Povežite se sa nama

DRUŠTVO

URBANISTIČKI CUNAMI NA BEČIĆE: Milioni kvadrata uz more spremni za gradnju

Objavljeno prije

na

Nakon kraćeg zastoja investiciona groznica ponovo potresa obale budvanske rivijere. Kako je za uži centar Budve i Petrovca od februara prošle godine na snazi zabrana gradnje stanova za tržište, pažnja investitora usmjerena je na Bečiće. Dragocjeni prostor zaleđa duge bečićke plaže, koja je daleke 1935. proglašena najljepšom plažom u Evropi, urbaniziran je do posljednjeg kvadrata. Slobodne, neizgrađene lokacije duž morske obale planom DUP Bečići pretvorene su u građevinske zone sa kapacitetima koji dostižu nekoliko miliona kvadrata.

O nesvakidašnjoj najezdi investitora koji sele svoj kapital tamo gdje može nesmetano da se gradi, jer su vlasnici zemljišta na području Opštine Budva rijetko i sami investitori velikih objekata, kula i solitera koji polako naseljavaju ovaj prostor, za Monitor govori Glavna gradska arhitektica Budve, Ana Samardžić.

„Bečići su trenutno zanimljiv poligon za izgradnju. U Bečićima još egzistira neki slobodan prostor koji predstavlja pravo prirodno bogatstvo čiji značaj prevazilazi lokalne i nacionalne granice. Trenutna situacija je alarmantna. Od maja ove godine do danas, u postupku izdavanja urbanističko-tehničkih uslova, zahtjeva za saglasnost na idejno rješenje glavnog državnog/gradskog arhitekte prispjelo je oko 500.000 m2 za gradnju. Ovo ne znači da će svi ovi kvadrati biti realizovani ali jasno pokazuje trend interesovanja za ovaj prostor. Zahtjevi se uglavnom odnose na najatraktivnije lokacije uz more.

DUP Bečići zauzima površinu od 161 hektar na kojoj je planirano 3.377.265 m2 bruto razvijene građevinske površine, naravno bez garaža. Bečići su projektovani za 54.000 korisnika, dok cijela Opština Budva ima manje od 20.000 stanovnika. To je šestostruko povećanje u odnosu na postojeće stanje. Koliko je ova matematika nerealna jasno pokazuju navedeni brojevi. Ovaj prostor sa postojećom infrastrukturom i kapacitetom plaže, ne može da primi ni približno ovolike kapacitete”, navela je Glavna arhitektica Budve.

Iza urbanističkog plana za Bečiće stoji renomirani Arhitektonski fakultet iz Beograda. Izradom plana rukovodio je, budvanskoj javnosti poznati profesor Miodrag Ralević, čija rješenja predstavljaju urbanistički zločin prema ovom prostoru. Iako je donijet protivno tadašnjem Zakonu o planiranju prostora, uz podatak da je rok važnosti plana istekao, on se još uvijek primjenjuje i prozivodi nepopravljivu štetu u prostoru.

„Postojeće stanje izgrađenosti u Bečićima 2009. bilo je oko 500.000 kvadrata. Tokom posljednjih deset godina izgrađeno je novih 300.000, tako da mi već kažemo da imamo konflikte u prostoru, u Rafailovićima na primjer. Imamo čitavo jedno naselje preko puta hotela Splendid koje ne funkcioniše. Vrlo često, prije izlaska na teren, koristim Google satelit mapu da lociram objekat, pa se onda popnem na onu krivinu puta ka Cetinju, da bih vidjela ostalo, jer se objektu ne može prići i sagledati šta se tamo dešava”, slikovito je dočarala urbanistički haos u Bečićima.

Na pitanje gdje će da se smjesti preostalih 2,4 miliona kvadrata, arhitektica Samardžić je pojasnila situaciju:

„Gradi se u prvoj zoni koja još nije zauzeta. Slobodan je veliki dio Bečića u zoni ispod magistralnog puta i sve je predato Opštini za neku dokumentaciju. Najveći investitor je kompanija Capital Estate iz Budve, (osnivač kompanija Felixport enterprise ltd sa Kipra, p.a.),

koja je predala zahtjev za izdavanje UTU uslova za gradnju turističkog kompleksa kapaciteta 100.000 kvadrata na prvoj liniji mora, uz bečićku plažu”.

Zahtjevi za izdavanje UTU uslova stigli su od vlasnika parcela oko crkve Sv.Tome, zatim za ekskluzivni dio zemljišta između hotela Splendid i Sv.Tome. Međutim, zanimljivo je da gotovo svi postojeći hoteli velikog hotelskog kompleksa u Bečićima traže nadogradnju.

„Svi hoteli u Bečićima su u nekoj fazi dogradnje i nadogradnje. Stigao je i zahtjev vlasnika Splendida, kompanija HG Montenegrostars i Tradeunique iz Budve, za dogradnju dva sprata na postojećem hotelu. Odbila sam da dam saglasnost na idejno rješenje rekonstrukcije hotela Splendid, koje je izradila firma Adria Invest, zato što nisu dostavili svu potrebnu dokumentaciju, odnosno postojeće stanje, tako da mi ne znamo koliki je taj hotel”, objasnila je Samardžić.

Inače, podaci o veličini i kpacitetima hotela Splendid su zapanjujući.

DUP Bečići dozvoljava gradnju do 84.000 m2 BRGP, na površini od 10.000 kvadrata. Hotel Splendid posjeduje izgrađenih 68.000 m2 na 12.000 kvadrata i traže novih 1.500 m2 dogradnje na dijelu hotela.

Dogradnju planiraju i vlasnici hotela Mediteran za dodatnih 40.000m2 na parceli sadašnjeg Akva parka. Saglasnost na proširenje od 31.000 m2 traži i hotel Tara sa kulama od 10 spratova na lokaciji sadašnjih vila, u vidu pravog betonskog zida prema magistrali i zaleđu naselja.

Izdati su urbanistički uslovi i hotelskoj kompaniji Belvi za dogradnju oko 6.500 kvadrata, sa jednim od najvećih indeska izgrađenosti od 4.50.

Gradiće se višespratnice i u naselju Ivanovići za koje su zahtjeve podnijele neke arapske firme.

„Sve je toliko natrpano i gusto a nije realizovana ni petina planom predviđenog. To su zaista zastrašujući brojevi. Sve je predimenzionirano i nerealno, prostor to ne može da primi”, kaže

arhitektica Samardžić

U centralnom dijelu Budve, na potezu od Avale do Zavale kontroverznim planom DUP Budva centar, takođe sa pečatom Arhitektonskog fakulteta Beograd, planirano je 1.752.916 m2 na površini od 81 hektar, za oko 23.633 korisnika, potvrdila je ona.

Znači samo uži dio Budve i Bečići planirani su na 78.000 stanovnika.

„Postojeće stanje 2006. godine bilo je 302.000 kvadrata. Tokom desetogodišnje realizacije ovog planskog dokumenta izdato je po građevinskim dozvolama oko 360.000 m2, što je 100 odsto uvećanje u odnosu na prethodno stanje. I ovo uvećanje donijelo je otežane uslove života u naseljima Gospoština i Pod magistralom. No, kao da je sve to irelevantno, ovaj planski dokument daje mogućnost za dodatnih 1,1 milion kvadata koji su u ponudi kada se ukine moratorijum na gradnju.

Sad postoji zahtjev kompanije Safiro Beach Resort za izgradnju hotela od 50.000 m2 na lokaciji Jadranskog sajma. Projektom su planirana dva hotela na dvije parcele, bez kongresnog centra kako je prethodno bilo predviđeno…”, kazala je ona.

Budva će definitivno postati grad kula i solitera. Očekuje se izgradnja niza višespratnica na najatraktivnijem dijelu turističke Budve, uz jedino gradsko šetalište duž Slovenske obale.

„Svaka neizgrađena parcela može biti novi soliter. Svaki objekat može da smanji svoju osnovu i poveća visinu primjenom principa preporučene spratnosti. Sada se pojavljuje neka spratnost sa kojom se svi ravnaju, sa nekih 14-15 etaža. Mislim da je to trostruko više od poželjnog, ali su se svi uhvatili toga. Najtužnije u cijeloj ovoj priči jeste, da bruto površina nije data ravnomjerno. U okviru jednog bloka nemaju svi iste indekse, vjerovatno u zavisnosti od toga ko je vlasnik parcele”.

Na pitanje da li strepi od osude javnosti za urbanističku katastrofu u Bečićima i Budvi koja nadolazi, jer je nadležnosti glavnog gradskog i državnog arhitekte, davanje saglasnosti na pomenute megalomanske projekte, kao i da li ima prostora za kreativno, samostalno djelovanje, arhitektica Samardžić je kazala:

„Ne plašim se jer se držim zakona i pokušavam da u okviru njega ta planska i zakonska rješenja na pažljiviji način obradim. Moja misija u Ministarstvu održivog razvoja i turizma odnosi se trenutno na Bečiće, najviše pitanja u vezi sa tim imam za Glavnog državnog arhitektu.

Ako niko drugi ne želi da promijeni stanje u prostoru, onda u redu, sprovodićemo ga ovako kako jeste, jer je možda bolje da neko pažljivije proba da sprovede planirano i projektovano, nego da bude kao do sada, kada niko nije gledao ni raspored prostorija u objektima.

Ako vi nemate zakonski alat da djelujete, a državni ste službenik, vaše je samo da pričate i upozoravate. Institut glavnog arhitekte osmišljen u duhu novog Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata, ne daje velika ovlašćenja, što pokazuju kaznene odredbe. Opet je sve na revidentu. Kada sam nešto slično predložila u Ministarstvu, odgovor iz pravne službe bio je da mogu dobiti krivičnu prijavu za prekoračenje službenog ovlašćenja.

Stvari će se promijeniti kada se usvoje Državne smjernice razvoja arhitekture, a do tada, u skladu sa članom 215. pomenutog zakona, primjenjivaće se uslovi iz planskog dokumenta”, kazala je Samardžić.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

PO MILOSTI SPC-a: Ordenje za zaslužne političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ordeni SPC-a na grudima političara svjedoče o prevrtljivosti politike i promjenama težnji i interesa. I o kontinuitetu bliskosti SPC-a sa politikom

 

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uručio je, protekle sedmice, na Miholjskoj prevlaci kod Tivta Orden prvog stepena Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca direktoru i predsednik odbora direktora Elektroprivrede – Nikoli Rovčaninu i Milutinu Đukanoviću, kao i predsjedniku i članici borda Rudnika uglja Dušanu Janjuševiću i Slavici Batinić.

Ordeni su dodijeljeni „za djelatnu ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a posebno za nesebičnu pomoć Manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Miholjskoj prevlaci”. Rovčanin i Janjušević su funkcioneri Demokrata, a Đukanović Demokratskog fronta.

Opozicija je reagovala i optužila funkcionere vladajućih partija da su dobili ordenje za uništavanje državne energetske kompanije. Mimo politike, primjetno je da je EPCG od preuzimanja kompanije od strane nove vlasti ukinula neka sponzorstva za sportske saveze, muzičke i kulturne manifestacije. S druge strane, crkvi se sve češće izlazi u susret sa donacijama. Tokom ove godine EPCG je donirala novac za izgradnju skulpture Svetog Save u Goliji (5.000 eura), obnovu hrama u selu Muževice (3.000 eur), renoviranje i adaptaciju prostorija Parohijskog doma u Toploj (5.000 eura), održavanje i tekuće potrebe za Hram Sv. Dimitrija u Kolašinu (3.000 eura), kupovinu zemljišta zbog ,,nastavka aktivnosti“ za izgradnju Sabornog hrama na Žabljaku (10.000 eura).

I tokom prošle godine, EPCG je pomagao brojnim crkvama i manastirima po Crnoj Gori. Kako piše Pobjeda nova donatorska strategija izlazi u susret i  organizacijama bliskim crkvi: Institutu za srpsku kulturu, Klubu dobrovoljnih davalaca krvi Sveti Sava Nikšić, Matici srpskoj, NVO Miholjski zbor Pljevlja, Časopis za književnost, istoriju i kulturu Glas Holmij iz Kolašina, Udruženju srpskih epskih pjesnika Crne Gore Radovan Bećirović Trebješki, Bratstvu pravoslavne omladine Sveti Pantelejmon Tivat…

Pomoć SPC-u i od strane bivše vlasti nije bila neuobičajena, kada je to trebalo. To pokazuje i slučaj funkcionera DPS-a Predraga Boškovića. Obavljajući jednu od brojnih funkcija, Bošković je dok je bio predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja pomogao izgradnju pravoslavnog hrama u Pljevljima. I za to je od SPC-a dobio Orden Svetog Save.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

U Vladi Crne Gore su uvjereni da je državi vraćena vrijednost od 200 miliona eura. Prema riječima premijera Dritana Abazovića, Solana je samo jedan primjer korupcije sa pečatom države. ,,Bivši vlasnici namjeravali su da prodaju Solanu za 250 ili čak i 300 miliona eura, koju su kupili za 800 hiljada. Ovaj problem traje 20 godina jer su oni bili povezani sa državnim vrhom”, rekao je on. Abazović je naglasio  da  rješavanje imovinsko-pravnih odnosa znači da država može nesmetano da pregovara o vraćanju proizvodnje i života na tom području, kojim već više od šest godina upravljaju Nacionalni parkovi Crne Gore.

Prije odluke Upravnog suda bili su optimisti i u civilnom sektoru. ,,Glavni kamen spoticanja bila je vlasnička struktura. Mi smo zahvalni jer je to pitanje riješeno”, kazala je direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.

Ta renomirana organizacija je osigurala donaciju od pola miliona eura koja bi se investirala u oporavak Solane. ,,Novac bi trebao biti usmjeren na izradu geodetske podloge. To je  preduslov za dalju izradu dokumentacije potrebne za obnovu nasipa i pratećih ekoloških dozvola, nabavku dva bagera, nabavku i instaliranje nove pumpne stanice 31, koja predstavlja samo srce Ulcinjske solane bez koje nije moguća buduća proizvodnja kao ni povoljno upravljanje hidrološkim režimom“, saopštila je Janjuševićeva.

Ona je najavila i izradu hidrološke studije. Ta studija  bi dala precizne informacije kako upravljati vodama Solane u cilju obezbjeđivanja povoljnog ekološkog statusa za mnoge ugrožene vrste koje zavise od zdrave i vitalne Solane, kao i očuvanje Natura 2000 habitata.

,,Uz saglasnost stečajnog upravnika, u toku je adaptacija budućeg muzeja i informativnog centra Parka prirode Ulcinjska solana koji će imati jedinstvenu umjetničku postavku”, navode iz CZIP-a.

Zahvaljujući podršci Njemačkog federalnog ministarstva za životnu sredinu i zaštitu prirode, CZIP će kroz naredne dvije godine razvijati šemu monitoringa biodiverziteta za Solanu kako bi ona bila operativna za buduće upravljačko tijelo.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Opštine Ulcinj su najavili da će do kraja ove godine osnovati zajedničko privredno društvo koje će upravljati Parkom prirode Ulcinjska solana.

,,Brojni primjeri iz regiona, Evrope i svijeta govore da smo na pravom putu, i da je turistička valorizacija bivših fabrika soli, okrenuta prirodi i ornitologiji, jedini održivi model. Opština Ulcinj je formirala i Sekretarijat za ekologiju koji će se aktivno uključiti u rješavanje problematike Solane i za tu svrhu imati i poseban namjenski budžet”, kazao je predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Sva ova predviđena dinamika, na kojoj posebno insistiraju evropske institucije, je sada dovedena u pitanje. Iz Upravnog suda su saopštili da će u ponovnom postupku, Vlada Crne Gore imati u vidu primjedbe ukazane njihovom presudom, s tim što će tužiocu omogućiti učešće u postupku, shodno Zakonu o opštem upravnom postupku. ,,Na taj će mu  način omogućiti da u raspravi, iznese činjenice i pruži potrebne dokaze za svoje tvrdnje, s obzirom na to da mu to u prethodnom postupku nije bilo omogućeno. Nakon otklanjanja svih ovih nepravilnosti, tuženi će biti u mogućnosti da donese, novu i na zakonom zasnovanu odluku”, navodi se u obrazloženju presude.

Dok se čeka na novu odluku Vlade, u Ulcinju se nadaju da će se sistematskom i planskom devastacijom Solane konačno pozabaviti Državno tužilaštvo. Posebno zato što je u maju najavljeno razotkrivanje stečajne mafije koja je državu oštetila za desetine miliona eura. Među preduzećima u kojima najduže traje stečajni postupak, uz brojne nezakonitosti, je svakako i Ulcinjska solana.

Bivši radnici te kompanije ističu da do sada niko nije odgovarao za to. ,,I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu. Zato ih mi radnici i zovemo – stečajna mafija“, rekao je Veselin Mitrović., nekadašnji rukovodilac finansija u Solani

                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Publika je, nakon uspijeha u Ljubljani, rukometašice dočekala na Aerodromu u Podgorici. Selektroka Popović, nekada najbolja igračica svijeta, kojoj je ovo prva trenerska medalja, kazala je da se rukometni svijet pita kako prave ovakve rezultate: ,,Bez zajedništva i timskog duha možeš da budeš igrački genije, možeš da budeš ne znam kakav trener, ali neće biti rezultata. Mi smo bile tim u svim mečevima”.

Osvrnula se i na kritike, koje su u ovdašnjoj javnosti često jedina stvarnost: ,,Bilo je kritika, a valjalo bi ponekad uputiti i lijepu riječ, podržati i kada ne ide, jer su ovo naša djeca, koja vole ovo što rade, koja stvaraju neki svoj put i potrebna im je podrška. Hvala svima, i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, a mi ćemo se uvijek boriti do kraja i koliko možemo”, kazala je Popovićeva.

Svečani doček za rukometašice upriličen je i u utorak veče u SC MoračaBemax areni. Jovanka Radičević,  koja je proglašena za najbolje desno krilo evropskog šampionata, zahvalila se navijačima i svima koji su ih podržali. Ona je postigla preko 1.100 golova u nacionalnom dresu, a utakmica sa Francuskom bila je njena posljednja za reprezentaciju Crne Gore.

Milena Raičević koja je meč za bronzanu medalju propustila zbog povrede, po dolasku u Podgoricu, kaže: ,,Pobjeđivale smo na veliko srce, koliki god da imamo, srce je ono što prednjači, što nam daje snagu da osvajamo medalje”.

I dok je na sportskom terenu dokazana priča da talenat, pregnuće i srce donose uspjeh, mimo njega, bez kuraži i želje za uspjehom, sve i dalje ostaje u domenu pizme i podjela.

Lavice su osvajanjem medalje sportskim kritičarima zapušile usta, ali čak ni uspjeh ne može utišati one brojnije koje su povezane sa politikom. Ta podbadanja koja su pratila rukometašice i tokom ovog prvenstva, najčešće su banalna – od boje dresa, preko pjesme koje su slušale u autobusu… do stalnih zamjerki da su jedne od simbola ,,starog režima” te da previše napadno (njihovi kritičari kažu iritantno) iskazuju privrženost državi i njenim simbolima (preglasno pjevaju himnu, previše mašu zastavama…).

Da se te kritike i te kako reflektuju i na trenutnu vlast svjedoči nezadovoljstvo čelnika Rukometnog saveza, stručnog štaba i igračica zbog izostanka adekvatne podrške, prije svega finansijske, tokom organizacije i priprema za Evropsko prvenstvo. Već smo pominjali izjavu predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisode: ,,Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale − država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”.

Slično je, po povratku iz Slovenije, govorila i jedna od najboljih rukometašica reprezentacije Milena Raičević: „Nijesmo imali nikakvu podršku od države, što je – ne znam koju bih riječ mogla da izaberem – jer je zaista to sramota“.

I selektorka Popović nije krila stav da je izostala pomoć države  Rukometnom savezu i ŽRK Budućnost. Naglasila je da su sportisti najbolji promoteri Crne Gore, a da podrška države rukometu izostaje: ,,Uvijek moramo da imamo sluha. Mislim da ga u posljednjih nekoliko godina nemamo i to je, po meni, tužno. Da li će biti bolje poslije svih ovih rezultata, vidjećemo. U rukometu je u posljednje dvije godine bila baš, baš loša situacija. To najbolje znamo mi iz Budućnosti. Prosto, za nas nijesu imali sluha, a ta djeca su morala kroz Budućnost da se stvaraju. Svi odlično znamo – da nema Budućnosti ne bi bilo reprezentacije”.

Skandalozno je da država ne pomaže selekcije koje osvajaju medalje i promovišu Crnu Goru, a čija je baza u vaterpolu u par primorskih klubova i za  ženski rukomet u Budućnosti. Posebno što su uvijek po srijedi politički a ne sportski razlozi.

Dugogodišnja saigračica i sadašnja pomoćnica selektorke Maja Savić objasnila je: ,,Dolazili su mi tokom prvenstva i nakon posljednje utakmice, sa pitanjima kako to da ‘mala’ zemlja, sa ovolikim brojem igračica, radi što radi. Nešto sam sakrila, a nešto nijesam, a razloga nema da ne kažem. Kada slušamo himnu, na ivici smo suza. Može patriotizam nekome da smeta, ali šta da se radi. Voliš, pa voliš svoju državu, sigurna sam da velika većina na sličan način razmišlja”.

S kakvim god emocijama većina i manjina bili, rukometašice su primjer i dokaz da se uz veliki rad, želju i istrajnost može postići naizgled nemoguće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo