Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Soba van zakona

Objavljeno prije

na

pg

Trošna kućica na periferiji, dvije prostorije sa starim, rasklimanim namještajem. Kupatilo – ispred kuće. Po procjeni vlasnika, vrijedi 150 eura mjesečno. Ljuti se ako mu kažete da su to neljudsku uslovi za život, da je kirija previsoka. ,,Što, kao, naučili ste na bolje”, pita rezignirano. Ili, oglas: Izdajem namještenu garsonjeru zaposlenim djevojkama, nepušačima, skroz namještena. Ako pitate ima li veš mašinu, proglasit će vas nepristojnim. Nosite robu kući da perete ili je perite na ruke… Kome danas treba mašina za pranje veša? U sred ciče zime porodicu sa dvoje maloljetne djece gazda je izbacio iz stana. Otkazni rok – dvadesetak dana, pa se snalazi. Dok nijesu našli novi stan, na koji im odlazi jedna cijela plata, bili su kod rodbine. Ko im je kriv što rađaju djecu bez krova nad glavom.

Svaki gazda ima svoju definiciju ,,upotrebe” kuhinje ili kupatila. Gazdarice često pod grijanjem podrazumijevaju korištenje jedne ,,žice” kvarcne peći. Svaka podstanarska priča muka je za sebe. Radnička ili studentska, svejedno. Među ljudima koji žive podstanarski život ima i onih koji su godinama izdvajali za stambeni fond, pa su sa tranzicijom te pare propale.

U Crnoj Gori nema preciznih podataka o tome koliko ima podstanara. Nema, koliko smo uspjeli da saznamo, nijednog udruženja koje se bavi zaštitom podstanara. Nema ni posebnog zakona koji bi regulisao njihova prava. Prava zakupaca tretirana su jedino kroz Zakon o obligacionim odnosima.

Vlada je još prije nekoliko godina usvojila Akcioni plan politike stanovanja u Crnoj Gori. Nakon što ga je pripremilo Ministarstvo zaštite životne sredine prošetao je do Ministarstva za ekonomski razvoj. U opširnom dokumentu Vlada je lijepo napisala šta sve treba uraditi, priznala razne stvari pa i to da nema stručnjaka koji bi se bavili tom problematikom.

,,Smatramo da je ova oblast potpuno neuređena i da je ostala van adekvatne kontrole. Konstituisanje novog stambenog sistema zakupnina trebalo bi da bude određeno troškovima održavanja, veličinom i kvalitetom stana, kao i principom djelovanja zakona ponude i tražnje”, piše u vladinom dokumentu.

Vlada je lijepo zamislila šta sve treba uraditi: definisati pravni okvir koji će socijalnu izgradnju stimulisati različitim mjerama, sa tendencijom porasta ponude stanova, kako bi se riješili stambeni problemi i stambeni objekti učinili pristupačnim. Izgraditi socijalne stanove za socijalne slučajeve, izgraditi stanove za izdavanje za domaćinstava sa niskim prihodima.
Predvidjela je donošenje nekoliko zakona: zakona o socijalnom stanovanju, zakona o stambenom zadrugarstvu, zakona o zakupu stanova… Mrtvo slovo.

Pomoćnik ministra ekonomije, zadužen za stambenu politiku, Marko Vujović kazao je za Monitor da je u toku izrada ,,krovnog” zakona koji će tretirati stambenu politiku. Tim zakonom biće uređeno i pitanje zakupa stanova. Vujović objašnjava da je planirano formiranje posebnog tijela koje će štititi podstanare i uvođenje takozvane ,,zagarantovane zakupnine”.To znači da kada osoba nije u mogućnosti da riješi stambeno pitanje – plaća dio zakupine, dok drugi dio plaća ili firma u kojoj je zaposlen ili poseban fond.

Nijesmo uvijek bili na kraju svijeta. SFRJ je još 1969. usvojila Zakon o stanovanju koji je imao cijeli odjeljak o podstanarskim odnosima. U njemu je čak bila regulisana dužina otkaznog roka. Zavisila je od toga da li je stanodavac sklopio ugovor na određeno ili na neodređeno vrijeme. Podstanara nikako nijeste mogli izbaciti usred zime. U Crnoj Gori, 2009, to zvuči kao naučna fantastika.

Dok donesemo nove zakone, a tek dok se počnu primjenjivati, podstanari ostaju prepušteni sami sebi i divljim pravilima domaćeg tržišta, divljim agencijama, previsokim stanarinama. Divljina važi i za stanodavce. Jer, postoji i druga strana medalje – da podstanari ostave neplaćene račune, polomljene stvari…

Agencije za promet nekretninama uglavnom se bave iznajmljivanjem, kako kažu, luksuznih stanova.

Mira Radović, vlasnica agencije Iva nekretnine, kaže da u ponudi imaju uglavnom luksuzne stanove koje iznajmljuju stranim firmama. Jednosoban stan košta od 300 do 600 eura. Iako se većinom radi o stranim firmama, važe domaća pravila.Tako da se, prema njenim riječima, svega u 10 odsto slučajeva ugovor ovjerava u sudu. Radovićeva kaže da uglavnom nemaju problema.

Luksuzne stanove za strane firme, uglavnom u ponudi imaju i druge agencije. Kako kažu u nekoliko agencija koje smo kontaktirali nemaju problema, i nijedan slučaj nije završio na sudu. Usluge agencija koštaju koliko jedna mjesečna kirija.

U agencijama nema stanova koje bi mogli iznajmiti ,,obični” građani. Oni stanove nalaze preko prijatelja, rodbine, ponekad preko oglasa. Iznajmljuju se bez ugovora. I kada se ugovor potpiše, ne ovjerava se u sudu. Ovdje se primjenjuje ,,običajno pravo”, kratko je za Monitor kazao advokat Milan Milatović.

U dobro uređenim državama agencije su poželjne kao zaštita od nepoštovanja dogovora. Kada vam se, na primjer, pokvari bojler, ukoliko ste stan iznajmili preko agencije, pozovete agenciju i ona kontaktira sa vlasnikom koji je dužan da pošalje majstora i plati opravku. No, i ako se stan zakupljuje bez posredovanja i podstanar i vlasnik imaju mnogo sredstava zaštite na raspolaganju. Osim nadležnih vladinih institucija, postoje udruženja podstanara i zakoni koji regulišu tu oblast.

Pored toga što se ne zna koliko ima pravih, ne zna se ni koliko ima lažnih podstanara. Upućeni, naime, objašnjavaju da mnogi zaposleni u državnim institucijama vlasništvo prebacuju na rodbinu u nadi da će od države dobiti kakvu pomoć.

Nakratko, ljudi su ovdje imali mogućnost da do krova nad glavom dođu pomoću kredita. Sad im opet ostaje da žive sa roditeljima i nakon što zasnuju svoju porodicu ili da pristaju na diktate raznih gazda. O samostalnosti mogu samo da sanjaju.

Vesna RAJKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

GUBICI NA VODOVODNOJ MREŽI: Curi na sve strane  

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Podgorici svake godine mimo cijevi istoči vode u vrijednosti od oko sedam miliona eura. U podgoričkom Vodovodu  kažu da godinama rade na smanjenju gubitaka na mreži, ali sporo ide. Gubici su sa blizu 62 odsto  2010. smanjeni na 49 odsto. U ostalim gradovima gubici dostižu nevjerovatnih 70 odsto

 

U Podgorici se svake godine zbog velikih gubitaka na mreži prospe vode u tržišnoj vrijednosti od oko sedam miliona eura. U posljednjih sedam godina  prosuli smo više od 40 miliona eura vode, iznio je računicu Zoran Mikić, odbornik URA u Skupštini Glavnog grada.  Dodatno je pojasnio da se od vode koju smo prosuli, zbog gubitaka na mreži, moglo napuniti više od 50.000 olimpijskih bazena.

I dok se mnoge zemlje u svijetu suočavaju sa nedostatkom pijaće vode, a sva predviđanja govore da će ona u budućnosti imati vrijednost tečnog zlata, kod nas se ona ne samo ne štedi već se i obilato prosipa. ,,Vizionarski” sada djeluje ideja bivšeg predsjednika Filipa Vujanovića koji se za svojih mandata više puta trudio da vodu, koju ionako prosipamo, prodajemo arapskim zemljama za naftu. Kako ta, kao ni mnoge druge, ideja nije zaživjela voda nam i dalje sve više teče mimo cijevi.

Smanjenje gubitaka na vodovodnoj mreži je izazov i jedan od prioritetnih zadataka, kaže za Monitor  Filip Makrid, izvršni direktor doo Vodovod i kanalizacija Podgorica.

On ističe da je ovo preduzeće uspjelo da ukupne gubitke smanji sa nevjerovatnih 61,77 odsto, koliko su iznosili u 2010. godini na sadašnjih između 48 i 49 odsto.

Iz podgoričkog vodovoda objašnjavaju da svaki vodovodni sistem u svijetu ima tehničke gubitke, na koje utiču starost i kvalitet ugrađene vodovodne mreže. Tehnički gubici se u razvijenim zemljama kreću od 18-22%. U Podgorici tehnički gubici iznose 25-28%.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ČEMU SE ZAPADNI BALKAN NADA U 2020.: Ima li luke spasa poslije oluje

Objavljeno prije

na

Objavio:

U prvoj polovini ove godine Evropskom unijom će predsjedavati Hrvatska, a potom Njemačka. Od najmlađe članice EU se očekuje probijanje blokade procesa proširenja. Prvi potezi su ohrabrujući

 

Sa novom garniturom u Evropskoj komisiji i sa početkom predsjedavanja Hrvatske Evropskom Unijom naziru se  povoljniji vjetrovi iz Brisela prema našoj regiji. To  je  neophodno za šest država na jugoistoku Evrope za koje je prošla godina praktično bila izgubljena što se tiče procesa integracija. Čak bi se moglo zaključiti da je zbog francuskog veta regija vraćena dvije godine unazad. Odluku Pariza albanski premijer Edi Rama uporedio je sa “ostavljanjem broda na moru usred oluje”.

No, izvjestilac Evropskog Parlamenta za ovu regiju, hrvatski socijaldemokratata Tonino Picula, smatra kako je francuski predsjednik Emanuel Makron “napravio grešku” blokiranjem pristupnih pregovora Albanije i Sjeverne Makedonije, ali da je ujedno “postigao neplanirano”: uspio je pažnju EU vratiti na pitanje proširenja. Od trenutka “francuske blokade” pristupnih pregovora sa Tiranom i Skopljem gdje je to uslovljeno reformom čitavog procesa pristupanja, sve najznačajnije institucije i najviši zvaničnici EU su jasno podržali evropsku perspektivu Zapadnog Balkana. “Ta evropska perspektiva je snažan alat za stabilizaciju ove regije koja je u proteklih tridesetak godina preživjela čak pet ratova”, ističe Picula.

Pored nove predsjednice EK, njemačke političarke Ursule fon der Lejen, i novi šef diplomatije EU, Španac Žozep Borel, i povjerenik za proširenje, Mađar Oliver Varhelji, su se već na početku svojih mandata jasno založili za nastavak procesa integracije zemalja Zapadnog Balkana u EU.

Borel je u srijedu preduzeo prve konkretne korake potvrđujući odlučnost i spremnost na lični angažman da djeluje kao medijator u procesu pregovaranja između Srbije i Kosova. Na taj način ovaj nekadašnji španski ministar vanjskih poslova, zemlje koja nije priznala nezavisnost Kosova, raspršio je nade Beograda da će i sa nove funkcije visokog predstavnika EU nastaviti dosadašnju politiku prema Prištini. On je pozvao sve stranačke lidere na Kosovu da ubrzano formiraju novu vladu “u interesu Kosova i njegovih stanovnika”, na koju se čeka već 100 dana.

Analitičari u Briselu ocijenili su da su Beograd i Priština dobili jasnu poruku da će se u na samitu EU u Zagrebu početkom maja dogoditi značajan obrt kad je riječ o politici Unije prema proširenju na Zapadni Balkan. Upravo je probijanje blokade procesa proširenja EU ono što se najviše očekuje tokom hrvatskog predsjedavanja ovom organizacijom.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRENIRANJE STROGOĆE NAD MEDIJIMA: Pokazno hapšenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon nesporne profesionalne greške, tužilaštvo, na poziv Vlade, ekspresno hapsi novinarku Anđelu Đikanović. Ne osvrću se organi mnogo na pravila kada treba trenirati strogoću. Izuzimaju iz regula sve one koji za njih lažu i uzbunjuju javnost

 

U poplavi huškanja i predviđanja sukoba koji su prije Božića objavljivali  prorežimski i neki opozicioni mediji, informacija da će pripadnici specijalne kosovske specijalne jedinice ROSU biti na raspolaganju u Crnoj Gori za Badnji dan izazvala je posebnu pozornost.

Pola sata nakon što ju je objavio portal FOS media Vlada je demantovala  vijest, uz tvrdnju da lažna infomacija ima za cilj da uznemiri javnost i izazove nerede. Vlada je zatražila od tužilaštva da hitno reaguje. Tužilaštvo je, na poziv Vlade, ekspresno reagovalo, i ubrzo je glavna urednica tog portala, Anđela Đikanović, inače autorica teksta, uhapšena zbog krivičnog djela izazivanje panike i nereda. Preventivno da ne bi ponovila krivično djelo određeno joj je zadržavanje do 72 sata. Đikanović je nakon hapšenja dala otkaz na mjesto glavne urednice.

Puštanje novinarke iz zatvora tražili su Društvo profesionalnih novinara Crne Gore, Udruženje novinara Crne Gore, Sindikat medija, Centar za istraživačko novinarstvo… Uprkos objavljivanju lažne vijesti, hapšenje  novinara ne može biti opravdano, naveli su na svom Tviter nalogu Reporteri bez granica, a portparolka Evropske komisije Ana Pisonero-Hernandez saopštila je da je Evopska komisija upoznata sa slučajem hapšenja Đikanović i prati ga.

Sudija za istragu podgoričkog Osnovnog suda Miladin Pejović ukinuo je 6. januara pritvor Đikanović. Obrazložio je da ne postoje posebne okolnosti koje ukazuju da će osumnjićena ponoviti krivično djelo.

,,Tokom nepotrebnog hapšenja koleginice i treniranja strogoće nad novinarima, policija je ponovo dovela u pitanje novinarsku obavezu na zaštitu izvora time što je oduzela telefon i kompjuter koleginici. Njeno pravo da ne oda izvore, garantovano i Zakonom o medijima, povređeno je”, ističe u izjavi za Monitor Mila Radulović, predsjednica Društva profesionalnih novinara.

Ta priča prerasta jedan slučaj. Zaštita izvora informacija predstavlja osnovni uslov za rad novinara i slobodu medija. Pravo novinara da ne otkrije svoje izvore dio je prava na slobodu izražavanja u skladu sa članom 10 Konvencije, navodi se u obrazloženju Ministarstva kulture koje priprema novi Zakon o medijima.

Ne dešava se ništa slučajno. U  novom zakonu predviđen je izuzetak od dosadašnjeg pravila, koji glasi da je novinar dužan da otkrije izvor informacija kada je to neophodno radi zaštite interesa nacionalne i javne bezbjednosti, teritorijalne cjelovitosti, zaštite zdravlja i otkrivanja krivičnih djela zaprijećenih kaznom od pet godina godina ili više.  Kako je kod nas nacionalna bezbjednost veoma širok i proizvoljan pojam, novinari bi kada se ovaj zakon usvoji mogli da dođu pod još jači pritisak revnosnih tužilaca.

S druge strane odgovornost novinara i urednika mora biti sve veća u poplavi lažnih informacija koje sve češće plasiraju različiti centri moći. Uz sve to ide i tabloizacija medija čije najgore primjere imamo priliku da pratimo ove nedjelje u srpskim tabloidima koji na naslovnoj strani prenose ispovjest pedofila o tome koliko je puta silovao svoju žrtvu.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara 2020. godine
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo