Povežite se sa nama

DRUŠTVO

UNIVERZITET CG-FAKULTET LIKOVNIH UMJETNOSTI TUŽENI ZA MOBING: Kazna zbog iznošenja mišljenja

Objavljeno prije

na

Ivana Radovanović tužila je za dugogodišnji mobing FLU i UCG.   Radovanović je ,,kriva” jer je imala drugačije mišljenje od većine u Komisiji kojoj je podnijela ostavku i obavijestila studente o svojim sumnjama oko odbacivanja njihovih prijava za magistraturu

 

Docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU) na Cetinju Ivana Radovanović je, preko advokata Veselina Radulovića, pokrenula tužbu pred Osnovnim sudom u Podgorici za utvrđivanje mobinga. U tužbi se tvrdi da duži period Radovanović trpi ponašanje koje predstavlja povredu dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta koje stvara neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje.

Radovanović ima doktorat iz Vajarstva i prvi je Fulbrajtov stipendista iz Crne Gore za post-doktorsko istraživanje u oblasti umjetnosti. Pored brojnih domaćih, regionalnih i međunarodnih izložbi i nagrada, predstavljala je 2017. Crnu Goru na Venecijanskom bijenalu. UCG joj je 2006. uručio nagradu za najboljeg studenta FLU.

Sve ovo joj na matičnom FLU nijesu bile preporuke, već tvrdi da je  stigmatizovana i predstavljena kao ,,suviše ambiciozna”.

Doktorirala je 2016. godine,  i danas jedina ima doktorat iz oblasti Vajarstva. Međutim, to nije bilo dovoljno da nakon više od decenije rada na fakultetu kao saradnik u nastavi bude izabrana u akademsko zvanje. U međuvremenu mjesta se oslobađaju, jer profesori odlaze u penziju, a umjesto nje, mimo pravila, predavači se biraju bez zvanja i propisanog znanja.

U tužbi se navodi da mobing počinje u vrijeme kada je dekanica FLU bila Milena Jovićević koja je na sve načine odugovlačila njen izbor u zvanje.

Izabrana je u zvanje docenta tek 2021. godine. Tada postaje član Komisije za Master studije i član Uredništva za izdavačku djelatnost. U tužbi se tvrdi da su kroz proces akreditacije koji je vođen krajem 2022. Radovanović i Vesna Bošković manipulisane, diskreditovane i omalovažavane od strane Lazara Pejovića, šefa Odsjeka za dizajn, o čemu je obaviješten rektor. Ona je Pejoviću pisanim putem u više navrata saopštila da ne može tako da se ponaša i da ih omalovažava. Radovanović navodi da su se u radu Komisije omalovažavali i studenti, te da su etiketirani kao neznalice i nepismeni.

Radovanović u tužbi navodi da određene strukture imaju namjeru da ukinu odsjek Vajarstva, kao što je ranije urađeno sa Grafikom iako je ovaj odsjek imao najbolje rezultate na FLU. A sve u cilju otvaranja privatnog fakulteta.

U martu 2022. biraju se novi članovi Komisije za Master studije. Pored nje, u Komisiji su Lazar Pejović, Milena Jovićević, Svetlana Racanović, Zdravko Delibašić. U tužbi se navodi da je Komisija nezakonito formirana jer je prema važećem pravilniku propisano da nastavu na master studijama može izvoditi samo akademsko osoblje sa akademskim zvanjem. Navodi se da je član Komisije Racanović honorarni saradnik, te ne može biti predavač na Masteru, a time ni član Komisije. Ističe se i da je dekan FLU Marko Marković u svom izboru u zvanje docenta dodijelio sam sebi titulu doktora u zvaničnom dokumentu UCG iz 2016. Radovanović tvrdi da je na sve ovo ukazivala i zbog toga doživljava progon i mobing.

Bez njenog zvanja, krajem marta 2022, kolege iz Komisije Delibašić,  Pejović, Jovićević i Racanović, kojima se pridružio i dekan Marković, prijavljuju je Etičkom odboru UCG navodeći da je ugrozila njihov integritet.

Prijava je uslijedila nakon što je Komisija odbila sve prijave, njih šest, za master studije sa odsjeka Vajarstvo. Nakon toga, Radovanović je predsjedniku i članovima Komisije, ali i profesorima sa Vajarstva i studentima master studija, uputila mejl u kojem ih obavještava o tome da nijedna prijava sa Vajarstva nije prošla, te da ona daje ostavku na članstvo u Komisiji.

Kolege iz Komisije su ovaj čin ocjenile kao atak na njihov integritet, te dovođenje u pitanje njihove stručnosti, kao i narušavanje kredibiliteta Fakulteta jer je stvoren osjećaj da nijesu profesionalno ocijenili prijave za magistarske radove.

Etički odbor UCG u septembru 2022. odbacuje ovu prijavu. U odluci se navodi da su ,,pripadnici akademskog osoblja dužni da ulože razuman trud da zaštite studente od okolnosti koje su štetne po njiihovo učenje, pa je doc. Dr Radovanović imala obavezu da se zauzme za prava studenata ako je smatrala da su ta prava ugrožena. Akademsko osoblje ima posebno pravo da kritikuje, mijenja pravila, promoviše uslove slobodnog duha i otvorenosti”.

Navedeni profesori nijesu bili zadovoljni ovom odlukom pa su Senatu UCG uputili prigovor u kome tvrde da nije ispoštovana procedura te da zbog prijave za kršenje akademskog integriteta uopšte nije bila zakazana usmena rasprava. Senat UCG usvaja prigovor u februaru ove godine i predmet vraća Etičkom odboru na ponovni postupak.

Tokom usmene rasprave pred Etičkim odborom, koja je bila zatvorena za javnost, Radovanović je izjavila da je nakon odluke o napuštanju rada Komisije dobila ,,dobronamjerno” upozorenje da se to može odraziti na njen dalji izbor u akademsko zvanje.

,,Da li je etički, kolegi iza leđa, napisati  Etičkom odboru ovakvu prijavu zbog kritike njihovog ponašanja… Da li je u redu, da ja kao član Vijeća fakulteta, zaposlena 17 godina na UCG, doživljavam ovu farsu, bez i trunke najave ili potrebe da se ova situacija riješi razgovorom prije nego li stigne kao prijava Etičkom odboru”, izjavila je pred Etičkim odborom. Zaključila je da smatra da se integritet, na koji se pozivaju njene kolege iz Komisije, ne može narušiti ničijim mišljenjem i argumentovanom kritikom: ,,Nisam željela da do ovoga dođe i zato sam se povukla iz Komisije, ali neću dozvoliti da se kalja moje ime, struka i čast, a sve u cilju ‘zaplašivanja’ i gušenja slobode misli”.

U međuvremenu, dolazi i do izmjene članova Etičkog odbora. Odbor u novom sastavu u martu ove godine donosi rješenje u kojem se Radovanović izriče opomena zbog povrede Etičkog kodeksa UCG.

Radovanović u prigovoru na ovo rješenje navodi da je ovo dodatni pritisak na nju, te da nije jasno za što se opominje s obzirom da se tereti da je uputila mejl neprimjerene sadržine, te iznijela niz neistina i uvreda na račun kolega. ,,U predlogu se ne konkretizuje koji su to navodi koji su uvredljivi i na čiji konkretno račun”.

Ispada da je Radovanović kažnjena zbog toga što je imala drugačije mišljenje od većine u Komisiji, podnijela ostavku i obavijestila studente o svojim sumnjama oko odbacivanja njihovih prijava.

Zanimljivo je da je Ombusman još 2016. U Rješenju koje se odnosilo na prijavu protiv FLU konstatovao da ovaj fakultet ima problem sa transparentnošću.

Krajem septembra ove godine Senat UCG odbija prigovor koji je uputila Radovanović.

UCG je sistem sa svojim pravilima i često nedostupan javnosti, interesantni su navodi iz tužbe koji dosta govore o funkcionisanju te visokoškolske institucije. Radovanović tvrdi da se tokom procesa izbora u zvanje, desio  slučaj skupljanja potpisa za podršku ,,autonomiji” Univerziteta. Radilo se o potpisivanju podrške tadašnjoj rektorki Radmili Vojvodić. Podršku potpisuje većina profesora, a u tužbi se navodi da su isti oni koji su potpisali podršku za Vojvodić, kasnije svoj potpis stavili i na peticiju podrške onima koji su Vojvodićku uklonili sa pozicije. Radovanović odbija da stavi svoj potpis iako je upozoravaju da je bolje da potpiše jer joj je izbor u zvanju u toku.

Radovanović je u okviru UCG pokrenula Predlog za pokretanje postupka za zaštitu od mobinga. Iako je predlog podnijet krajem 2022. rasprava je zakazana tek tri mjeseca kasnije, u martu ove godine. Do dogovora nije došlo, raspravi nije prisustvovalo pola onih koji su bili pozvani, uz prekoračenje zakonskih rokova na kraju je donijeta odluka da medijacija nije uspjela.

Nakon što je zakonska procedura ispoštovana, a posrednik za zaštitu zaposlenih od mobinga nije uspio u svom posredovanju, Radovanović se obratila sudu.

Na pitanje Monitora upućeno FLU da daju komentar o ovoj tužbi, dobili smo odgovor dekana Markovića – ,,Fakultet likovnih umjetnosti nije zvanično obaviješten o bilo kakvoj tužbi za mobing podnesenoj od strane zaposlene Ivane Radovanović. S obzirom na ovu činjenicu, trenutno nismo u mogućnosti da pružimo bilo kakav odgovor ili komentar u vezi sa navedenim slučajem’’.

Pripremno ročište u ovom predmetu bilo je zakazano u Osnovnom sudu u Podgorici za 18. oktobar, pa je odloženo za 10. novembar.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo