Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Čuvari brodskih duša

Objavljeno prije

na

Nekad se na jadranskoj obali nalazilo na desetine svjetionika s ljudskom posadom, poznatijih kao „kamena svjetla” ili lanterne. Bili su raspoređeni na kritičnim tačkama, koje su prije dvjesta godina ugrožavali pirati, spremni da napadnu brodove. Ovi nijemi stražari žmirkajuće svjetlosti, upozoravali su pomorce da je u blizini plićak, sprud ili obala.
NOĆNE OČI: Jadranski svjetionici bili su posebno važni zbog prirodnih obilježja obale, jer se na 6.000 kilometra njene dužine nalazi 1.185 ostrva, ostrvaca i hridi. Od rta Savudrije u Istri sve do Prevlake, pomorce i ribare čuva 65 „noćnih očiju”. Crna Gora ima 45 svjetionika, šest plutača, dvije dnevne oznake neposredne opasnosti i 107 željeznih stubova za označavanje plovnih puteva na Skadarskom jezeru. Lanterne – svjetionici s razlogom se nazivaju čuvarima brodskih duša ali i nepresušnom riznicom pomorskih tajni. Odolijevaju vremenskim nedaćama, ali ne i modernom dobu.
Prve svjetionike gradili su Egipćani, i njihov čuveni Faros u Aleksandriji, izgrađen je 280. godine p.n.e. na ušću rijeke Nil. Svojom visinom od 130 metara, vjekovima je predstavljao najveću građevinu u tom dijelu svijeta. Bio je uvršćen u sedam svjetskih čuda antičkog doba, da bi u 8. vijeku bio srušen i pretvoren u džamiju. Po imenu ostrva Faros u romanskim jezicima nastala je riječ far, kao naziv za svjetionik. Već око 400. godine po cijelom Rimskom carstvu postojala je mreža od tridesetak svjetionika. U najvećima od njih, velika metalna ogledala navodila su brodove u luke jakom svjetlošču od naloženih vatri. Padom imperije nestale su vještine i organizacija potrebna za ovakvo održavanje svjetionika. Mnogi od njih su oronuli, dok su neki pretvoreni u vojne osmatračnice.
Arapi i Indijci preuzeli su rješavanje problema bezbjednosti na moru od Rimljana, pa su već oko 800. godine izgradili lanac svjetionika uz obale Indijskog okeana.
ISTORIJA: Prvi svjetionik u Americi podignut je 1716. a svjetlo koje je obasjavalo more i nebeski svod takođe je dobijano sagorijevanjem drveta. Kasnije su svjetionici za signaliziranje koristili gas i acetilen.
Početkom 16. vijeka, u Engleskoj je osnovana posebna svjetioničarska organizacija koja je brinula o sigurnosti plovidbe. U prvoj polovini 18. vijeka pojavljuje se prvi brod – svjetionik. Za područja čestih magli sa svjetionika duvanjem u rog i udaranjem u zvono ili gond davali su se i zvučni signali. Već krajem 18. vijeka, uvodi se svjetlosni izvor na ulje – arganova svjetiljka. Zbog cilindričnog fitilja, zaštitnog stakla i boljeg strujanja vazduha postizala je iznenađujuće veliki domet svjetlosti i smatrana božijim darom.
Prvi svjetionici na električnu energiju pojavili su se 1858. Tada su se već koristila ogledala i sočiva radi boljeg usnopljavanja svjetlosti. Pored tih inovacija, u vrijeme magle koristile su se sirene i rotaciona svjetla. Radio signal na svjetionicima koristi se od 1921. godine. Prvi put je primijenjen u Njujorku.
Na pragu 21. vijeka vjekovima stara tradicija polako odlazi u istoriju jer automatika preuzima posao ljudi. Danas je posao svjetioničara sveden na redovnu kontrolu rada lampe i radija, koji služi za brodsku navigaciju. S razvojem moderne električne navigacije i pojave automatike, broj operativnih svjetionika na svim svjetskim obalama danas je sveden na samo 1.500 objekata.
NEIZVJESNA SUDBINA: U Kamenarima, ispod crkve sveta Nedjelja, naišli smo na novi limeni svjetionik. Stari, od kamena, koji nam je pred očima bio čitav vijek, srušen je. Pitali smo direktorku Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora, da li su ovi ,,međaši mora”, naše domaće lanterne, zakonom zaštićene. Odgovor nas je rastužio: ,,Na žalost, svjetionici nijesu zakonom zaštićeni. Ne pripadaju registru kulturno-istorijskih spomenika, tako da je njihova sudbina u eri modernizacije sasvim neizvjesna”, kazala je direktorka Ružica Ivanović.
Njihovu nadležnost preuzima Plovput, čije je sjedište jedno vrijeme bilo na brodu Galeb u Kumboru. To preduzeće održava svjetionike od Prevlake do Bojane.
Jedini naseljeni svjetionik na teritoriji Crne Gore je Mendra. On se nalazi u neposrednoj blizini uvale Valdanos kod Ulcinja, na ulazu u Otrantski moreuz. Izgrađen je prije 122 godine i za to je vrijeme promijenio mnogo posada. Sada o njemu brine bračni par Nevenka i Milan Simović, koji su tu došli 1987. godine s Glavata (između Mljeta, Lastova i Korčule), gdje su takođe radili kao svjetioničari. Prije toga bili su na svjetioniku Palagruža, zatim, Pločica (između Hvara i Korčule) i rtu Lovište na Pelješcu.
U nekim drugim zemljama, kao na primjer u Hrvatskoj, ove se atraktivne građevine ne zaboravljaju i ne podcjenjuju kao kod nas. Vještom marketinškom tehnikom promocije ,,domaćeg proizvoda”, pretvorene su u neobične turističke destinacije. Naglasak svakako ide na porijeklo i vrijeme nastanka, od 1811. do 1899. kao i nezaobilaznog tvorca – Austrougarsku monarhiju. Na reprezentativan način 11 svjetionika promijenilo je namjenu. U ugođaju osame i apsolutnog mira, uživaju svi koji to mogu da plate. Tako su umjesto zaborava i rušenja, svjetionici u Hrvatskoj postali dobitna kombinacija turističke ponude.

Marija ČOLPA

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo