Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SISTEMSKA KORUPCIJA U ZDRAVSTVU: Ljekari optužuju Ministarstvo i Fond

Objavljeno prije

na

Skoro dvije trećine crnogorskih ljekara smatra da je korupcija prisutna u ustanovi u kojoj rade, i kao glavne krivce za takvo stanje označavaju Ministarstvo zdravlja, Fond za zdravstveno osiguranje i rukovodioce zdravstvenih ustanova. To su rezultati istraživanja Korupcija u zdravstvu iz ugla ljekara, koje je sproveo Sindikat doktora medicine Crne Gore (SDMCG) u partnerstvu sa Ljekarskom komorom Crne Gore, u okviru projekta Struka ispred politike, Centra za građansko obrazovanje (CGO).

Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 312 ljekara (21 odsto od ukupno 1.649 ljekara) iz Kliničkog centra, Institutu za javno zdravlje, tri opšte bolnice – bjelopoljske, nikšićke i kotorske, te ljekara iz sedam domova zdravlja.

Čak 91,3 odsto anketiranih ljekara smatra da je korupcija najizraženija u Fondu za zdravstveno osguranje, 90,3 odsto u Ministarstvu zdravlja i 91,1 odsto u KCCG. I nezadovoljstvo radom Ministarstva je veliko – 90 odsto, a nezadovoljno radom Fonda je prisutno kod 89 odsto anketiranih.

Odgovornost za korupciju u javnom zdravstvu ljekari su pored pobrojanih institucija – Ministarstva i Fonda, adresirali i na rukovodioce zdravstvenih ustanova i pacijente.

Ljekari su i sami sebe, nenamjerno, pridodali ovom spisku – čak dvije trećine ispitanih, 63,7 odsto, ne bi prijavilo korupciju počinjenu od kolega, a više od polovine 51,2 odsto ne bi prijavilo korupciju počinjenu od menadžmenta u zdravstvu. I to sve uz činjenicu da se 62,9 odsto anketiranih izjavilo da u njihovoj ustanovi postoji korupcija. Nije opravdanje, ali ljekari, kao i ostali građani, nemaju ili imaju veoma malo povjerenje u institucije – nedostatak povjerenja da će prijava ostati anonima iznijelo je 35,7 odsto anketiranih, 21 odsto i ne zna kome bi prijavili korupciju, dok bojazan od mogućih posljedica ima 33,7 odsto ljekara.

Neuobičajeno za ovdašnje institucije, rezultati ankete su odmah po objavljivanju izazvali reakciju nadležnih.

Ministarstvo zdravlja, na čijem čelu je Kenan Hrapović, nije zabrinulo to što većina ljekara smatra da korupcije itekako ima, te da se protiv nje i ne vodi borba, već je zatražilo hitnu reakciju Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) i drugih nadležnih organa.

„Smatramo neophodnim da, u skladu sa nadležnostima, reaguju u što kraćem roku, kako bi se spriječilo uznemiravanje javnosti i skinula stigma sa profesije ljekara i ključnih institucija u zdravstvenom sistemu”, kaže se u reagovanju Ministarstva.

Dodali su i da nude punu podršku i saradnju svim nadležnim organima u provjeri podataka i ulozi tog resora i institucija sistema u navodnoj korupciji u zdravstvu. Ajde da zanemarimo punu podršku, ali uznemiravanje javnosti? Koje – zdravima je ionako svejedno, a pacijenti itekako znaju u kakvom je stanju zdravstveni sistem, tako da ih teško što više može uznemiriti.

Po ugledu na Ministarstvo i u Fondu zdravstva, čiji je direktor Sead Čirgić, kažu da ,,istraživanje SDM svakako treba da bude predmet interesovanja nadležnih institucija, pa očekujemo njihovu reakciju” i u tom pogledu stoje na usluzi.

U Fondu, sa punom moralnom i profesionalnom odgovornošću, tvrde da u ovoj instituciji nema korupcije i da menadžment Fonda predano radi na uspostavljanju mehanizama za transparentnost u svom, ali i u radu u zdravstvenim ustanovama, te da je mogućnot korupcije – svedena na minimum.

Pošto je diskretno poslata poruka da ljekari u istraživanju u stvari lažu, u oba saopštenja se iznosi briga u smislu da je potrebno skinuti stigmu sa ljekarske profesije, te da su u ,,takozvanom istraživanju iznešene teške optužbe na račun ljekarske profesije”. Računa se valjda da će teške optužbe koje su sami ljekari uputili na račun menadžmenta, Ministarstva i Fonda riješiti ASK. To je završeno.

Iz Kliničkog centra (KCCG) su istakli da istraživanje o korupciji u zdravstvu nije interpretirano na pravi način: ,,Ljekari u Kliničkom centru Crne Gore profesionalno i odgovorno obavljaju posao i rukovodstvo KCCG u potpunosti podržava i cijeni njihov rad, tako da smo ubijeđeni da istraživanje koje su sproveli Sindikat doktora medicine i Ljekarska komora nije interpretirano na pravi način i da ovakve priče o stepenu korupcije u zdravstvu ne odgovaraju stvarnom stanju”.

Iz Sindikata su nakon ovih reagovanja objasnili da je tendeciozno protumačen podatak da 62,9 anketiranih ljekara smatra da u njihovoj ustanovi postoji korupcija, ,, ali ne u njihovim redovima kako se manipuliše u javnosti već u zapošljavanju, rješavanju stambenog pitanja i postavljanju direktora, prilikom dodjele specijalizacija, omogućavanja kontinuirane edukacije ali i u javnim nabavkama”. Anketirani ljekari korupciju ponajmanje vide u pojedinačnoj korumpiranosti ljekara – samo 11 odsto.

Podsjetili su i da neke od crnogorskih javnih zdravstvenih ustanova i 15 godina vode isti ljudi, za čiji kvalitet rada ne postoji nikakva evaluacija.

Koliko god percepcija korupcije bila različita, teško će ASK uz pomoć ostalih nadležnih institucija, pobiti sljedeće rezultate istraživanja: većina ljekara, njih 87,3 odsto, ocijenila je postojeći sistem borbe protiv korupcije kao neefikasan; većina anketiranih ljekara navela je da nijesu članovi političkih partija (82,9 odsto), ali prepoznaju da partijsko-političke veze dominantno vode do zapošljavanja (86,6 odsto); mali broj anketiranih smatra da partijsko-političke veze, usluga za uslugu, davanje poklona/novca, rođačke veze nemaju uticaj na zapošljavanje; da će do zapošljavanja dovesti i usluga za uslugu (84 odsto) i rođačke veze (82,6 odsto) takođe smatra većina anketiranih ljekara.

Milena Popović Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine je u ovonedjeljnom intervjuu izjavila: ,,Kad se kaže korupcija u zdravstvu, vrlo nepravedno se najprije pomisli na ljekare. Razlog je što se godinama unazad rade istraživanja samo na temu pojedinačne, tj. sporadične korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore. To je nepovezani, neorganizovani i povremeni vid korupcije koji gdje je prisutan nanosi moralnu štetu zdravstvenom sistemu time što unosi razlike među pacijentima, što za rezultat ima etiketiranje cijele struke kao korumpirane”.

Ona je apostrofirala pogubnost političke i sistemske korupcije, kao oblika organizovane korupcije koji ugrožavaju državu finansijski ali i urušava kvalitet zdravstvene zaštite: ,,Nakon ovog istraživanja nadamo se da će javnost razmišljati u istoj ako ne i u većoj mjeri o zapošljavanju ljudi po partijskoj, rođačkoj ili nekoj drugoj vezi, o načinu izbora rukovodećeg kadra, o načinu dodjele specijalizacija, o tenderskim procedurama, javnim nabavkama jer su upravo to segmenti koji definišu kvalitet i održivost sistema javnog zdravstva. Sve pobrojano je izvor zadovoljstva, tj. nezadovoljstva građana Crne Gore javnim zdravstvenim sistemom”, kazala je Popović Samardžić u intervjuu za Fos media.

Odmah nakon istraživanja stigao je još jedan udar na Ministarstvo zdravlja. Ovog puta sa vrha, iz Vlade. Naime, sa 28,6 odsto realizovanog programa u prva tri kvartala ove godine, Ministarstvo zdravlja se našlo ubjedljivo na posljednjem mjestu u Vladinom izvještaju, svojevrsnoj rang listi rada ministarstava. Koliko je to loše, govori podatak da je pretposljednje bilo Ministarstvo rada i socijalnog staranja sa 53,8 odsto realizovanog. Za prolaznu treba 60 odsto ostvarenih rezultata.

Iz Ministarstva zdravlja su se opravdali tvrdnjom da je premijer Duško Marković zadovoljan učinkom Vlade od 80,3 odsto u prva tri kvartala, te da je realizacija programa rada Ministarstva zdravlja zavisila od usaglašavanja zakona sa Evropskom komisijom. Naravno uvijek je neko drugi kriv, ako ne Sindikat, onda Brisel.

Da su učinci Ministarstva zdravlja porazni smatra potpredsjednica Skupštine Ljekarske komore i član Izvršnog odbora Sindikata doktora medicine doktorka Žanka Cerović. Ona je javno zatražila od ministra Hrapovića da podnese ostavku i apelovala na premijera da shvati ozbiljnost situacije.

Oglasio se i premijer i na Tviter nalogu Vlade napisao da je zadovoljan učinkom, ali i da je pozvao ministre da ,,dodatno daju gas”!

Ministar Hrapović je još ranije, na medijske špekulacije o njegovoj rokadi sa ministarske na ambasadorsku fotelju, kazao da od toga nema ništa, te da ostaje ministar do kraja mandata.

I da, korupcije nema, to najbolje znaju pacijenti.

Opet bura u Ljekarskoj komori

Nakon što je objavljeno istraživanje Sindikata doktora medicine, koje je rađeno u saradnji sa Ljekarskom komorom, predsjednik Komore Aleksandar Mugoša se ogradio od njega.

Način na koji je Sindikat prezentovao rezultate ankete sprovedene u okviru projekta Struka ispred politike, nanio je ogromnu štetu ugledu ljekarske profesije i članovima Ljekarske komore, ocijenio je Mugoša.

On je istakao da je partnersku izjavu o učestvovanju Ljekarske komore u tom projektu potpisao 14. februara, ali da od tada nije učestvovao ni u jednoj njegovoj fazi. Mugoša je u saopštenju naveo da je, kao predsjednik i odgovorno lice Komore, shodno osnovnim odredbama Statuta, u obavezi da štiti prava i zastupa interese doktora medicine, kao i da se stara o ugledu i časti medicinske struke.

Ovakav stav izazvao je javnu rekaciju dijela doktora koji su predsjednika Komore takođe optužili za nanošenje štete profesiji.

Dr Nenad Todorović, predsjednik Komisije za primarnu zdravstvenu zaštitu u Ljekarskoj komori, izjavio je da ,,i Sindikat doktora medicine i Ljekarska komora čekaju odgovor dr Mugoše, da bi vidjeli šta i kako”.

Zabrinjavajući materijalni status

Od 312 anketiranih ljekara samo četvoro je ,,izuzetno zadovoljno” svojim materijalnim statusom.

Predsjednik skupštine Ljekarske komore Nebojša Sekulić smatra poražavajućim podatak iz istraživanja da se skoro 80 odsto ljekara izjašnjava da je nezadovoljno svojom materijalnom situacijom.

U istraživanju je 42,5 odsto ljekara svoju materijalnu situaciju ocijenilo kao podnošljivu, čak 33,8 odsto kao lošu i 9,1 odsto kao nepodnošljivu.

Tokom ranijeg istraživanje Sindikata – Stepen zadovoljstva ljekara poslom nezadovoljstvo platom iskazalo je čak 91 odsto anketiranih ljekara.

,,Nažalost građanima se već godinama servira informacija da ljekari ne žive od svoje plate već od korupcije ili dopunskog rada u privatnoj praksi. Da podsjetimo, direktor Fonda za zdravstveno osiguranje prije pola godine medijima je servirao informaciju o vrlo visokim zaradama 100 ljekara u javnom zdravstvenom sistemu, pri tom ne pominjući 500 ljekara koji žive od zarade koja je ispod 600 eura. Takođe, nigdje nije obrazložio koliko ljekari sa zaradom preko 1000 eura za nju moraju raditi”, izjavila je Popović-Samardžić.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

RAMBO AMADEUS, NEPLANIRANO NASILJE: Čovječe,  posrami se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Producentkinja TV emisije Dnevnica  Lejla Kašić objavila je da je poznati muzičar Antonije Pušić seksualno uznemiravao i vrijeđao na snimanju posljednje epizode. Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtvu kulturnog modela u kojem živimo. Onda su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Podržale su je brojne NVO i građanski aktivisti

 

Seksualno uznemiravanje je, prema konvenciji Savjeta Evrope, svako neželjeno verbalno ili neverbalno, odnosno fizičko ponašanje seksualne prirode u svrhu, odnosno uz ishod povrede dostojanstva osobe, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća i uvredljiva atmosfera. U crnogorski Krivični zakonik tek treba da se uvede ovo krivično djelo.

U Crnoj Gori mnogi ne priznaju seksualno uznemiravanje kao vrstu nasilja nad (najčešće) ženom i dovođenje te osobe u ponižavajući položaj. U brojnim komentarima na ispad čuvenog muzičara Antonija Pusića, koji nastupa pod pseudonimom Rambo Amadeus, ta svijest je došla do punog izražaja.

„Šta treba, svaka cica kojoj si rekao da ti se sviđa njeno dupe i da bi je rado pojebao iz mesta, da skoči sa varijantom da je uznemiravaš….ma daj …pa onda smo svi manijaci i ajmo u zatvor….toliko mi ide na k….cela ova varijanta gde sve žene skaču da kamenuju nekog, a pri tome se žale da nema pravih muškaraca i zato su same, a pri tome imamo ekspanziju svih vrsta polova i trans budalaština“, navodi se u jednom od komentara.

Lejla Kašić,  voditeljica i producentkinja TV emisije Dnevnica, objavila  je da je Antonio Pusić,  u toku snimanja, seksualno uznemiravao i omalovažavao. Nije htjela da govori o detaljima. Slučaj je prijavila policiji.

Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika,  žrtve kulturnog modela u kojem živimo.  U međuvremenu su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama razuzdano vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić.  Od toga da je sve zaslužila, do toga da namjerno diže paniku kako bi se proslavila preko popularnog muzičara iz Herceg Novog.

„Ona je ozbiljan bolesnik…ali kako da je kriviш jadnu kad niko živ ne zna za nju, a silno želi da postane poznata… Platiće ova Rambu nekoliko miliona i raznim valutama za ovo“, kazao je jedan od komentatora.

Rambo je u reagovanju ukazao da je sve skupa u stvari bila kulminacija njegove nervoze zbog  koncepta emisije.  Inače radi se o  emisiji koja se odavno emituje i čiji koncept nije nikakva tajna. Na učestvovanje u Dnevnici  Pušić je dragovoljno pristao.  Lejlu Kašić, on je i u reagovanju, objavljenom na svom fb profilu,  nazvao „ludačom“ i ustanovio „da treba da se liječi“. Odbio je da joj se izvini.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način

Objavljeno prije

na

Objavio:

Viši sud u Podgorici oslobodio je gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića optužbi da je negiranjem genocida u Srebrenici širio mržnju. Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina

 

Televizija Crne Gore prikazivala je u večeri 29. decembra 2021. godine bosanskohercegovački film Quo vadis, Aida. Riječ je kinematografskom ostvarenju Jasmile Žbanić, nominovanom za prestižnu američku nagradu – Oskar, a dobitnik je i više značajnih međunarodnih nagrada. Film obrađuje genocid u Srebrenici 1995. godine.

Iste večeri, pred prikazivanje filma, okupilo se nekoliko desetina, uglavnom, srednjovječnih muškaraca da protestuju protiv filma. Skup su, navodno, organizovali pripadnici pravoslavnih bratstava, koji svoje nacionalističke ideje i pokliče često kriju iza vjere i humanitarnog rada. Na glavnom ulazu u Radio-televiziju Crne Gore raširili su transparent – „Srebrenica nije genocid“. Riječi na transparentu obrazložio je i epski pjesnik Slavko Perošević, počasni član nikšićkog pravoslavnog bratstva Zavjetnici Tvrdoš. „Smatramo da zločin koji se dogodio u Srebrenici nikako ne može biti tretiran kao genocid… Može da se razmatra na nekim nivoima da li se u Srebrenici dogodio određeni zločin. Sigurno je da se i dogodio. Strijeljanje ratnih zarobljenika može da se tretira kao ratni zločin, ali nikako kao genocid“, kazao je tada on.

Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina.

„Kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda“, navodi se u Krivičnom zakoniku Crne Gore.

Više državno tužilaštvo u Podgorici u ovom događaju tada je pokrenulo izviđaj, ali je donijelo odluku da nije počinjeno nijedno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Oni su predmet proslijedili Upravi policije kako bi utvrdili da li u ovim radnjama ima prekršaja. Međutim, ni policija nije našla da je u radnjama ovih lica bilo nekih kršenja zakona.

Tužilaštvo je nastavilo da ignoriše širenje mržnje, koje se moglo čuti u pjesmama i vidjeti na transparentima koje su nosile ove grupe dok su demonstrirale na ulicama. Sve dok u Skupštini Crne Gore nije usvojena Rezolucija o Srebrenici.

Nakon toga je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, član Glavnog odbora Demokratskog fronta (DF) i Nove srpske demokratije (NSD), koji je navodno blizak sa gorepomenutim pravoslavnim bratstvima, na jednoj srbijanskoj televiziji ponovio tezu da Srebrenica nije genocid. On je tada kazao da se u Skupštini vidjelo ko je izdajnik, da su Srbi napadnuti i da treba da se brane.

„Uostalom, mislim Kartaginu treba razoriti. Uostalom, mislim nije bio genocid u Srebrenici“, kazao je Kovačević.

Demokratska partija socijalista tada je podnijela krivičnu prijavu protiv Kovačevića. Više državno tužilaštvo u Podgorici je ovog puta podiglo optužni predlog protiv gradonačelnika Nikšića. Smatrali su da je javnim negiranjem genocida širio nacionalnu i vjersku mržnju.

„U predmetu formiranom u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, protiv M.K., zbog krivičnog djela – izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, nakon sprovedenog postupka izviđaja tokom kojeg je isti saslušan u svojstvu osumnjičenog, na okolnosti povodom iznijetog stava o genocidu u Srebrenici, koji je iznio u emisiji Usijanje dana na TV Kurir, dana 18. 06. 2021. godine, te prikupljenih drugih neophodnih dokaza, ovo tužilaštvo je protiv M.K. podnijelo optužni predlog Višem sudu u Podgorici zbog navedenog krivičnog djela“, objasnila je tada rukovoditeljka tog tužilaštva Lepa Medenica.

Međutim, sud je utvrdio da tužilaštvo nije dokazalo da je način negiranja genocida bio takav da može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema grupi lica ili članu neke takve grupe. U obrazloženju presude sud se pozvao i na presudu evropskog suda u Strazburu u predmetu Perinček protiv Švajcarske. Tužilaštvo je prošle sedmice uložilo žalbu na ovakvu odluku.

Dio pravnika sa kojima je razgovarao novinar Monitora, smatraju da ovaj slučaj nije mogao biti primijenjen u ovom predmetu jer je Perinček u Švajcarskoj negirao genocid Otomanske imperije nad Jermenima 1915. godine. Iako je Švajcarski nacionalni savjet ovaj događaj priznao kao genocid, on nije kao takav priznat međunarodnom presudom. A genocid je zločin koji mora utvrditi sud, što je bio i razlog presude Evropskog suda protiv Švajcarske. S druge strane, međunarodni sud u Hagu je donio presudu da je u Srebrenici počinjen genocid.

Drugi pravnici smatraju da, kao i u ovoj međunarodnoj presudu, tužilac Višeg tužilaštva nije dokazao kako je izjava Kovačevića izazvala ili mogla da izazove javne nerede i nemire. To je Evropski sud i naveo u svojoj presudi u korist Perinčeka.

Neki pravnici apostrofiraju dvostruke standarde tužilaštva kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici. Bivši ministar pravde Vladimir Leposavić, pravoslavna bratstva ili, pojedini predstavnici Srpske pravoslavne crkve, nijesu izvedeni pred sud zbog izjava sličnih Kovačevićevoj. Jedina razlika je što je protiv Kovačevića krivičnu prijavu podnijela partija za čijeg zemana je postavljena većina tužilaca.

Uglavnom, negiranje genocida u Crnoj Gori je i dalje nekažnjivo. A gradonačelnik Kovačević je javnosti pozat i po pjevanju pjesme u kojoj „kukaju bule“.

 

Deset mjeseci zbog poziva na klanje Cetinjana

Posljednji izvještaj državnog tužilaštva (za 2021) kaže da je zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje prijavljeno 45 osoba. Najviše ih je gonjeno zbog govora mržnje na internetu.

Većinu prijava tužilaštvo je odbacilo. Tužioci su odlučili da ne gone 32 osobe.  Većina optuženih je završila u zatvoru.

„Sud je protiv šest lica donio osuđujuće presude, od čega je protiv pet lica izrečena kazna zatvora i protiv jednog lica uslovna osuda; protiv 3 lica donijete su oslobađajuće presude“, navodi se u izvještaju.

Uvidom u nekoliko javno dostupnih presuda može se vidjeti da su ljudi većinom pozivali na nasilje prema određenoj nacionalnoj ili vjerskoj grupi. U jednoj presudi navodi se da je okrivljeni podsticao na nasilje i mržnju u ime religije. Za to krivično djelo dobio je 10 mjeseci zatvora.

„Na svom profilu koji je registrovan pod imenom ’S.M.’ objavio govor sadržine ’Ja sam spreman za Cetinje. Malo mi se grb iskrivio, ali dobro. Drma mi se, drma mi se na šubari cveće, ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće. Svi na Cetinje, aloo! Nema, nema zajebancije, evo kapa se pripremila, jedno dva- tri noža da ponesemo i boli nas uvo’, piše u presudi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni nakon skoro 18 godina od ubistva inspektora Slavoljuba Šćekića nema pravosnažne presude

Slučaj ubistva visokog inspektora Slavoljuba Šćekića ni nakon skoro 18 godina nije makao dalje od početka. Nakon pravnog nadgornjavanja, slučaj protiv grupe koja se tereti za ovaj zločin našao se pred sudijama Apelacionog suda, gdje je nedavno na nedoređeno vrijeme odgođeno suđenje kako bi se vještaci mogli izjasniti o tome da li je drugooptuženi Ljubo Bigović zdravstveno u mogućnosti da prati sudski postupak i aktivno učestvuje u njemu.

Neizvjesno je kada će stići nalaz, a još neizvjesnije da li će i kada optuženi Bigović biti u mogućnosti da učestvuje u postupku.

Tokom ranijih sjednica, tačnije prije dvije godine, kada se slučaj ubistva Šćekića razmatrao nakon što je prvo Ustavni, a potom Vrhovni sud ukinuo osuđujuće presude, vještaci medicinske struke neposrednim pregledom optuženog Bigovića, ali i njegove dokumentacije ustanovili su da nije sposoban za suđenje ni u narednih šest mjeseci.

Kako su se konačno stekli uslovi za održavanje sjednica, sudije Apelacionog suda su ih i održale, a potom donijele odluku da presudu treba ukinuti i vratiti Višem sudu u Podgorici da ponovo sudi. Do suđenja ipak nije došlo jer je u novembru prošle godine Viši sud zatražio mišljenje od Vrhovnog suda Crne Gore – ko sada treba da sudi ovoj grupi.

Vrhovni sud je naglasio da suđenje i presudu u ovom slučaju moraju preuzeti sudije Apelacionog suda, koje su do sada dva puta ukidale odluku. Tako je vruć kromir vraćen sudijama Apelacionog suda koje će imati pred sobom težak posao – da urade ono što su u ukidnom rješenju sugerisale nižim kolegama da sprovedu kao dokaz – neposredno saslušanje Zorana Vlaovića zvanog Bohum, zaštićenog svjedoka u postupku za ubistvo policijskog funkcionera. Osim toga naloženo je da se u komunikaciji sa Upravom za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) utvrdi kako je i zbog čega usvojena njegova molba za prekid izdržavanja kazne zatvora.

Slavica Šćekić, sestra ubijenog inspektora, u razgovoru za Monitor ističe da je na ubistvo njenog brata Slavoljuba država zaboravila u potpunosti.

„Apsolutno ne mare za činjenicu da je Slavoljub život izgubio samo zato što je nju štitio od mafije i organizovanog kriminala. Zato što je štitio njen ustavni poredak i živote svih njenih građana. Na sve to država je zaboravila, potpuno svjesno, ne mareći za njenu odgovornost za Slavoljubovo ubistvo. Bez ikakve sumnje i dileme, država je odgovorna za Slavoljubovo ubistvo, jer ga nije zaštitila od mafije, kako one spolja, tako i one unutar nje same“, kaže ona.  „Možda je taj zaborav proizvod pritiska mafije? Sve na to ukazuje! Zaboravili su i obećanje dato 2005. godine, kada je ubijen moj brat. Kada su se zvaničnici prosto takmičili ko će više dati lažnih obećanja da će rasvijetliti ubistvo moga brata. Bila su im puna usta lažnih obećanja da će biti kažnjeni svi oni koji su izvršili zločin nad Slavoljubom. Ali, sve je ostalo samo na obećanjima“, kaže sestra ubijenog inspektora.

Za razliku od države, kaže ona, lik i djelo njenog brata, osim porodice, nijesu zaboravili građani koje je štitio od mafije.

„Narod nije zaboravio niti lik niti djelo moga brata Slavoljuba. I to je satisfakcija za tugu i bol njegove porodice, kaže Šćekić.

Otkriva i da za više od sedamnaest godina od ubistva, niko iz državnih organa, i Slavoljubovih kolega nije došao da posjeti mjesto gdje je on lišen života, niti da položi vijenac ispred biste u krugu Policijske akademije u Danilovgradu.

„Moj brat nije zaslužio ovakav odnos države prema njemu i njegovoj žrtvi. Država nije smjela da dozvoli da sudski postupak traje skoro dvije decenije. Država ne smije dozvoliti da ubistvo ostane nerasvijetljeno u potpunosti. Da ostanu nekažnjeni počinioci i nalogodavac ovog teškog zločina nad mojim bratom. Ali, kako stvari stoje, uzalud su svi vapaji porodice, država je to odavno već prećutno dozvolila po nalogu mafije i mafijaškog bosa“, kaže ona.

Dodaje da bez obzira na agoniju, muke i patnju koje trpi, porodica nikada neće odustati od pravde, sve dok ne budu kažnjeni svi koji su učestvovali u ubistvu, na direktan ili indirektan način.

Za ubistvo inspektora Šćekića, nepravosnažno su na po 30 godina zatvora osuđeni – Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović.

Bigović i Boreta optuženi su da su organizovali, a Čila Šćekić i Vujadinović da su izvršili zločin. Sada pokojni Alan Kožar osuđen je na šest godina zatvora za bombaški napad na Hotel Splendid.

Načelnik Uprave za opšti kriminalitet ubijen je 30. avgusta 2005. godine, sat iza ponoći, na svega 15-ak metara od porodične kuće u podgoričkom naselju Tološi.

 

Uzaludna posjeta

Baranin Ljubo Bigović, nakon što ga je tokom 2021. godine u spuškom zatvoru posjetio odlazeći premijer Dritan Abazović, dva puta je sprovođen u tužilaštvo kako bi dao svoja saznanja o tome ko je organizovao ubistva policijskog starješine Slavoljuba Šćekića, ali i ubistva bivšeg urednika Dana Duška Jovanovića. Bigović, navodno, tokom tih posjeta, tužiocima nije ništa značajno saopštio. Naprotiv odbio je da komentariše bilo šta.

O svojoj posjeti zatvoru, Abazović se, prije skoro dvije godine, javno „pohvalio“ medijima, uvjeravajući ih da će zločini biti rasvijetljeni.

„Ja sam posjetio visokopozicioniranog kriminalca u Spužu povodom jako važnog slučaja, kojeg izgleda neko želi da opstruira. Primio sam pismo i obavijestio sam nadležnog tužioca koji je preduzeo sve aktivnosti. Obavijestio sam Viši sud koji je morao da mi da odobrenje, a zatim posjetio i obavio razgovor sa jednim stanovnikom UIKS-a“, kazao je Abazović.

On je kazao da je posjeta bila u cilju „jednog velikog predmeta”, o kome nije htio da priča – „jer bi ga tako upropastili”. Samo par sati kasnije mediji su ipak saznali koji je to predmet, a Abazovićeve riječi do danas su ostale samo – obećanje.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo