Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SISTEMSKA KORUPCIJA U ZDRAVSTVU: Ljekari optužuju Ministarstvo i Fond

Objavljeno prije

na

Skoro dvije trećine crnogorskih ljekara smatra da je korupcija prisutna u ustanovi u kojoj rade, i kao glavne krivce za takvo stanje označavaju Ministarstvo zdravlja, Fond za zdravstveno osiguranje i rukovodioce zdravstvenih ustanova. To su rezultati istraživanja Korupcija u zdravstvu iz ugla ljekara, koje je sproveo Sindikat doktora medicine Crne Gore (SDMCG) u partnerstvu sa Ljekarskom komorom Crne Gore, u okviru projekta Struka ispred politike, Centra za građansko obrazovanje (CGO).

Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 312 ljekara (21 odsto od ukupno 1.649 ljekara) iz Kliničkog centra, Institutu za javno zdravlje, tri opšte bolnice – bjelopoljske, nikšićke i kotorske, te ljekara iz sedam domova zdravlja.

Čak 91,3 odsto anketiranih ljekara smatra da je korupcija najizraženija u Fondu za zdravstveno osguranje, 90,3 odsto u Ministarstvu zdravlja i 91,1 odsto u KCCG. I nezadovoljstvo radom Ministarstva je veliko – 90 odsto, a nezadovoljno radom Fonda je prisutno kod 89 odsto anketiranih.

Odgovornost za korupciju u javnom zdravstvu ljekari su pored pobrojanih institucija – Ministarstva i Fonda, adresirali i na rukovodioce zdravstvenih ustanova i pacijente.

Ljekari su i sami sebe, nenamjerno, pridodali ovom spisku – čak dvije trećine ispitanih, 63,7 odsto, ne bi prijavilo korupciju počinjenu od kolega, a više od polovine 51,2 odsto ne bi prijavilo korupciju počinjenu od menadžmenta u zdravstvu. I to sve uz činjenicu da se 62,9 odsto anketiranih izjavilo da u njihovoj ustanovi postoji korupcija. Nije opravdanje, ali ljekari, kao i ostali građani, nemaju ili imaju veoma malo povjerenje u institucije – nedostatak povjerenja da će prijava ostati anonima iznijelo je 35,7 odsto anketiranih, 21 odsto i ne zna kome bi prijavili korupciju, dok bojazan od mogućih posljedica ima 33,7 odsto ljekara.

Neuobičajeno za ovdašnje institucije, rezultati ankete su odmah po objavljivanju izazvali reakciju nadležnih.

Ministarstvo zdravlja, na čijem čelu je Kenan Hrapović, nije zabrinulo to što većina ljekara smatra da korupcije itekako ima, te da se protiv nje i ne vodi borba, već je zatražilo hitnu reakciju Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) i drugih nadležnih organa.

„Smatramo neophodnim da, u skladu sa nadležnostima, reaguju u što kraćem roku, kako bi se spriječilo uznemiravanje javnosti i skinula stigma sa profesije ljekara i ključnih institucija u zdravstvenom sistemu”, kaže se u reagovanju Ministarstva.

Dodali su i da nude punu podršku i saradnju svim nadležnim organima u provjeri podataka i ulozi tog resora i institucija sistema u navodnoj korupciji u zdravstvu. Ajde da zanemarimo punu podršku, ali uznemiravanje javnosti? Koje – zdravima je ionako svejedno, a pacijenti itekako znaju u kakvom je stanju zdravstveni sistem, tako da ih teško što više može uznemiriti.

Po ugledu na Ministarstvo i u Fondu zdravstva, čiji je direktor Sead Čirgić, kažu da ,,istraživanje SDM svakako treba da bude predmet interesovanja nadležnih institucija, pa očekujemo njihovu reakciju” i u tom pogledu stoje na usluzi.

U Fondu, sa punom moralnom i profesionalnom odgovornošću, tvrde da u ovoj instituciji nema korupcije i da menadžment Fonda predano radi na uspostavljanju mehanizama za transparentnost u svom, ali i u radu u zdravstvenim ustanovama, te da je mogućnot korupcije – svedena na minimum.

Pošto je diskretno poslata poruka da ljekari u istraživanju u stvari lažu, u oba saopštenja se iznosi briga u smislu da je potrebno skinuti stigmu sa ljekarske profesije, te da su u ,,takozvanom istraživanju iznešene teške optužbe na račun ljekarske profesije”. Računa se valjda da će teške optužbe koje su sami ljekari uputili na račun menadžmenta, Ministarstva i Fonda riješiti ASK. To je završeno.

Iz Kliničkog centra (KCCG) su istakli da istraživanje o korupciji u zdravstvu nije interpretirano na pravi način: ,,Ljekari u Kliničkom centru Crne Gore profesionalno i odgovorno obavljaju posao i rukovodstvo KCCG u potpunosti podržava i cijeni njihov rad, tako da smo ubijeđeni da istraživanje koje su sproveli Sindikat doktora medicine i Ljekarska komora nije interpretirano na pravi način i da ovakve priče o stepenu korupcije u zdravstvu ne odgovaraju stvarnom stanju”.

Iz Sindikata su nakon ovih reagovanja objasnili da je tendeciozno protumačen podatak da 62,9 anketiranih ljekara smatra da u njihovoj ustanovi postoji korupcija, ,, ali ne u njihovim redovima kako se manipuliše u javnosti već u zapošljavanju, rješavanju stambenog pitanja i postavljanju direktora, prilikom dodjele specijalizacija, omogućavanja kontinuirane edukacije ali i u javnim nabavkama”. Anketirani ljekari korupciju ponajmanje vide u pojedinačnoj korumpiranosti ljekara – samo 11 odsto.

Podsjetili su i da neke od crnogorskih javnih zdravstvenih ustanova i 15 godina vode isti ljudi, za čiji kvalitet rada ne postoji nikakva evaluacija.

Koliko god percepcija korupcije bila različita, teško će ASK uz pomoć ostalih nadležnih institucija, pobiti sljedeće rezultate istraživanja: većina ljekara, njih 87,3 odsto, ocijenila je postojeći sistem borbe protiv korupcije kao neefikasan; većina anketiranih ljekara navela je da nijesu članovi političkih partija (82,9 odsto), ali prepoznaju da partijsko-političke veze dominantno vode do zapošljavanja (86,6 odsto); mali broj anketiranih smatra da partijsko-političke veze, usluga za uslugu, davanje poklona/novca, rođačke veze nemaju uticaj na zapošljavanje; da će do zapošljavanja dovesti i usluga za uslugu (84 odsto) i rođačke veze (82,6 odsto) takođe smatra većina anketiranih ljekara.

Milena Popović Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine je u ovonedjeljnom intervjuu izjavila: ,,Kad se kaže korupcija u zdravstvu, vrlo nepravedno se najprije pomisli na ljekare. Razlog je što se godinama unazad rade istraživanja samo na temu pojedinačne, tj. sporadične korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore. To je nepovezani, neorganizovani i povremeni vid korupcije koji gdje je prisutan nanosi moralnu štetu zdravstvenom sistemu time što unosi razlike među pacijentima, što za rezultat ima etiketiranje cijele struke kao korumpirane”.

Ona je apostrofirala pogubnost političke i sistemske korupcije, kao oblika organizovane korupcije koji ugrožavaju državu finansijski ali i urušava kvalitet zdravstvene zaštite: ,,Nakon ovog istraživanja nadamo se da će javnost razmišljati u istoj ako ne i u većoj mjeri o zapošljavanju ljudi po partijskoj, rođačkoj ili nekoj drugoj vezi, o načinu izbora rukovodećeg kadra, o načinu dodjele specijalizacija, o tenderskim procedurama, javnim nabavkama jer su upravo to segmenti koji definišu kvalitet i održivost sistema javnog zdravstva. Sve pobrojano je izvor zadovoljstva, tj. nezadovoljstva građana Crne Gore javnim zdravstvenim sistemom”, kazala je Popović Samardžić u intervjuu za Fos media.

Odmah nakon istraživanja stigao je još jedan udar na Ministarstvo zdravlja. Ovog puta sa vrha, iz Vlade. Naime, sa 28,6 odsto realizovanog programa u prva tri kvartala ove godine, Ministarstvo zdravlja se našlo ubjedljivo na posljednjem mjestu u Vladinom izvještaju, svojevrsnoj rang listi rada ministarstava. Koliko je to loše, govori podatak da je pretposljednje bilo Ministarstvo rada i socijalnog staranja sa 53,8 odsto realizovanog. Za prolaznu treba 60 odsto ostvarenih rezultata.

Iz Ministarstva zdravlja su se opravdali tvrdnjom da je premijer Duško Marković zadovoljan učinkom Vlade od 80,3 odsto u prva tri kvartala, te da je realizacija programa rada Ministarstva zdravlja zavisila od usaglašavanja zakona sa Evropskom komisijom. Naravno uvijek je neko drugi kriv, ako ne Sindikat, onda Brisel.

Da su učinci Ministarstva zdravlja porazni smatra potpredsjednica Skupštine Ljekarske komore i član Izvršnog odbora Sindikata doktora medicine doktorka Žanka Cerović. Ona je javno zatražila od ministra Hrapovića da podnese ostavku i apelovala na premijera da shvati ozbiljnost situacije.

Oglasio se i premijer i na Tviter nalogu Vlade napisao da je zadovoljan učinkom, ali i da je pozvao ministre da ,,dodatno daju gas”!

Ministar Hrapović je još ranije, na medijske špekulacije o njegovoj rokadi sa ministarske na ambasadorsku fotelju, kazao da od toga nema ništa, te da ostaje ministar do kraja mandata.

I da, korupcije nema, to najbolje znaju pacijenti.

Opet bura u Ljekarskoj komori

Nakon što je objavljeno istraživanje Sindikata doktora medicine, koje je rađeno u saradnji sa Ljekarskom komorom, predsjednik Komore Aleksandar Mugoša se ogradio od njega.

Način na koji je Sindikat prezentovao rezultate ankete sprovedene u okviru projekta Struka ispred politike, nanio je ogromnu štetu ugledu ljekarske profesije i članovima Ljekarske komore, ocijenio je Mugoša.

On je istakao da je partnersku izjavu o učestvovanju Ljekarske komore u tom projektu potpisao 14. februara, ali da od tada nije učestvovao ni u jednoj njegovoj fazi. Mugoša je u saopštenju naveo da je, kao predsjednik i odgovorno lice Komore, shodno osnovnim odredbama Statuta, u obavezi da štiti prava i zastupa interese doktora medicine, kao i da se stara o ugledu i časti medicinske struke.

Ovakav stav izazvao je javnu rekaciju dijela doktora koji su predsjednika Komore takođe optužili za nanošenje štete profesiji.

Dr Nenad Todorović, predsjednik Komisije za primarnu zdravstvenu zaštitu u Ljekarskoj komori, izjavio je da ,,i Sindikat doktora medicine i Ljekarska komora čekaju odgovor dr Mugoše, da bi vidjeli šta i kako”.

Zabrinjavajući materijalni status

Od 312 anketiranih ljekara samo četvoro je ,,izuzetno zadovoljno” svojim materijalnim statusom.

Predsjednik skupštine Ljekarske komore Nebojša Sekulić smatra poražavajućim podatak iz istraživanja da se skoro 80 odsto ljekara izjašnjava da je nezadovoljno svojom materijalnom situacijom.

U istraživanju je 42,5 odsto ljekara svoju materijalnu situaciju ocijenilo kao podnošljivu, čak 33,8 odsto kao lošu i 9,1 odsto kao nepodnošljivu.

Tokom ranijeg istraživanje Sindikata – Stepen zadovoljstva ljekara poslom nezadovoljstvo platom iskazalo je čak 91 odsto anketiranih ljekara.

,,Nažalost građanima se već godinama servira informacija da ljekari ne žive od svoje plate već od korupcije ili dopunskog rada u privatnoj praksi. Da podsjetimo, direktor Fonda za zdravstveno osiguranje prije pola godine medijima je servirao informaciju o vrlo visokim zaradama 100 ljekara u javnom zdravstvenom sistemu, pri tom ne pominjući 500 ljekara koji žive od zarade koja je ispod 600 eura. Takođe, nigdje nije obrazložio koliko ljekari sa zaradom preko 1000 eura za nju moraju raditi”, izjavila je Popović-Samardžić.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo