Povežite se sa nama

DRUŠTVO

IZBORNE REFORME: Nikad kuće

Objavljeno prije

na

mandoc

Otprilike dvije godine uoči narednih parlamentarnih izbora počelo je još jedno popravljanje izbornih i drugih zakona. Jedni misle da je prerano, drugi da je prekasno, treći kažu da je sve ionako otišlo dođavola i da je – svejedno.

Odluku o formiranju Odbora za dalju reformu izbornog i drugog zakonodavstva usvojili su poslanici vladajuće koalicije, Demokratskog fronta i Socijaldemokratske partije. Odbor će imati po sedam članova iz vlasti i opozicije. Predstavnici Demokrata i Građanskog pokreta URA najavili su da neće učestvovati u radu tog privremenog tijela.

Posao Odbora biće ,,optimizacija sveukupnog ambijenta u kojem će se održavati naredni izborni ciklusi”, kao i implementacija preporuka evropskih institucija o jačanju povjerenja javnosti u izborni proces.

Iako se izborni zakoni uoči svakih izbora doćeruju, problem sa povjerenjem u izborni proces, od izbora do izbora, sve je veći.

Slabo se ovdje pamti, ni to što se vuče Sinđin proces ne pomaže da u sjećanju većine građana bude svježa atmosfera sa prošlih izbora, ni uslovi u kojima su oni održani. Nema se kad od okamenjavanja letećih crkvica, krvožednih bilborda i fluidnih zastava.

Bio je ovako: Jesen 2015. obilježili su protesti Demokratskog fronta. Nasilno su razbijeni što je izazvalo revolt i onog dijela građana koji ranije nijesu podržavali proteste. SDP je okončao 18 godina dug savez sa DPS-om, ali je Vlada 27. januara 2016. dobila dovoljan broj glasova u parlamentu da bi mogla da nastavi da vlada. Pozitivna Crna Gora, koja je 2012. godine ušla u parlament kao opoziciona stranka, glasala je u korist vladajuće stranke. Milo Đukanović, tada premijer, ponudio je opoziciji mjesta u MUP-u, Ministarstvu rada, poljoprivrede i finansija, kao i potpredsjedničko mjesto u Vladi. I neka mjesta ,,po dubini”. Onda se proces razvlačio do besmisla. Tek 19. maja stupio je na snagu Zakon o sprovođenju Sporazuma za stvaranje uslova za slobodne i fer izbore između parlamentarnih stranaka.

Uvedene su različite novosti, izborni proces nije bio ništa bolji. Na dan izbora, 16. oktobra 2016. stigla je vijest da je uhapšena grupa srpskih državljana koji su imali namjeru da nasilno sruše vlast. Bilo je hladnjikavo, oktobarska kiša je lila strah, gasili su se internet servisi. DPS je pobijedio. Opozicija nije priznala izbore. Sve je ostalo kao prije.

Posmatračka misija OEBS/ODIHR-a saopštila je da su izbori ,,uglavnom sprovedeni uz poštovanje osnovnih sloboda”. U izvještaj su, kao i obično, upisane preporuke za unaprijeđenje sprovođenja izbora. Priporitetno je, kazali su, ,,razmotriti preduzimanje sveukupne izborne reforme sa ciljem usklađivanja izbornog zakonodavstva interno i sa drugim relevantnim zakonima”. Napisano je da proces reforme treba da bude sveobuhvatan i završen mnogo prije sljedećih izbora i da Državna izborna komisija treba da bude proaktivnija.

DIK treba da bude transparentnija, uslov boravišta i zakonske nadležnosti za glasanje treba izmijeniti tako da su u skladu sa Ustavom, kao i međunarodnim obavezama i dobrom praksom. Treba obezbijediti ,,bolju ravnotežu” između muškaraca i žena koje obavljaju javne funkcije – osnovne su preporuke. Ostalih 18, svrstane su u ostale.

U skupštinskoj raspravi o formiranju Odbora pokazalo se da DPS izgore za popravljanjem izbornog procesa.

Lider Demokratskog fronta Andrija Mandić najavio je da će DF ispostaviti svoje zahtjeve i primijetio da je ,,Ustav napravljen kako bi se asimilirala jedna nacionalna zajednica”.

Po riječima poslanika DF-a, treba očekivati izmjene zakona o prebivalištu i sređivanje ,,naduvanog biračkog spiska”.

Na pitanje zašto Demokratski front u Skupštini nije precizno rekao za koje će se promjene u Ustavu i zakonima zalagati, visoki funkcioner ovog saveza kaže da nijesu željeli da ometaju proces dogovaranja.

,,Kada je riječ o identitetskim pitanjima, treba naći formu da srpski jezik bude službeni, da trobojka bude narodna zastava, da se u himni skrate stihovi Sekule Drljevića. Takođe, treba razmisliti o izmjenama u definisanju afirmativne akcije, mi smatramo da svako mora da zasluži mandat kao i svi ostali”, kaže Monitorov izvor iz Demokratskog fronta.

U tom savezu, kaže, razmišljaju o predlogu da se odredi ko su manjine u Crnoj Gori – da li ih treba pobrojati ili odrediti procentualno, na primjer da afirmativna akcija važi za one narode kojih ima ispod 15 odsto od ukupnog broja stanovnika.

,,Definitivno nešto mora da se mijenja i ima nekoliko pravnih mogućnosti da se ustav izmijeni bez tri petine glasova”, kaže Monitorov sagovornik.

Na pitanje je li iluzija da će DPS pristati na ovakve promjene Monitorov sagovornik kaže da nije ,,jer su ovo rijetke situacije kada bi vladajuća partija trebala da pokaže da joj je stalo do svih građana”. ,,Postoje ‘jeftiniji ‘ od nas, ali neka se onda sa njima dogovore”.

Iz SDP-a su upozorili da suština rada u okviru privremenog skupštinskog odbora mora da bude pokušaj da se unaprijedi ukupan izborni ambijent kroz reformu izbornog i drugog zakonodavstva, a ne da se na mala vrata, kroz izmjene Ustava, mijenjaju ključne odrednice građanske Crne Gore.

,,Mogućnost ustavnih promjena, o kojima ovih dana govore predstavnici DPS i DF-a, nas u SDP upućuje na oprez imajući u vidu da ne bi bio prvi put da se sa nivoa vlasti pokuša ući u trgovinu oko najvišeg pravnog akta, i to u onom njegovom najosjetljivijem segmentu”, kazao je član Predsjedništva SDP-a Ivan Vujović. Po njegovim riječima, za ukupan proces bilo bi loše ako u njemu ne bi učestvovala cjelokupna opozicija jer bi se time ostavio prostor za mogućnost dogovora na relaciji DPS – DF oko izmjena Ustava, uz alibi da je to jedini put za izmjenu izbornog zakonodavstva koji zahtijeva EU.

Loše ili ne, cjelokupna opozicija u Odboru neće biti.

,,Nećemo da učestvujemo u ovome što liči na ‘reality'”, kaže za Monitor Dritan Abazović, predsjednik Građanskog pokreta URA.

Lideri Demokratske Crne Gore i Građanskog pokreta URA Aleksa Bečić i Dritan Abazović u junu su predstavili „Plan za prevazilaženje aktuelnog političkog i institucinalnog stanja u Crnoj Gori” koji je uključivao izbornu reformu.

Taj predlog je ostao da visi u vazduhu, DPS je radio svoja posla. Sada su Građanski pokret URA i Demokratska Crna Gora kazali da će nastaviti bojkot parlamenta, a reformama izbornog zakonodavstva baviće se kroz forum, koji će činiti poslanici, predstavnici parlamentarnih i vanparlamentarnih subjekata, kao i svi zainteresovani i iskreni pojedinci.

Na pitanje na koji način će pokušati da spoje ono što se bude radilo u Forumu, sa parlamentom koji treba da odluči o izmjenama zakona Abazović kaže da će”pokušati, kao uvijek, da budu konstruktivni. ,,Ono što budemo radili dostavljaćemo i javnosti i ljudima koji su u parlamentu. Povratak URE u parlament u ovom mandatu ne vidim kao mogućnost.”

,,Postoji pet stožernih tačaka u kojima su promjene neophodne: Državna izborna komisija, zakoni o biračkim spiskovima, Agencija za borbu protiv korupcije, Zakon o finansiranju političkih partija i Javni servis”, kaže Abazović.

Po mišljenju lidera GP URA ,,učestvovanje na izborima kakvi su bili dosad je katastrofa”. ,,Mi se na neozbiljan način nećemo odnositi prema ovome, bilo da to vodi u proteste ili bojkot izbora”, kaže Dritan Abazović.

Evropski komesar za proširenje Johanes Han pozdravio je formiranje Privremenog skupštinskog odbora. Rekao je da očekuje da će “sve stranke koje podržavaju evropski put Crne Gore aktivno učestvovati” u njegovom radu. Ranije je Evropski komesar podržao plan Demokrata i URE.

,,Razumijem poziciju gospodina Hana, ali sve evropske stranke u parlament neće ući. Tamo su uglavom antievropske stranke koje personifikuju DPS i DF. Za Evropu je bojkot uvijek bio neprihvatljiv, oni će uvijek reći – vratite se u parlament”, kaže Dritan Abazović. On smatra neprincipijelnim odnos evropskih zvaničnika prema Demokratskom frontu: ,,Godinama DF nije bio u redu, smatrali su da je ‘proruski’, sada je odjednom mogu da ih podrže”.

Prosječan građanin Crne Gore star je 37, 2 godine. Mogao je četiri puta glasati na parlamentarnim izborima. Svako put su uslovi za izbore zvanično poboljšavani. Svaki put, na ovaj ili onaj način, vlast je ostala na vlasti. U takvim oklonostima, beznađe dolazi kao prirodan proces. Iako ljudi ovdje tradicionalno vole izbore, prva prepreka koja lako može dočekati domaće političare na puti ka demokratiji je – nezainteresovanost.

Ko više ima snage da misli o izbornim propisima kad je ovdje sve dozvoljeno.

Abazović: Glasovi iz inostranstva nijesu fer

Predsjednik GP URA kaže da je saglasan sa preporukom OEBS/ODIHR-a da treba poštovati ustavnu odredbu o boravištu kao uslovu za korištenje birtačkog prava.

,,Ja mislim da treba da glasaju samo oni koji su u Crnoj Gori. Mislim da nije fer da neko ko živi u Luksemburgu ili Americi odlučuje o sudbini ljudi koji žive ovdje. Znam da je to škakljivo pitanje, svako od nas ima nekog svog vani, ali treba imati u vidu i to da ima puno zloupotreba u slučajevima kad ljudi koji žive u drugim zemljama dolaze na glasanje. Plaćanje karata je, u većini slučajeva, faktički kupovina glasova”, smatra Abazović.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJKRAĆA SAOBRAĆAJNICA OD BJELASNICE DO KOMOVA, PRIVATNA: Blokada uklonjena, nevolje ostale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Raskrsnice,  pa dalje preko Bjelasice, prema Komovima, danima nijesu mogli ni turisti ni mještani. Jedina saobraćajnica, na  tom dijelu planine  privatna je. Kolašinac koji je izgradio, raočaran neažurnošću institucija, kaže da će tokom narednog ljeta, onemogućiti da njome prolaze vozila

 

Zbog haosa, koji su početkom septembra napravili različito tumačenje običajnog prava i zvaničnih propisa, s jedne, i nedogovornost nadležnih i lični sukobi, s druge strane, makadamski put, koji povezuje Bjelasicu i Komove bio je danima blokiran. Alterntativa za mješane i turiste bilo je korišćenje nekoliko puta duže saobraćjanice. Zbog, kako su obajasnili nenadležnosti, i policija i opštinske službe nijesu mogle ništa učiniti.

U blizini katuna Škale, na vasojevičkom dijelu planine,  na svom imanju Goran Dukić, vlasnik turističkog naselja u izgradnji,  spriječio je korišćenje te saobraćajnice. Put već desetak godina je, takozvani, panormaski, pa su ga, pored katunjana, sakupljača šumskih plodova, mještana obližnjih sela, koristle i turističke agencije, prilikom organizovanog obilaska Bjelasice terenskim vozilima.

Tek nakon što su mještani pozvali policiju i Komunalnu policiju, postalo je jasno da Dukić na blokadu ima i pravo.  Put je prije deceniju sam napravio, bez finansijeke pomoći bilo koga. Kako su iz policije objasnili njegvimogrčenim komšijama „ima pravo da na svom imanju, kojim prolazi dio puta, postavlja blokade“.  Put,takođe, nikada nije proglašen saobraćajnicom od javnog interesa, a druga dva stara, koja su vodila do tog imanja više ne postoje. Zbog toga, Dukićeva najava, da sledeće turističke sezone neće dozvoliti bilo kome da prolazi njegovim imanjem i turističke radnike i njegove komšije dovodi u nezavidan položaj.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ MIHAILA BANJEVIĆA – KOLATERAL U OBRAČUNU SDT SA VLASNIKOM ATLAS GRUPE: Prebrojavanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Banjević je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za Mila Đukanovića, Dragana Brkovića i Duška Kneževića, koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu

 

Među desetinama osoba, znanih i neznanih, koje Specijalno državno tužilaštvo još od prošle jeseni saslušava u mnogobrojnim postupcima pokrenutim protiv odbjeglog vlasnika Atlas grupe Duška Kneževića, članova njegove porodice i prijatelja, krajem prošle nedjelje našao se i Mihailo Banjević, penzionisani društveno-politički radnik i rukovodilac, svojevremeno akter i svjedok nekih od najzanimljivijih tranzicionih priča u Crnoj Gori.

Prema navodima prisutnih novinara, nekadašnji potpredsjednik Atlas grupe i predsjednik borda Atlas banke u Specijalnom tužilaštvu zadržao se nekoliko sati.  Otišao je kući, navodno bez pasoša, nakon što je saslušan u vezi odobrenog kredita i naknadnog ugovora o refinansiranju koje je od Atlas bankeprije deset godina dobio Kneževićev kum Dejan Sekulić. Pa ga, kažu u Tužilaštvu, nije vratio zbog čega je, cijene, Atlas banka oštećena za više od pola miliona.

Tek treba da vidimo kako će se ta priča završiti. I kako će (i da li će) neko mjesto u njoj pripasti i Mihailu Banjeviću.

Sa sigurnošću znamo da su pomenute dužnosti –  potpredsjednik Grupe i predsjednik borda Banke – bile samo dio podugačkog popisa funkcija u Kneževićevom poslovnom sistemu koje je Banjević obavljao do decembra 2014. kada se svojevoljno povukao iz te priče.

“Podnosim ostavku na sve funkcije u članicama Atlas grupe”, pisalo je u dopisu koji je Banjevićtada uputio Dušku Kneževiću. A ostavku je pratio spisak dužnosti: potpredsjednik Atlas grupe, predsjednik Odbora direktora Atlas banke, predsjednik Odbora direktora Bolnice Meljine, predsjednik Odbora direktora Atlas HotelsgroupBar, predsjednik Odbora direktora Atlas televizije, predsjednik Odbora direktora Atlas penzija, potpredsjednik Upravnog odbora Univerziteta Mediteran, potpredsjednik Odbora direktora Jadranskog sajmaBudva i član Odbora direktora Atlas fondacije.

Knežević je tada pokušao da umanji značaj odlaska očigledno, drugog čovjeka njegovog poslovnog sistema u Crnoj Gori. Tako je u razgovoru za agenciju Mina konstatovao da je on vlasnik i prvi čovjek privatne kompanije „koja svoje kadrovske i poslovne odluke ne mora nikome objašnjavati“. Međutim, radio je upravo suprotno – nadugo i naširoko objašnjavao to što navodno ne mora –  i time pokazujući da mu Banjevićeva ostavka nije stigla kao „prava vijest u pravo vrijeme“.

A u to vrijeme, neposredno pred Banjevićev odlazak, Knežević je najavljivao kako će u Golubovcima započeti izgradnju „novog grada“. Zapravo golemog tržnog centra „sa brojnim pratećim sadržajima“. U tome je poduhvatu, prema najavama danas (ne)opravdano odsutnog biznismena, njegov glavni saveznik trebalo da bude tadašnji gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović.

Stijepović je u međuvremenu postao nosač 100 hiljada eura koje je Knežević darovao DPS-u uoči prethodnih parlamentarnih izbora. Pa aktuelni Generalni sekretar u kabinetu predsjednika Crne Gore (i DPS) Mila Đukanovića. I sumnjivo lice  sa popisa SDT Milivoja Katnića koje je, prema scenariju specijalnog tužilaštva, pomagalo Kneževiću da potroši svoj novac ali ne i Đukanoviću da zahvaljujući nezakonitim donacijama (zakonito!?) ostane na vlasti.

Uglavnom, priča o izgradnji novog grada mogla je za, inače, proračunatog, Banjevića biti kap koja je prevršila mjeru. U moru već tada loših finansijskih pokazatelja Atlas grupe. „On u takvim maštarijama ne učestvuje“, objašnjavali su nam prije pet godina oni koji su ga znali iz posla.

A tih poslova bilo je poprilično. Čak i ako izuzmemo one, dominantno političke, funkcije na koje je Banjević dolazio voljom vladajuće partije – Saveza komunista CG, odnosno, DPS-a: direktor Doma omladine Budo Tomović (današnji KIC), sekretar nekadašnjih Samoupravnih interesnih zajednica (tzv. sizova) obrazovanja, kulture, socijalnei dječije zaštite u Podgorici, direktor  Fonda za kulturu i Fonda za građevinsko zemljište…

Suštinsku moć Banjević je stekao u poslednjoj deceniji prošlog vijeka, kao direktor Fonda penzionog i invalidskog osiguranja (Fond PiO)i predsjednik Odbora direktora Kombinata aluminijuma (u godinama uoči privatizacije i generalni direktor KAP-a).

Bilo je to vrijeme ratnog raspada SFRJ, međunarodnih sankcija za SRJ, hiperinflacije (po intenzitetu – druga zabilježena u Evropi prošlog vijeka) i prvobitne akumulacije. Banjević je bio na čelu jednog od ključnih sistema i za državnu i za privatnu privredu tog doba. O tome može posvjedočiti stotinjak hiljada tadašnjih penzionera, ali i mnogobrojni direktori državnih firmi koji su na njegova vrata kucali kad god bi im ponestalo para.

Sa tada nastajućom biznis-elitom pričala se posebna priča. Tako je Banjević, kao direktor Fonda PiO i predsjednik borda KAP-a istovremeno obavljao i, doduše nezvanični, posao svojevrsnog eksternog revizora kompanije Vektra Dragana Brkovića. Izgledalo je kao da je neki izuzetno uticajan akcionar Vektre,mimo Brkovića, odabrao čovjeka od povjerenja da nadgleda i kontroliše robne i novčane tokove u kompaniji koja je,  preko noći, od lokalnog servisera francuskih automobila, izrasla u glavnog partnera KAP-a preko koje su išli svi uvozno-izvozni poslovi tada najvećeg crnogorskog preduzeća.

Kako je tako nešto bilo moguće?  Odavno je bilo jasno da Banjević i direktor KAP-a  Danilo Vuksanović bolje znaju odgovor na ovo pitanje nego i sam Brković.   Ali, znali su i zašto ćute. „To pitanje je opasno po život“, odgovorio je jednom prilikom Banjević potpisniku ovih redova. I promijenio temu. Ni danas nije mnogo drugačije. To je ostala jedna od, neotkrivenih tajni vladajuće političko-poslovne grupe.

Banjević je nakon što je završio posao u KAP-u predajući ga menadžerima ruskog tajkuna Olega Deripaske, novi poslovni angažman pronašao u – Vektri!? Faktički kao njen prvi čovjek, odmah do nominalnog vlasnika. U tom svojstvu je, krajem 2007. godine, nakon privatizacije HTP Boka, imenovan za predsjednika Odbora direktora tada najvećeg hercegnovskog preduzeća. Tada je najavio da će ulaganja u četiri novokupljena hotela (Plaža, Tamaris, Igalo i Boka) biti skoro 250 miliona, te da će Vektrado 2010. u Herceg Novom izgraditi ukupno 200 hiljada kvadrata hotelskih objekata i u njima zaposliti 1.200 ljudi.

Umjesto obećanih investicija uskoro je stigla vijest da je predsjednik borda  Boke napustio Vektru. Do danas nije razriješena enigma da li je Banjević iz Vektre otišao zato što je shvatio da od najavljenih investicija nema ništa, ili su investicije izostale zato što je on otišao iz Vektre. I prešao u Atlas grupu.

Taj transfer odigrao se u vrijeme kada su Knežević i Đukanović, kao najbolji drugovi, obilazili Bliski istok i jugoistočnu Aziju, jedan drugome podržavali poslovne poduhvate i projektovali svijetlu budućnost za sebe i svoje saradnike/podanike.

Tako je Banjević postao jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za  Đukanovića, Brkovića i Kneževića, a koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu.

Ni to Banjeviću nije prvi put. Kao predsjednik borda HTP Boka, tada u državnom vlasništvu, on se sredinom poslednje decenije prošlog vijeka suočio sa situacijom da je njegov najbliži saradnik, izvršni direktor Boke Milan Tripković, pobjegao iz zemlje nakon optužbi za pronevjeru 11 miliona maraka. Tripković je nakon višegodišnjeg skrivanja odrobijao četiri i po godine. Nestali novac nikad nije pronađen.  Banjević je nastavio karijeru jednog od najuticajnijih ljudi iz sjenke.

Status mu nijesu narušile ni kasnije optužbe Deripaskinih saradnika iz Rusala koji su nekadašnjem menadžmentu KAP-a spočitavaliprevaru vrijednu 300 miliona eura. Ali ni krivična prijava koju je prije pet-šest godina poslanik DF Branko Radulović podnio Vrhovnom državnom tužilaštvu protiv 32 osobe zbog, kako je kazao, ,,umiješanosti u malverzacije u radu KAP-a kojima je Crna Gora direktno oštećena preko dvije milijarde eura”. Visoko na toj listi bio je i Mihailo Banjević. Samo što je Tužilaštvo tada ostalo i gluvo i nijemo.

Vidjećemo na koju je stranu vjetar sudbine sada dunuo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UTICAJ TRADICIJE NA ZAPOŠLJAVANJE ŽENA U CRNOJ GORI : Običaji i u kući i na poslu 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ustav Crne Gore, Zakon o radu, Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, Istanbulska konvencija garantuju jednakost žena i muškaraca. No, u Crnoj Gori nijesu problem zakoni, već njihova primjena i  tradicija diskriminacije

 

Crnogorska tradicija je puna hvale i poštovanja za žene, koje su, kako fraza govori – stub, a muškarac je glava porodice. O tome da je taj ,,stub” često bio preopterećen i preko granica izdržljivosti, u predanjima se malo spominje. Surovu stvarnost zabilježili su stranci koji su navraćali u naše krajeve, među njima italijanski putopisac Đuzepe Markoti koji u knjizi Priče o Crnogorkama iz 1896. godine navodi: ,,U trgovini Crne Gore žena je najomiljenije transportno sredstvo: jede manje od konja, ide prečicama kozjom okretnošću i sigurnošću, najbrža je”.

Iako su nam u tradiciji i prošlosti svijetli primjeri bili ekces, od njih se ne odustaje ni danas. Tako statistika govori da bi žene u Crnoj Gori trebale, uz neplaćen rad kod kuće, da rade preko devet sati da bi imale istu platu kao muškarci. U Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021.piše da je razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori 13,9 odsto – žene, za iste poslove, zarađuju samo 86,1 prosječne zarade isplaćene muškarcima.

Ono malo statistike i istraživanja, koja su rađena o ovom problemu, pokazuju da su žene većinski zastupljene u sektorima gdje su zarade niže od državnog prosjeka. Najviše ih je u trgovinama u kojima radi oko 40 hiljada radnika, odnosno svaki peti zaposleni – od ukupnog broja zaposlenih žena oko 86 odsto radi u uslužnim djelatnostima, a najviše ih je u trgovini (više od jedne četvrtine).

Da bi kao nekad, zaposlene u trgovinama imale bar jedan zagarantovan dan za odmor, Skupština je u junu usvojila izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je predviđeno da se trgovina na veliko i malo ne može obavljati nedjeljom i praznicima. Izmjene stupaju na snagu 15. oktobra pa će prva neradna nedjelja za trgovine biti 20. oktobar. Međutim, ove nedjelje Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) podnijela je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je propisano da se trgovina na veliko i na malo ne može obavljati nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo