Povežite se sa nama

INTERVJU

Socijaldemokrata koji je DPS-u rekao – NE!

Objavljeno prije

na

Potpisivanjem postizborne koalicije sa opozicionim strankama, odbornik SDP-a Veselin Radenović našao se u centru pažnje crnogorske javnosti i postao meta oštrih kritika svoje i Demokratske partije socijalista. Socijaldemokratska partija najavila je da će ga isključiti iz svojih redova, a odbornici koalicije „Bolja Andrijevica” izabrali su Radenovića za predsjednika Skupštine opštine. Radenović je rođen u Andrijevici. Diplomirani je inženjer organizacije rada. Radio je u beogradskom Minelu, potom u beranskoj Izgradnji i Šumarstvu. U politiku se aktivnije uključio 1997. godine. Te godine bio je jedan od dvanaestorice osnivača Demokratske partije socijalista u Andrijevici, koju je pet godina kasnije napustio. – DPS sam napustio 2002. godine zbog arogantnog ponašanja ljudi iz te stranke. Nije tačno da su me, kao što se ovih dana navodi u nekim medijima, istjerali iz DPS-a, nego sam ga napustio i o tome poslao poruku faksom. Iste godine osnovao sam Socijaldemokratsku partiju u Andrijevici, objašnjava Radenović.

MONITOR: Šta je bio Vaš glavni motiv da se nakon majskih izbora odlučite na formiranje koalicije sa opozicionim prosrpskim strankama u Andrijevici, odnosno koalicijom Bolja Andrijevica?
RADENOVIĆ: Dogovor sa Koalicijom „Bolja Crna Gora” nijesam napravio zato što u lokalnom DPS-u Andrijevica nije postojala radna grupa, kako oni sami sebe nazivaju, već je to bila neradna grupa. Prošla su vremena kada se manje radilo, a dobijalo više.

MONITOR: Šta konkretno zamjerate DPS-u u Andrijevici kad kažete da su Vas iz te partije ponižavali i ignorisali i da su oni krivi što nije postignuta koalicija između DPS-a i SDP-a?
RADENOVIĆ: Ponašali su se kao da mi socijaldemokrate ne postojimo. Njihove glasove sabirali su sa našima i raspolagali kao sa svojima. U predizbornoj kampanji ulagali su maksimum da dokažu da ne postojimo kao politički subjekat u Andrijevici.

MONITOR: Da li ste pokušavali da se dogovorite sa DPS-om?
RADENOVIĆ: Na dan izbora, poslije konačnih izbornih rezultata čovjek iz DPS-a u proširenom sastavu Opštinske izborne komisije
fizički me napao zbog izbornog rezultata. I poslije svega toga htio sam da se dogovorimo, ali sa njima u Andrijevici to ne ide, jer su im lični interesi koje prepoznaju u vlasti nedodirljivi. Oni su htjeli sve ili ništa, apsolutnu vlast i da nijedan ustupak ne učine socijaldemokratama kao koalicinom partneru. To se sa lakoćom može prepoznati iz izjava u medijima koje daju ovih dana.

MONITOR: Da li su opozicione stranke očekivale od Vas da poslije izbora sa njima potpišete koalicioni sporazum?
RADENOVIĆ: Pretpostavljam da jesu, a u kom procentu ne znam.

MONITOR: Centrala SDP-a je osudila taj Vaš potez i prijete Vam isključenjem iz stranke. Ukoliko to vrh partije uradi kako će se to odraziti na koaliciju i Vašu novu funkciju predsjednika Skupštine opštine?
RADENOVIĆ: Što se tiče isključenja iz stranke i osude iz centrale mogu reći da ja to doživljam kao jednu opštu formu. Ja sam sa njima ne samo u istoj stranci nego sam veliki prijatelj sa većinom članova Glavnog odbora SDP-a. Nijesam uradio ništa loše i ne pada mi na pamet da podnesem ostavku. Smatram da sam ovim što sam učinio napravio demokratski iskorak i u interesu građana i u interesu SDP-a. Predstavnik jedne stranke mora imati toliko samostalnosti da se opredjeljuje za interese građana i partije koju predstavlja, a ne da mu se ‘odozgo’ nameću rješenja i koalicija, a ko uopšte nije upoznat sa stanjem u opštini.

MONITOR: Može li Vam Vaša stranka oduzeti odbornički mandat?
RADENOVIĆ: Kao nosilac izborne liste SDP-a ja sam jedini i isključivi vlasnik odborničkog mandata i mojom eventualnom smjenom stranka neće postići nikakav efekat.

MONITOR: U medijima je objavljeno da ste uoči sjednice Skupštine opštine isključili mobilni telefon tako da sa Vama nije mogao da uspostavi kontakt potpredsjednik SDP-a Ivan Brajović. Kako biste reagovali da je Brajović uspio da Vas čuje i saopšti Vam da ne stupate u koaliciju sa opozicionim partijama?
RADENOVIĆ: Rekao bih mu da ja ne mogu da formiram koaliciju sa DPS-om i da je bilo što je bilo – sklopio sam sporazum sa opozicijom.

MONITOR: Zašto je u SDP-u, ako je to tačno, ocijenjen nerazumnim Vaš zahtjev da budete direktor lokalne Elektrodistribucije?
RADENOVIĆ: Onaj ko je to rekao neupućen je u to o čemu priča.

MONITOR: Pored ostalih, kritikovao Vas je i Vaš partijski kolega iz Plava Džavid Šabović, iako je tamo već četiri godine SDP bio na vlasti sa SNP-om. Kako to komentarišete?
RADENOVIĆ: Povodom koalicije u Plavu SDP – SNP mogu reći da ponekad pojedinci misle da je njima sve dozvoljeno, a drugima nije dopušteno ništa da urade samoinicijativno.

MONITOR: Da li se do sada vrh stranke miješao u rad opštinskih odbora SDP-a?
RADENOVIĆ: Postojali su vidovi saradnje na svim nivoima, ali završnu riječ u većini slučajeva imao je opštinski odbor.

MONITOR: Izjavili ste da Vi sa porodicom činite 90 odsto socijaldemokrata u Andrijevici. Koliko danas SDP ima članova i pristalica u Andrijevici?
RADENOVIĆ: Na lokalnim izborima 10. septembra 2006. godine SDP je imao 229 glasova. Od toga su moja porodica i lični prijatelji činili 90 odsto glasova. Na izborima 23. maja ove godine imao sam 129 glasova. Dakle, stotinu manje, iako su u kampanju bila uključena još četvorica „jakih aktivista SDP-a”. Oni su mi, uglavnom, umanjili glasove.

MONITOR: „Pobjeda” je prije nekoliko dana u jednom karikaturalnom tekstu objavila da ste za sklapanje koalicije sa opozicijom dobili 20 hiljada eura gotovine i stan u Podgorici. Je li to tačno?
RADENOVIĆ: Notorna je laž da sam od koalicije Bolja Andrijevica dobio 20.000 eura i stan. Od toga nema ništa i Pobjeda će zbog tih neistina biti tužena. I Koalicija Bolja Andrijevica s indignacijom je odbacila sve navode iz Pobjedinog teksta, uz poruku da se neistinama ne može promijeniti stvarnost.

MONITOR: Da li ste i od koga dobili podršku poslije ovih serijskih napada na Vas, da li Vas je iko podržao iz Vaše partije?
RADENOVIĆ: Podrška mi je stizala sa svih strana – od rođaka, prijatelja, poznanika, a i od nepoznatih.

MONITOR: Kako na sve ovo gledaju u opozicionim partijama sa kojima ste sada u savezu?
RADENOVIĆ: Smatram da su mi naklonjeni.

MONITOR: Šta mislite koliki će biti Vaš uticaj u kreiranju političkih prilika u Andrijevici?
RADENOVIĆ: Smatram da ću dati značajan doprinos u pogledu idejnih razvojnih projekata kao i u njihovoj realizaciji u opštinskoj vlasti.

MONITOR: Kakva je sada politička situacija u Andrijevici, da li ima tenzija, DPS-u izgleda odgovara da se prosrpski blok stranaka drži na distanci…
RADENOVIĆ: Prošla su vremena ubiranja političkih poena na podjeli Crnogorci – Srbi. To što smo to jesmo i nikada nećemo biti jedni protiv drugih. Treba se okrenuti razvojnim projektima, približno jednako za sve regione Crne Gore. Vrijeme će pokazati da sve što sam uradio uradio sam u interesu građana.

Autogol

MONITOR: Predsjedništvo SDP-a odlučilo je u srijedu veče da Vas izbriše iz evidencije članstva SDP-a zbog , kako je saopšteno, grubog kršenja Statuta partije. Šta kažete na to?
RADENOVIĆ: Tridesetog juna u osam sati dobio sam telegram od rukovodstva stranke da istog dana dođem u Podgoricu i u 18 sati podnesem izvještaj povodom sklapanja koalicije. Odgovorio sam faksom da za tako kratko vrijeme nijesam u mogućnosti da napišem izvještaj o tako značajnom događaju i da istog dana budem u Podgorici. Povodom odluke o brisanju iz članstva mogu reći da smo igrali utkamicu u kojoj sam ja igrao naprijed, a oni u odbrani. Odbrambeni igrači dali su sami sebi gol. Ja nijesam uticao na taj njihov rezultat. Sami su sebe porazili.

Sto jedanaest zdravica

MONITOR: Lider SDP-a Ranko Krivokapić kritikovao Vas je da ste zloupotrijebili volju građana.
RADENOVIĆ: Problem je kod gospodina Krivokapića u tome što ja živim u Andrijevici, a ne on. „Volja građana je srce demokratije”, poručuje Krivokapić. A kad je tako, obavještavam ga da je od 129 onih koji su nam dali glasove na posljednjim izborima njih 111 reklo da je po njihovoj volji to što sam uradio. To su dokazali i time što su mi kući donijeli 111 zdravica!

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo