Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ IVANA VUKOVIĆA, GRADONAČELNIKA PODGORICE: Šampion obećanja

Objavljeno prije

na

Ivan Vuković, svježi gradonačelnik Podgorice ne patiše sa kapitalnim projektima . Gradi vojne bolnice, postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, srednje škole, pozorišta… Problem je jedino što tih impozantnih projekata na javi uglavnom – nema. Neke je tek obećao, a neki su već neispunjena obećanja. Istine radi, mnoge od tih kapitalnih projekata obećali su njegovi prethodnici, ili državna vlast. Vuković je samo spremno nastavio. Kontinuitet obećanja.

Posljednje što je Vuković izmaštao na sastanku sa Predragom Boškovićem, ministrom odbrane Crne Gore je – vojna bolnica. Hoće li je biti, vidjećemo. Do tada, gradonačelnik bi možda mogao pojasniti građanima Podgorice šta je sa projektima koji su već trebali biti završeni, a još su na početku ili nijesu ni na pomolu.

U maju ove godine Vuković je recimo kazao da se raduje što će Podgorica dobiti novo gradsko pozorište. „Toliko sam danas srećan što na ovom mjestu svjedočimo rađanju novog Gradskog pozorišta”, gotovo sa suzama u očima izgovorio je u medijske mikrofone tada na gradilištu. Iz Glavnog grada najavljeno je da će zgrada biti završena do oktobra, pa potom do novembra ove godine. Novembar je tu, zgrada se još rađa. Dokle će, ne znamo. Novi datum je – januar naredne godine.

Vuković ne zna ni do kad će se rađati zgrada srednje škole u Golubovcima, čiji je kamen temeljac postavljen u januaru prošle godine. Posljednje obećanje – da će u septembru ove godine biti spremna za učenike – nije ispunjeno.

,,Zašto radovi nijesu završeni do tada uskoro treba da dobijem informaciju”, kazao je gradonačelnik 12. septembra ove godine, na sjednici Skupštine Glavnog grada. Nepoznanica danas nije samo to kad će biti gotova škola u Zeti, nego i je li Vuković dobio informaciju na ovu temu.

Od nekih kapitalnih projekata, poput čuvenog uređaja za prečišćavanje otpadnih voda i tretmana kanalizacionog mulja, nema ni kamena temeljca. Ovaj projekat, vrijedan 50 miliona eura, obećavali su brojni podgorički gradonačelnici. On je ipak još u fazi – „stvorene su pretpostavke za njegovu realizaciju”. Bez obzira, Vukoviću s vremena na vrijeme posluži da osvježi to obećanje u prvim minutima dnevnika državne televizije.

Gradonačelnik Podgorice je na jednoj od posljednjih sjednica lokalnog parlamenta, odgovarajući odborniku Demokrata Mitru Vukoviću, rekao da ne može da obeća da će taj projekat biti završen za vrijeme njegovog mandata. Al može da ga pominje naredne četiri godine sigurno.

,,Taj projekat obećavate godinama, a od toga nije napravljen nijedan blok”, replicirao je Vukoviću Vladimir Čađenović iz Demokrata. Posljednja vijest: Glavni grad potpisao je ugovor o konsultanskim uslugama kako bi se pripremila tenderska dokumentacija za realizaciju ovog projekta.

Jedno se ipak mora priznati. Vuković je jedan od rijetkih podgoričkih gradonačelnika koji se zanima za ono što se dešava ispod grada. Dok se recimo Miomir Mugoša za 14 godina mandata bavio samo onim što niče iznad zemlje, Vuković svako malo pomene kanalizaciju. To, međutim, toliko često čini da bi onaj ko pomno prati izjave Vukovića u proteklih nekoiko mjeseci, mogao pomisliti da je on u stvari direktor Vodovoda, a ne gradonačelnik Podgorice. Svako malo pohvali se novim komunalnim priključcima u nekim od djelova grada. Jest da ih je postavio Vodovod u okviru redovnih aktivnosti, ali šta sad.

Od silnih predizbornih obećanja, ali i onih koje ponavlja mjesecima, Vuković je ipak ispunio bar jedno – povećao je zaposlenost u Podgorici. Tako što je u svoj kabinet primio šest savjetnika. Još jedan mu nedostaje pa da se po brojnosti kabineta može izmjeriti sa premijerom. Istina, s vremena na vrijeme, prateći Vukovićeve aktivnosti, moglo bi se pomisliti da je on premijer, a ne Duško Marković.

Vuković je tokom proteklih nekoliko mjeseci koliko je na čelu grada primao ne samo predstavnike međunarodnih organizacija, nego i zdravstvene radnike, predstavnike Univerziteta Crne Gore, turističke poslenike, sportske radnike, ministre… Nije samo sjedio s njima skrštenih ruku. Kao pravi premijer, obećavao je stanove državnim službenicima, ulaganja u ustanove i sport, ma sve kako dolikuje.

Vuković je na poziciju gradonačelnika stigao bez dana radnog staža u lokalnoj samoupravi. To je nešto što mu je opozicija prigovarala, osim onoga da mu je jedina preporuka bliskost sa vrhom DPS-a. Vuković je prethodno radio kao profesor na Fakultetu političkih nauka. Doduše, za šta bi mu iskustvo, kad su retoričke vještine najneophodnije za davanje obećanja. A oko onih rijetkih koje i ispuni, neće se opučiti.

Tako je gradonačelnik na čudan način ispunio obećanje dato organizaciji KOD, da će grad pomoći njihovu inicijativu da se u Podgorici zasadi 100 hiljada stabala. Vuković je sjedeći u fotelji svog kabineta spremno ponudio pomoć, da bi se ubrzo ispostavilo da je imao na umu samo da napravi mobilnu aplikaciju Moje drvo. Kasnije se ispravio, i odlučio da grad isprave učestvuje u toj akciji. Ove sedmice pred kamerama pojavio se u trenerci i sa lopatom u ruci.

,,To uopšte nije jednostavan posao, iako se čini da samo treba odabrati lokacije i posaditi drvo. Međutim, prije toga bi trebalo obezbijediti i potrebne uslove, hidrotehničke instalacije, to drveće treba zalivati kako se ne bi osušilo… tako da pozivam i sve one ljude koji imaju neke slične inicijative sa istim ciljem da to rade na krajnje profesionalan način i da potraže stručnu i ekspertsku pomoć od ljudi iz našeg Zelenila jer su oni, ne samo kad je Podgorica nego Crna Gora u pitanju, lideri u tom smislu i sigurno da imamo najviše ljudi sa potrebnim nivoom znanja koji mogu pomoći pojedincima koji žele da na neki način učine nešto lijepo za tvoj grad” istakao je tom prigodom Vuković. Da li zbog toga što nije bio u odijelu, tek govor nije klizio kao inače. Izvukao se svakako koristeći čarobnu riječ ovdašnjih vlastodržaca – lider. Pokazao je da se razumije u tematiku. Kad zazadiš drvo, moraš ga i zalivati.

Možda bi trebalo napraviti internet mobilnu aplikaciju Moja Podgorica pomoću koje bi se mogao vidjeti glavni grad o kom priča novi gradonačelnik. Jer takav na javi – ne postoji.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo