Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ IVANA VUKOVIĆA, GRADONAČELNIKA PODGORICE: Šampion obećanja

Objavljeno prije

na

ivan vukovic damir sehovic

Ivan Vuković, svježi gradonačelnik Podgorice ne patiše sa kapitalnim projektima . Gradi vojne bolnice, postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, srednje škole, pozorišta… Problem je jedino što tih impozantnih projekata na javi uglavnom – nema. Neke je tek obećao, a neki su već neispunjena obećanja. Istine radi, mnoge od tih kapitalnih projekata obećali su njegovi prethodnici, ili državna vlast. Vuković je samo spremno nastavio. Kontinuitet obećanja.

Posljednje što je Vuković izmaštao na sastanku sa Predragom Boškovićem, ministrom odbrane Crne Gore je – vojna bolnica. Hoće li je biti, vidjećemo. Do tada, gradonačelnik bi možda mogao pojasniti građanima Podgorice šta je sa projektima koji su već trebali biti završeni, a još su na početku ili nijesu ni na pomolu.

U maju ove godine Vuković je recimo kazao da se raduje što će Podgorica dobiti novo gradsko pozorište. „Toliko sam danas srećan što na ovom mjestu svjedočimo rađanju novog Gradskog pozorišta”, gotovo sa suzama u očima izgovorio je u medijske mikrofone tada na gradilištu. Iz Glavnog grada najavljeno je da će zgrada biti završena do oktobra, pa potom do novembra ove godine. Novembar je tu, zgrada se još rađa. Dokle će, ne znamo. Novi datum je – januar naredne godine.

Vuković ne zna ni do kad će se rađati zgrada srednje škole u Golubovcima, čiji je kamen temeljac postavljen u januaru prošle godine. Posljednje obećanje – da će u septembru ove godine biti spremna za učenike – nije ispunjeno.

,,Zašto radovi nijesu završeni do tada uskoro treba da dobijem informaciju”, kazao je gradonačelnik 12. septembra ove godine, na sjednici Skupštine Glavnog grada. Nepoznanica danas nije samo to kad će biti gotova škola u Zeti, nego i je li Vuković dobio informaciju na ovu temu.

Od nekih kapitalnih projekata, poput čuvenog uređaja za prečišćavanje otpadnih voda i tretmana kanalizacionog mulja, nema ni kamena temeljca. Ovaj projekat, vrijedan 50 miliona eura, obećavali su brojni podgorički gradonačelnici. On je ipak još u fazi – „stvorene su pretpostavke za njegovu realizaciju”. Bez obzira, Vukoviću s vremena na vrijeme posluži da osvježi to obećanje u prvim minutima dnevnika državne televizije.

Gradonačelnik Podgorice je na jednoj od posljednjih sjednica lokalnog parlamenta, odgovarajući odborniku Demokrata Mitru Vukoviću, rekao da ne može da obeća da će taj projekat biti završen za vrijeme njegovog mandata. Al može da ga pominje naredne četiri godine sigurno.

,,Taj projekat obećavate godinama, a od toga nije napravljen nijedan blok”, replicirao je Vukoviću Vladimir Čađenović iz Demokrata. Posljednja vijest: Glavni grad potpisao je ugovor o konsultanskim uslugama kako bi se pripremila tenderska dokumentacija za realizaciju ovog projekta.

Jedno se ipak mora priznati. Vuković je jedan od rijetkih podgoričkih gradonačelnika koji se zanima za ono što se dešava ispod grada. Dok se recimo Miomir Mugoša za 14 godina mandata bavio samo onim što niče iznad zemlje, Vuković svako malo pomene kanalizaciju. To, međutim, toliko često čini da bi onaj ko pomno prati izjave Vukovića u proteklih nekoiko mjeseci, mogao pomisliti da je on u stvari direktor Vodovoda, a ne gradonačelnik Podgorice. Svako malo pohvali se novim komunalnim priključcima u nekim od djelova grada. Jest da ih je postavio Vodovod u okviru redovnih aktivnosti, ali šta sad.

Od silnih predizbornih obećanja, ali i onih koje ponavlja mjesecima, Vuković je ipak ispunio bar jedno – povećao je zaposlenost u Podgorici. Tako što je u svoj kabinet primio šest savjetnika. Još jedan mu nedostaje pa da se po brojnosti kabineta može izmjeriti sa premijerom. Istina, s vremena na vrijeme, prateći Vukovićeve aktivnosti, moglo bi se pomisliti da je on premijer, a ne Duško Marković.

Vuković je tokom proteklih nekoliko mjeseci koliko je na čelu grada primao ne samo predstavnike međunarodnih organizacija, nego i zdravstvene radnike, predstavnike Univerziteta Crne Gore, turističke poslenike, sportske radnike, ministre… Nije samo sjedio s njima skrštenih ruku. Kao pravi premijer, obećavao je stanove državnim službenicima, ulaganja u ustanove i sport, ma sve kako dolikuje.

Vuković je na poziciju gradonačelnika stigao bez dana radnog staža u lokalnoj samoupravi. To je nešto što mu je opozicija prigovarala, osim onoga da mu je jedina preporuka bliskost sa vrhom DPS-a. Vuković je prethodno radio kao profesor na Fakultetu političkih nauka. Doduše, za šta bi mu iskustvo, kad su retoričke vještine najneophodnije za davanje obećanja. A oko onih rijetkih koje i ispuni, neće se opučiti.

Tako je gradonačelnik na čudan način ispunio obećanje dato organizaciji KOD, da će grad pomoći njihovu inicijativu da se u Podgorici zasadi 100 hiljada stabala. Vuković je sjedeći u fotelji svog kabineta spremno ponudio pomoć, da bi se ubrzo ispostavilo da je imao na umu samo da napravi mobilnu aplikaciju Moje drvo. Kasnije se ispravio, i odlučio da grad isprave učestvuje u toj akciji. Ove sedmice pred kamerama pojavio se u trenerci i sa lopatom u ruci.

,,To uopšte nije jednostavan posao, iako se čini da samo treba odabrati lokacije i posaditi drvo. Međutim, prije toga bi trebalo obezbijediti i potrebne uslove, hidrotehničke instalacije, to drveće treba zalivati kako se ne bi osušilo… tako da pozivam i sve one ljude koji imaju neke slične inicijative sa istim ciljem da to rade na krajnje profesionalan način i da potraže stručnu i ekspertsku pomoć od ljudi iz našeg Zelenila jer su oni, ne samo kad je Podgorica nego Crna Gora u pitanju, lideri u tom smislu i sigurno da imamo najviše ljudi sa potrebnim nivoom znanja koji mogu pomoći pojedincima koji žele da na neki način učine nešto lijepo za tvoj grad” istakao je tom prigodom Vuković. Da li zbog toga što nije bio u odijelu, tek govor nije klizio kao inače. Izvukao se svakako koristeći čarobnu riječ ovdašnjih vlastodržaca – lider. Pokazao je da se razumije u tematiku. Kad zazadiš drvo, moraš ga i zalivati.

Možda bi trebalo napraviti internet mobilnu aplikaciju Moja Podgorica pomoću koje bi se mogao vidjeti glavni grad o kom priča novi gradonačelnik. Jer takav na javi – ne postoji.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ PROFESORICE MILKE OBRADOVIĆ: Nakon nagrade za kvalitet, dobila otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prošlog decembra Milka Obradović, profesorica Hemijske škole u Podgorici,  dobila je nagradu Ministarstva prosvjete Za odličan pet, i ove jeseni očekivala da se ispoštuje njeno zakonsko pravo i ugovor joj se transformiše za stalno. Po anonimnoj prijavi Inspekcija rada posjećuje ovu školu, a direktorica Ljeposava Vuksanović bez dokaza optužuje Obradovićevu za prijavu. Epilog je – otkaz Obradovićevoj

 

Milka Obradović, profesorica maternjeg jezika, u decembru prošle godine dobila je nagradu iz Fonda za kvalitet i talente – Za odličan pet, koju dodjeljuje Ministarstvo prosvjete. Umjesto ugovora za stalno, koji ju je sljedovao, krajem septembra ove godine dobila je otkaz u JU Srednja stručna škola ,,Spasoje Raspopović’’ (Hemijska škola)  u Podgorici.

Obradović je u ovoj srednjoj stručnoj školi kao profesorica Crnogorskog-srpskog, bosanskog i hrvatskog jezika i književnosti počela na zamjeni da radi od 2014. godine. Da bi školske 2017/18. i 2018/19. predavala bez prekida.

Sa predavanjima je počela i ove godine, a onda se sve promijenilo. ,,Direktorica Ljeposava Vuksanović me 29. septembra obavijestila da mi neće produžiti ugovor, iako je tri dana prije toga rekla da hoće do konkursa. Objasnila je da je bila u Ministarstvu i da su joj ‘četiri čovjeka’ pomogla u donošenju takve odluke. Kao razlog navela je to što sam odgovorna za ‘nemir i talasanje’ u kolektivu, a reče i da je mojim radom i angažovanjem u školi i više nego zadovoljna’’, navodi Obradovićeva u pismu ministru Damiru Šehoviću na koje nije dobila odgovor.

O talasanju se raspravljalo i na sjednici Nastavničkog vijeća ove škole. Nakon što je Inspekcija rada posjetila ovu ustanovu zbog anonimne prijave, direktorica je optužila Obradovićevu da ju je ona podnijela. Milka Obradović je na sjednici negirala tvrdnje direktorice i navela da joj je Vuksanović uz neopravdanu optužbu uputila i niz uvreda.

,,Iako je moj problem što sa svojih 36 godina još nijesam riješila pitanje zaposlenja, što smo podstanari, što mi suprug nije zaposlen, što svome djetetu moramo obezbijediti osnovne uslove za normalan život, ja se sada moram baviti optužbama da sam špijun i spletkaroš’’, kazala je Obradović u obraćanju kolegama na sjednici.

Slobodan Savović iz Sindikata prosvjete Podgorica kaže za Monitor  da je profesorica Obradović pokazala svoju stručnost i vanredan odnos prema vaspitno obrazovnom procesu, te da se sve može provjeriti u Centru za sredenje stručno obrazovanje gdje je učestvovala u raznim projektima.

On ističe da je transformacija ugovora na neodređeno vrijeme za profesoricu Obradović dogovorana na sastanku Sindikata sa Aktivom direktora i Ministarstvom prosvjete, još krajem jula te da je to trebalo da bude validno od sredine septembra. ,,Naknadnom pameću direktorice Hemijske škole dogovor je prekršen i  koleginica je dobila otkaz”, kaže Savović. I precizira: ,,Moja saznanja o toj spornoj sjednici Nastavničkog vijeća gdje je direktorica škole vrijeđala koleginicu Obradović su posredna iz više izvora.  Imam informaciju da je direktorica i mene nazivala prevarantom… Ja sam direktorici oprostio uvrede, jer je meni lično kompliment  kada me direktori kritikuju ili etiketiraju”.

Iz Hemijske škole su za Monitor kazali da je profesorica Obradović proteklu školsku godinu imala punu normu časova, a godinu dana prije toga,  sa brojem časova manjim od predviđene norme nastavnika  – 10 časova. Navode: ,Prema evidenciji koju vodi pravna služba škole za koleginicu Obradović, srazmjerno vremenu provedenom na radu, nije postojao osnov (24 mjeseca) za transformaciju ugovora na neodređeno vrijeme”.

Ljeposava Vuksanović, direktorica JU SSŠ ,,Spasoje Raspopović” za Monitor kaže: ,,Kako koleginica Milka Obradović nije imala rješenje – Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, u šta se po njenim riječima i ona sama uvjerila konsultujući Inspekciju, škola je prijavila časove Crnogorskog-srpskog… jezika kao  nezastupljene. Na početku ove školske godine, smo  na osnovu preporuke Ombudsmana sklopili ugovor o preuzimanju koleginice iz škole u Lijevoj Rijeci, koja je 10 godina, sa 60 posto invaliditeta, putovala na posao. Nakon toga preostalo je osam časova, koje su, nakon raspisanog konkursa, pripali osobi sa boljim referencama. Napominjem i da je inspekcija kontrolisala proces zapošljavanja u školi i nije našla bilo kakve  nepravilnosti”.

Obradovićeva se nakon što joj nije produžen ugovor žalila Inspekciji rada.

Inspekcija rada 7. oktobra donosi rješenje u kojem navodi da je Obradovićevoj ugovor o radu na određeno vrijeme istekao 1. oktobra, te da ,,Inspekcija nema ovlašćenja da preispituje konačnu odluku poslodavca o prestanku radnog odnosa imenovane, nego je to nadležnost suda, pa zbog toga Inspekcija nije utvrđivala činjenice da li je imenovana ispunjavala uslove za transformaciju radnog odnosa sa određenog na neodređeno vrijeme”.

Iz Sindikata su Milku Obradović  savjetovali da se obrati sudu po dva osnova: jedan je tužba za mobing, a drugi osnov je njena transformacija radnog ugovora.

Savović kaže da Sindikat slične probleme transformacije ugovora na neodređeno često  rješava uspješno u saradnji sa upravama škola i Ministarstvom. ,,Ipak, slučaj koleginice Obradović nije usamljen jer postoje situacije direktorske samovolje. Da li ti direktori crpe samovolju iz nekog drugog autoriteta, partije ili nekih porodičnih veza, ne znam ali slučajeva poput ovog ima još”, kaže Savović.

Punomoćnik Milke Obradović, advokat Željko G. Braletić, je sredinom ovog mjeseca, Osnovnom sudu u Podgorici podnio tužbi protiv JU SSŠ Spasoje Raspopović. ,,Ugovori o radu na određeno vrijeme Milke Obradović zaključeni su suprotno odredbama čl. 25 Zakona o radu, jer je ista obavljala poslove trajnog karaktera pa se nije mogao zaključivati ugovor o radu na određeno vrijeme, jer je to suprotno cilju zbog kojeg je propisana mogućnost zasnivanja radnog odnosa na vrijeme čije je trajanje unaprijed određeno”’, navodi se u tužbi i kao dokaz se dostavlja zahtjev za transformaciju ugovora o radu od 2. septembra 2019.

Praksa je, kaže Savović, da ovakvi slučajevi na sudu bivaju rješeni u korist zaposlenih. ,,Siguran sam da će i koleginica Obradović dobiti svoje pravo na sudu. Ne veselim se činjenici da će ustanove plaćati enormne sudske troškove, a neće biti lične odgovornosti direktora za to, kao što je nije bilo ni do sada. Ne veseli me takođe ni činjenica da Ministarstvo prosvjete uglavnom usmeno savjetuje svoje direktore i oko ovih pitanja. To otvara mogućnost različitih tumačenja od strane direktora. Tako imamo situaciju da je jedan broj direktora ustanova prilično ‘tvrd na uši’, ali je zato slijepo poslušan liniji partija na vlasti”.

Slučaj Milke Obradović je test pravednosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TROŠKOVI U SJEVERNIM OPŠTINAMA NA SLUŽBENE TELEFONE,  PUTOVANJA I REPREZENTACIJE : Nema se, može se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iznosi koje u lokalnim upravama sjevernih opština predstavnici vlasti troše na reprezentaciju, gorivo i službena putovanja, često su vrlo visoki. Obično se mnogo manje izdvaja za NVO, naknade za novorođenčad, transfere školama ili podršku turističkim organizacijama.

 

Oni koji analiziraju predloge odluka opštinskih budžeta  ili završne račune opština,  rijetko se osvrću na vrstu rashoda, koji su  uknjiženi pod stavkama „gorovo“, „reprezentacija“, „službena putovanja“, „telekmunikacione usluge“…. Uvidom u finasijske dokumente opština na sjeveru, lako je zaključiti da se planirani iznosi namijenjeni za tu svrhu na kraju godine  nerijetko  premaše, a uglavnom  su vrlo različiti iz godine u godinu.  Te stavke u budžetu značajno se razlikuju od opštine do opštine.

Ove godine, na primjer, u Opštini Bijelo Polje na službena putovanja potrošiće blizu 23.000 eura. Predviđeni rashodi na reprezentaciju „u zemlji i inostranstvu“, kako piše u odluci o budžetu su čak 49.000 eura, što je približno  sumi namijenjenoj i za investiciono održavanje u gradu.  Za troškove telefona bjelopoljski opštinski službenici potrošiće 40.000 eura.  Četiri puta manji iznos, na primjer, tamošnja lokalna vlast je opredijelila za podršku ženskom preduzetništvu.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 8. NOVEMBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BERANE, SLUČAJ JELENE KRSTIĆ SAMOHRANE MAJKE DVOJE DJECE: Nasilnici biju, institucije ćute

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osmi dan od svirepog nasilja,  Osnovno državno tužilaštvo u Beranama donijelo je rješenje o zadržavanju od 72 sata Muhamedu Ramusoviću (38), zbog sumnje da je pijan,  teško,  na radnom mjestu,  pretukao Jeleni Krstić  radnicu JP Sportski centar Berane. Šta će biti devetog, desetog i jedanaestog dana znaćemo kada ovaj broj Monitora bude na kioscima

 

Dok  ovaj tekst ide u štampu, slučaj Beranke Jelene Krstić (31), samohrane majke dvoje djece, konačno počinje da dobija epilog. Osmi dan od teškog incidenta Osnovno državno tužilaštvo u Beranama donijelo je rješenje o zadržavanju od 72 sata Muhamedu Ramusoviću (38), zbog sumnje da je u alkoholisanom stanju, na radnom mjestu teško pretukao ovu radnicu JP Sportski centar Berane.

„Rješenje o zadržavanju donijeto je nakon što je saslušan osumnjičeni M.R., oštećena J.K. i nakon što je prikupljena medicinska dokumentacija“ – objašnjeno je iz Osnovnog državnog tužilaštva.

Navodi se  da će tužilaštvo u daljem postupku preduzimati sve mjere i radnje iz svoje nadležnosti i obavijestiti o svemu javnost u zakonskom roku.

Žalba Ramusovićevog advokata Osnovnom sudu, uložena odmah nakon izricanja mjere zadržavanja, odbijena je, i on će ostati u pritvoru zbog mogućeg uticaja na svjedoke ili ponavljanja krivičnog djela.

Zašto su institucije preko ovog slučaja prelazile ćutke? Krstićeva je pretučena u utorak, 29. oktobra, a njena priča do javnosti je stigla tek kada se poslije dva dana, iz bolničkog kreveta, javila medijima i ispričala šta joj se dogodilo.Ona je izrazila ogorčenje zbog toga što policija i tužilaštvo nijesu izdali saopštenje povodom ovog slučaja.      „Ja sam tek danas malo došla sebi i pribrala se da mogu da vam dam izjavu“ – ispričala je Krstić.

Prema njenim riječima, ona se nalazila ispred prostorija Omladinskog kluba na Stadionu malih sportova u centru grada, koje je trebalo da očisti, kada joj je uz uvrede prišao Ramusović i počeo da je tuče.

„Govorio mi je šta ću ja tu iz Nikšića, da je ovo njegov grad. Udarao me pesnicama i bacio na zemlju. To je bilo strašno. Neki momci su posmatrali i nijesu htjeli da reaguju. Djeca su bila u blizini i čula sam kako plaču. Ne znam ni sama kako sam sa takvim povredama stigla u Urgentni centar“ – samo je dio njene ispovijesti.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 8. NOVEMBRA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo