovne grupe.

Banjević je nakon što je završio posao u KAP-u predajući ga menadžerima ruskog tajkuna Olega Deripaske, novi poslovni angažman pronašao u – Vektri!? Faktički kao njen prvi čovjek, odmah do nominalnog vlasnika. U tom svojstvu je, krajem 2007. godine, nakon privatizacije HTP Boka, imenovan za predsjednika Odbora direktora tada najvećeg hercegnovskog preduzeća. Tada je najavio da će ulaganja u četiri novokupljena hotela (Plaža, Tamaris, Igalo i Boka) biti skoro 250 miliona, te da će Vektrado 2010. u Herceg Novom izgraditi ukupno 200 hiljada kvadrata hotelskih objekata i u njima zaposliti 1.200 ljudi.

Umjesto obećanih investicija uskoro je stigla vijest da je predsjednik borda  Boke napustio Vektru. Do danas nije razriješena enigma da li je Banjević iz Vektre otišao zato što je shvatio da od najavljenih investicija nema ništa, ili su investicije izostale zato što je on otišao iz Vektre. I prešao u Atlas grupu.

Taj transfer odigrao se u vrijeme kada su Knežević i Đukanović, kao najbolji drugovi, obilazili Bliski istok i jugoistočnu Aziju, jedan drugome podržavali poslovne poduhvate i projektovali svijetlu budućnost za sebe i svoje saradnike/podanike.

Tako je Banjević postao jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za  Đukanovića, Brkovića i Kneževića, a koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu.

Ni to Banjeviću nije prvi put. Kao predsjednik borda HTP Boka, tada u državnom vlasništvu, on se sredinom poslednje decenije prošlog vijeka suočio sa situacijom da je njegov najbliži saradnik, izvršni direktor Boke Milan Tripković, pobjegao iz zemlje nakon optužbi za pronevjeru 11 miliona maraka. Tripković je nakon višegodišnjeg skrivanja odrobijao četiri i po godine. Nestali novac nikad nije pronađen.  Banjević je nastavio karijeru jednog od najuticajnijih ljudi iz sjenke.

Status mu nijesu narušile ni kasnije optužbe Deripaskinih saradnika iz Rusala koji su nekadašnjem menadžmentu KAP-a spočitavaliprevaru vrijednu 300 miliona eura. Ali ni krivična prijava koju je prije pet-šest godina poslanik DF Branko Radulović podnio Vrhovnom državnom tužilaštvu protiv 32 osobe zbog, kako je kazao, ,,umiješanosti u malverzacije u radu KAP-a kojima je Crna Gora direktno oštećena preko dvije milijarde eura”. Visoko na toj listi bio je i Mihailo Banjević. Samo što je Tužilaštvo tada ostalo i gluvo i nijemo.

Vidjećemo na koju je stranu vjetar sudbine sada dunuo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UTICAJ TRADICIJE NA ZAPOŠLJAVANJE ŽENA U CRNOJ GORI : Običaji i u kući i na poslu 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ustav Crne Gore, Zakon o radu, Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, Istanbulska konvencija garantuju jednakost žena i muškaraca. No, u Crnoj Gori nijesu problem zakoni, već njihova primjena i  tradicija diskriminacije

 

Crnogorska tradicija je puna hvale i poštovanja za žene, koje su, kako fraza govori – stub, a muškarac je glava porodice. O tome da je taj ,,stub” često bio preopterećen i preko granica izdržljivosti, u predanjima se malo spominje. Surovu stvarnost zabilježili su stranci koji su navraćali u naše krajeve, među njima italijanski putopisac Đuzepe Markoti koji u knjizi Priče o Crnogorkama iz 1896. godine navodi: ,,U trgovini Crne Gore žena je najomiljenije transportno sredstvo: jede manje od konja, ide prečicama kozjom okretnošću i sigurnošću, najbrža je”.

Iako su nam u tradiciji i prošlosti svijetli primjeri bili ekces, od njih se ne odustaje ni danas. Tako statistika govori da bi žene u Crnoj Gori trebale, uz neplaćen rad kod kuće, da rade preko devet sati da bi imale istu platu kao muškarci. U Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021.piše da je razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori 13,9 odsto – žene, za iste poslove, zarađuju samo 86,1 prosječne zarade isplaćene muškarcima.

Ono malo statistike i istraživanja, koja su rađena o ovom problemu, pokazuju da su žene većinski zastupljene u sektorima gdje su zarade niže od državnog prosjeka. Najviše ih je u trgovinama u kojima radi oko 40 hiljada radnika, odnosno svaki peti zaposleni – od ukupnog broja zaposlenih žena oko 86 odsto radi u uslužnim djelatnostima, a najviše ih je u trgovini (više od jedne četvrtine).

Da bi kao nekad, zaposlene u trgovinama imale bar jedan zagarantovan dan za odmor, Skupština je u junu usvojila izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je predviđeno da se trgovina na veliko i malo ne može obavljati nedjeljom i praznicima. Izmjene stupaju na snagu 15. oktobra pa će prva neradna nedjelja za trgovine biti 20. oktobar. Međutim, ove nedjelje Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) podnijela je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je propisano da se trgovina na veliko i na malo ne može obavljati nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo