Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SISTEMSKA KORUPCIJA U ZDRAVSTVU: Ljekari optužuju Ministarstvo i Fond

Objavljeno prije

na

hrapovic

Skoro dvije trećine crnogorskih ljekara smatra da je korupcija prisutna u ustanovi u kojoj rade, i kao glavne krivce za takvo stanje označavaju Ministarstvo zdravlja, Fond za zdravstveno osiguranje i rukovodioce zdravstvenih ustanova. To su rezultati istraživanja Korupcija u zdravstvu iz ugla ljekara, koje je sproveo Sindikat doktora medicine Crne Gore (SDMCG) u partnerstvu sa Ljekarskom komorom Crne Gore, u okviru projekta Struka ispred politike, Centra za građansko obrazovanje (CGO).

Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 312 ljekara (21 odsto od ukupno 1.649 ljekara) iz Kliničkog centra, Institutu za javno zdravlje, tri opšte bolnice – bjelopoljske, nikšićke i kotorske, te ljekara iz sedam domova zdravlja.

Čak 91,3 odsto anketiranih ljekara smatra da je korupcija najizraženija u Fondu za zdravstveno osguranje, 90,3 odsto u Ministarstvu zdravlja i 91,1 odsto u KCCG. I nezadovoljstvo radom Ministarstva je veliko – 90 odsto, a nezadovoljno radom Fonda je prisutno kod 89 odsto anketiranih.

Odgovornost za korupciju u javnom zdravstvu ljekari su pored pobrojanih institucija – Ministarstva i Fonda, adresirali i na rukovodioce zdravstvenih ustanova i pacijente.

Ljekari su i sami sebe, nenamjerno, pridodali ovom spisku – čak dvije trećine ispitanih, 63,7 odsto, ne bi prijavilo korupciju počinjenu od kolega, a više od polovine 51,2 odsto ne bi prijavilo korupciju počinjenu od menadžmenta u zdravstvu. I to sve uz činjenicu da se 62,9 odsto anketiranih izjavilo da u njihovoj ustanovi postoji korupcija. Nije opravdanje, ali ljekari, kao i ostali građani, nemaju ili imaju veoma malo povjerenje u institucije – nedostatak povjerenja da će prijava ostati anonima iznijelo je 35,7 odsto anketiranih, 21 odsto i ne zna kome bi prijavili korupciju, dok bojazan od mogućih posljedica ima 33,7 odsto ljekara.

Neuobičajeno za ovdašnje institucije, rezultati ankete su odmah po objavljivanju izazvali reakciju nadležnih.

Ministarstvo zdravlja, na čijem čelu je Kenan Hrapović, nije zabrinulo to što većina ljekara smatra da korupcije itekako ima, te da se protiv nje i ne vodi borba, već je zatražilo hitnu reakciju Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) i drugih nadležnih organa.

„Smatramo neophodnim da, u skladu sa nadležnostima, reaguju u što kraćem roku, kako bi se spriječilo uznemiravanje javnosti i skinula stigma sa profesije ljekara i ključnih institucija u zdravstvenom sistemu”, kaže se u reagovanju Ministarstva.

Dodali su i da nude punu podršku i saradnju svim nadležnim organima u provjeri podataka i ulozi tog resora i institucija sistema u navodnoj korupciji u zdravstvu. Ajde da zanemarimo punu podršku, ali uznemiravanje javnosti? Koje – zdravima je ionako svejedno, a pacijenti itekako znaju u kakvom je stanju zdravstveni sistem, tako da ih teško što više može uznemiriti.

Po ugledu na Ministarstvo i u Fondu zdravstva, čiji je direktor Sead Čirgić, kažu da ,,istraživanje SDM svakako treba da bude predmet interesovanja nadležnih institucija, pa očekujemo njihovu reakciju” i u tom pogledu stoje na usluzi.

U Fondu, sa punom moralnom i profesionalnom odgovornošću, tvrde da u ovoj instituciji nema korupcije i da menadžment Fonda predano radi na uspostavljanju mehanizama za transparentnost u svom, ali i u radu u zdravstvenim ustanovama, te da je mogućnot korupcije – svedena na minimum.

Pošto je diskretno poslata poruka da ljekari u istraživanju u stvari lažu, u oba saopštenja se iznosi briga u smislu da je potrebno skinuti stigmu sa ljekarske profesije, te da su u ,,takozvanom istraživanju iznešene teške optužbe na račun ljekarske profesije”. Računa se valjda da će teške optužbe koje su sami ljekari uputili na račun menadžmenta, Ministarstva i Fonda riješiti ASK. To je završeno.

Iz Kliničkog centra (KCCG) su istakli da istraživanje o korupciji u zdravstvu nije interpretirano na pravi način: ,,Ljekari u Kliničkom centru Crne Gore profesionalno i odgovorno obavljaju posao i rukovodstvo KCCG u potpunosti podržava i cijeni njihov rad, tako da smo ubijeđeni da istraživanje koje su sproveli Sindikat doktora medicine i Ljekarska komora nije interpretirano na pravi način i da ovakve priče o stepenu korupcije u zdravstvu ne odgovaraju stvarnom stanju”.

Iz Sindikata su nakon ovih reagovanja objasnili da je tendeciozno protumačen podatak da 62,9 anketiranih ljekara smatra da u njihovoj ustanovi postoji korupcija, ,, ali ne u njihovim redovima kako se manipuliše u javnosti već u zapošljavanju, rješavanju stambenog pitanja i postavljanju direktora, prilikom dodjele specijalizacija, omogućavanja kontinuirane edukacije ali i u javnim nabavkama”. Anketirani ljekari korupciju ponajmanje vide u pojedinačnoj korumpiranosti ljekara – samo 11 odsto.

Podsjetili su i da neke od crnogorskih javnih zdravstvenih ustanova i 15 godina vode isti ljudi, za čiji kvalitet rada ne postoji nikakva evaluacija.

Koliko god percepcija korupcije bila različita, teško će ASK uz pomoć ostalih nadležnih institucija, pobiti sljedeće rezultate istraživanja: većina ljekara, njih 87,3 odsto, ocijenila je postojeći sistem borbe protiv korupcije kao neefikasan; većina anketiranih ljekara navela je da nijesu članovi političkih partija (82,9 odsto), ali prepoznaju da partijsko-političke veze dominantno vode do zapošljavanja (86,6 odsto); mali broj anketiranih smatra da partijsko-političke veze, usluga za uslugu, davanje poklona/novca, rođačke veze nemaju uticaj na zapošljavanje; da će do zapošljavanja dovesti i usluga za uslugu (84 odsto) i rođačke veze (82,6 odsto) takođe smatra većina anketiranih ljekara.

Milena Popović Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine je u ovonedjeljnom intervjuu izjavila: ,,Kad se kaže korupcija u zdravstvu, vrlo nepravedno se najprije pomisli na ljekare. Razlog je što se godinama unazad rade istraživanja samo na temu pojedinačne, tj. sporadične korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore. To je nepovezani, neorganizovani i povremeni vid korupcije koji gdje je prisutan nanosi moralnu štetu zdravstvenom sistemu time što unosi razlike među pacijentima, što za rezultat ima etiketiranje cijele struke kao korumpirane”.

Ona je apostrofirala pogubnost političke i sistemske korupcije, kao oblika organizovane korupcije koji ugrožavaju državu finansijski ali i urušava kvalitet zdravstvene zaštite: ,,Nakon ovog istraživanja nadamo se da će javnost razmišljati u istoj ako ne i u većoj mjeri o zapošljavanju ljudi po partijskoj, rođačkoj ili nekoj drugoj vezi, o načinu izbora rukovodećeg kadra, o načinu dodjele specijalizacija, o tenderskim procedurama, javnim nabavkama jer su upravo to segmenti koji definišu kvalitet i održivost sistema javnog zdravstva. Sve pobrojano je izvor zadovoljstva, tj. nezadovoljstva građana Crne Gore javnim zdravstvenim sistemom”, kazala je Popović Samardžić u intervjuu za Fos media.

Odmah nakon istraživanja stigao je još jedan udar na Ministarstvo zdravlja. Ovog puta sa vrha, iz Vlade. Naime, sa 28,6 odsto realizovanog programa u prva tri kvartala ove godine, Ministarstvo zdravlja se našlo ubjedljivo na posljednjem mjestu u Vladinom izvještaju, svojevrsnoj rang listi rada ministarstava. Koliko je to loše, govori podatak da je pretposljednje bilo Ministarstvo rada i socijalnog staranja sa 53,8 odsto realizovanog. Za prolaznu treba 60 odsto ostvarenih rezultata.

Iz Ministarstva zdravlja su se opravdali tvrdnjom da je premijer Duško Marković zadovoljan učinkom Vlade od 80,3 odsto u prva tri kvartala, te da je realizacija programa rada Ministarstva zdravlja zavisila od usaglašavanja zakona sa Evropskom komisijom. Naravno uvijek je neko drugi kriv, ako ne Sindikat, onda Brisel.

Da su učinci Ministarstva zdravlja porazni smatra potpredsjednica Skupštine Ljekarske komore i član Izvršnog odbora Sindikata doktora medicine doktorka Žanka Cerović. Ona je javno zatražila od ministra Hrapovića da podnese ostavku i apelovala na premijera da shvati ozbiljnost situacije.

Oglasio se i premijer i na Tviter nalogu Vlade napisao da je zadovoljan učinkom, ali i da je pozvao ministre da ,,dodatno daju gas”!

Ministar Hrapović je još ranije, na medijske špekulacije o njegovoj rokadi sa ministarske na ambasadorsku fotelju, kazao da od toga nema ništa, te da ostaje ministar do kraja mandata.

I da, korupcije nema, to najbolje znaju pacijenti.

Opet bura u Ljekarskoj komori

Nakon što je objavljeno istraživanje Sindikata doktora medicine, koje je rađeno u saradnji sa Ljekarskom komorom, predsjednik Komore Aleksandar Mugoša se ogradio od njega.

Način na koji je Sindikat prezentovao rezultate ankete sprovedene u okviru projekta Struka ispred politike, nanio je ogromnu štetu ugledu ljekarske profesije i članovima Ljekarske komore, ocijenio je Mugoša.

On je istakao da je partnersku izjavu o učestvovanju Ljekarske komore u tom projektu potpisao 14. februara, ali da od tada nije učestvovao ni u jednoj njegovoj fazi. Mugoša je u saopštenju naveo da je, kao predsjednik i odgovorno lice Komore, shodno osnovnim odredbama Statuta, u obavezi da štiti prava i zastupa interese doktora medicine, kao i da se stara o ugledu i časti medicinske struke.

Ovakav stav izazvao je javnu rekaciju dijela doktora koji su predsjednika Komore takođe optužili za nanošenje štete profesiji.

Dr Nenad Todorović, predsjednik Komisije za primarnu zdravstvenu zaštitu u Ljekarskoj komori, izjavio je da ,,i Sindikat doktora medicine i Ljekarska komora čekaju odgovor dr Mugoše, da bi vidjeli šta i kako”.

Zabrinjavajući materijalni status

Od 312 anketiranih ljekara samo četvoro je ,,izuzetno zadovoljno” svojim materijalnim statusom.

Predsjednik skupštine Ljekarske komore Nebojša Sekulić smatra poražavajućim podatak iz istraživanja da se skoro 80 odsto ljekara izjašnjava da je nezadovoljno svojom materijalnom situacijom.

U istraživanju je 42,5 odsto ljekara svoju materijalnu situaciju ocijenilo kao podnošljivu, čak 33,8 odsto kao lošu i 9,1 odsto kao nepodnošljivu.

Tokom ranijeg istraživanje Sindikata – Stepen zadovoljstva ljekara poslom nezadovoljstvo platom iskazalo je čak 91 odsto anketiranih ljekara.

,,Nažalost građanima se već godinama servira informacija da ljekari ne žive od svoje plate već od korupcije ili dopunskog rada u privatnoj praksi. Da podsjetimo, direktor Fonda za zdravstveno osiguranje prije pola godine medijima je servirao informaciju o vrlo visokim zaradama 100 ljekara u javnom zdravstvenom sistemu, pri tom ne pominjući 500 ljekara koji žive od zarade koja je ispod 600 eura. Takođe, nigdje nije obrazložio koliko ljekari sa zaradom preko 1000 eura za nju moraju raditi”, izjavila je Popović-Samardžić.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJKRAĆA SAOBRAĆAJNICA OD BJELASNICE DO KOMOVA, PRIVATNA: Blokada uklonjena, nevolje ostale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Raskrsnice,  pa dalje preko Bjelasice, prema Komovima, danima nijesu mogli ni turisti ni mještani. Jedina saobraćajnica, na  tom dijelu planine  privatna je. Kolašinac koji je izgradio, raočaran neažurnošću institucija, kaže da će tokom narednog ljeta, onemogućiti da njome prolaze vozila

 

Zbog haosa, koji su početkom septembra napravili različito tumačenje običajnog prava i zvaničnih propisa, s jedne, i nedogovornost nadležnih i lični sukobi, s druge strane, makadamski put, koji povezuje Bjelasicu i Komove bio je danima blokiran. Alterntativa za mješane i turiste bilo je korišćenje nekoliko puta duže saobraćjanice. Zbog, kako su obajasnili nenadležnosti, i policija i opštinske službe nijesu mogle ništa učiniti.

U blizini katuna Škale, na vasojevičkom dijelu planine,  na svom imanju Goran Dukić, vlasnik turističkog naselja u izgradnji,  spriječio je korišćenje te saobraćajnice. Put već desetak godina je, takozvani, panormaski, pa su ga, pored katunjana, sakupljača šumskih plodova, mještana obližnjih sela, koristle i turističke agencije, prilikom organizovanog obilaska Bjelasice terenskim vozilima.

Tek nakon što su mještani pozvali policiju i Komunalnu policiju, postalo je jasno da Dukić na blokadu ima i pravo.  Put je prije deceniju sam napravio, bez finansijeke pomoći bilo koga. Kako su iz policije objasnili njegvimogrčenim komšijama „ima pravo da na svom imanju, kojim prolazi dio puta, postavlja blokade“.  Put,takođe, nikada nije proglašen saobraćajnicom od javnog interesa, a druga dva stara, koja su vodila do tog imanja više ne postoje. Zbog toga, Dukićeva najava, da sledeće turističke sezone neće dozvoliti bilo kome da prolazi njegovim imanjem i turističke radnike i njegove komšije dovodi u nezavidan položaj.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ MIHAILA BANJEVIĆA – KOLATERAL U OBRAČUNU SDT SA VLASNIKOM ATLAS GRUPE: Prebrojavanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Banjević je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za Mila Đukanovića, Dragana Brkovića i Duška Kneževića, koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu

 

Među desetinama osoba, znanih i neznanih, koje Specijalno državno tužilaštvo još od prošle jeseni saslušava u mnogobrojnim postupcima pokrenutim protiv odbjeglog vlasnika Atlas grupe Duška Kneževića, članova njegove porodice i prijatelja, krajem prošle nedjelje našao se i Mihailo Banjević, penzionisani društveno-politički radnik i rukovodilac, svojevremeno akter i svjedok nekih od najzanimljivijih tranzicionih priča u Crnoj Gori.

Prema navodima prisutnih novinara, nekadašnji potpredsjednik Atlas grupe i predsjednik borda Atlas banke u Specijalnom tužilaštvu zadržao se nekoliko sati.  Otišao je kući, navodno bez pasoša, nakon što je saslušan u vezi odobrenog kredita i naknadnog ugovora o refinansiranju koje je od Atlas bankeprije deset godina dobio Kneževićev kum Dejan Sekulić. Pa ga, kažu u Tužilaštvu, nije vratio zbog čega je, cijene, Atlas banka oštećena za više od pola miliona.

Tek treba da vidimo kako će se ta priča završiti. I kako će (i da li će) neko mjesto u njoj pripasti i Mihailu Banjeviću.

Sa sigurnošću znamo da su pomenute dužnosti –  potpredsjednik Grupe i predsjednik borda Banke – bile samo dio podugačkog popisa funkcija u Kneževićevom poslovnom sistemu koje je Banjević obavljao do decembra 2014. kada se svojevoljno povukao iz te priče.

“Podnosim ostavku na sve funkcije u članicama Atlas grupe”, pisalo je u dopisu koji je Banjevićtada uputio Dušku Kneževiću. A ostavku je pratio spisak dužnosti: potpredsjednik Atlas grupe, predsjednik Odbora direktora Atlas banke, predsjednik Odbora direktora Bolnice Meljine, predsjednik Odbora direktora Atlas HotelsgroupBar, predsjednik Odbora direktora Atlas televizije, predsjednik Odbora direktora Atlas penzija, potpredsjednik Upravnog odbora Univerziteta Mediteran, potpredsjednik Odbora direktora Jadranskog sajmaBudva i član Odbora direktora Atlas fondacije.

Knežević je tada pokušao da umanji značaj odlaska očigledno, drugog čovjeka njegovog poslovnog sistema u Crnoj Gori. Tako je u razgovoru za agenciju Mina konstatovao da je on vlasnik i prvi čovjek privatne kompanije „koja svoje kadrovske i poslovne odluke ne mora nikome objašnjavati“. Međutim, radio je upravo suprotno – nadugo i naširoko objašnjavao to što navodno ne mora –  i time pokazujući da mu Banjevićeva ostavka nije stigla kao „prava vijest u pravo vrijeme“.

A u to vrijeme, neposredno pred Banjevićev odlazak, Knežević je najavljivao kako će u Golubovcima započeti izgradnju „novog grada“. Zapravo golemog tržnog centra „sa brojnim pratećim sadržajima“. U tome je poduhvatu, prema najavama danas (ne)opravdano odsutnog biznismena, njegov glavni saveznik trebalo da bude tadašnji gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović.

Stijepović je u međuvremenu postao nosač 100 hiljada eura koje je Knežević darovao DPS-u uoči prethodnih parlamentarnih izbora. Pa aktuelni Generalni sekretar u kabinetu predsjednika Crne Gore (i DPS) Mila Đukanovića. I sumnjivo lice  sa popisa SDT Milivoja Katnića koje je, prema scenariju specijalnog tužilaštva, pomagalo Kneževiću da potroši svoj novac ali ne i Đukanoviću da zahvaljujući nezakonitim donacijama (zakonito!?) ostane na vlasti.

Uglavnom, priča o izgradnji novog grada mogla je za, inače, proračunatog, Banjevića biti kap koja je prevršila mjeru. U moru već tada loših finansijskih pokazatelja Atlas grupe. „On u takvim maštarijama ne učestvuje“, objašnjavali su nam prije pet godina oni koji su ga znali iz posla.

A tih poslova bilo je poprilično. Čak i ako izuzmemo one, dominantno političke, funkcije na koje je Banjević dolazio voljom vladajuće partije – Saveza komunista CG, odnosno, DPS-a: direktor Doma omladine Budo Tomović (današnji KIC), sekretar nekadašnjih Samoupravnih interesnih zajednica (tzv. sizova) obrazovanja, kulture, socijalnei dječije zaštite u Podgorici, direktor  Fonda za kulturu i Fonda za građevinsko zemljište…

Suštinsku moć Banjević je stekao u poslednjoj deceniji prošlog vijeka, kao direktor Fonda penzionog i invalidskog osiguranja (Fond PiO)i predsjednik Odbora direktora Kombinata aluminijuma (u godinama uoči privatizacije i generalni direktor KAP-a).

Bilo je to vrijeme ratnog raspada SFRJ, međunarodnih sankcija za SRJ, hiperinflacije (po intenzitetu – druga zabilježena u Evropi prošlog vijeka) i prvobitne akumulacije. Banjević je bio na čelu jednog od ključnih sistema i za državnu i za privatnu privredu tog doba. O tome može posvjedočiti stotinjak hiljada tadašnjih penzionera, ali i mnogobrojni direktori državnih firmi koji su na njegova vrata kucali kad god bi im ponestalo para.

Sa tada nastajućom biznis-elitom pričala se posebna priča. Tako je Banjević, kao direktor Fonda PiO i predsjednik borda KAP-a istovremeno obavljao i, doduše nezvanični, posao svojevrsnog eksternog revizora kompanije Vektra Dragana Brkovića. Izgledalo je kao da je neki izuzetno uticajan akcionar Vektre,mimo Brkovića, odabrao čovjeka od povjerenja da nadgleda i kontroliše robne i novčane tokove u kompaniji koja je,  preko noći, od lokalnog servisera francuskih automobila, izrasla u glavnog partnera KAP-a preko koje su išli svi uvozno-izvozni poslovi tada najvećeg crnogorskog preduzeća.

Kako je tako nešto bilo moguće?  Odavno je bilo jasno da Banjević i direktor KAP-a  Danilo Vuksanović bolje znaju odgovor na ovo pitanje nego i sam Brković.   Ali, znali su i zašto ćute. „To pitanje je opasno po život“, odgovorio je jednom prilikom Banjević potpisniku ovih redova. I promijenio temu. Ni danas nije mnogo drugačije. To je ostala jedna od, neotkrivenih tajni vladajuće političko-poslovne grupe.

Banjević je nakon što je završio posao u KAP-u predajući ga menadžerima ruskog tajkuna Olega Deripaske, novi poslovni angažman pronašao u – Vektri!? Faktički kao njen prvi čovjek, odmah do nominalnog vlasnika. U tom svojstvu je, krajem 2007. godine, nakon privatizacije HTP Boka, imenovan za predsjednika Odbora direktora tada najvećeg hercegnovskog preduzeća. Tada je najavio da će ulaganja u četiri novokupljena hotela (Plaža, Tamaris, Igalo i Boka) biti skoro 250 miliona, te da će Vektrado 2010. u Herceg Novom izgraditi ukupno 200 hiljada kvadrata hotelskih objekata i u njima zaposliti 1.200 ljudi.

Umjesto obećanih investicija uskoro je stigla vijest da je predsjednik borda  Boke napustio Vektru. Do danas nije razriješena enigma da li je Banjević iz Vektre otišao zato što je shvatio da od najavljenih investicija nema ništa, ili su investicije izostale zato što je on otišao iz Vektre. I prešao u Atlas grupu.

Taj transfer odigrao se u vrijeme kada su Knežević i Đukanović, kao najbolji drugovi, obilazili Bliski istok i jugoistočnu Aziju, jedan drugome podržavali poslovne poduhvate i projektovali svijetlu budućnost za sebe i svoje saradnike/podanike.

Tako je Banjević postao jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za  Đukanovića, Brkovića i Kneževića, a koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu.

Ni to Banjeviću nije prvi put. Kao predsjednik borda HTP Boka, tada u državnom vlasništvu, on se sredinom poslednje decenije prošlog vijeka suočio sa situacijom da je njegov najbliži saradnik, izvršni direktor Boke Milan Tripković, pobjegao iz zemlje nakon optužbi za pronevjeru 11 miliona maraka. Tripković je nakon višegodišnjeg skrivanja odrobijao četiri i po godine. Nestali novac nikad nije pronađen.  Banjević je nastavio karijeru jednog od najuticajnijih ljudi iz sjenke.

Status mu nijesu narušile ni kasnije optužbe Deripaskinih saradnika iz Rusala koji su nekadašnjem menadžmentu KAP-a spočitavaliprevaru vrijednu 300 miliona eura. Ali ni krivična prijava koju je prije pet-šest godina poslanik DF Branko Radulović podnio Vrhovnom državnom tužilaštvu protiv 32 osobe zbog, kako je kazao, ,,umiješanosti u malverzacije u radu KAP-a kojima je Crna Gora direktno oštećena preko dvije milijarde eura”. Visoko na toj listi bio je i Mihailo Banjević. Samo što je Tužilaštvo tada ostalo i gluvo i nijemo.

Vidjećemo na koju je stranu vjetar sudbine sada dunuo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UTICAJ TRADICIJE NA ZAPOŠLJAVANJE ŽENA U CRNOJ GORI : Običaji i u kući i na poslu 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ustav Crne Gore, Zakon o radu, Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, Istanbulska konvencija garantuju jednakost žena i muškaraca. No, u Crnoj Gori nijesu problem zakoni, već njihova primjena i  tradicija diskriminacije

 

Crnogorska tradicija je puna hvale i poštovanja za žene, koje su, kako fraza govori – stub, a muškarac je glava porodice. O tome da je taj ,,stub” često bio preopterećen i preko granica izdržljivosti, u predanjima se malo spominje. Surovu stvarnost zabilježili su stranci koji su navraćali u naše krajeve, među njima italijanski putopisac Đuzepe Markoti koji u knjizi Priče o Crnogorkama iz 1896. godine navodi: ,,U trgovini Crne Gore žena je najomiljenije transportno sredstvo: jede manje od konja, ide prečicama kozjom okretnošću i sigurnošću, najbrža je”.

Iako su nam u tradiciji i prošlosti svijetli primjeri bili ekces, od njih se ne odustaje ni danas. Tako statistika govori da bi žene u Crnoj Gori trebale, uz neplaćen rad kod kuće, da rade preko devet sati da bi imale istu platu kao muškarci. U Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021.piše da je razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori 13,9 odsto – žene, za iste poslove, zarađuju samo 86,1 prosječne zarade isplaćene muškarcima.

Ono malo statistike i istraživanja, koja su rađena o ovom problemu, pokazuju da su žene većinski zastupljene u sektorima gdje su zarade niže od državnog prosjeka. Najviše ih je u trgovinama u kojima radi oko 40 hiljada radnika, odnosno svaki peti zaposleni – od ukupnog broja zaposlenih žena oko 86 odsto radi u uslužnim djelatnostima, a najviše ih je u trgovini (više od jedne četvrtine).

Da bi kao nekad, zaposlene u trgovinama imale bar jedan zagarantovan dan za odmor, Skupština je u junu usvojila izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je predviđeno da se trgovina na veliko i malo ne može obavljati nedjeljom i praznicima. Izmjene stupaju na snagu 15. oktobra pa će prva neradna nedjelja za trgovine biti 20. oktobar. Međutim, ove nedjelje Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) podnijela je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je propisano da se trgovina na veliko i na malo ne može obavljati nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo