Povežite se sa nama

Izdvojeno

SLUČAJ ANDRIJE MANDIĆA: Pragmatični vojvoda

Objavljeno prije

4 sedmice

na

Iako je pomirenje prva stvar koju je pomenuo kao novi predsjednik parlamenta, Mandićevo političko djelovanje do sada uglavnom se vezuje za inteziviranje podjela, te nacionalističku ideologiju devedesetih. A njegov politički put pokazuje i da „četnički vojvoda“ zna da bude i pragmatičan

 

Dok je u ponedjeljak veče, 30. oktobra, ispred zgrade parlamenta gorela njegova zapaljena fotografija, tokom protesta opozicije i Foruma slobodnih građana Luča, Andrija Mandić, jedan od  lidera koalicije Zajedno za budućnost Crne Gore (ZBCG), izabran je za predsjednika Skupštine.

Za njegov izbor glasali su predstavnici partija koje čine buduću vlast. Opozicija je  u tom momentu napustila parlament. I na protestu i u parlamentu, Mandićevom  izboru kritičari su zamjerali isto. Kad se sabere, to što je –   proruski orjentisan četnički vojvoda, sa bliskim odnosom sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Podsjećalo se i na stav Zapada koji nije blagonaklon prema Mandićevom izboru, na Mandićevo negiranje genocida u Srebrenici, zalaganje za ukidanje priznanja Kosova, ukidanje sankcija Rusiji i izlazak Crne Gore iz NATO.

Neki su bili zadovoljni. Među prvim čestitkama Mandiću su stigle one Milorada Dodika, predsjednika RS, Željke Cvijanović, članice Predsjedništva BiH, Draška Stanivukovića, gradonačelnika Banja Luke, Vladimira Orlića, predsjednika Narodne skupštine Republike Srbije, Petra Đokića, ministra u vladi Republike Srpske, mitropolita Joanikija… Mandiću je iz zatvora, čestitao i uhapšeni partijski kolega, gradonačelnik Budve Milo Božović. Od domaćih,  čestitke su uputili – gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević. Vladislav Dajković, predsjednik Slobodne CG, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović….

Nakon što je izabran za šefa parlamenta, Mandić je saopštio da kao “čovjek koji je srpske nacionalnosti, vjeruje u Boga, pripada SPC, govori srpskim jezikom i piše ćirilicom,  nije stranac u ovoj zemlji koja je njegova i svih njegovih koji su hodali ovim kamenom“

“Mi nijesmo i ne smijemo biti stranci jedni drugima, mi smo braća po zemlji kojom hodamo”, poručio je i naglasio da je „pomirenje“ ono čemu želi da služi. „Ono u šta danas iskreno vjerujem i čemu želim da služim je samo jedno – pomirenje i samo pomirenje. Ono je izuzetno važno jer vidim da je svijet na ivici sukoba. Zbog toga moramo biti ujedinjeni pomireni i složni”, bile su prve riječi novog šefa crnogorskog parlamenta.

To je bilo lijepo čuti. Problem je što se  Mandićevo političko djelovanje do sada uglavnom  vezuje za izazivanje podjela te nacionalističku ideologiju devedesetih.

Politički put, međutim, prema više izvora, započeo je drugačije – u Saveznim reformskim snagama Anta Markovića. Marković nije uspio da pobijedi na izborima i spriječi nacionalističke snage da zapale ratni požar. A Mandić je, očito, krenuo u suprotnom smjeru. Podatak da je bio član Reformskih snaga, ne navodi se  u njegovoj zvaničnoj biografiji. Po toj verziji, Mandić u politiku ulazi kao jedan od osnivača Srpske narodne stranke, partije koja je nastala 1997. godine, nakon političkog raskola u Narodnoj stranci. I Mandićevo članstvo u Narodnoj stranci tokom devedesetih izostaje u biografiji na sajtu njegove stranke.  Kao i podatak da je u vrijeme SRJ, 1999. godine, bio zamjenik saveznog ministra privrede Milana Beka, u rekonstruisanoj Vladi Momira Bulatovića.

Mandić je  put nastavio  u srpskim nacionalnim strankama, koje su se dijelile u raskolima. Mandić je birao mahom radikalna krila.  Srpska narodna stranka, sa kojom zvanično počinje Mandićev politički put,  raspala se 2009. godine, kada se njen većinski dio pripojio Novoj srpskoj demokratiji, čiji je prvi predsjednik bio Božidar Bojović, a posljednji, nakon raskola upravo Andrija Mandić.  Kada je Mandić došao na čelo  SNS-a, Bojović je formirao Demokratsku srpsku stranku, optužujući suprotni tabor da je izveo puč,  razbio partiju  indirektno nazivajući SNS dijelom “režimske opozicije”.

Nije to bila jedina slična optužba na Mandićev račun. Iako je borba protiv Đukanovićevog režima ono što Mandić posebno voli da apostrofira u svojoj biografiji,  njegova politika tokom proteklih decenija nerijetko je definisana upravo kao politika koja je hranila Đukanovića, omogućivši mu da se decenijama održava i vlada na podjelama i identitetskim pitanjima.  Da je ta veza bila dublja od suprotnih političkih stavova, tvrdili su i neki od Mandićevih saboraca, poput Dobrila Dedejića.  On je  optuživao Mandića za direktne veze sa strukturama Đukanovićeve vlasti.  Mandić je, tvrdi Dedeić, između ostalog i kazao: „Gledajmo sebe, svoje porodice, DPS će vladati još deceniju. Hoćemo li da neko drugi uleti sa DPS-om, a mi da srbujemo sa strane”.  Neobično partnerstvo Đukanovića i Mandića prepoznato je i pred ovogodišnje predsjedničke izbore, kroz komplementarne odluke njihovih predstavnika u DIK-u, ali i privatnu debatu Đukanovića i Mandića u svom aranžmanu.

U vrijeme referenduma o nezavisnosti Crne Gore 2006. godine, Mandić je bio jedan od lidera unionističkog bloka. Naredne godine, dobio je titulu četničkog vojvode, oporukom Mila Rakočevića, četničkog vojvode koji je umro 6. februara 2007 u Francuskoj. Mandić je bio jedan od četiri crnogorska kandidata za tu titulu, ali se nije pojavio na ceremoniji.

U aprilu 2008, na prvim predsjedničkim izborima nakon obnove državnosti, Mandić je bio kandidat koalicione Srpske liste.  Protivnici su kritikovali njegovu kandidaturu i zbog toga što je Crnu Goru nazvao “državolikom tvorevinom”, Mandić je tada poručio da priznaje Crnu Goru, a da je okarakterisao tako “jer je od pravne države udaljena taman onoliko koliko je čovjekoliki majmun udaljen od čovjeka”.

Nakon što je Đukanovićeva vlada u oktobru 2008. godine priznala nezavisnost Kosova, Mandić je, u znak protesta,  štrajkovao glađu 13 dana u parlamentu.

SNS je predvodio do januara 2009, kada je  ujedinjenjem sa Narodnom socijalističkom strankom Momira Bulatovića, formirana nova stranka – Nova srpska demokratija (NSD), čiji je predsjednik i danas. Ta partija postala je 2012. godine dio Demokratskog fronta.  Demokratski front raspao se početkom ove godine, kada je iz saveza izašao Pokret za promjene Nebojše Medojevića, koji je programski bio suvrenistička i građanska partija.

U istoriji DF bilo je epizoda kada su pravljeni vidljivi  otkloni od nacionalističke retorike.  Iako se njegova partija generalno prepoznaje kao proruska i anti NATO,  Mandić je u diplomatskim krugovima zbog tih epizoda dobio oznaku  “prozapadnog srpskog nacionaliste”.

On je, navodi se u depeši Ambasade SAD, koju je Vikiliks objavio 2011. godine, “2007. pokušao da ubijedi članstvo SNS-a da podrži učlanjenje u NATO. U dokumentu pod nazivom Prozapadni srpski nacionalista u Crnoj Gori, piše da je Mandić tadašnjem savjetniku za politička pitanja u Ambasadi SAD rekao da je GO SNS-a odbacio njegovu ideju, tvrdeći da glasači ne bi pristali na to. U depeši se navodi da je, dok je izdvajao značaj Rusije za Crnu Goru, saopštio da pokušava da nagovori partiju da okonča protivljenje NATO-u, nazivajući se “prozapadnim”.

Po ulasku Crne Gore u NATO, Mandić nastavlja sa anti Nato retorikom, izjavljujući i  da će Crna Gora “biti prva zemlja koja će napustiti Alijansu”. Ipak,  pred izbor za predsjednika parlamenta, kao i nakon pada Đukanovićevog DPS u avgustu 2020,  potpisuje dokument, u kom se navodi da će poštovati spoljnopolitičku orjentaciju zemlje.

Iako se Mandić nerijetko pohvali doprinosom za obaranje DPS-a s vlasti, on je na listi koja je tada pobijedila na izborima,  bio na začelju, navodno po želji pokojnog mitropolita Amfilohija.

Mandić je zajedno sa Milanom Kneževićem, prvestepeno  osuđen na pet godina zatvora za navodni pokušaj terorizma 2016. godine, inspirisan iz Rusije.  Mnoštvo je  dokaza da se radi o  montiranom procesu.  Presudu je prije dvije godine poništio Apelacioni sud, a ponovljeno suđenje krenulo je u novembru. Da se protiv njega još vodi proces, kao i onaj u kom se utvrđuje ima li srpsko državljanstvo, bili su neki od argumenata kritičara Mandićevog izbora za šefa parlamenta.

Mandić i Knežević su se nakon sastanka sa Putinom u Beogradu pohvalili da im je Putin tada rekao da su “pravi heroji'” i “da izdrže”.

Mandić  je u međuvremenu ne samo izdržao nego i postao predsjednik parlamenta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

FOKUS

MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi

Objavljeno prije

5 dana

na

24 Novembra, 2023

Objavio:

Navodi iz saopštenju Stejt departmenta o Branislavu Branu Mićunoviću i Miodragu Daki Davidoviću,  nisu nikakva novost za crnogorsku i jugoslovensku javnost.  Monitor se nebrojeno puta bavio poslovima ove dvojice “kontroverznih biznismena”  koji su  bogatstvo stekli u vrijeme trodecenijske vladavine Mila Đukanovića

 

Prošlog četvrtka, 16. novembra, osvanula je vijest da su Sjedinjene Američke Države (SAD) uvele sankcije dvojici crnogorskih “kontroverznih biznismena”, kako ih najčešće opisuju kod kuće, – Miodragu Daki Davidoviću i Branislavu Branu Mićunoviću. Američki Stejt department je u saopštenju pored imena ove dvojice Nikšićana, naveo imena još osam osoba iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije koje je Kancelarija za kontrolu imovine stranaca (OFAC ), kao dio Ministarstva Finansija, stavila na crnu listu.

Od crnogorskih državljana na listi sankcionisanih osoba se od aprila prošle godine nalazi i Svetozar Marović, nekadašnji potpredsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) i drugi čovjek režima u Crnoj Gori kome je srodna vlast u Srbiji pružila utočište od izdržavanja pravosnažnih zatvorskih kazni zbog organizovanog kriminala i korupcije.

Sankcije američkih finansijskih vlasti osim zabrane putovanja i zamrzavanja imovine koja se eventualno nalazi u SAD-u ili na teritorijama pod njenom jurisdikcijom povlači i zabranu poslovanja američkih kompanija sa kompanijama proskribovanih osoba. Ne postoji nalog za hapšenje, osim eventualno za pojedince i pravna lica iz Amerike ako se utvrdi da su svjesno kršili sankcije OFAC-a i drugih državnih institucija, ili ako je učinjeno krivično djelo u američkoj jurisdikciji. Sa te tačke gledišta  Mićunović i Davidović  mogu biti mirni jer im ne prijeti direktna opasnost zbog crne liste. No, propagandni i psihološki efekat se ne može zanemariti jer im negativna dezignacija američke vlade smanjuje manevarski prostor i stvara nelagodnosti.

Davidović je pomenut prvi u saopštenju Stejt departmenta kao osoba koja “decenijama pere novac za kriminalne grupe, jačajući svoj uticaj i oblikujući svoje kriminalno preduzeće” uz optužbe za “šverc cigareta, nafte i oružja”. Takođe se ističe da je korupcija koju širi pomogla “Rusiji da kompromituje nezavisnost demokratskih institucija i pravosuđa zemlje”, uz napore da “utiču na rezultate izbora”. Osim Crne Gore, Amerikanci ukazuju i na Dakine aktivnosti u Makedoniji i “skandala koji je doveo do hapšenja Dragija Raškovskog, generalnog sekretara Vlade, ključnog saradnika bivšeg premijera Zorana Zaeva”. Raškovski je navodno uzeo mito od Davidovića “u cilju promoviranja poslovnih interesa Davidovića” – što se na Balkanu, i šire percipira kao standardna praksa u poslovanju ili dobijanju poslova.

Za Mićunovića se kaže da je”decenijama vodeća figura u organizovanom kriminalu u Crnoj Gori, datirajući još od vremena bivše Jugoslavije” što se inače moglo puno puta pročitati u regionalnoj štampi.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Objavljeno prije

5 dana

na

24 Novembra, 2023

Objavio:

Iz ormara ponovo ispadaju  kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja  prethodnika

Ponovo ispadaju orasi iz šinjela  bivših vlasti.

Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.

Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.

Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo.  Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao   da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.

Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.

Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život.  (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).

Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada  na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.

„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Objavljeno prije

5 dana

na

24 Novembra, 2023

Objavio:

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa

 

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih  ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.

O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.

Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”.  I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.

Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora  Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.

I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.

Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo