OKO NAS
SOCIJALNI KARTON CRNE GORE: Siromašni siromaše, bogati se bogate

Istraživanje Monstata potvrdilo da je Crna Gora i dalje zemlja gladi – siromaštvo je prijetnja svakom trećem djetetu, s istim rizikom se suočava svaki peti građanin, a više od dvije trećine građana mogu samo da sanjaju o sedmici godišnjeg odmora van kuće. S druge strane, političari, biznismeni i ostala buržoazija uvećavaju svoje bogatstvo
,,Ovi što su bogati svaki dan su bogatiji, a ovi što su siromašni svaki dan su siromašniji”, uspostavi dijagnozu Podgoričanin u anketi TV Vijesti o ove sedmice objavljenom istraživanju Monstata o dohotku i uslovima života.
Istraživanje nam je tradicionalno donijelo poražavajuće podatke. U riziku od siromaštva živi skoro svako treće dijete – 28,4 odsto djece, a svaki peti građanin Crne Gore, 20,3 odsto, nosi se svakodnevno sa tim rizikom. Najgore je na sjeveru države, gdje je taj procenat 37,6 odsto, što je drastično gore od centralnog regiona, gdje je taj procenat 14,8 odsto, a u primorskom 9,8 odsto, navedeno je u istraživanju o dohotku i uslovima života (EU-SILC) za 2022. godinu, koji je objavila Uprava za statistiku Monstat.
Podaci dalje otkrivaju da 63,9 odsto stanovnika živi u domaćinstvima koja ne mogu priuštiti ni sedam dana godišnjeg odmora van kuće, dok 13,9 odsto ne može priuštiti odgovarajuće zagrijavanje stana ili kuće.
,,Mogućnost spajanja ‘kraja sa krajem’, kao indikator subjektivnog siromaštva pokazuje da u 2022. godini 22,7 odsto građana živi u domaćinstvima koja uz mnogo poteškoća spajaju ‘kraj sa krajem’, dok je 0,6 odsto izjavilo da veoma jednostavno spajaju ‘kraj sa krajem’”, navodi Monstat.
Statistika kaže da manje od jedan odsto stanovništva lagodno mogu od plate do sljedeće plate redovno plaćati sve obaveze. Ista ta statistika govori i da se procenat građana koji su u riziku od siromaštva odnosi na članove domaćinstva čiji su prihodi ispod praga siromaštva koji je, kako je navedeno, za jednočlano domaćinstvo godišnje iznosio 2.576 eura (mjesečno 214,67 eura), dok je za domaćinstvo sa dvije odrasle osobe i dvoje djece mlađe od 14 godina iznosio 5.409 eura godišnje ili 450,75 eura mjesečno. E sad vi zamislite bračni par sa dvoje djece kako preživljavaju ako preskoče prag siromaštva i imaju mjesečno 500, u odnosu na prag od 450 eura mjesečno.
Prema računici Monstata kada bi se iz dohotka domaćinstava izuzeli prihodi od socijalne pomoći, stopa siromaštva bi iznosila 26,3 odsto. To pokazuje da socijalna davanja djelimično utiču na smanjenje ovog rizika. Da je to baš djelimično, ukazala je Marina Medojević iz Banke hrane koja se zapitala kako je prag rizika od siromaštva za jednu osobu mjesečno 214 eura, dok socijalna pomoć za jednog čovjeka iznosi 85 eura.
Da nije sve tako crno, građanstvo je u stilu najboljih dana DPS ministara, ohrabrio ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. Iako je stopa rizika od siromaštva u 2022. godini nikada manja u Crnoj Gori moramo uložiti dodatne napore kako bi smanjili procenat onih građana Crne Gore koji su u zoni rizika, poručio je ministar Đurović. Ministar je kazao i da hrabri podatak da je u odnosu na 2020. i 2021. godinu značajno smanjen broj onih koji spajaju ,,kraj sa krajem” – ,,Vjerujemo da će se i u narednom periodu fokus staviti na zaštitu standarda građana”, zaključio je Đurović.
Kako su štitili standard građana govore gore navedeni podaci. Statistički, stopa rizika od siromaštva je 2022. u odnosu na 2021. smanjena za manje od jednog procenta. Stopa rizika od siromaštva u 2021. godini je iznosila 21,2 odsto, 2020 – 22,6, a 2019 – 24,5 odsto.
Ministar i njegove kolege nemaju što da se brinu, prosječna ministarska plata iznosi 1.900 eura i preko četiri puta je veća od minimalne zarade u državi. Prosječna poslanička plata je 1.750 eura. Partijski i ostali drugovi, braća i sestre zaposleni po dubini, mogu po državnim preduzećima mjesečno da namaknu i veće cifre.
A mnogima ministrima, poslanicima i državnim funkcionerima plata dođe kao džeparac. O tome govori i podatak da je broj službenih automobila isti kao i u vrijeme njima omraženog DPS-a, i po podacima MUP-a, početkom ove godine iznosio je 4.525.
Ministar Đurović, koji građane hrabri da se strpe, je vlasnik kompanije Cerovo koja je tokom protekle godina imala prihod 28,69 miliona, a profit od 1,24 miliona eura. Za građevinske kompanije je svakako bolje, jer su najveće od njih prošle godine generisale 488,6 miliona eura prihoda. Kompanije su prošle godine ostvarile profit od 44,36 miliona eura što predstavlja rast od 2,2 miliona u odnosu na 42,1 miliona koliko su bile u plusu na kraju 2021, pokazala je analiza portala Bankar.me. Na vrhu profitabilne liste je aktuelnoj Vladi mrski Bemax s prihodom od 95,28 miliona i profitom od 9,21 miliona, slijedi KIPS – prihod 76,92 miliona, a profit 9,55 miliona…
Još je bolje trgovačkim lancima. Oni su, uz ćutanje Vlade, iskoristili krizu pa su cijene podigli na nivo bogatijih evropskih zemalja. Ta taktika je doprinijela osiromašenju građana i podizanju njihovog bogatstva. Tako je ukupan profit pet najvećih trgovačkih lanaca u Crnoj Gori – Volija, Hard diskounta Laković, Franca marketa, Domaće trgovine i Merkatora-CG na kraju prošle godine iznosio 19,43 miliona eura, što je čak 47,42 odsto više u poređenju sa predkriznom 2019. Prihodi u prošloj godini iznosili su 846,8 miliona i u odnosu na 2019. godinu su porasli za četvrtinu – gotovo 170 miliona eura.
Najveći profit od 11,61 milion imao je Voli, a profit je 6,74 miliona veći nego 2019. godine. Hard diskount Laković imao je prošle godine dobit od 5,6 miliona, što je 700 hiljada više nego u 2019.
Taktikom trgovačkih lanaca, uz blagoslov Vlade, povećanje plata iz januara 2022. kada je minimalna zarada povećana sa 222 eura na 450, dok je prosječna plata sa 530 porasla na 670 eura, je anulirano.
Ojačali smo one koji najviše imaju, upozorio je Srđan Perić iz Preokreta. On je izjavio da se pasivnošću Vlade došlo do toga da jedna dobra mjera kao što je povećanje minimalne zarade rezultira povećanjem profita najbogatijih, a da sva povećanja plata bivaju neutralisana povećanjem cijena.
U Vladi se jedino čuje glas ministra finansija Aleksandra Damjanovića koji je više puta saopštio da bi trebalo razbiti monopol trgovinskih lanaca kako bi došlo do smanjenja cijena namirnica. Umjesto razbijanja monopola imamo novu marketinšku političko-trgavačku akciju Stop inflalaciji 2.
Da ovako raspodjela ne ide, svjesni su mnogi. Početkom ove sedmice u Pošti je počeo generalni štrajk. Zaposleni traže povećanje plate od 30 odsto. ,,Dovoljno je pogledati koliko košta iznajmljivanje stanova. Pristojan stan u kojem može živjeti četvoročlana porodica teško da se može naći za manje od 600 do 700 evra. Potrošačka korpa prelazi 1.000 evra, a mi radimo za 545 eura”, upozorio je predstavnik Sindikata Stefan Savić.
Školska godina je počela štrajkom upozorenja prosvjetnih radnika. ,,Prvo je pitanje plata, iako smo ih značajno uvećali prošle zime za 20 odsto, na današnji dan prosječna plata u prosvjeti u Crnoj Gori iznosi 830 eura, što je za tridesetak eura veća u odnosu na prosječnu platu na nivou države. Ta plata nije dovoljna da bi prosvjetni radnik bio zadovoljan i motivisan”, izjavio je predsjednik Sindikata posvjete Radomir Božović
Zbog umanjenja plata štrajk najavljuju i izabrani ljekari.
Nova Vlada, ako se formira, treba da sprovede novi paket povećanja plata kroz program Evropa sad 2. Za razliku od prvog programa, po ovom će u duhu vremena, oni koji imaju dobiti još više. Po kalkulatoru koji je predstavljen na internet stranici partije Evropa sad oni koji sada imaju minimalnu platu od 450 eura primiće 700 što je povećanje od 250 eura, a poslanici čija je prosječna plata 1.700 eura dobiće po ovom programu povećanje od preko 400 eura i njihova prosječna plata će biti preko 2.100 eura.
Pohlepa i štrajk
Nedavno je objavljena Blumbergova lista najbogatijih ljudi na svetu, a na prvom mestu je Ilon Mask, direktor Tesle i vlasnik društvene mreže X. Njegovo bogatstvo se za godinu dana uvećalo za nevjerovatnih 95 milijardi dolara, a procenjuje se na 232 milijarde dolara.
U isto vrijeme u Detroitu traje štrajk radnika u autoindustriji. Njima se obratio američki senator Berni Sanders, koji je izjavio da se ,,ljudima smučila ekonomija u kojoj se bogati beskrajno bogate dok radničke porodice jedva sastavljaju kraj s krajem i mnogi završavaju na ulici”.
Sanders je iznio podatke da je direktor General Motorsa Maryi Barri prošle godine zaradio preko 29 miliona dolara, direktor Stellantisa Carlos Tavares tokom 2022. prihodovao je preko 25 miliona dolara, dok je direktor Forda Jim Farley prošle godine primio 21 milion dolara. On je uputio pitanje direktorima milionerima: ,,Imaš li ikakvu predstavu o tome kako izgleda preživljavanje tvojih radnika koji rade za 17 dolara na sat, što je prosečna početna plata radnika u auto-industriji? Kako izdržavati porodicu i plaćati račune uz zaradu od 20 dolara na sat?”
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
OKO NAS
ZAOKRUŽIVANJE SKIJAŠKOG KOMPLEKSA BJELASICE: Betonizacija Jelovice

Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada
Da li planini Jelovici kod Berana, kuda prolazi novi regionalni put koji će ovaj grad spojiti sa Kolašinom i skijalištem Jezerine, prijeti takozvana betonizacija? Ono što se može vidjeti i čuti kada se posjeti ova planina i razgovara sa ljudima koji tamo već imaju privatne posjede i ugostiteljske objekte, govori u prilog tome da hoće.
Jedan od urbanističko građevinskih inspektora kojeg smo sreli na terenu, pribojava se takvog ishoda ali kaže da su mu ruke vezane. „Jedino što mogu da uradim je to da zaustavim gradnju ako nisu izdate dozvole, ili nije završen proces dobijanja dozvola za gradnju, što i činimo. Ono na šta treba upozoriti i apelovati je da lokalne uprave kojima pripada ova planina, a to su Berane u Andrijevica, ne izdaju tako olako dozvole, jer postoje mnoge stvari koje prije toga na Jelovici treba da se riješe“, kaže nam inspektor.
On naglašava da to nije slučaj samo sa Jelovicom, već sa svim planinama u ovom regionu, čak i na Prokletijama koju stranci prepoznaju kao najveći planinski ljetnji potencijal Crne Gore. „Sve je to lijepo, i hoteli i restorani. Ali previše betona na planinama, to nije ono što traže strani turisti kojih je proteklog ljeta bilo više nego ikada“, smatra naš sagoovrnik. .
Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada. To su Monitoru potvrdili neki od vlasnika zemlje ili ugostiteljskih objekata, hotela ili restorana.
„Cijena ara trenutno se kreće od najniže šest do 12 hiljada eura. Dobar dio zemljišta je već prodat, a većinu do sada prodatog zemljišta kupili su građani Podgorice koji bi ovdje gradili ili već grade vikendice“, priča jedan od ugostitelja. U prošloj godini cijena ara se kretala oko hiljadu eura, a samo nekoliko godina ranije, jedan ar mogao se kupiti za trista do četiristo eura.
Sagovornik Monitora objašnjava da je skok cijene zemljišta primjetan od kada se najavljuje završetak puta i puštanje u funkciju tunela Klisura, koji je od Jelovice udaljen manje od tri kilometra.„Onda imate još svega 2,8 kilometara dug tunel, iz kojeg izlazite na skijalište Jezerine. Pošto je sa te tamo strane tunela, na teritoriji opštine Kolašin, odavno sve rasprodato, Podgoričani su počeli da kupuju zemljište na Jelovici, čija se valorizacija tek sada očekuje.“
Monitor je već pisao o tome da su cijene zemljišta na planini Jelovici počele vrtoglavo da rastu početkom ove godine. Tako su bivši ruski vlasnici pred sam kraj 2019. godine, crnogorskoj kompaniji „Osmanagić“ prodali i hotel „Jelovica“ i više od četiri hektara zemljišta oko tog hotela za svega 158 hiljada eura. Trenutno po najnižoj cijeni od šest hiljada, samo zemljište sada vrijedi 2,4 miliona, a po najvećoj cijeni od 12 hiljada, zemljište bez objekta hotela vrijedi blizu pet miliona eura.
Uporedo sa skokom cijena, ove jeseni je, kako smo mogli saznati, počela intenzivnija gradnja vikendica na obroncima planine.
Jelovica je planina koja je dio masiva Bjelasice. Sa druge strane, prema Kolašinu, već su nikli veliki skijaški kapaciteti. U planu je da se sa vrha Bjelasice žičara i gondola spuste i do Jelovice, i da se ova planina učini dijelom velikog skijaškog kompleksa, sa većim brojem skijaških staza i uspinjača. Sagovornici Monitora koje smo zatekli na Jelovici očekuju da će cijene i dalje da rastu kada počne bolja valorizacija ove planine.
Naime, osim starog hotela koji je kupila kompanija Osmanagić i koji nije u funkciji, na Jelovici trenutno ima samo još jedan ranije izgrađeni hotel, u kojem su smješteni radnici preduzeća Euroasfalt koji rade na dionici puta prema Kolašinu od ulaza u planinu Jelovicu zaključno sa izgradnjom tunela, koji je u svemu i najozbiljniji posao.
Dionicu puta od Berana do mjesnog centra Lubnice, odnosno do ulaza u Jelovicu, ranije je izgradila kompanija „Bemaks“. Ta dionica započeta je 2013. godine, i država je finansirala izgradnju, dok je „Bemaks“, odnosno firma „Hidroenergija Montenegro“ čiji je „Bemaks“ bio u tom trenutku većinski vlasnik, za svoje potrebe kroz trup puta na pojedinim djelovima ugrađivala cijevi za male hidroelektrane.
Prethodna Vlada je kao kranji rok za završetak puta preko Jelovice dala novembar. Novembar je na isteku, a otvaranje u puštanje u saobraćaj tunela, nije još na vidiku. Mada su radovi, kako se može saznati, pri kraju, niko od radnika Euroasfalta koje smo zatekli na Jelovici, nije mogao da kaže kada će put biti zvanično završen i otvoren za saobraćaj.
Bivša Vlada je zaprijetila da bi u slučaju eventualnog prolongiranja otvaranja puta, nakon novembra, neko morao da snosi posljedice. U ovom trenutku niko ne zna kako će se postaviti nova, 44. Vlada po ovom pitanju i problemu.
Tek i kada put bude završen, slijede ozbiljna pitanja kada se radi o budućem razvoju ili betonizaciji Jelovice. Jedno od prioritetnih je pitanje nepostojeće insfrastrukture. Koliko će biti septičkih jama na planini dok ne počnu ozbiljnije kontrole? A sve to na nadmorskim visinama sa kojih se podzemne vode slivaju prema izvorištu gradskog vodovoda koji ispod Lubnica, sa Merića vrela, ide za Berane. Navodno će vlasti svima postaviti uslov da ugrade takozvane bio prečišćivače. I da se svi nadamo da će sadašnji i budući, mali i veliki investitorioni to poslušati i uraditi.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
Izdvojeno
BEZ RJEŠENJA ZA ODLAGANJE ŽIVOTINJSKOG OTPADA: Kako se ko snađe

Nema usaglašenih preciznih podataka koliko se otpada životinjskog porijekla sakupi i odloži u opštinama na sjeveru Crne Gore. Nije rijetkost da ta vrsta nusproizvoda završava na divljim deponijama, vodotocima, u kontejnerima…Ostatak se, tvrde u lokalnim komunalnim preduzećima, sakuplja i odlaže u skladu sa trenutnim mogućnostima
Klasifikacija i postupanje sa životinjskim otpadom uređeno je zakonodavstvom Evropske unije (EU) i transponovano u naše zakonodavstvo, kroz pregovaračko poglavlje 12 (Bezbjednost hrane, veterina i fitosanitarna politika). Međutim, nusproizvodi životinjskog porijekla se ne odlažu u potpunosti u skladu sa Zakonom o veterinarstvu, kontastovano je u više zvaničnih dokumenata.
Prema propisima, koji su usaglašeni sa EU legislativom, postoji više mogućnosti za zbrinjavanje nusproizvoda životinjskog porijekla. Jedan je zakopavanje u zemlju prema pravilima koja obezbjeđuju neškodljivo uklanjanje. To se uglavnom, kako tvrde u komunalnim preduzećima, radi na gradskim deponijama, s obzirom da ni jedna opština nema, takozvano, stočno groblje.
Sistem sakupljanja i odlaganja životinjskog otpada za sada organizuju lokalne uprave. Iz objekata u kojima nastaju proizvodi životinjskog porijekla, imaju sklopljene ugovore sa lokalnim komunalnim preduzećima, kojima plaćaju usluge odvoza i uništavanja, odnosno zbrinjavanja, piše u aktuelnom petogodišnjem Akcionom planu, koji se odnosi na tu oblast. “Veliki objekti za klanje i rasijecanje mesa imaju infrastrukturu za odvajanje ostataka životinja po kategorijama. Međutim, zbog toga što za sada ne postoje objekti za preradu ili uništavanje, predaju se lokalnim komunalnim službama zbirno, one ih preuzimaju tako skladištene, odvoze i zbrinjavaju na deponijama. To značajno umanjuje motivisanost da odvajaju nusproizvode po kategorijama”, konstatovano je u tom dokumentu.
Kroz MIDAS projekat Svjetske Banke realizovane su dvije studije izvodljivosti u okviru kojih su rađene i procjene količina nusproizvoda. Te dvije procjene dale su različite rezultate. Prema prvoj studiji, ta količina iznosi između 18 – 21.000 tona/godišnje, a prema drugoj oko 6.000 tona/godišnje. “Teško je izvršiti procijenu količina nusproizvoda koji nastaju u Crnoj Gori, obzirom da još uvijek nema razdvajanja kategorija u svim objektima, nema precizne evidencije o uginuću životinja na gazdinstvima. Lokalne komunalne službe ne vode evidenciju o uginulim životinjama koje zbrinu, još uvijek postoji tradicija klanja na gazdinstvima za sopstvene potrebe…” piše u aktuelnom Planu.
U skladu sa Zakonom o veterinarstvu, držaoci životinja dužni su da prijave uginuće životinje i da se pridržavaju uputstava u vezi sa odlaganjem leševa, kao i da o uginuću obavijeste veterinarsku ambulantu ili službenog veterinara. To, nažalost, kako kažu u više komunalnih preduzeća sa sjevera, nije odomaćena praksa na selima.
Umjesto postupanja po propisima, djelovi leševa životinja, najčešće, iznutrica i koža, odnosno, vuna, završavaju u vodotocima, divljim deponijama, pored ili u kontejnerima… Najveće problemi sa upravljanjem nusproizvodima, uočeni su u određenim kriznim situacijama, kao što je bilo 2016. godine, kada je, zbog zaraznih bolesti životinja, svaka lokalna uprava pokazala nedostate kapaciteta za adekvatu rekaciju. Problem je potvrđen i dvije godine kasnije kada je najveća mesna industrija u Crnoj Gori izgorela u požaru, što je za posljedicu imalo 2.000 tona nusproizvoda od zaliha mesa koje je bilo na lageru.
Najnoviji incident objelodanjen je u Bijelom Polju, kada je, minulog mjeseca, ustanovljeno da tamošnje komunalno preduzeće nema dozvolu za odlaganje životinjskog otpada na privremenoj deponiji na granici sa Srbijom. Uprkos tome, godinama to čine i naplaćuje tu uslugu prerađivačima mesa sa teritorije svoje opštine.
Izvršni direktor preduzeće Komunalno Lim Muradif Grbović, nelegalno odlaganje životinjskog otpavdao je “brigom po zdravlje građana”. Objasnio je i da je od lokalne uprave nedavno tražio ”privremeno rješenje” za odlaganje nus proizvoda iz mesne industrije na deponiju u mjestu Dobrakovo. “Sve do trenutka dok se odobrenje od nadležnog organa ne dobije, vršimo usluge odvoženja, s obzirom na to da bi ovaj problem (životinjski otpad) izazvao katastrofalne posljedice po zdravlje i bezbjednost građana ove opštine, ukoliko bi smo prestali sa pružanjem usluga te vrste”, kazao je Grbović novinarima.
Neuređena deponija u Dobrakovu nalazi se kraj magistralnog puta, na oko četrnaest kilometara od Bijelog Polja, između dva granična prelaza. Iz NVO Euromost tvrde da se ta deponija koristi nekontrolisano, a da pojedini zaposleni u preduzeću Komunalno Lim naplaćuju usluge odlaganja, ali da ih ne prijavljuju preduzeću. Povodom nezakonitog korišćenja lokacije za odlaganje životinjskog otpada Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u tom gradu formiralo je predmet, koji je u fazi izviđaja.
Mještani kolašinskih sela više puta su se obraćali i novinarima i Komunalnoj policiji tvrdeći da Plašnicom, pritokom Tare, pliva svakojaki otpad, a najviše ostaci od životinja zaklanih za zimnicu. Stanje je slično i u Svinjači, al ii manjim vodotocima po selima i uz puteve. Vlasnica privatnog privremenog prihvatilišta za napuštene životnje Danijela Vuksanović kaže da je stanje naročito pogoršava kad počene klanje jagnjadi, svinja i teladi. “Na fotografijama, koje sam pravila godinama mogu se vidjeti sve vrste otpada. Od plastičnih kesa napunjenih garderobom i obućom, preko djelova namještaja i posuđa, pa sve do koža, iznutrica i ostalih djelova životinja. Pri poplavama voda izbacuje otpad na obližnja imanja, koja poslije toga podsjećaju na deponije”, objašnjava ona.
Slićne tvrdnje mogu se čuti i od ekoloških aktivista u ostalim opštinama sa sjevera. U Plužinama najveće neuređeno odlagalište je Pilana u Breznima gdje se odlaže biootpad. Na teritoriji te opštine, prema zvaničnim podacima evidentirano je 12 neuređenih odlagališta gdje se deponuje komunalni, građevinski, životinjski i biootpad.
Nevladina organizacija Ecopatriotizam saopštila je, početkom ove godine da su u blizini rijeke Bistrice u Nikšiću naišli na veliki broj životinjskih ostataka koji sa ostalim vrstama otpada zagađuju životnu sredinu i stvaraju uslove za širenje zaraze.
Postrojenje za za tretman nusproizvoda životinjskog porijekla koji nijesu za ljudsku upotrebu, u sklopu regionalne deponije Čelinska kosa, u Bijelom Polju trebalo je, prema pređašnjim planovima, da bude izgrađeno do ove godine. Međutim, još traju priprema za početak realizacije tog projekta. Postrojenje je planirano je za 10.000 tona životinjskog otpada, a projekt je vrijedan osam milona eura. Obuhvatio bi i izgradnju dva sabirna centra u Nikšiću i Podgorici i nabavku neophodnih vozila, opreme i uspostavljanje sistema upravljanja. Nusproizvodi životinjskog porijekla koji nijesu za ljudsku upotrebu u budućem postrojenju, kako je planirano, biče prerađivani sterilizacijom pod pritiskom. Ta metoda postoji od 1855. godine.
I u region imaju brojne probleme sa sakupljanjem i odlaganjem životinjskog otpada. Predstavnici Evropske zelene partije (EZP) nedavno su iznijeli podatke da se samo u klanicama u Srbiji, na godišnjem nivou generiše oko 180.000 tona životinjskog otpada za koji se “ne zna gdje završava”. Ni u Bosni i Hercegovini još ne postoji sistem za tu vrstu otpada koji radi po evropskim standardima.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
DEVASTACIJA BJELOJEVIĆKE RIJEKE: Tužilaštvo da preispita ugovor Vlade i koncesionara

Zaštitnica imovinsko pravnih odnosa dostavila je ove sedmice Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju dokumentaciju o devastaciji Bjelojevićke rijeke radi ocjene da li postoje krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti. U fokusu je Aneks ugovora o koncesiji koji je prethodna Vlada, posljednje sedmice svoga mandata, potpisala sa kompanijama koje grade male hidroelektrane Bjelojevićka 1 i 2
Zaštitnica imovinsko pravnih odnosa Marija Božović dostavila je ove sedmice Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju dokumentaciju o devastaciji Bjelojevićke rijeke radi ocjene da li postoje krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti.
Ukazuje se da je devastacija nastala rekonstukcijom dionice puta Vragodo-Mojkovac i izgradnjom malih HE Bjelojevićka 2. Zaštitnica je ranije podnijela krivičnu prijavu istom tužilaštvu zbog uništavanja rijeke usljed rekonstukcije puta. U tom postupku, tokom prošle godine, Prirodno matematički fakultet utvrdio je da se u rijeci nakon radova ne nalazi više od 20 odsto riblje faune.
Monitor je nedavno pisao da je nedelju dana prije izbora nove Vlade, minula Vada sa kompanijama koje grade male hidroelektrane Bjelojevićka 1 i 2 u Mojkovcu, potpisala aneks ugovora o koncesiji. Ovim ugovorom privatnim kompanijama se na raspolaganje daju državne parcele radi realizacije dvije male HE.
Ugovor su 23. oktobra potpisali potpredsjednik Vlade za regionalni razvoj i ministar kapitalnih investicija Ervin Ibrahimović, i koncesionari dooo Čelebić, Milica Fuštić, Synergy doo i C&S Energy. Radi se o kompanijama koje su u većinskom vlasništvu Tomislava Čelebića, poslovnog partnera Mila Đukanovića.
Prethodna Vlada, kao i ona prije nje, javno su obećali da će zaustaviti gradnju malih HE i preispitati ugovore o postojećim. Umjesto toga, na kraju mandata, dobili smo ovaj ugovor.
Bjelojevićka rijeka, na kojoj je izvođač radova na malim HE bio Bemaks, koji pored njih, na istoj lokaciji, radi i regionalni put Mojkovac-Lubnice, je uveliko uništena.
,,Nameće se i pitanje u čemu se ogleda javni interes a koji potencira obrađivač informacije prema Vladi koja je usvojila zaključke, a shodno kojim su zaključeni Aneks 1 i 2 Ugovora o koncesiji za MHE Bjelojevićka 1 i 2”, navodi se u prijavi Zaštitinice.
Po mišljenju Zaštitnika, prije dostavljanja Informacije i zaključenje aneksa bilo je neophodno preispitati sve aktivnosti koncesionara, dokumentaciju i javni interes imajući u vidu da je izvođenjem radova prilikom rekonstrukcije dionice Vragodo – Mojkovac, a u sklopu čega su i rađene MHE Bjelojević 1 I 2, došlo do devastacije rječnog ekosistema, kao posljedica devastacije životne sredine, uništenja ribljeg fonda, te konstatacije u Izvještaju Komisije Agencije za zaštitu životne sredine za MHE koje se grade “ono što je vidno i zabrinjavajuće je da ne postoji izgrađena riblja staza kao i da je jednim dijelom u potpunosti blokiran vodotok kamenim agregatom.”
Zaštitica ističe da Vlada nije mogla donijeti zaključak o ovom poslu na osnovu stručnog mišljenja na koje se poziva obrađivač informacije, odnosno privatne firme. Ističe da je bilo potrebno pribaviti i mišljenje Direktorata za ribarstvo i Direktorata za vodoprivredu, kao i Uprave za vode, obaviti neophodna vještačenja i analize. Navodi da je bilo neophodno da vještaci daju svoje mišljenje o eventualnim propustima u izvođenju radova MHE i dionice Vragodo- Mojkovac i postupanja po odobrenim projektima i odobrenim tehnološkim postupcima, stepenu izvedenih radova i vrijeme koje je potrebno za radove, vrijednost izvedenih radova, propuste u poštovanju mjera zaštite životne sredine, propisane i utvrđene u postupku strateške procjene tj. utvrditi da li radovima ugrožava život i zdravlje ljudi i životne sredine. Do svega toga nije došlo već je vlada na kraju svog mandata potpisala aneks ugovor sa privatnim firmama koje i pored moratorijuma namjeravaju da nastave gradnju ovih malih HE.
,,Nije jasno u čemu se ogleda javni interes jer izostaju sveobuhvatne analize kako će rad MHE 1 i 2 poboljšati opšti standard, zaštiti životnu sredinu, analiza prihoda Budžetu i koncesionara, udio u proizvodnji električe energije i potrebe, i drugo. Ne zna se da li su MHE Bjelojevićka 1 i 2 projektovane tako da će obezbjediti ekološki prihvatljiv protok u skladu sa članom 54 ovog zakona i druge uslove propisane odredbom člana 63. Osnovano sumnjamo da su aneksi zaključeni na štetu Države”, navodi se u prijavi Zaštitnice.
Iz URE, bivšeg premijera Dritana Abazovića, su svojevremeno konstatovali da je ova rijeka potpuno devastirana zbog izgradnje mini-hidroelektrane i rekonstrukcije puta Mojkovac-Lubnice, gdje je investitor Uprava za saobraćaj, a izvođač radova Bemaks.
,,Kada smo saznali da je investitor dobio dozvolu za izgradnju MHE na Bjelojevićkoj rijeci otišli smo u Bjelojeviće da vidimo stanje u kom se nalazi rijeka i da porazgovaramo sa mještanima kako bismo vidjeli šta možemo da uradimo da bi se problem izgradnje MHE riješio. Međutim, kada smo stigli zatekli smo mutnu rijeku, posječena stabla drveća i uništen put. Bili smo šokirani stanjem u kojem se nalazi ovo mjesto”, skenirali su stanje u pokretu URA.
Sve se promijenilo kasnije kada je URA preuzela državnu brigu o ovim pitanjima. Mještani su protestovali i cijelo vrijeme iskazivali ogorčenje što se problem ne rješava. Vlada je umjesto rješenja potpisala ugovor sa kompanijama, koji im daje realne osnove za nastavak gradnje.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
-
DRUŠTVO4 sedmice
UNIVERZITET CG-FAKULTET LIKOVNIH UMJETNOSTI TUŽENI ZA MOBING: Kazna zbog iznošenja mišljenja
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
Izdvojeno4 sedmice
MONITOROVA ANKETA: Test tek slijedi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
FOKUS4 sedmice
PROGRAM NOVE VLADE: Nepročitana bajka
-
FOKUS7 dana
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ ANDRIJE MANDIĆA: Pragmatični vojvoda