Povežite se sa nama

MONITORING

Snimak u oku

Objavljeno prije

na

Odavno događaji nijesu bili ovako zgusnuti. Tokom samo jedne sedmice vlast je uspjela da napravi festival razaranja preostalih tragova pravne države. Isturena odjeljena Demokratske partije socijalista u Ustavnom i Upravnom sudu, kao i filijala te stranke u tužilaštvu utukli su slova zakona, skupštinska većina zamijenila je kvazidemokratsku masku golom silom. U školi se uči: za moderni despotizam nije karakteristično odsustvo pravnih pravila, nego njihova beznačajnost pred voljom despota.

U dva dana su dvije uvažene sudske visine presudile i pravu i zdravoj pameti. Ustavni sud je odlučio da Filip Vujanović nije već dva puta bio predsjednik Crne Gore. Osim istrošene priče da se prvi mandat ne računa jer je Crna Gora tada bila dio državne zajednice Srbija i Crna Gora, nijesu se ni potrudili da objasne šta je Vujanović bio od referenduma do 2008. Što je rupa od dvije godine. Upravni sud dva puta je odlučivao da vlast u Andrijevici nije formirana zakonito. Treći put, iako je sve bilo isto, presudili su da ja sve u redu. Sudbina.

Onda je odjeknuo Snimak. Dan je objavio tonski zapis sa sjednice Savjeta DPS uoči parlamentarnih izbora u oktobru 2012. Najprecizniji je bio poslanik Zoran Jelić: ,,Pripremajući se za predstojeće izbore, u Zavodu za zapošljavanje pokrenuli smo nekoliko projekata… Kroz ove projekte zaposlićemo prije svega članove DPS-a”.

Poslije se pojavio i snimak sa sjednice Glavnog odbora DPS-a iz maja prošle godine, na kojoj je analizirana situacija nakon lokalnih izbora u Tivtu i Herceg Novom. Direktori javnih preduzeća prozvani su, ne zato što ne rade dobro svoj posao, nego zato što se ponašaju ,,kao vanstranački direktori”, ,,ni sami nemaju osjećaj pripadnosti partiji, pa time i ne šire takvu klimu među zaposlenim radnicima”. Ima da se preispita njihov radi i ,,stvori prostor za povećanje broja naših članova i simpatizera”. Sav potencijal tu je iskazala Daliborka Pejović.

Dan je objavio i dopis direktorice nikšićke Pošte u kojem

od predsjednika odbora Demokratske partije socijalista u Nikšiću Veljka Zarubice traži mišljenje i saglasnost za zapošljavanje tri pripravnika. ,,U očekivanju korisnih sugestija molimo za Vašu saglasnost”.

Zasad je stigao još i transkript razgovora sa sjednice Glavnog odbora DPS-a s kraja prošle godine gdje je tadašnji politički direktor partije Branimir Gvozdenović ukazao kako je nevažeće listiće trebalo pretvoriti u glasove za njegovu partiju kako bi osvojili 40. poslanički mandat.

Odgovor DPS-a zasad se svodi na pokušaje minimiziranja cijele stvari. Daliborka Pejović pokušala je da objasni kako je objavljivanje snimka dokaz otvorenosti partije. Premaz nije izdržao ni petnaest minuta. Mnogo je uvjerljivije izgledala pri kraju gostovanja u TVCG kad je najavila kako će se Partija ,,posebno pozabaviti” pitanjem otkud snimak.

Prema svemu što se zna, snimak potiče iz regularne partijske arhive. On nije mogao iz partije izaći, a da neko ne procijeni kako petosatni materijal sadrži i nekoliko razornih minuta. Neko je dovoljno moćan, odlučio da preko druge ili treće ruke snimak doturi do javnosti. Činjenica da nije ,,iscurio” samo jedan snimak govori da se taj neko nije prepao.

,,Afera Snimak nije uzdrmala DPS, a unutar stranke nema istrage ko je medijima dostavio audio zapis sa partijskih sjednica”, kazao je politički direktor partije Tarzan Milošević. Malo mu je ko povjerovao.

Da stanje u Partiji, njenim raznim klanovima i rukavcima, nije najsjajnije, govore i problemi oko postavljanja direktora Uprave policije. Vladan Joković, šef tajne policije kratkog roka, otišao je nakon afere Listing. Njegovo, donedavno izvjesno postavljenje, pod velikim je znakom pitanja.

Zapisnicima je DPS dočarao kako djeluje dobro organizovano kriminalno udruženje. Ustav ove zemlje propisuje da su svi pred zakonom jednaki. Zabranjena je neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu. Ni za vrijeme ratnog stanja ne mogu se uvoditi ograničenja po osnovu pola, nacionalnosti, rase, vjere, jezika, etničkog ili društvenog porijekla, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja ili bilo kakvog drugog ličnog svojstva. Ništa od svega toga, pokazao je DPS, ne važi. Ako su članovi DPS-a ,,ispred svih”, ostali moraju biti iza. Onaj ko je unaprijed smješten ,,iza” – diskriminisan je. Ako se programi zapošljavanja plaćaju iz budžeta, a DPS taj novac pretače u svoje glasove, očigledno je da njegovi zvaničnici zloupotrebljavaju položaj.

Po našem Ustavu, prava i slobode ostvaruju se na osnovu Ustava i potvrđenih međunarodnih sporazuma. Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka propisuje: ,,Niko ne može biti primoran da pripada nekom udruženju” i ,,Svako ima pravo da na ravnopravnoj osnovi stupa u javnu službu u svojoj zemlji”. Onaj ko zna da će samo tako dobiti posao i preživjeti suštinski je primoran da pripada DPS-u. U javnu službu stupa se uz njihov amin.

Lider PZP-a Nebojša Medojević, inicirao je da se pred Ustavnim sudom pokrene procedura za zabranu rada DPS-a, zbog masovnog kršenja ljudskih prava. Inicijativu je dostavio ministrima unutrašnjih poslova i ljudskih prava Rašku Konjeviću i Suadu Numanoviću i ombudsmanu Šućku Bakoviću. Odćutali su.

Šef Delegacija Evropske unije u Podgorici Mitja Drobič kazao je kako ne komentarišu pojedinačne događaje, što ne znači da ih ne prate. Bezbroj puta su evropski posmatrači, na primjedbe oko regularnosti izbora, primijetili kako se ne može optuživati bez dokaza. Dokument podgoričkog DPS-a o radu partijskih sekcija za zapošljavanje i socijalnu pomoć, nije ih se osobito dojmio. Nakon snimaka sa DPS-ovih sastanaka, od posmatrača se samo traži da – čuju.

Oči su bile uprte u Državno tužilaštvo. Vrhovna državna tužiteljica Ranka Čarapić, koliko odmah, objavila je kako ,,nijedan učesnik sjednice svojom izjavom nije ostvario elemente bića ni jednog krivičnog djela koje predviđa Krivični zakonik Crne Gore”.

Biće krivičnog djela je drugdje, ne u izjavama – zna Ranka Čarapić, samo je plaćena da priča drugačije.

Predstavnici opozicionih partija najavili su kako će se u petak, kad ovaj Monitor bude na kioscima, sastati i razmotriti situaciju. Demokratski front pomenuo je kako će tražiti da Ranka Čarapić ode i napustiti rad u Ustavnom odboru. Sve i da vrhovna Čarapićka odstupi, a neće, to bi samo potaklo da se u DPS-ovim katakombama formira red za zauzimanje njenog mjesta. Napustiti rad u Ustavnom odboru, od kojeg direktno zavise formalni koraci Crne Gore ka Evropi, bio bi ozbiljan potez kada bi vlast bila zaista zainteresovana za taj put. Pošto ovu vlast zanima samo vlast, istupanje opozicije samo iz Ustavnog odbora poslužilo bi DPS-u da proglasi krivca za podmetanje klipova pod točkove evropskih integracija.

Opozicija je otrpjela i dva poniženja vladajuće većine u Skupštini Crne Gore. Poslanici DPS-ove koalicije odbacili su najprije da održe vanrednu sjednicu i razmotre predloge antikriznih zakona Demokratskog fronta. Ograničavanje zarada lokalnih funkcionera, oporezivanje visokih zarada, ograničavanje beskrajnog rada na određeno – samo su neki od prijedloga koji nijesu interesovali vlast. Po istom scenariju, ni do dnevnog reda nije stiglo ni vanredno zasijedanje parlamenta koje je tražila Pozitivna.

Poslanik Miodrag Vuković objasnio je da je sve to u cilju zaštite predsjedničkog kandidata Rada Bojovića. Nijesu, kaže,

suspendovane inicijative opozicije nego je suspendovana loša namjera da se preko parlamenta dovode u neravnopravan položaj oni koji ne mogu parlamentarnu govornicu da koriste u svojoj predizbornoj kampanji. ,,Mi imamo dva predsjednička kandidata, koji imaju svoje poslanike. A šta je sa trećim koji ih nema”. Fascinantno.

Za 1. mart zakazana je sjednica parlamenta kojoj će na Cetinju prisustvovati predsjednik Parlamentarne Skupštine OEBS-a Rikardo Miljori. Fina prilika za udaljavanje od lopovske družine, kao i za cvjetne aranžmane. Stvar je izbora.

Tu im može pomoći objašnjenje bivšeg funkcionera DPS-a dr Iva Đurišića, zašto prekoredno zapošljavanje jednog čovjeka ne vuče četiri glasa za DPS već mnogo više. ,,Vuče to 20 do 25 glasova. Učestvovao sam ja u svemu tome. Kupovali smo lične karte, pravili smo unaprijed spremne listiće na kojima je zaokružen DPS. Ucjenjivali smo ljude, za posao, kupovali penzionere.” Đurišić je za Monitor potvrdio da ga niko od državnih organa nije zvao da provjeri je li to tačno. A i šta bi s istinom.

Miloš BAKIĆ

Zavod za zamajavanje

Naslov Zavod za zamajavanje u našem listu objavljen lani, u novembru, nakon afere Snimak, dobio je puno značenje. Skandal u vezi sa partijskim zapošljavanjem u državnim službama baca novo svjetlo na podatke koje smo tada objavili u vezi sa Zavodom za zapošljavanje. Bez demantija.

Otkrili smo, uz pomoć izvora, stručnjaka iz oblasti jednog od najvažnijih ekonomskih indikatora – nezaposlenosti, koji je insistirao na anonimnosti, da je stopa nezaposlenosti Zavoda krivotvorena, sa ciljem prikazivanja znatno niže stope od one realne. No i pored ozbiljnih sumnji i optužbi ta institucija nastavlja obmanjivanje javnosti.

Zavod, na čijem čelu se nalazi Vukica Jelić (na tom mjestu naslijedila supruga Zorana, koji je ostao u Zavodu, kao njen savjetnik) nastavlja sedmično obračunavanje stope nezaposlenosti, mimo svjetske, opšteprihvaćene prakse! Profesionalni skandal, tvrdi naš sagovornik. Ne samo to. Izvor Monitora precizno je izračunao da Zoran Jelić godinama krivotvori stopu nezaposlenosti, umanjujući je za 30 – 40 odsto!

Objavili smo konkretne podatke na osnovu preciznih analiza, koristeći svjetski priznatu metodologiju i zvanične podatke Monstata iz mjesečnog statističkog biltena: ,,U prvom mjesecu 2010. stvarna stopa nezaposlenosti u Crnoj Gori bila je 15,2 procenata, a ne 11,5 odsto, kako stoji u zvaničnom Jelićevom izvještaju. To znači da je stvarna stopa nezaposlenosti bila veća za 32 procenta. U januaru 2011. stvarna stopa nezaposlenosti bila je 17,2 odsto, a ne 12,3, što znači da je bila veća od Zavodove za 39 odsto. U januaru 2012. stopa nezaposlenosti bila je 16,3, a ne 11,7 odsto, kako je prikazano u Jelićevom dokumentu. Veća za nevjerovatnih 40 odsto!”

I Evropska komisija je – očigledno makon pažljivog uvida u izvještaje o napretku Crne Gore za prethodnih pet godina – ,,provalila” friziranje i falsifikovanje Zavoda za zapošljavanje. Kako je vrijeme odmicalo postajali su svjesniji ,,manjkavosti” Zavodove statistike, pa su je na koncu i odbacili.

M. MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

REVIZIJA PRIJEDLOGA ZAVRŠNOG RAČUNA BUDŽETA ZA 2024.: Država opet na popravnom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šestu godinu zaredom DRI ima ozbiljne primjedbe na način na koji izvršna vlast (ne)raspolaže novcem iz državnog budžeta. Umjesto da pokušaju otkloniti nedostatke koji se ponavljaju iz godine u godinu, iz Ministarstva finasija sve se glasnije ljute. Na revizore i novinare

 

 

Nadležni u Vladi ne računaju baš dobro. Što se tiče poštovanja pravila i propisa tu su još gori, odnosno, da budemo precizni – loši.

To je suština nalaza Državne revizorske institucije (DRI) koja je sprovela redovnu finansijsku reviziju i reviziju pravilnosti Predloga zakona o završnom računu budžeta Crne Gore za 2024. godinu. Kako su njihovom Revizijom „utvrđene greške i nepravilnosti koje imaju materijalan i prožimajući efekat na finansijski izvještaj“, DRI je dala uslovno mišljenje na finansijsku reviziju i negativno mišljenje na reviziju pravilnosti Predloga zakona o završnom računu prošlogodišnjeg budžeta.

Uočeni nedostaci nijesu iz kategorije bezazlenih, koje bi eventualno mogli pripisati međusobnom rivalitetu računovođa iz Vlade i DRI i nadmetanju na temu ko bolje poznaje i primjenjuje crnogorske zakone i međunarodne računovodstvene standarde. Tako, na primjer, revizori DRI konstatuju da završni račun prošlogodišnjeg državnog budžeta nije matematički tačan.

„Revizijom je utvrđeno da je potrebno uvećati prihode za 3,2 miliona eura, a umanjiti rashode za 38,8 miliona eura“, zaključili su članovi Kolegijuma koji je radio ovu reviziju, senatori DRI Milan Dabović i Siniša Čađenović. Tako bi se i iskazani deficit (razlika između prošlogodišnjih rashoda i prihoda) smanjio sa 247,5 na 205,5 miliona eura. Slijedi još malo računovodstvene matematike i konačno rješenje prošlogodišnjeg budžetskog poslovanja: „Modifikovani gotovinski deficit nakon korekcija iznosi 216,8 miliona eura“.

Revizija DRI potvrđuje ono o čemu bolje upućeni govore još od sredine prošle godine: novac iz budžeta troši se mimo plana, neko dobije više od iznosa planiranih sredstava, a neko ni ono što je predviđeno Zakonom o budžetu. Evidencija o svemu tome nije uredna.

“Ministarstvo finansija nije u cjelosti uskladilo vođenje glavne knjige trezora sa važećim Pravilnikom o jedinstvenoj klasifikaciji računa za budžet Crne Gore i budžete opština, a pojedine potrošačke jedinice su ugovarale obaveze iznad planiranih sredstava. Utvrđeno je da nijesu redovno izmirivane dospjele obaveze, niti su rasknjižene obaveze naplaćene prinudnim izvršenjem”, konstatuje DRI.

Izvršna vlast je neažurna i kada je u pitanju poreska evidencija, ukazali su revizori. „Knjigovodstveno stanje poreskog duga na posljednji dan prošle godine i pretplate koje su evidentirane na individualnim analitičkim računima poreskih obveznika ne predstavljaju stvarni iznos duga“, navodi se u dokumentu DRI. Revizijom je konstatovano da Završni poreski račun za 2024. godinu nije dostavljen u zakonom propisanom roku. „Takođe, utvrđeno je da se račun za razvoj manje razvijenih jedinica lokalne samouprave nije blagovremeno konsolidovao u glavnoj knjizi trezora (GKT), a da je dio sredstava ostao van bilansa“.

U Reviziju se navodi da je država prošle godine vraćala sredstva donirana iz EU fondova koja su nenamjenski potrošena u ranijem periodu (prije njenog formiranja), u ime korisnika čiji je rad pod kontrolom vlade. To, ipak, nije uticalo na ukidanje prakse da se donacije i subvencije dijele mimo procedura i bez obaveze primaoca da izvjesti o načinu na koji ih je iskoristio. Kao primjer, DRI navodi da se  „novac vjerskim školama i pojedinim fondovima dijelio bez jasnih kriterijuma i kontrole“.

Pride, DRI konstatuje da se neki troškovi iz državnog budžeta ne prikazuju na pravi način i na pravom mjestu, kako bi ukupna slika o radu Vlade bila ljepša. Tako je naknada za rad Komisije koja treba da predloži rješenje u sporu između Vlade Crne Gore i China Road and Bridge Corporation (nosilac posla izgradnje dionice autoputa Smokovac – Mateševo) kako bi se izbjegla arbitraža na Trgovinskom sudu u Cirihu, prikazana među izdacima za infrastrukturu. A trebala je, prema mišljenju revizora, da se nađe među izdacima po osnovu troškova sudskih postupaka, „s obzirom da se radi o sporu i predsudskoj instanci koja isti rješava“.

Pošto je dokument od skoro 200 stranica dostupan na sajtu DRI, skratimo prepričavanje i vratimo se na osnovne zaključke. „Na osnovu činjeničnog stanja utvrđeno je da su pogrešna prikazivanja, pojedinačno ili zbirno, materijalno značajna u odnosu na postavljene kriterijume za finansijsku reviziju na osnovu čega nadležni Kolegijum izražava uslovno mišljenje“. Revizijom pravilnosti „utvrđeno je da potrošačke jedinice nijesu u svim materijalno značajnim aspektima uskladile poslovne aktivnosti sa zakonskim i drugim propisima koji regulišu budžetsko poslovanje u Crnoj Gori i u skladu sa tim nadležni Kolegijum izražava negativno mišljenje“.

Iz DRI su podsjetili da se slični nalazi ponavljaju, dok Vlada ne pokazuje previše entuzijazma da uočene nepravilnosti ispravi, kako bi državnu kasu dovela u potreban red. Utvrđeno je, navodi se u reviziji, da je Vlada Milojka Spajića u potpunosti realizovala manje od petine (18 odsto) preporuka datih u prošlogodišnjoj reviziji Predloga zakona o završnom računu budžeta za 2023. godinu, dok dvije trećine (66 odsto) nijesu realizovane.

Neće, ne umiju ili misle da nijesu dužni da svoj rad usklađuju sa preporukama DRI?

Odgovor se da naslutiti iz ljutite reakcija Ministarstva finansija na objavljenu reviziju. „Uslovno mišljenje DRI iznijeto u okviru finansijske revizije, ne oslikava stvarno stanje, niti počiva na potpunom i pravilnom tumačenju i uvažavanju zakonskih propisa“, ustvrdili su iz resora kojim rukovodi ministar Novica Vuković. U njihovom saopštenju, nakon objašnjenja, slijede optužbe. Prvo na račun DRI: „Ovakav pristup nije samo pogrešan, već dovodi do netačnih i pravno neutemeljenih zaključaka, koji obmanjuju javnost i narušavaju reputaciju institucija“. Onda su na red došli mediji: „Pojedini mediji izvještavali su o ovoj temi na način koji cijelu odgovornost revizije usmjerava na Ministarstvo finansija i ministra Vukovića, iako se brojni nalazi odnose na period prije 2020. godine i na druge institucije. Takav pristup je tendenciozan, netačan i zlonamjeran.“

Tu bi, po mišljenju nadležnih iz Ministarstva finansija, trebalo staviti tačku na priču o završnom računu budžeta za prošlu godinu, odnosno primjedbama koje je Kolegijum DRI dao na taj dokument. Mnogi, međutim, nijesu saglasni sa takvim naumom. Među njima se našla i Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru (STEGA).

„Već šestu godinu zaredom DRI je dala negativno mišljenje o pravilnosti trošenja državnog novca, a za finansijsku reviziju izrekla uslovno mišljenje. Drugim riječima, i dalje se ne zna, sa sigurnošću, kako se troši novac građana, jer su greške i propusti u planiranju, evidenciji i kontroli postali hronični“, saopštili su iz STEGA. „Državni revizori su ukazali da se pravila ne poštuju dovoljno, da se često isplaćuju sredstva bez jasne dokumentacije, da se ugovori potpisuju bez potrebnih procedura, a da se u mnogim institucijama već godinama funkcioniše sa privremenim v.d. rukovodiocima”.

Građani, makar u teoriji, imaju pravo da znaju na šta se i kako troši njihov novac. U praksi, dovoljno je izgleda ponoviti da se oni prethodni bili još gori. I obećati pokretanje nekoliko milijardi vrijednog  investicionog ciklusa. Ili cirkusa. Pošto je ukupan saldo prethodno izrečenih obećanja na istu temu bio i ostao – nula.

Zoran RADULOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROPAO JOŠ JEDAN POKUŠAJ IZBORA SUDIJA USTAVNOG SUDA: Trgovina u toku

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Brisel zna, a zna i crnogorska javnost,  da će popunjavanje mjesta u Ustavnom sudu, kad se okončaju najnovije političke trgovine, donijeti štrik u evropskoj agendi zemlje, ali ne i nezavistan Ustavni sud

 

 

Da Ustavni sud neće biti popunjen ove sedmice sa troje novih sudija, bilo je gotovo pa najavljeno od strane paralementarne većine. Iako je premijer Milojko Spajić tokom susreta sa predsjednicom  Evropske komisije (EK) Ursulom Fon der Lajen pozvao parlamentarce da izglasaju sudije i izrazio želju da će to biti učinjeno, više je znakova govorilo  da će se desiti suprotno.

Uoči sjednice u utorak, na kojoj potrebnu podršku nije dobio nijedan od troje kandidata za sudije Ustavnog suda,  održan je sastanak  poslaničkih klubova.  Iz partija parlamentarne većine još su se tada mogle čuti poruke da će sudije Ustavnog suda , ukoliko ne budu  izabrane “sjutra”, biti  sigurno izabrane  “za mjesec dana”.

Sjutra je očekivano donijelo novi propali pokušaj popunjavanja Ustavnog suda. Niko od troje kandidata nije dobio potrebnu podršku. Glasalo se za  dvoje kandidata koje je predložio Ustavni odbor – zamjenicu  zaštitnika ljudskih prava i sloboda Mirjanu Radović i sudiju Višeg suda u Podgorici Jovana Jovanovića,  kao i za advokaticu Mirjanu Vučinić, koju je još ranije predložio predsjednik Jakov Milatović.  Za Milatovićevu kandidatkinju poslanici nijesu glasali na sjednici krajem septembra, pošto nijesu izglasali ni dnevni red.  Od tada se uporno, kako iz vlasti tako i iz opozcije, čuju glasovi kritike upućeni predsjedniku, kome se  zamjera što nije obavio konsultacije o kandidatima  sa parlamentarcima.

Odnos prema Milatoviću odrazio se i na ovonedeljnom glasanju.  Za kandidatkinju predsjednika advokaticu Vučinić glasalo je 16 poslanika opozicije – DPS i Socijaldemokrate,  kao i nezavisne poslanice Jevrosima Pejović i Radinka Ćinćur.  Poslanici vlasti, njih 44, bili su uzdržani.

“ Ako ste smatrali da u okviru konsultacija učestvujem u političkoj trgovini, tu ste se prevarili”, poručio je nakon neizbora njegove kandidatkinje Milatović.

Za drugo dvoje kandidata  poslanici vlasti su glasali, ali oni nijesu dobili neophodnu podršku.  Izbor Jovanovića   podržalo je 45 poslanika većine, pet poslanika Bošnjaške stranke (BS)  bilo je uzdržano, dok je poslanik iz te stranke Admir Adrović  bio protiv.  Za Mirjanu Radović su glasala 44 poslanika većine, i opet – uzdržanih pet poslanika BS, Adrović porotiv. Iz  te stranke su prethodno javno otvorili polemiku tražeći da jedan od kandiata bude pripadnik bošnjačkog naroda.

Opozicija nije glasala za kandidate Ustavnog suda, iako svu krivicu za neizbor svaljuje na vlast, tvrdeći da ona tako koči evropski put.  Opravdanje za to što ne glasaju  za kandidate,  i oni  traže u nedostatku razgovora i konsultacija sa vlašću. Predsjednik DPS  Danijel Živković je saopštio da vlast nije pozvala opoziciju da razgovaraju o kandidatima, te da će njegova stranka glasati za Milatovićevu kandidatkinju Mirjanu Vučinić.  Ti glasovi, imajući u vodu prethodni odnos Milatovića i vlasti u vezi kandidata za Ustavni sud, nijesu mogli rezultirati  izborom Vučinić.

“Pričamo da treba izabrati sudije Ustavnog suda zbog Evropske komisije, odnosno zbog toga što je došla Evropska komesarka Ursula fon der Lajen, pa nam eto to treba, a ne zato što treba popuniti mjesta u Ustavnom sudu jer to nama treba zbog nacionalnih interesa, jer nam treba popunjen Ustavni sud zbog nas ovdje“, kazao je Živković na sjednici Skupštine, na kojoj nijesu izabrane sudije Ustavnog suda.

Do  komunikacije između vlasti i opozcije je izgleda na kraju ipak došlo. Prema nezvaničnim medijskim najavama, URA bi mogla dati ruku vlasti. Vladajuća većina očekuje da će u drugom krugu obezbijediti izbor dvoje sudija Ustavnog suda, oslanjajući se na moguće glasove Građanskog pokreta URA,  objavile su Vijesti, pozivajući se na neimenovane izvore.

Navodno je uoči rasprave u parlamentu bilo razgovora između Pokreta Evropa sad (PES) i GP URA, pa bi do  glasanja Abazovićeve URE  za kandidate za sudije Ustavnog suda moglo doći ako u Skupštini prođu neki zakoni koje je predložila ta opoziciona partija.  List tvrdi da su minimalne šanse da većina u drugom krugu glasa za Milatovićevu kandidatkinju.

Prema Ustavu, za izbor sudija Ustavnog suda neophodna je dvotrećinska većina,  odnosno 54 glasa, a ako se ona ne obezbijedi, ide se u drugu rundu u kojoj je za izbor potrebna tropetinska podrška poslanika (49). Toliko će glasova biti potrebno u narednom glasanju.  Četiri glasa URA u parlamentu mogla bi biti dovoljna vlastima da poguraju kandidate koje žele.

Akcija za ljudska prava (HRA), koja u kontinuitetu prati izbor sudija u Ustavni sud ali i pravosuđe u cjelini, izrazila je protest zbog toga što nijesu izabrane nove sudije Ustavnog suda, iako su sva tri kandidata  ispunjavala propisane uslove.

“Državni interes je bio da se Ustavni sud popuni, u situaciji kada je faktički već u blokadi, jer samo četvoro preostalih sudija ne mogu da riješe izborne sporove, niti da donesu bilo koju odluku oko koje nemaju konsenzus”, kazali su. „U atmosferi u kojoj su i jedan i drugi predlagač forsirali samo ‘svoje’ kandidate, a na uštrb onih drugih, nije izabran niko, dok su Ustavni sud i interesi građana iznevjereni”.

Delegacija Evropske unije (EU) u Crnoj Gori poručila je crnogorskom parlamentu, nakon što je u septembru  propao pokušaj izbora sudija za Ustavni sud, da u oktobru izabere nedostajuće sudije. Ni  prisustvo Ursule Fon der Lajen u Crnoj Gori tokom posljednjeg pokušaja izbora, međutim, nije pomoglo.  Političke trgovine, ili konsultacije kako ih stranke zovu, moraju biti dovršene. Pa onda Evropa.

Iako su deklarativno i vlast i opozicija za kompletiran i autonoman Ustavni sud, taj sud je  odavno partijski, što se nije promijenilo ni nakon pada DPS-a. Svi izbori za sudije tog suda do sada su se odvijalli kroz  nemilosrdnu  borbu oko partijske prevage u toj instanci. Blokada, odnosno podjednak odnos glasova , za njih je prihvatljivije rješenje od neparnog broja sudija. Ukoliko narednog mjeseca budu izabrana dva, a ne tri kandidata za sudije Ustavnog suda, to će biti još jedan prilog toj tezi.

Kada je krajem 2023. Crna Gora pohvaljena iz Brisela jer je izabrala nedostajuće sudije nakon dugih političkih trgovina i opozicije i vlasti, koje ni tada nijesu istrgovale sedmog sudiju Ustavnog suda boreći se za prevlast, i Briselu je bilo jasno da je sud možda postao funkcionalan, ali da je i dalje partijski.

Borba za političku kontrolu se nastavila. Krajem prošle godine, uz dimne bombe bačene u parlamentu od strane DPS, Skupština je konstatovala prestanak mandata sutkinji Dragani Đuranović, a upražnjeno mjesto otvorilo je  novi krug borbe za prevlast. DPS je  penzionisanje Đuranović nazvao “ustavnim pučem”. Parlamentarna većina namjeravala je tada da penzioniše troje sudija Ustavnog suda, nakon što ih  je predsjednica tog  suda Snežana Armenko obavijestila da su se stekli uslovi za njihovo penzionisanje.  Da je to realizovano, ostalo bi  samo troje sudija. To je stopirao predsjednik Milatović, koji je bio ovlašćen za prijedlog dvoje sudija, tako što je odložio odluku o raspisivanju konkursa, o čemu je Monitor već pisao.  Trenutno ih je četvoro.

Nakon penzionisanja sutkinje Đuranović, DPS je uslovljavao rad parlamenta poništenjem odluke o njenom penzionisanju, što je na kraju rezultiralo traženjem mišljenja Venecijanske komisije o tome da li je zakonito penzionisana. Preporuke VK su odavno tu, ali su i dalje na čekanju. PES je u septembru, kada skupština nije htjela ni da reaspravlja o kandidatkinji Milatovića za sudiju Ustavnog suda, tvrdio da se prije izbora moraju ispoštovati preporuke Venecijanske komisije (VK), što je dio stručne javnosti vidio kao neutemeljen izgovor .

I Brisel zna, a zna i crnogorska javnost,  da će popunjavanje mjesta u Ustavnom sudu, kad se okončaju najnovije političke trgovine,  donijeti štrik u evropskoj agendi zemlje, ali ne i nezavistan Ustavni sud.

Milena PEROVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA NA PUTU KA EU: Množe se prepreke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije samo tromost vlasti u EU integracijama. Otvorena pitanja sa Hrvatskom, i pored napretka,  i dalje otežavaju crnogorski put ka EU. Prošle sedmice je i DPS podmladak išao u Brisel da preda non-pejper o stanju u Crnoj Gori i regionu. Vučićevska DNP je  odlučila da ne može biti kompromisa sa Hrvatskom ni oko čega. Aktivirala  se i oko kolektora na Botunu. Aktivna je BIA i  Vučićev “mitropolit” Metodije,  kao i bezbroj inicijativa za veličanje zločinaca iz Drugog svjetskog rata i ranije. Posljednja je najava ponovnog podizanja spomenika Puniši Račiću

 

U četvrtak je Vlada stavila u proceduru ponovno uvođenje viza za državljane Kuvajta, Jermenije, Egipta i Uzbekistana. Pacifičko ostrvce-država Nauru je dodano na bezviznu listu. Ovi potezi su posljedica sve glasnijih prigovora Evropske komisije (EK) koja već neko vrijeme čeka na Crnu Goru da sa Evropskom Unijom (EU) uskladi viznu politiku. EK je sredinom februara ove godine upozorila Vladu da do kraja mjeseca povuče ukidanje viza za Saudijsku Arabiju i Bahrein. U suprotnom, Crna Gore će ostati bez sredstava iz Reformske Agende Plana rasta za zapadni Balkan od kojih Crnoj Gori ukupno sljeduje 385 miliona u tranšama i po ispunjenju određenih mjerila.  Vlada je odćutala februarsko upozorenje EK dok se Ministarstvo evropskih poslova pozvalo na tzv. “pravilo fleksibilnosti” u izjavi medijima. Prevedeno, ovo pravilo omogućava prolongiranje nekih reformi do 24 mjeseca a da se ne izgube alocirana sredstva – u ovom trenutku 4,63 miliona eura tranše iz evropskih fondova.

Harmonizacija viznog režima Crne Gore sa EU je jedan od ozbiljnijih uslova u procesu pridruživanja evropskom bloku država. Pasošima Kine, Rusije, Turske, Katara, Saudijske Arabije, Bahreina i Azerbejdžana i dalje ne treba viza za ulazak u Crnu Goru dok se za Ujedinjene Arapske Emirate i dalje primjenjuje ograničeni, sezonski režim bezviznog ulaska (tokom ljetnjih mjeseci). Ovakav režim je do sada pravdan potrebama turističke industrije i prihoda koji se ostvaruju na godišnjem nivou, posebno zahvaljujući posjetama iz Rusije (230 hiljada) i Turske (320 hiljada).

Korist od prihoda bezviznih režima je mnogostruko veća od nekoliko miliona eura koje bi Vlada dobila iz Plana rasta u slučaju momentalnog uvođenja viza. U Vladi neformalno priznaju da je pitanje vremena kada će doći do potpunog usklađivanja viznog režima ali računaju da neke destinacije mogu držati otvorenim do kraja 2027. godine. Do kraja 2026.godine, prema ambicijama Vlade i želje većine stanovništva, trebala bi biti zatvorena sva 33 poglavlja koja su novom metodologijom podijeljena u takozvane klastere ili grupe poglavlja. Ulaskom u EU Crna Gora bi vrlo brzo dobila bezvizni režim s drugim razvijenim zemljama Zapada za koje sada treba viza (npr. Irska koja je u EU i Britanija koja je izašla). Predsjednica EK Ursula fon der Lajen će iduće sedmice biti u Crnoj Gori pa Vlada, prema pisanju medija, želi imati nešto čime se može pohvaliti.

Prostora za pohvale je sve manje. Početkom juna je objavljen novi neformalni dokument (non-pejper) EK koji se odnosi na napredak Crne Gore u poglavljima 23 (pravosuđe i osnovna prava) i 24 (pravda, sloboda, bezbjednost). U non-pejperu se priznaje, diplomatskim rječnikom da je (pre)ambiciozan vremenski okvir u kome se Vlada nada zatvoriti sva poglavlja. Dokument je ukazao na nedovoljnu implementaciju reformi iz Akcionog plana Strategije reforme pravosuđa 2024-2027. Svega 22,1 odsto je potpuno sprovedeno prošle godine, 58,4 djelimično, a 19,5 nije sprovedeno. Prigovoreno je na nedovoljne reforme u pravcu nezavisnosti Sudskog i Tužilačkog savjeta,  nesprovođenje preporuka Venecijanske komisije oko Zakona o Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) i nedonošenje posebnog zakona o radnim pravima sudija. Nepopunjenost i nefunkcionalnost Ustavnog suda takođe opet postaje problem nakon nekoliko pokušaja izbora novih sudija i odlaska u penziju starih. I Skupština je dobila kritike zbog tromosti i neučinkovitosti. Ipak, krajem juna Crna Gora je na međuvladinoj konferenciji u Briselu zatvorila poglavlje 5 – Javne nabavke. Sadašnji skor od 7 privremeno zatvorenih poglavlja (od ukupno 33) ne uliva previše nade da se može pojačati dinamika zatvaranja.

Uskoro, početkom novembra, slijedi Izvještaj EK o napretku i nakon toga zakazivanje međuvladine konferencije u Briselu na kojoj će se zatvoriti, u najboljem slučaju pet poglavlja, kako je početkom avgusta najavila ministarka evropskih integracija Majda Gorčević. Za sada, po neformalnim ocjenama iz Brisela, Crna Gora bi mogla računati na zatvaranje tri poglavlja, što je vjerovatno nedovoljno da bi se održala dinamika završetka pregovora do kraja iduće godine. Ukoliko bi se, nekim čudom, zatvorila sva poglavlja do kraja 2026.  onda bi bilo moguće potpisivanje Pristupnog ugovora u prvoj polovini 2027. godine. Proces ratifikacije ugovora od strane država članica traje između petnest mjeseci i dvije godine.

Nije samo tromost Skupštine i Vlade problem u EU integracijama. Otvorena pitanja sa Hrvatskom, i pored napretka u bilateralnim odnosima, i dalje otežavaju crnogorski put ka EU. Osim dosadašnjih sporenja o ploči u bivšem logoru Morinj, obeštećenja logoraša, nemarkiranoj morskoj granici na Prevlaci, preimenovanju bazena u Kotoru…  pojavilo se još jedan problem. Radi se o imovini bokeljskih Hrvata koja je tokom 90-tih, ali i ranije, nakon 1945. ili oteta ili volšebno prepisana na druge osobe i čije vraćanje sada traži hrvatski vanjski ministar Gordan Grlić Radman. Ministrovi stavovi izgledaju kao potpomognuti, ili inicirani, od nekih intelektualnih krugova u Hrvatskoj bliskih HDZ-u koji se istovremeno percipiraju u dijelu evropske diplomatske zajednice kao udbaški i proputinovski kadar.  Bode oči da se do sada ti imovinski zahtjevi nisu ispostavljali na tako visokoj razini, iako oni nisu od juče, niti su se dešavali samo Hrvatima. U našim sudovima postoji nekoliko velikih zahtjeva za povraćaj imovine, bilo kroz Zakon o restituciji koji nije ispoštovan, ili kroz zahtjeve za pravično obeštećenje porodicama crnogorske, srpske i hrvatske nacionalnosti koje mahom žive na Zapadu i koje su državljani tih zemalja.

Pogotovo je poznat slučaj crnogorske porodice Vučković, raseljene diljem Sjeverne i Južne Amerike. Vučkovići su nakon Drugog svjetskog rata ostali bez fabrike Riviera, u centru Kotora, i bez velikog broja nekretnina u starom gradu i uz obalni pojas za koje nisu dobili ni centa obeštećenja.  Imovina koja nije zauzeta i zakonski im može biti vraćena se ne vraća, kao što je slučaj placa na mjestu gdje su ostaci fabrike u centru Kotora, ugašene još u doba komunizma.  Naime, tokom pljačkaških privatizacija u drugoj polovini 90-tih i kasnije u 21. vijeku vladarska kuća Đukanović i njezini tajkuni i ruski, mahom KGB, prijatelji su nemilice grabili sve što im se svidjelo,  o čemu je iscrpno pisano. Interesantno je da dio HDZ-a to nije pokrenuo u vremenu dok je Crnom Gorom vladala klika čiji glavni diplomatski i kriminalni oslonac je bila putinistička Rusija. HDZ je gajio prisne odnose sa porodicom Đukanović uprkos njihovom učešću u agresiji na Hrvatsku koja je rezultirala pljačkaškim pustošenjem dubrovačke regije i granatiranjem samog grada.

Prošle sedmice je i miloistički podmladak išao u Brisel da preda svoj non-pejper o stanju u Crnoj Gori i regionu. DPS-ov šef poslaničkog kluba Andrija Nikolić i predsjednik skupštinskog Odbora za Evropske integracije Ivan Vuković su imali sastanke, kažu, sa važnim sagovornicima iz evropskog parlamenta, Komisije i Savjeta. Oni su navodno podržali evropske integracije, ukazali na demokratsko nazadovanje kod nas i da vlast “ne može obezbijediti konsenzus svih zemalja članica” za prijem Crne Gore. Očigledno su aludirali na njihove prijatelje u dijelu hrvatske vlasti čiju zemlju je njihov šef vojno napao 1991.

Ni službeni Beogradu ne miruje. Nakon očiglednog tastera iz Andrićevog venca, vučićevska Demokratska narodna partija (DNP) je na svom predsjedništvu donijela odluku da ne može biti nikakvog kompromisa sa Hrvatskom ni oko čega. Nema obeštećenja hrvatskih logoraša, nema odustajanja od pretenzija na poluostrvo Prevlaka, i tako dalje. Osim toga, DNP se aktivirao oko kolektora na Botunu za čije ucrtavanje u prostorni plan je ranije glasao u Skupštini. Osim DNP-a, aktivna je BIA i njeni kriminalci/saradnici, Vučićev “mitropolit” Metodije kao i bezbroj inicijativa za veličanje i podizanje spomenika fašističkim ratnim zločincima iz Drugog svjetskog rata i ranije. Zadnja je najava ponovnog podizanja spomenika velikosrpskom ekstremisti i kriminalcu Puniši Račiću koji je 1928. godine u kraljevskoj Skupštini u Beogradu ubio dvojicu i ranio trojicu hrvatskih poslanika. Među onima koji su podlegli tom krvavom piru je bio i Stjepan Radić, lider Hrvatske seljačke stranke (HSS) i prijatelj potlačenog crnogorskog naroda. Vajar koji je napravio skulpturu Puniše Račića kako “davi zmiju otrovnicu” – prevedeno Hrvate, i kojim se slavi njegov masakr u Skupštini, je Dragan Radenović, nekada visoki oficir savezne UDBE i promoter srpskog sveta.

Dani koji predstoje biće puni iznenađenja – sa svih strana.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo