DRUŠTVO
IZBORNE REFORME: Nikad kuće

Otprilike dvije godine uoči narednih parlamentarnih izbora počelo je još jedno popravljanje izbornih i drugih zakona. Jedni misle da je prerano, drugi da je prekasno, treći kažu da je sve ionako otišlo dođavola i da je – svejedno.
Odluku o formiranju Odbora za dalju reformu izbornog i drugog zakonodavstva usvojili su poslanici vladajuće koalicije, Demokratskog fronta i Socijaldemokratske partije. Odbor će imati po sedam članova iz vlasti i opozicije. Predstavnici Demokrata i Građanskog pokreta URA najavili su da neće učestvovati u radu tog privremenog tijela.
Posao Odbora biće ,,optimizacija sveukupnog ambijenta u kojem će se održavati naredni izborni ciklusi”, kao i implementacija preporuka evropskih institucija o jačanju povjerenja javnosti u izborni proces.
Iako se izborni zakoni uoči svakih izbora doćeruju, problem sa povjerenjem u izborni proces, od izbora do izbora, sve je veći.
Slabo se ovdje pamti, ni to što se vuče Sinđin proces ne pomaže da u sjećanju većine građana bude svježa atmosfera sa prošlih izbora, ni uslovi u kojima su oni održani. Nema se kad od okamenjavanja letećih crkvica, krvožednih bilborda i fluidnih zastava.
Bio je ovako: Jesen 2015. obilježili su protesti Demokratskog fronta. Nasilno su razbijeni što je izazvalo revolt i onog dijela građana koji ranije nijesu podržavali proteste. SDP je okončao 18 godina dug savez sa DPS-om, ali je Vlada 27. januara 2016. dobila dovoljan broj glasova u parlamentu da bi mogla da nastavi da vlada. Pozitivna Crna Gora, koja je 2012. godine ušla u parlament kao opoziciona stranka, glasala je u korist vladajuće stranke. Milo Đukanović, tada premijer, ponudio je opoziciji mjesta u MUP-u, Ministarstvu rada, poljoprivrede i finansija, kao i potpredsjedničko mjesto u Vladi. I neka mjesta ,,po dubini”. Onda se proces razvlačio do besmisla. Tek 19. maja stupio je na snagu Zakon o sprovođenju Sporazuma za stvaranje uslova za slobodne i fer izbore između parlamentarnih stranaka.
Uvedene su različite novosti, izborni proces nije bio ništa bolji. Na dan izbora, 16. oktobra 2016. stigla je vijest da je uhapšena grupa srpskih državljana koji su imali namjeru da nasilno sruše vlast. Bilo je hladnjikavo, oktobarska kiša je lila strah, gasili su se internet servisi. DPS je pobijedio. Opozicija nije priznala izbore. Sve je ostalo kao prije.
Posmatračka misija OEBS/ODIHR-a saopštila je da su izbori ,,uglavnom sprovedeni uz poštovanje osnovnih sloboda”. U izvještaj su, kao i obično, upisane preporuke za unaprijeđenje sprovođenja izbora. Priporitetno je, kazali su, ,,razmotriti preduzimanje sveukupne izborne reforme sa ciljem usklađivanja izbornog zakonodavstva interno i sa drugim relevantnim zakonima”. Napisano je da proces reforme treba da bude sveobuhvatan i završen mnogo prije sljedećih izbora i da Državna izborna komisija treba da bude proaktivnija.
DIK treba da bude transparentnija, uslov boravišta i zakonske nadležnosti za glasanje treba izmijeniti tako da su u skladu sa Ustavom, kao i međunarodnim obavezama i dobrom praksom. Treba obezbijediti ,,bolju ravnotežu” između muškaraca i žena koje obavljaju javne funkcije – osnovne su preporuke. Ostalih 18, svrstane su u ostale.
U skupštinskoj raspravi o formiranju Odbora pokazalo se da DPS izgore za popravljanjem izbornog procesa.
Lider Demokratskog fronta Andrija Mandić najavio je da će DF ispostaviti svoje zahtjeve i primijetio da je ,,Ustav napravljen kako bi se asimilirala jedna nacionalna zajednica”.
Po riječima poslanika DF-a, treba očekivati izmjene zakona o prebivalištu i sređivanje ,,naduvanog biračkog spiska”.
Na pitanje zašto Demokratski front u Skupštini nije precizno rekao za koje će se promjene u Ustavu i zakonima zalagati, visoki funkcioner ovog saveza kaže da nijesu željeli da ometaju proces dogovaranja.
,,Kada je riječ o identitetskim pitanjima, treba naći formu da srpski jezik bude službeni, da trobojka bude narodna zastava, da se u himni skrate stihovi Sekule Drljevića. Takođe, treba razmisliti o izmjenama u definisanju afirmativne akcije, mi smatramo da svako mora da zasluži mandat kao i svi ostali”, kaže Monitorov izvor iz Demokratskog fronta.
U tom savezu, kaže, razmišljaju o predlogu da se odredi ko su manjine u Crnoj Gori – da li ih treba pobrojati ili odrediti procentualno, na primjer da afirmativna akcija važi za one narode kojih ima ispod 15 odsto od ukupnog broja stanovnika.
,,Definitivno nešto mora da se mijenja i ima nekoliko pravnih mogućnosti da se ustav izmijeni bez tri petine glasova”, kaže Monitorov sagovornik.
Na pitanje je li iluzija da će DPS pristati na ovakve promjene Monitorov sagovornik kaže da nije ,,jer su ovo rijetke situacije kada bi vladajuća partija trebala da pokaže da joj je stalo do svih građana”. ,,Postoje ‘jeftiniji ‘ od nas, ali neka se onda sa njima dogovore”.
Iz SDP-a su upozorili da suština rada u okviru privremenog skupštinskog odbora mora da bude pokušaj da se unaprijedi ukupan izborni ambijent kroz reformu izbornog i drugog zakonodavstva, a ne da se na mala vrata, kroz izmjene Ustava, mijenjaju ključne odrednice građanske Crne Gore.
,,Mogućnost ustavnih promjena, o kojima ovih dana govore predstavnici DPS i DF-a, nas u SDP upućuje na oprez imajući u vidu da ne bi bio prvi put da se sa nivoa vlasti pokuša ući u trgovinu oko najvišeg pravnog akta, i to u onom njegovom najosjetljivijem segmentu”, kazao je član Predsjedništva SDP-a Ivan Vujović. Po njegovim riječima, za ukupan proces bilo bi loše ako u njemu ne bi učestvovala cjelokupna opozicija jer bi se time ostavio prostor za mogućnost dogovora na relaciji DPS – DF oko izmjena Ustava, uz alibi da je to jedini put za izmjenu izbornog zakonodavstva koji zahtijeva EU.
Loše ili ne, cjelokupna opozicija u Odboru neće biti.
,,Nećemo da učestvujemo u ovome što liči na ‘reality'”, kaže za Monitor Dritan Abazović, predsjednik Građanskog pokreta URA.
Lideri Demokratske Crne Gore i Građanskog pokreta URA Aleksa Bečić i Dritan Abazović u junu su predstavili „Plan za prevazilaženje aktuelnog političkog i institucinalnog stanja u Crnoj Gori” koji je uključivao izbornu reformu.
Taj predlog je ostao da visi u vazduhu, DPS je radio svoja posla. Sada su Građanski pokret URA i Demokratska Crna Gora kazali da će nastaviti bojkot parlamenta, a reformama izbornog zakonodavstva baviće se kroz forum, koji će činiti poslanici, predstavnici parlamentarnih i vanparlamentarnih subjekata, kao i svi zainteresovani i iskreni pojedinci.
Na pitanje na koji način će pokušati da spoje ono što se bude radilo u Forumu, sa parlamentom koji treba da odluči o izmjenama zakona Abazović kaže da će”pokušati, kao uvijek, da budu konstruktivni. ,,Ono što budemo radili dostavljaćemo i javnosti i ljudima koji su u parlamentu. Povratak URE u parlament u ovom mandatu ne vidim kao mogućnost.”
,,Postoji pet stožernih tačaka u kojima su promjene neophodne: Državna izborna komisija, zakoni o biračkim spiskovima, Agencija za borbu protiv korupcije, Zakon o finansiranju političkih partija i Javni servis”, kaže Abazović.
Po mišljenju lidera GP URA ,,učestvovanje na izborima kakvi su bili dosad je katastrofa”. ,,Mi se na neozbiljan način nećemo odnositi prema ovome, bilo da to vodi u proteste ili bojkot izbora”, kaže Dritan Abazović.
Evropski komesar za proširenje Johanes Han pozdravio je formiranje Privremenog skupštinskog odbora. Rekao je da očekuje da će “sve stranke koje podržavaju evropski put Crne Gore aktivno učestvovati” u njegovom radu. Ranije je Evropski komesar podržao plan Demokrata i URE.
,,Razumijem poziciju gospodina Hana, ali sve evropske stranke u parlament neće ući. Tamo su uglavom antievropske stranke koje personifikuju DPS i DF. Za Evropu je bojkot uvijek bio neprihvatljiv, oni će uvijek reći – vratite se u parlament”, kaže Dritan Abazović. On smatra neprincipijelnim odnos evropskih zvaničnika prema Demokratskom frontu: ,,Godinama DF nije bio u redu, smatrali su da je ‘proruski’, sada je odjednom mogu da ih podrže”.
Prosječan građanin Crne Gore star je 37, 2 godine. Mogao je četiri puta glasati na parlamentarnim izborima. Svako put su uslovi za izbore zvanično poboljšavani. Svaki put, na ovaj ili onaj način, vlast je ostala na vlasti. U takvim oklonostima, beznađe dolazi kao prirodan proces. Iako ljudi ovdje tradicionalno vole izbore, prva prepreka koja lako može dočekati domaće političare na puti ka demokratiji je – nezainteresovanost.
Ko više ima snage da misli o izbornim propisima kad je ovdje sve dozvoljeno.
Abazović: Glasovi iz inostranstva nijesu fer
Predsjednik GP URA kaže da je saglasan sa preporukom OEBS/ODIHR-a da treba poštovati ustavnu odredbu o boravištu kao uslovu za korištenje birtačkog prava.
,,Ja mislim da treba da glasaju samo oni koji su u Crnoj Gori. Mislim da nije fer da neko ko živi u Luksemburgu ili Americi odlučuje o sudbini ljudi koji žive ovdje. Znam da je to škakljivo pitanje, svako od nas ima nekog svog vani, ali treba imati u vidu i to da ima puno zloupotreba u slučajevima kad ljudi koji žive u drugim zemljama dolaze na glasanje. Plaćanje karata je, u većini slučajeva, faktički kupovina glasova”, smatra Abazović.
Miloš BAKIĆ
Komentari
DRUŠTVO
VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI U PORASTU: Djetinjstvo u strahu

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto. Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Samo u toku 15 dana marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja
Samo od početka do sredine ovog marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, u kojima je učestovalo preko 20 tinejdžera. To su alarmantne brojke. Koliko se nasilja zapravo dešava, teško je znati – mnoge žrtve ne prijavljuju teror koji doživljavaju, u školama ili u onlajn prostoru, gdje se nasilje često prenosi.
Učenik osmog razreda podgoričke OŠ „21. maj” bio je žrtva napada koji se prije dvadesetak dana dogodio u blizini te škole. Brutalno ga je pretukla grupa đaka devetog razreda OŠ „Savo Pejanović”. Užasni snimak napada širio se društvenim mrežama. Dječak leži na travi, dok ga gomila šutira nogama.
Pokrenut je krivični postupak protiv četvorice četrnaestogodišnjaka zbog sumnje da su počinili djelo nasilničko ponašanje. Škola koja pohađaju namijenila im je vaspitnu mjeru – smanjenje ocjene iz vladanja.
Ovaj je dječak bio duže vremena izložen nasilju.
Početkom marta nikšićka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv četiri osobe koje se sumnjiče za nasilničko ponašanje nad mladićem u holu Gimnazije „Stojan Cerović” u Nikšiću.
Zabilježen je i slučaj nasilja u OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju
Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina, koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci, u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto.
Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
RAMBO AMADEUS, NEPLANIRANO NASILJE: Čovječe, posrami se

Producentkinja TV emisije Dnevnica Lejla Kašić objavila je da je poznati muzičar Antonije Pušić seksualno uznemiravao i vrijeđao na snimanju posljednje epizode. Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić. Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtvu kulturnog modela u kojem živimo. Onda su gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Podržale su je brojne NVO i građanski aktivisti
Seksualno uznemiravanje je, prema konvenciji Savjeta Evrope, svako neželjeno verbalno ili neverbalno, odnosno fizičko ponašanje seksualne prirode u svrhu, odnosno uz ishod povrede dostojanstva osobe, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća i uvredljiva atmosfera. U crnogorski Krivični zakonik tek treba da se uvede ovo krivično djelo.
U Crnoj Gori mnogi ne priznaju seksualno uznemiravanje kao vrstu nasilja nad (najčešće) ženom i dovođenje te osobe u ponižavajući položaj. U brojnim komentarima na ispad čuvenog muzičara Antonija Pusića, koji nastupa pod pseudonimom Rambo Amadeus, ta svijest je došla do punog izražaja.
„Šta treba, svaka cica kojoj si rekao da ti se sviđa njeno dupe i da bi je rado pojebao iz mesta, da skoči sa varijantom da je uznemiravaš….ma daj …pa onda smo svi manijaci i ajmo u zatvor….toliko mi ide na k….cela ova varijanta gde sve žene skaču da kamenuju nekog, a pri tome se žale da nema pravih muškaraca i zato su same, a pri tome imamo ekspanziju svih vrsta polova i trans budalaština“, navodi se u jednom od komentara.
Lejla Kašić, voditeljica i producentkinja TV emisije Dnevnica, objavila je da je Antonio Pusić, u toku snimanja, seksualno uznemiravao i omalovažavao. Nije htjela da govori o detaljima. Slučaj je prijavila policiji.
Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić. Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtve kulturnog modela u kojem živimo. U međuvremenu su gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama razuzdano vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Od toga da je sve zaslužila, do toga da namjerno diže paniku kako bi se proslavila preko popularnog muzičara iz Herceg Novog.
„Ona je ozbiljan bolesnik…ali kako da je kriviш jadnu kad niko živ ne zna za nju, a silno želi da postane poznata… Platiće ova Rambu nekoliko miliona i raznim valutama za ovo“, kazao je jedan od komentatora.
Rambo je u reagovanju ukazao da je sve skupa u stvari bila kulminacija njegove nervoze zbog koncepta emisije. Inače radi se o emisiji koja se odavno emituje i čiji koncept nije nikakva tajna. Na učestvovanje u Dnevnici Pušić je dragovoljno pristao. Lejlu Kašić, on je i u reagovanju, objavljenom na svom fb profilu, nazvao „ludačom“ i ustanovio „da treba da se liječi“. Odbio je da joj se izvini.
„Dotičnu gospođicu sam… sasvim neplanirano pipnuo ili pljesnuo po dupetu ili pak štipnuo, pojma nemam sad. To nema nikakve veze sa seksom, barem ne s moje strane. Htio sam da joj nekako dojavim da nemam više što, da me je satjerala u ponižavajući položaj. Nekakav zadnji pokušaj da odustane od grubog upada u intimu jedne porodice. Nesretno artikulisan kvazi-drugarski alarm. Seksističan možda, seksualan ne. Nije to niko vidio, nije se ni ona bunila, mogao bih da negiram, ali mrzi me da foliram. Nisam taj lik“, napisao je Rambo Amadeus.
Njegov odgovor pokrenuo je novi talas trolovsko-botovskog nasilja nad Lejlom Kašić, ali i nad svim ženama i muškarcima koje su stale u njenu odbranu. Mlada novinarka i aktivistkinja Jovana Damjanović napisala je autorski tekst Seksualno uznemiravanje nije udvaranje: Šta vas briga šta se tačno desilo. U tekstu je pokušala da odgovori na dva najčešća pitanja internet komentatora, zabrinutih za budućnost alfa muškarca – kako se udvarati a da ne popiješ prijavu i zašto žrtva ne kaže šta se tačno dogodilo.
„Ako ne znaš kako se udvarati a da se tvoje udvaranje ne završi prijavom onda nemoj da se udvaraš. Možda zvuči grubo, ali ukoliko ne primjećuješ da se u toku komunikacije neke stvari ne trebaju raditi ili izgovoriti, onda treba da radiš na sopstvenim komunikacionim vještinama. Ukoliko misliš da neko treba da trpi vulgarnosti ili prostakluk jer ti ne znaš kako drugačije, postaje vrlo jasno u kome je problem“, piše Damjanović.
Ubrzo nakon ovog teksta, internet nasilje se okrenulo ka njoj. Bilo je mnogo zlonamjernih, uvrjedljivih i seksističkih komentara. Ona za Monitor kaže da je očekivala sličnu reakciju, jer zna u kakvom društvu živimo, ali nije očekivala psovke i uvrede na ličnoj osnovi.
„Mislim da je dobro da se komunicira na ovu temu i dobro je da se priča o seksualnom uznemiravanju. Sa više muškaraca i žena na internetu, koji misle suprotno, ušla sam u raspravu oko ove teme i sigurna sam da su shvatili šta sam željela da kažem. Oni koji su samo vrijeđali, vjerujem da nijesu ni pročitali tekst, već samo naslov“, kaže Jovana Damjanović.
Lejla Kašić smatra da će i negativni komentari pomoći da se problem bolje mapira i pokazati koliko nam je emancipacija neophodna. Na komentare je reagovala i građanska aktivistkinja Bojana Jokić. „Nama je kao društvu ’ništa strašno’ da muškarac bez dozvole neprimjerno dodiruje ženu“, kazala je ona. „Čitam – ’izmislila je’, ’hoće slavu’ i još niz komentara slične sadržine i optužbi da je to samo i isključivo njena krivica i pitam se da li bi to isto pisali da je na Lejlinom mjestu bila njihova majka, sestra ili ćerka“, ukazuje Jokićeva.
Crnogorske organizacije koje se bave ženskim pravima izdale su zajedničko saopštenje povodom slučaja Lejle Kašić. One su posebno fokusirale saopštenje Antonija Pušića. Navode da pravdajući odbijanje izvinjenja žrtvi svog ponašanja time što je diskvalifikuje kao osobu ,,koja treba da se liječi”, ,,koja se prenemaže”, ,,koja koketira”, on opravdava nasilje prema ,,nedostojnima” i čini isto što su prije njega činili poznati nasilnici. Nebitno je jesu li nedostojni ,,ludaci”, ,,ženetine koje se prenemažu”, ,,pederi”… princip pravdanja nasilja – za koje nema opravdanja – ostaje isti.
„Simptomatično je i to da svoje nezadovoljstvo emisijom u kojoj je pristao da učestvuje, nije izrazio njenom uredniku – muškarcu, nego producentkinji – ženi i to na veoma čudan i apsolutno neprihvatljiv način“, istakle su nevladine organizacije.
Građanski aktivista Jovan Ulićević tvrdi da poznati muzičar pravda svoj postupak kao što svaki nasilnik pravda svoj. On je parafrazirao opravdanja koja je naveo Pušić u svom saopštenju. Bio sam nervozan, bio sam umoran, ne znam što mi je bilo, sistem je sjeban…„Mrzim ovaj sistem, kapitalizam je raspad, stoga, iskaliću se na ženi pored mene, jer se osjećam nemoćno da zaustavim nešto u čemu sam i sam učesnik. I opet, ona je kriva, što je ’luda’ i nije shvatila da mi treba podrška da malo neđe izdušim“, napisao je Ulićević na svom profilu.
Talas prijavljivanja slučajeva seksualnog uznemiravanja od strane moćnika odavno je krenuo u svijetu i u regionu. Kod nas je prva progovorila Lejla Kažić.
„Seksualno uznemiravanje ne smije biti normalna stvar. Ne smije imati opravdanje. Ne smije biti nešto na šta se ćuti i prema čemu smo ravnodušni. Može da se desi svima i to nije do nas. Do nas je da ne ćutimo na ovakve slučajeve, ne uplašimo se pred onima koji žele da iskoriste svoj položaj moći“, ističe Lejla Kašić.
Antonije Pušić, Rambo Amadeus, godinama je ambasador dobre volje u organizaciji UNICEF. Nakon što je Lejla Kašić o incidentu obavijestila ovu organizaciju, Pusićev angažman je suspendovan do daljnjeg. Ovo društvo tek treba da se suoči sa sobom i sa svojim nasilničkim potencijalima. Građanin Antonije Pušić ne bi smio propustiti priliku da pogleda ko je sve i na koji način stao u odbranu njegovog nasilničkog gesta. Da se čovjek prepadne. Ili, posrami.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način

Viši sud u Podgorici oslobodio je gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića optužbi da je negiranjem genocida u Srebrenici širio mržnju. Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina
Televizija Crne Gore prikazivala je u večeri 29. decembra 2021. godine bosanskohercegovački film Quo vadis, Aida. Riječ je kinematografskom ostvarenju Jasmile Žbanić, nominovanom za prestižnu američku nagradu – Oskar, a dobitnik je i više značajnih međunarodnih nagrada. Film obrađuje genocid u Srebrenici 1995. godine.
Iste večeri, pred prikazivanje filma, okupilo se nekoliko desetina, uglavnom, srednjovječnih muškaraca da protestuju protiv filma. Skup su, navodno, organizovali pripadnici pravoslavnih bratstava, koji svoje nacionalističke ideje i pokliče često kriju iza vjere i humanitarnog rada. Na glavnom ulazu u Radio-televiziju Crne Gore raširili su transparent – „Srebrenica nije genocid“. Riječi na transparentu obrazložio je i epski pjesnik Slavko Perošević, počasni član nikšićkog pravoslavnog bratstva Zavjetnici Tvrdoš. „Smatramo da zločin koji se dogodio u Srebrenici nikako ne može biti tretiran kao genocid… Može da se razmatra na nekim nivoima da li se u Srebrenici dogodio određeni zločin. Sigurno je da se i dogodio. Strijeljanje ratnih zarobljenika može da se tretira kao ratni zločin, ali nikako kao genocid“, kazao je tada on.
Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina.
„Kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda“, navodi se u Krivičnom zakoniku Crne Gore.
Više državno tužilaštvo u Podgorici u ovom događaju tada je pokrenulo izviđaj, ali je donijelo odluku da nije počinjeno nijedno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Oni su predmet proslijedili Upravi policije kako bi utvrdili da li u ovim radnjama ima prekršaja. Međutim, ni policija nije našla da je u radnjama ovih lica bilo nekih kršenja zakona.
Tužilaštvo je nastavilo da ignoriše širenje mržnje, koje se moglo čuti u pjesmama i vidjeti na transparentima koje su nosile ove grupe dok su demonstrirale na ulicama. Sve dok u Skupštini Crne Gore nije usvojena Rezolucija o Srebrenici.
Nakon toga je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, član Glavnog odbora Demokratskog fronta (DF) i Nove srpske demokratije (NSD), koji je navodno blizak sa gorepomenutim pravoslavnim bratstvima, na jednoj srbijanskoj televiziji ponovio tezu da Srebrenica nije genocid. On je tada kazao da se u Skupštini vidjelo ko je izdajnik, da su Srbi napadnuti i da treba da se brane.
„Uostalom, mislim Kartaginu treba razoriti. Uostalom, mislim nije bio genocid u Srebrenici“, kazao je Kovačević.
Demokratska partija socijalista tada je podnijela krivičnu prijavu protiv Kovačevića. Više državno tužilaštvo u Podgorici je ovog puta podiglo optužni predlog protiv gradonačelnika Nikšića. Smatrali su da je javnim negiranjem genocida širio nacionalnu i vjersku mržnju.
„U predmetu formiranom u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, protiv M.K., zbog krivičnog djela – izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, nakon sprovedenog postupka izviđaja tokom kojeg je isti saslušan u svojstvu osumnjičenog, na okolnosti povodom iznijetog stava o genocidu u Srebrenici, koji je iznio u emisiji Usijanje dana na TV Kurir, dana 18. 06. 2021. godine, te prikupljenih drugih neophodnih dokaza, ovo tužilaštvo je protiv M.K. podnijelo optužni predlog Višem sudu u Podgorici zbog navedenog krivičnog djela“, objasnila je tada rukovoditeljka tog tužilaštva Lepa Medenica.
Međutim, sud je utvrdio da tužilaštvo nije dokazalo da je način negiranja genocida bio takav da može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema grupi lica ili članu neke takve grupe. U obrazloženju presude sud se pozvao i na presudu evropskog suda u Strazburu u predmetu Perinček protiv Švajcarske. Tužilaštvo je prošle sedmice uložilo žalbu na ovakvu odluku.
Dio pravnika sa kojima je razgovarao novinar Monitora, smatraju da ovaj slučaj nije mogao biti primijenjen u ovom predmetu jer je Perinček u Švajcarskoj negirao genocid Otomanske imperije nad Jermenima 1915. godine. Iako je Švajcarski nacionalni savjet ovaj događaj priznao kao genocid, on nije kao takav priznat međunarodnom presudom. A genocid je zločin koji mora utvrditi sud, što je bio i razlog presude Evropskog suda protiv Švajcarske. S druge strane, međunarodni sud u Hagu je donio presudu da je u Srebrenici počinjen genocid.
Drugi pravnici smatraju da, kao i u ovoj međunarodnoj presudu, tužilac Višeg tužilaštva nije dokazao kako je izjava Kovačevića izazvala ili mogla da izazove javne nerede i nemire. To je Evropski sud i naveo u svojoj presudi u korist Perinčeka.
Neki pravnici apostrofiraju dvostruke standarde tužilaštva kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici. Bivši ministar pravde Vladimir Leposavić, pravoslavna bratstva ili, pojedini predstavnici Srpske pravoslavne crkve, nijesu izvedeni pred sud zbog izjava sličnih Kovačevićevoj. Jedina razlika je što je protiv Kovačevića krivičnu prijavu podnijela partija za čijeg zemana je postavljena većina tužilaca.
Uglavnom, negiranje genocida u Crnoj Gori je i dalje nekažnjivo. A gradonačelnik Kovačević je javnosti pozat i po pjevanju pjesme u kojoj „kukaju bule“.
Deset mjeseci zbog poziva na klanje Cetinjana
Posljednji izvještaj državnog tužilaštva (za 2021) kaže da je zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje prijavljeno 45 osoba. Najviše ih je gonjeno zbog govora mržnje na internetu.
Većinu prijava tužilaštvo je odbacilo. Tužioci su odlučili da ne gone 32 osobe. Većina optuženih je završila u zatvoru.
„Sud je protiv šest lica donio osuđujuće presude, od čega je protiv pet lica izrečena kazna zatvora i protiv jednog lica uslovna osuda; protiv 3 lica donijete su oslobađajuće presude“, navodi se u izvještaju.
Uvidom u nekoliko javno dostupnih presuda može se vidjeti da su ljudi većinom pozivali na nasilje prema određenoj nacionalnoj ili vjerskoj grupi. U jednoj presudi navodi se da je okrivljeni podsticao na nasilje i mržnju u ime religije. Za to krivično djelo dobio je 10 mjeseci zatvora.
„Na svom profilu koji je registrovan pod imenom ’S.M.’ objavio govor sadržine ’Ja sam spreman za Cetinje. Malo mi se grb iskrivio, ali dobro. Drma mi se, drma mi se na šubari cveće, ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće. Svi na Cetinje, aloo! Nema, nema zajebancije, evo kapa se pripremila, jedno dva- tri noža da ponesemo i boli nas uvo’, piše u presudi.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS4 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO4 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS1 sedmica
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom