Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Čuvari brodskih duša

Objavljeno prije

na

svetionik

Nekad se na jadranskoj obali nalazilo na desetine svjetionika s ljudskom posadom, poznatijih kao „kamena svjetla” ili lanterne. Bili su raspoređeni na kritičnim tačkama, koje su prije dvjesta godina ugrožavali pirati, spremni da napadnu brodove. Ovi nijemi stražari žmirkajuće svjetlosti, upozoravali su pomorce da je u blizini plićak, sprud ili obala.
NOĆNE OČI: Jadranski svjetionici bili su posebno važni zbog prirodnih obilježja obale, jer se na 6.000 kilometra njene dužine nalazi 1.185 ostrva, ostrvaca i hridi. Od rta Savudrije u Istri sve do Prevlake, pomorce i ribare čuva 65 „noćnih očiju”. Crna Gora ima 45 svjetionika, šest plutača, dvije dnevne oznake neposredne opasnosti i 107 željeznih stubova za označavanje plovnih puteva na Skadarskom jezeru. Lanterne – svjetionici s razlogom se nazivaju čuvarima brodskih duša ali i nepresušnom riznicom pomorskih tajni. Odolijevaju vremenskim nedaćama, ali ne i modernom dobu.
Prve svjetionike gradili su Egipćani, i njihov čuveni Faros u Aleksandriji, izgrađen je 280. godine p.n.e. na ušću rijeke Nil. Svojom visinom od 130 metara, vjekovima je predstavljao najveću građevinu u tom dijelu svijeta. Bio je uvršćen u sedam svjetskih čuda antičkog doba, da bi u 8. vijeku bio srušen i pretvoren u džamiju. Po imenu ostrva Faros u romanskim jezicima nastala je riječ far, kao naziv za svjetionik. Već око 400. godine po cijelom Rimskom carstvu postojala je mreža od tridesetak svjetionika. U najvećima od njih, velika metalna ogledala navodila su brodove u luke jakom svjetlošču od naloženih vatri. Padom imperije nestale su vještine i organizacija potrebna za ovakvo održavanje svjetionika. Mnogi od njih su oronuli, dok su neki pretvoreni u vojne osmatračnice.
Arapi i Indijci preuzeli su rješavanje problema bezbjednosti na moru od Rimljana, pa su već oko 800. godine izgradili lanac svjetionika uz obale Indijskog okeana.
ISTORIJA: Prvi svjetionik u Americi podignut je 1716. a svjetlo koje je obasjavalo more i nebeski svod takođe je dobijano sagorijevanjem drveta. Kasnije su svjetionici za signaliziranje koristili gas i acetilen.
Početkom 16. vijeka, u Engleskoj je osnovana posebna svjetioničarska organizacija koja je brinula o sigurnosti plovidbe. U prvoj polovini 18. vijeka pojavljuje se prvi brod – svjetionik. Za područja čestih magli sa svjetionika duvanjem u rog i udaranjem u zvono ili gond davali su se i zvučni signali. Već krajem 18. vijeka, uvodi se svjetlosni izvor na ulje – arganova svjetiljka. Zbog cilindričnog fitilja, zaštitnog stakla i boljeg strujanja vazduha postizala je iznenađujuće veliki domet svjetlosti i smatrana božijim darom.
Prvi svjetionici na električnu energiju pojavili su se 1858. Tada su se već koristila ogledala i sočiva radi boljeg usnopljavanja svjetlosti. Pored tih inovacija, u vrijeme magle koristile su se sirene i rotaciona svjetla. Radio signal na svjetionicima koristi se od 1921. godine. Prvi put je primijenjen u Njujorku.
Na pragu 21. vijeka vjekovima stara tradicija polako odlazi u istoriju jer automatika preuzima posao ljudi. Danas je posao svjetioničara sveden na redovnu kontrolu rada lampe i radija, koji služi za brodsku navigaciju. S razvojem moderne električne navigacije i pojave automatike, broj operativnih svjetionika na svim svjetskim obalama danas je sveden na samo 1.500 objekata.
NEIZVJESNA SUDBINA: U Kamenarima, ispod crkve sveta Nedjelja, naišli smo na novi limeni svjetionik. Stari, od kamena, koji nam je pred očima bio čitav vijek, srušen je. Pitali smo direktorku Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora, da li su ovi ,,međaši mora”, naše domaće lanterne, zakonom zaštićene. Odgovor nas je rastužio: ,,Na žalost, svjetionici nijesu zakonom zaštićeni. Ne pripadaju registru kulturno-istorijskih spomenika, tako da je njihova sudbina u eri modernizacije sasvim neizvjesna”, kazala je direktorka Ružica Ivanović.
Njihovu nadležnost preuzima Plovput, čije je sjedište jedno vrijeme bilo na brodu Galeb u Kumboru. To preduzeće održava svjetionike od Prevlake do Bojane.
Jedini naseljeni svjetionik na teritoriji Crne Gore je Mendra. On se nalazi u neposrednoj blizini uvale Valdanos kod Ulcinja, na ulazu u Otrantski moreuz. Izgrađen je prije 122 godine i za to je vrijeme promijenio mnogo posada. Sada o njemu brine bračni par Nevenka i Milan Simović, koji su tu došli 1987. godine s Glavata (između Mljeta, Lastova i Korčule), gdje su takođe radili kao svjetioničari. Prije toga bili su na svjetioniku Palagruža, zatim, Pločica (između Hvara i Korčule) i rtu Lovište na Pelješcu.
U nekim drugim zemljama, kao na primjer u Hrvatskoj, ove se atraktivne građevine ne zaboravljaju i ne podcjenjuju kao kod nas. Vještom marketinškom tehnikom promocije ,,domaćeg proizvoda”, pretvorene su u neobične turističke destinacije. Naglasak svakako ide na porijeklo i vrijeme nastanka, od 1811. do 1899. kao i nezaobilaznog tvorca – Austrougarsku monarhiju. Na reprezentativan način 11 svjetionika promijenilo je namjenu. U ugođaju osame i apsolutnog mira, uživaju svi koji to mogu da plate. Tako su umjesto zaborava i rušenja, svjetionici u Hrvatskoj postali dobitna kombinacija turističke ponude.

Marija ČOLPA

Komentari

DRUŠTVO

GUBICI NA VODOVODNOJ MREŽI: Curi na sve strane  

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Podgorici svake godine mimo cijevi istoči vode u vrijednosti od oko sedam miliona eura. U podgoričkom Vodovodu  kažu da godinama rade na smanjenju gubitaka na mreži, ali sporo ide. Gubici su sa blizu 62 odsto  2010. smanjeni na 49 odsto. U ostalim gradovima gubici dostižu nevjerovatnih 70 odsto

 

U Podgorici se svake godine zbog velikih gubitaka na mreži prospe vode u tržišnoj vrijednosti od oko sedam miliona eura. U posljednjih sedam godina  prosuli smo više od 40 miliona eura vode, iznio je računicu Zoran Mikić, odbornik URA u Skupštini Glavnog grada.  Dodatno je pojasnio da se od vode koju smo prosuli, zbog gubitaka na mreži, moglo napuniti više od 50.000 olimpijskih bazena.

I dok se mnoge zemlje u svijetu suočavaju sa nedostatkom pijaće vode, a sva predviđanja govore da će ona u budućnosti imati vrijednost tečnog zlata, kod nas se ona ne samo ne štedi već se i obilato prosipa. ,,Vizionarski” sada djeluje ideja bivšeg predsjednika Filipa Vujanovića koji se za svojih mandata više puta trudio da vodu, koju ionako prosipamo, prodajemo arapskim zemljama za naftu. Kako ta, kao ni mnoge druge, ideja nije zaživjela voda nam i dalje sve više teče mimo cijevi.

Smanjenje gubitaka na vodovodnoj mreži je izazov i jedan od prioritetnih zadataka, kaže za Monitor  Filip Makrid, izvršni direktor doo Vodovod i kanalizacija Podgorica.

On ističe da je ovo preduzeće uspjelo da ukupne gubitke smanji sa nevjerovatnih 61,77 odsto, koliko su iznosili u 2010. godini na sadašnjih između 48 i 49 odsto.

Iz podgoričkog vodovoda objašnjavaju da svaki vodovodni sistem u svijetu ima tehničke gubitke, na koje utiču starost i kvalitet ugrađene vodovodne mreže. Tehnički gubici se u razvijenim zemljama kreću od 18-22%. U Podgorici tehnički gubici iznose 25-28%.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ČEMU SE ZAPADNI BALKAN NADA U 2020.: Ima li luke spasa poslije oluje

Objavljeno prije

na

Objavio:

U prvoj polovini ove godine Evropskom unijom će predsjedavati Hrvatska, a potom Njemačka. Od najmlađe članice EU se očekuje probijanje blokade procesa proširenja. Prvi potezi su ohrabrujući

 

Sa novom garniturom u Evropskoj komisiji i sa početkom predsjedavanja Hrvatske Evropskom Unijom naziru se  povoljniji vjetrovi iz Brisela prema našoj regiji. To  je  neophodno za šest država na jugoistoku Evrope za koje je prošla godina praktično bila izgubljena što se tiče procesa integracija. Čak bi se moglo zaključiti da je zbog francuskog veta regija vraćena dvije godine unazad. Odluku Pariza albanski premijer Edi Rama uporedio je sa “ostavljanjem broda na moru usred oluje”.

No, izvjestilac Evropskog Parlamenta za ovu regiju, hrvatski socijaldemokratata Tonino Picula, smatra kako je francuski predsjednik Emanuel Makron “napravio grešku” blokiranjem pristupnih pregovora Albanije i Sjeverne Makedonije, ali da je ujedno “postigao neplanirano”: uspio je pažnju EU vratiti na pitanje proširenja. Od trenutka “francuske blokade” pristupnih pregovora sa Tiranom i Skopljem gdje je to uslovljeno reformom čitavog procesa pristupanja, sve najznačajnije institucije i najviši zvaničnici EU su jasno podržali evropsku perspektivu Zapadnog Balkana. “Ta evropska perspektiva je snažan alat za stabilizaciju ove regije koja je u proteklih tridesetak godina preživjela čak pet ratova”, ističe Picula.

Pored nove predsjednice EK, njemačke političarke Ursule fon der Lejen, i novi šef diplomatije EU, Španac Žozep Borel, i povjerenik za proširenje, Mađar Oliver Varhelji, su se već na početku svojih mandata jasno založili za nastavak procesa integracije zemalja Zapadnog Balkana u EU.

Borel je u srijedu preduzeo prve konkretne korake potvrđujući odlučnost i spremnost na lični angažman da djeluje kao medijator u procesu pregovaranja između Srbije i Kosova. Na taj način ovaj nekadašnji španski ministar vanjskih poslova, zemlje koja nije priznala nezavisnost Kosova, raspršio je nade Beograda da će i sa nove funkcije visokog predstavnika EU nastaviti dosadašnju politiku prema Prištini. On je pozvao sve stranačke lidere na Kosovu da ubrzano formiraju novu vladu “u interesu Kosova i njegovih stanovnika”, na koju se čeka već 100 dana.

Analitičari u Briselu ocijenili su da su Beograd i Priština dobili jasnu poruku da će se u na samitu EU u Zagrebu početkom maja dogoditi značajan obrt kad je riječ o politici Unije prema proširenju na Zapadni Balkan. Upravo je probijanje blokade procesa proširenja EU ono što se najviše očekuje tokom hrvatskog predsjedavanja ovom organizacijom.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRENIRANJE STROGOĆE NAD MEDIJIMA: Pokazno hapšenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon nesporne profesionalne greške, tužilaštvo, na poziv Vlade, ekspresno hapsi novinarku Anđelu Đikanović. Ne osvrću se organi mnogo na pravila kada treba trenirati strogoću. Izuzimaju iz regula sve one koji za njih lažu i uzbunjuju javnost

 

U poplavi huškanja i predviđanja sukoba koji su prije Božića objavljivali  prorežimski i neki opozicioni mediji, informacija da će pripadnici specijalne kosovske specijalne jedinice ROSU biti na raspolaganju u Crnoj Gori za Badnji dan izazvala je posebnu pozornost.

Pola sata nakon što ju je objavio portal FOS media Vlada je demantovala  vijest, uz tvrdnju da lažna infomacija ima za cilj da uznemiri javnost i izazove nerede. Vlada je zatražila od tužilaštva da hitno reaguje. Tužilaštvo je, na poziv Vlade, ekspresno reagovalo, i ubrzo je glavna urednica tog portala, Anđela Đikanović, inače autorica teksta, uhapšena zbog krivičnog djela izazivanje panike i nereda. Preventivno da ne bi ponovila krivično djelo određeno joj je zadržavanje do 72 sata. Đikanović je nakon hapšenja dala otkaz na mjesto glavne urednice.

Puštanje novinarke iz zatvora tražili su Društvo profesionalnih novinara Crne Gore, Udruženje novinara Crne Gore, Sindikat medija, Centar za istraživačko novinarstvo… Uprkos objavljivanju lažne vijesti, hapšenje  novinara ne može biti opravdano, naveli su na svom Tviter nalogu Reporteri bez granica, a portparolka Evropske komisije Ana Pisonero-Hernandez saopštila je da je Evopska komisija upoznata sa slučajem hapšenja Đikanović i prati ga.

Sudija za istragu podgoričkog Osnovnog suda Miladin Pejović ukinuo je 6. januara pritvor Đikanović. Obrazložio je da ne postoje posebne okolnosti koje ukazuju da će osumnjićena ponoviti krivično djelo.

,,Tokom nepotrebnog hapšenja koleginice i treniranja strogoće nad novinarima, policija je ponovo dovela u pitanje novinarsku obavezu na zaštitu izvora time što je oduzela telefon i kompjuter koleginici. Njeno pravo da ne oda izvore, garantovano i Zakonom o medijima, povređeno je”, ističe u izjavi za Monitor Mila Radulović, predsjednica Društva profesionalnih novinara.

Ta priča prerasta jedan slučaj. Zaštita izvora informacija predstavlja osnovni uslov za rad novinara i slobodu medija. Pravo novinara da ne otkrije svoje izvore dio je prava na slobodu izražavanja u skladu sa članom 10 Konvencije, navodi se u obrazloženju Ministarstva kulture koje priprema novi Zakon o medijima.

Ne dešava se ništa slučajno. U  novom zakonu predviđen je izuzetak od dosadašnjeg pravila, koji glasi da je novinar dužan da otkrije izvor informacija kada je to neophodno radi zaštite interesa nacionalne i javne bezbjednosti, teritorijalne cjelovitosti, zaštite zdravlja i otkrivanja krivičnih djela zaprijećenih kaznom od pet godina godina ili više.  Kako je kod nas nacionalna bezbjednost veoma širok i proizvoljan pojam, novinari bi kada se ovaj zakon usvoji mogli da dođu pod još jači pritisak revnosnih tužilaca.

S druge strane odgovornost novinara i urednika mora biti sve veća u poplavi lažnih informacija koje sve češće plasiraju različiti centri moći. Uz sve to ide i tabloizacija medija čije najgore primjere imamo priliku da pratimo ove nedjelje u srpskim tabloidima koji na naslovnoj strani prenose ispovjest pedofila o tome koliko je puta silovao svoju žrtvu.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara 2020. godine
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo