Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Soba van zakona

Objavljeno prije

na

Trošna kućica na periferiji, dvije prostorije sa starim, rasklimanim namještajem. Kupatilo – ispred kuće. Po procjeni vlasnika, vrijedi 150 eura mjesečno. Ljuti se ako mu kažete da su to neljudsku uslovi za život, da je kirija previsoka. ,,Što, kao, naučili ste na bolje”, pita rezignirano. Ili, oglas: Izdajem namještenu garsonjeru zaposlenim djevojkama, nepušačima, skroz namještena. Ako pitate ima li veš mašinu, proglasit će vas nepristojnim. Nosite robu kući da perete ili je perite na ruke… Kome danas treba mašina za pranje veša? U sred ciče zime porodicu sa dvoje maloljetne djece gazda je izbacio iz stana. Otkazni rok – dvadesetak dana, pa se snalazi. Dok nijesu našli novi stan, na koji im odlazi jedna cijela plata, bili su kod rodbine. Ko im je kriv što rađaju djecu bez krova nad glavom.

Svaki gazda ima svoju definiciju ,,upotrebe” kuhinje ili kupatila. Gazdarice često pod grijanjem podrazumijevaju korištenje jedne ,,žice” kvarcne peći. Svaka podstanarska priča muka je za sebe. Radnička ili studentska, svejedno. Među ljudima koji žive podstanarski život ima i onih koji su godinama izdvajali za stambeni fond, pa su sa tranzicijom te pare propale.

U Crnoj Gori nema preciznih podataka o tome koliko ima podstanara. Nema, koliko smo uspjeli da saznamo, nijednog udruženja koje se bavi zaštitom podstanara. Nema ni posebnog zakona koji bi regulisao njihova prava. Prava zakupaca tretirana su jedino kroz Zakon o obligacionim odnosima.

Vlada je još prije nekoliko godina usvojila Akcioni plan politike stanovanja u Crnoj Gori. Nakon što ga je pripremilo Ministarstvo zaštite životne sredine prošetao je do Ministarstva za ekonomski razvoj. U opširnom dokumentu Vlada je lijepo napisala šta sve treba uraditi, priznala razne stvari pa i to da nema stručnjaka koji bi se bavili tom problematikom.

,,Smatramo da je ova oblast potpuno neuređena i da je ostala van adekvatne kontrole. Konstituisanje novog stambenog sistema zakupnina trebalo bi da bude određeno troškovima održavanja, veličinom i kvalitetom stana, kao i principom djelovanja zakona ponude i tražnje”, piše u vladinom dokumentu.

Vlada je lijepo zamislila šta sve treba uraditi: definisati pravni okvir koji će socijalnu izgradnju stimulisati različitim mjerama, sa tendencijom porasta ponude stanova, kako bi se riješili stambeni problemi i stambeni objekti učinili pristupačnim. Izgraditi socijalne stanove za socijalne slučajeve, izgraditi stanove za izdavanje za domaćinstava sa niskim prihodima.
Predvidjela je donošenje nekoliko zakona: zakona o socijalnom stanovanju, zakona o stambenom zadrugarstvu, zakona o zakupu stanova… Mrtvo slovo.

Pomoćnik ministra ekonomije, zadužen za stambenu politiku, Marko Vujović kazao je za Monitor da je u toku izrada ,,krovnog” zakona koji će tretirati stambenu politiku. Tim zakonom biće uređeno i pitanje zakupa stanova. Vujović objašnjava da je planirano formiranje posebnog tijela koje će štititi podstanare i uvođenje takozvane ,,zagarantovane zakupnine”.To znači da kada osoba nije u mogućnosti da riješi stambeno pitanje – plaća dio zakupine, dok drugi dio plaća ili firma u kojoj je zaposlen ili poseban fond.

Nijesmo uvijek bili na kraju svijeta. SFRJ je još 1969. usvojila Zakon o stanovanju koji je imao cijeli odjeljak o podstanarskim odnosima. U njemu je čak bila regulisana dužina otkaznog roka. Zavisila je od toga da li je stanodavac sklopio ugovor na određeno ili na neodređeno vrijeme. Podstanara nikako nijeste mogli izbaciti usred zime. U Crnoj Gori, 2009, to zvuči kao naučna fantastika.

Dok donesemo nove zakone, a tek dok se počnu primjenjivati, podstanari ostaju prepušteni sami sebi i divljim pravilima domaćeg tržišta, divljim agencijama, previsokim stanarinama. Divljina važi i za stanodavce. Jer, postoji i druga strana medalje – da podstanari ostave neplaćene račune, polomljene stvari…

Agencije za promet nekretninama uglavnom se bave iznajmljivanjem, kako kažu, luksuznih stanova.

Mira Radović, vlasnica agencije Iva nekretnine, kaže da u ponudi imaju uglavnom luksuzne stanove koje iznajmljuju stranim firmama. Jednosoban stan košta od 300 do 600 eura. Iako se većinom radi o stranim firmama, važe domaća pravila.Tako da se, prema njenim riječima, svega u 10 odsto slučajeva ugovor ovjerava u sudu. Radovićeva kaže da uglavnom nemaju problema.

Luksuzne stanove za strane firme, uglavnom u ponudi imaju i druge agencije. Kako kažu u nekoliko agencija koje smo kontaktirali nemaju problema, i nijedan slučaj nije završio na sudu. Usluge agencija koštaju koliko jedna mjesečna kirija.

U agencijama nema stanova koje bi mogli iznajmiti ,,obični” građani. Oni stanove nalaze preko prijatelja, rodbine, ponekad preko oglasa. Iznajmljuju se bez ugovora. I kada se ugovor potpiše, ne ovjerava se u sudu. Ovdje se primjenjuje ,,običajno pravo”, kratko je za Monitor kazao advokat Milan Milatović.

U dobro uređenim državama agencije su poželjne kao zaštita od nepoštovanja dogovora. Kada vam se, na primjer, pokvari bojler, ukoliko ste stan iznajmili preko agencije, pozovete agenciju i ona kontaktira sa vlasnikom koji je dužan da pošalje majstora i plati opravku. No, i ako se stan zakupljuje bez posredovanja i podstanar i vlasnik imaju mnogo sredstava zaštite na raspolaganju. Osim nadležnih vladinih institucija, postoje udruženja podstanara i zakoni koji regulišu tu oblast.

Pored toga što se ne zna koliko ima pravih, ne zna se ni koliko ima lažnih podstanara. Upućeni, naime, objašnjavaju da mnogi zaposleni u državnim institucijama vlasništvo prebacuju na rodbinu u nadi da će od države dobiti kakvu pomoć.

Nakratko, ljudi su ovdje imali mogućnost da do krova nad glavom dođu pomoću kredita. Sad im opet ostaje da žive sa roditeljima i nakon što zasnuju svoju porodicu ili da pristaju na diktate raznih gazda. O samostalnosti mogu samo da sanjaju.

Vesna RAJKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zanimljivo je da su Krstoviću lisice na ruke stavljene u ponedjeljak u Budvi, gdje je prije samo par mjeseci,  u novembru prošle godine, bezuspješno tražen

 

Još jedan, kako to stoji u zvaničnom saopštenju Uprave policije, visokorangirani pripadnik organizovane kriminalne grupe našao se iza brave. Riječ je o 38.godišnjem Igoru Krstoviću. Zanimljivo je da su mu lisice na ruke stavljene u ponedjeljak u Budvi, gdje je prije samo par mjeseci, tačnije u novembru, bezuspješno tražen.

Više sreće su tada službenici policije imali u pronalasku i hapšenju njegovih sugrađana Saše Anđušića i Borisa Dobrovića. Akcija je tada izvedena po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ali o njenim detaljima nije bilo zvaničnog saopštenja. Kratko je tada iz SDT-a saopšteno da “radi zaštite interesa postupka neće obavještavati javnost u ovom trenutku o mjerama i radnjama koje se preduzimaju, ali ćemo blagovremeno dati saopštenje čim se za to stvore uslovi”.

Više podataka se  nije moglo dobiti ni nakon hapšenja Krstovića. Dan nakon hapšenja Krstović je na saslušanju u Specijalnom državnom tužilaštvu negirao  krivicu. Da nije kriv ponovio je i u podgoričkom Višem sudu pred sudijom za istragu koji mu je odredio pritvor do 30 dana.

“Iznio je odbranu i negirao da je počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret”, kazao je Krstovićev advokat Danilo Mićović, koji nije želio da iznosi detalje sa saslušanja jer je, rekao je on, postupak tajan.

„I.K. se potraživao po potjernici NCB Interpola Podgorica zbog sumnje da je izvršio krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i više krivičnih djela iz oblasti pranja novca, kao i krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija i krivično djelo izazivanje opšte opasnosti. Radi se o visokorangiranom pripadniku jedne kriminalne grupe koja je sprovodila kriminalne aktivnosti na teritoriji Crne Gore, saopšteno je iz policije u kasnim večernjim satima.

Iste večeri, poslije 22.30 stigla je pohvala od ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića.

„Uspješno lociranje i hapšenje međunarodno traženog visokorangiranog člana kriminalnog klana, rezultat je izuzetne saradnje i profesionalnosti službenika Sektora za borbu protiv kriminala i Odjeljenja bezbjednosti Budva, uz podršku Specijalnog policijskog odjeljenja. Ovo hapšenje pokazuje visoku posvećenost i efikasnost naših službi u borbi protiv organizovanog kriminala, navodi se u saopštenju dostavljenom iz Šaranovićevog kabineta.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ove godine nije bilo ni jednog skijaškog dana, pa su i prihodi  daleko od planiranih. Zbog toga će biti neophodna državna pomoć. Makar dok se ne postave sistemi za  vještačko osnježavanje koji, za sada, nijesu instalirani ni na jednom skijalištu

 

 

Državno  preduzeće Skijališta Crne Gore (SCG) je, tokom januara i februara, od prodaje usluga ostvarilo jedva preko pet odsto prihoda planiranih za taj period Finansijskim planom za 2024. godinu. Precizno: prihodovano je svega 45 od planiranih 880 hiljada eura. I od ugostiteljskih usluga prihodovali su tek nešto više od 50.000 eura, dok je planom bilo projektovano devet puta više. Prihoda od naplate parkinga nijesu imali, a minimalni su i prihodi od zakupa poslovnog inventara i opreme (iznajmljivanje skijaške opreme i sanki).

Izvršni direktor Đuro Milošević objašnjava kako na Ski centru Kolašin 1600, jedinom koji funkcionište u okviru tog preduzeća, nije  bilo ni jednog skijaškog dana. Sve to će imati, kaže, ozbiljne posljedice po poslovanje preduzeća, ali i „nametnuti kao prioritet ubrzanje procesa izgradnje sistema vještačkog osnježavanja“. Jedino tako, tvrdi Milošević,  izbjeći će se opasnost da se slična situacija ponovi narednih godina.

„Skijaška sezona, ako je možemo nazvati skijaška, primiče se kraju a Ski centar Kolašin 1600 nije imao ni jedan dan skijanja. Vremenski uslovi su bili takvi da nije bilo dovoljno padavina da se skijaške staze pripreme za skijanje, a na skijalištu  nema izgrađenog sistema za vještačko osnježavanje. Skijališta u regionu, koja su imala iste atmosferske uslove, a imaju izgrađene sisteme za vještačko osnježavanje, otvorili su sezonu skijanja sredinom decembra prošle godine i ona još traje“, navodi izvršni direktor SCG.

Prema njegovim riječima, posljedice ovakve sezone uveliko se osjećaju u SCG i cijeloj kolašinskoj turističkoj privredi. O tome je nedavno obavijestio i kolašinski lokalni parlament  koji je, na incijativu preko 200 Kolašinca, raspravljao  o mogućnosti da se planirani projekat zahvatanja vode sa rijeke Ljevaje odloži dok se ne ispitaju mogućnosti „jednostavnijeg i jeftinijeg“  snabdijevanja vodom dva planinska centra na Bjelasici.

„Posljedice će se osjetiti posebno početkom sledeće zimske sezone, koju će biti jako teško pripremiti i privući goste, nakon ovako loše reklame. Jedino izgradnjom sistema za vještačko osnježavanje, u svemu poštujući važeću plansku dokumentaciju, Skijališta CG mogu biti konkurentna sa skijalištima u regionu i imati garantovanu skijašku sezonu“, zaključuje Milošević.

On, za sada,  ne pominje neophodnost  državne pomoći na koju su u tom preduzeću navikli, kad god podbaci sezona ili kad se finansijski plan pokaže kao preambiciozan. Međutim,  njegovi saradnici su, nedavno, na sjednici Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva Privredne komore Crne Gore, kazali da će pomoć države biti neophodna. Navodno, već su se obratili i resornom Ministarstvu, jer kako je rekla Tanja Vukić iz SCG, bez te pomoći neće dalje moći da funkcionišu. “Sada radimo na pripremi ljetnje turističke sezone i činimo sve što je do nas, ali nam je neophodna finansijska pomoć za ogromne gubitke koje smo pretrpjeli. Nadamo se da će Ministarstvo imati sluha i izaći nam u susret”, istakla je Vukić.

SCG su, gotovo od  osnivanja, dobijali pomoć države. Ona je u 2017. godini bila oko 120.000 eura, a naredne duplo više.  Blizu 660.000  bila je podrška SCG iz državne kase 2019. godne, a 2020. je premašila milion eura, koliko je bila i godinu kasnije.

Agencija za zaštitu konkurencije (AZK)  prošle godine, nakon ispitnog postupka, donijela je odluku da je taj vid podrške države preduzeću u skladu sa zakonom. Početkom 2021.  godine, AZK je resoru Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma naložila da ne daje pomoć SCG dok se ne okonča ispitni postupak. U okviru SCG su skijališta Kolašin 1600, Cmiljača, Žarski, Torine, Jelovica, planinski centar Komovi i Eco Adventure park Komovi.  Za sada radi samo kolašinsko skijalište u koje su uložene desetine miliona.

Prema podacima Uprave za kapitalne projekte, više od 66 miliona eura uloženo je u projekte na Bjelasici u cilju unapređenja turističke infrastrukture i ponude, a koji se finansiraju kroz kapitalni budžet. Riječ je o razvoju skijaških centara  Bjelasica i Komovi (Ski-centar Kolašin 1600, Ski-centar Žarski i Skijaški centar Cmiljača). Nedavno su iz Ministarstva turizma saopštili da je  u planu nastavak aktivnosti i radova na pomenutim ski centrima kako bi se oni konačno priveli namjeni. Dalji planovi za Ski centar Kolašin 1600 su završetak započetih ski-liftova, izgradnja osvjetljenja za dvije skijaške staze uz ski-liftove, čime će, tvrde u resornom Ministarstvu, Ski centar dobiti na kvalitetu dodatnom ponudom.

Ni jednog skijaškog dana nije bilo ni na ski centrima Vučje i Durmitor. Iz tih skijališta objašnjavaju  da su pretrpjeli ogromnu štetu tokom dosadašnjeg toka zimske turističke sezone. Marinko Purić, izvršni direktor Ski centra Durmitor kaže da je svima  jasno da je zimska turistička sezna propala i da od planiranih 90 skijaških dana nije bilo nijednog. “Nalazimo se jako teškoj finansijskoj situaciji, uložili smo sve napore i sva moguća sredstva, ali nam nedostatak sniježnog pokrivača nije išao na ruku. Naši gubici su nenadoknadivi”, kazao je on na sjednici Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva PKCG.

Na tom skijalištu je napravljena akumulacija za vodu neophodnu za vještačko osnježavanje. Nezvanično se  pominje instaliranje sniježnih topova do sljedeće zime, ali se za sada ne zna ko će to da radi i da finansira.

Prema dokumentima koje je država, očigledno, zanemarila kad je odlučivala o ulaganjima u skijališta, vještački snijeg će biti neophodan na mnogim crnogorskim planinama. Prema zaključcima iz 2007. godine, samo četiri oblasti u sjevernom dijelu Crne Gore (Durmitor, Bjelasica, Sinjajevina i Maganik) imaju u sezoni više od 60 dana snijeg visine iznad 50 centimetara. Najveći broj dana (više od 90) sa visinom snijega iznad 30 centimetara ima Durmitor (na visini od 1.750 do 1.950 mnm), a 80 dana Maganik, Sinjajevina i Bjelasica (nadmorske visine od 1.650 do 1.850 metara).

Za potrebe izrade Master plana za razvoj zimskog turizma u Crnoj Gori urađena je modelska reanaliza zimskih sezona (2002.-2004.) koja je ukazala na rizike od velikih ulaganja u skijaški turizam. To modeliranje je urađeno pod pokroviteljstvom Hidrometeorološkog zavoda.

U Nacionalnoj strategiji za klimatske promjene iz 2015. godine  piše da su klimatske promjene najveća prepreka razvoju zimskog turizma u Crnoj Gori.U tom dokumetu piše da će se sniježne padavine do 2030. godine smanjiti za 25 odsto, a zatim i za 50 procenata. Strategija predlaže pomjeranje skijaških staza na visine iznad 1.800 metara i više ulaganja u sisteme za vještački snijeg.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo