Povežite se sa nama

FOKUS

TRANZICIJA POLICIJE: Povratak kursadžija

Objavljeno prije

na

Vlada je zimus sistematizovala 2.500 hiljade novih radnih mjesta u MUP-u i UP. Ministar Adžić sada kaže da policiji nedostaje još 1.600 službenika (da li je 900 već zapošljeno, ne zna se). Na istragu o lažnim diplomama u UP i MUP-u stavljena je oznaka tajnosti. Policajci protestuju na ulici

 

Svečanost povodom Dana unutrašnjih poslova upriličena je na centralnom podgoričkom trgu, kako dolikuje organizatorima – premijeru Dritanu Abazoviću i ministru MUP-a Filipu Adžiću – i njihovim porukama.

Ministar sile, koji pod komandom uz  MUP drži i Ministarstvo odbrane, je poručio: ”Biti službenik Ministarstva unutrašnjih poslova znači biti izvan političke, vjerske i nacionalne pripadnosti, biti vođen isključivo Ustavom i zakonima Crne Gore”. Premijer je inspiraciju potražio u istoriji. ”Ovaj datum je velika obaveza da ono što je ustanovio Petar Petrović Njegoš sprovedemo u djelo, da mirimo narod, da pokušamo da damo doprinos za ono što je najveći strateški cilj Crne Gore, a što bez vaše pomoći ne možemo da ostvarimo”, zborio je Abazović. Iskazajući želju “da pripadnici MUP-a daju presudni značaj da Crna Gora postane članica EU”.

Godinu ranije, ista manifestacija održana  je “u krugu porodice”, u policijskom kampu na Zlatici. Tada nije bilo tajnog tunela koji vodi do depoa Višeg suda, protesta nezadovoljnih policajaca, podugačkog popisa uhapšenih policijskih funkcionera – bivših i sadašnjih… Otud naglašena potreba političara da samohvalom prikriju propuste.

“Stanje u Ministarstvu unutrašnjih poslova i Upravi policije obrnuto je srazmjerno pompeznosti ceremonije koja je upriličena na Trgu nezavisnosti“, kaže za Monitor Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja koja godinama prati rad policije i način na koji se izvršna i zakonodavna vlast odnose prema njoj. „Porazno je da je tehnička vlada uspjela da i taj datum zloupotrijebi za svoju samopromociju i demagoška izlaganja o rezultatima kojih u stvarnosti nema. Pođimo samo od činjenice da u esencijalno važnim poglavljima u pregovorima za pristupanje EU, 23 i 24, nije ispunjeno oko 30 od ukupno 82 mjerila. Dakle trećina. Nosioci aktivnosti u ova dva poglavlja su Ministarstvo pravde i Ministarstvo unutrašnjih poslova.“

Naša sagovornica konstatuje da prlika koju je donijela smjena vlasti nije iskorišćena.   „Policija je bila zarobljena, sa dubokim uplivom kriminalnih klanova u njen rad, ali je umjesto sistemskih reformi, dobila promotivni cirkus. Tačno je da su problemi složeni i da će trebati mnogo vremena i truda da se oni riješe. Međutim, uspostavljanje pretpostavki da se to desi još nije započeto. Naprotiv, i ono malo što je jedva stojalo na nogama se potkopava, urušava i izvrće ruglu.“

Sa ovim konstatacijama slažu se i neki policajci. Tome smo svjedočili desetak dana prije ovonedjeljne proslave, kada je pred sjedištem MUP-a održan protest u organizaciji Nezavisnog sindikata policije Crne Gore.

“Namješteni javni oglasi na kojima se brutalno eliminišu policijski službenici sa dugogodišnjim iskustvom, a na njihova radna mjesta dovode partijski drugovi i rodbina visokih funkcionera, zapošljavanje bračnih drugova na najviše pozicije bez ikakvih oglasa i procedura, odbijanje zapošljavanje mladih ljudi koji su se na policijskoj akademiji školovali za ovaj posao samo su dio problema sa kojima smo suočeni”, navodi se u saopštenju sindikata kojim su na protest pozvani svi policajci ali i građani Crne Gore.  “Da pokušamo ne popraviti, nego spasiti policijsku organizaciju od devastacije koja joj od menadžmenta prijeti”.

Protest je donio još oštrije riječi i verbalni sukob policajaca sa ministrom Adžićem. “Ako neko želi od Crne Gore da napravi Kolumbiju u kojoj će kriminalci da rade što hoće, a da policajci okreću glavu i da ne smiju da ih zaustave, onda su na pravom putu”, kazao je predsjednik Nezavisnog sindikata Igor Rmandić. Riječ je, inače, o policajcu koji je ljetos, nakon 27 godina službe u Herceg Novom, bez najave i (prema zakonu – obavezne) saglasnosti dobio rješenje o premještaju u Bijelo Polje. Dvjesta kilometara daleko od kuće.  Njegove kolege kažu da je to kazna za Rmandićev sindikalni angažman.

A on tvrdi da  policajci neće biti prosjaci koji nakon 27 godina rada imaju platu od 540 eura, a njihove kolege iz administracije primaju minimalac. “Policajci kupuju uniformu na pijacama… Tenderi za ljetnju uniformu raspisuju se u junu, pa majicu kratkih rukava dobijemo u decembru” kazao je Rmandić zamjerajući nadležnima neodgovornost i nebrigu prema pripadnicima policije.

Ministar Adžić, koji je uz pratnju obezbjeđanja pratio protest, odgovorio je da su policajcima plate duplo veće nego ranije. Sindikalcima  je zamjerio  što slične proteste nijesu organizovali u vrijeme DPS vladavine. Onda je Rmandić Adžiću poručio kako njegove kriminalne aktivnosti u ministarskom mandatu “prelaze sve mjere dobrog ukusa”. Ministrovo obezbjeđenje je,  diskretno, spriječilo da verbalni sukob preraste u fizički obračun. V.d. direktora Uprave policije Nikola Terzić najavio postupak protiv policajca koji su ministru izašli na crtu.

Bajramspahić je konkretna. “Mandat aktuelnog ministra unutrašnjih poslova je obilježilo gaženje operativne nezavisnosti Policije – protivno Zakonu o unutrašnjim poslovima koji je garantuje. Policija je, pod pritiskom Ministarstva i uz njihovo saučesništvo, svedena na pozorište koje kreira policijske akcije u promotivne svrhe, kako bi se URA-ini lideri predstavili kao borci protiv organizovanog kriminala. Kad je neko uhapšen, zasluga je njihova, a kada neko izbjegne hapšenje, krivo je korumpirano tužilaštvo, policija, sud, DPS… samo su njima svezane ruke. Vrhunac je da ministar istupa i ispred osnovnog tužioca i predstavlja se kao neko ko vodi krivični postupak.“

Afera tunel  je pokazala da snage bezbjednosti (policija i ANB) nijesu ni približno na nivou koji priželjkujemo. I pored dramatičnog propusta koji je za posljedicu mogao imati zločin ogromnih razmjera, nadležni iz vlade i policije nastoje da sve prođe bez utvrđivanja i sankcionisanja odgovornih.

U sklopu te odbrane ministar Adžić je javnosti predočio podatak prema kome policiji, prema novoj sistemnatizaciji, nedostaje čak 1.600 policijskih službenika. „Prema onome što su preporuke naših međunarodnih partnera, samo bi na granici trebalo da imamo još 500 službenika.” Taj podatak ne treba uzeti zdravo za gotovo.

Krajem prošle godine dio NVO sektora alarmirao je javnost informacijom da Abazovićeva politika novom sistematizacijom u Upravi policije i Ministarstvu unutrašnjih poslova stvara prostor za zapošljavanje 2.500 novih ljudi. Potom su, u januaru, vladi nenaklonjeni mediji izvjestili da nije riječ o 2,5 već o tri hiljade novoplaniranih radnih mjesta. “Vlada je na sjednici održanoj prošle sedmice, mimo već postojeće sistematizacije u MUP-u, dala saglasnost za zasnivanje radnog odnosa za 57 svršenih polaznika Policijske akademije u Danilovgradu, 102 policijska službenika u Upravi policije i 83 državna službenika i namještenika u Ministarstvu unutrašnjih poslova”, izvjestila je Pobjeda svoje čitaoce.

Ostaje nepoznanica – da li su MUP i UP u tehničkom mandatu ministra Adžića već zaposlili 900 i više ljudi, samo tokom ove godine, ili je brojka od 1.600 nedostajućih službenika policije napravljena prema nekoj drugoj računici.

„Upravljanje ljudskim resursima u policiji je do krajnosti politizovano i služi za jačanje partijske baze vladajuće partije. Direktor policije Zoran Brđanin je nezakonito smijenjen, što je potvrdio Upravni sud, a vršilac dužnosti direktora po drugi put nezakonito postavljen, i pored izričite obaveze Vlade da prethodnog direktora vrati na poziciju“, kaže Dina Bajramspahić, osvrćući se na nedavnu odluku vlade da Nikolu Terzića po drugi put imenuje za v.d. direktora UP, nakon što mu je istekao prvi šestomjesečni mandat.

Bajramspahić  ističe da kadrovska politika nije jedini, a možda ni najveći problem sa kojim se nosi policija. „Tokom tri godine nije unaprijeđena etička, disciplinska ni krivična odgovornost policijskih službenika. Policijska tortura se toleriše, čak i nagrađuje. Unutrašnja kontrola, Odjeljenje za antikorupciju i Direktorat za bezbjednosno nadzorne poslove MUP-a su tri jedinice Ministarstva koje imaju zadatak da obezbijede zakonitost rada policije. Imaju ogroman broj službenika, najviša policijska zvanja, sve privilegije i nula rezultata. Umjesto toga, funkcioneri Vlade, MUP-a i UP  javno zapomažu zbog korumpiranih policajaca. Kao da je to nečija tuđa briga, a ne problem sa kojim bi oni trebalo da se nose i da ga riješe.“

Među policajcima koji su od ministra nagrađeni tokom proslave dana unutrašnjih poslova bio je makar jedan javno osumnjičen da je učestvovao u više slučajeva policijske toruture. Jedan od njih je i snimljen nadzornim kamerama (prebijanje na Cetinju).

Policija, odnosno MUP, duže od godinu ispituju navode NVO Alternativa o njihovim službenicima sa lažnim diplomama. Na taj postupak je stavljena oznaka tajnosti, pa se moramo koristiti samo informacijama koje je predočio ministar Adžić. A on kaže da je formirana Komisija koja trenutno obrađuje 152 dosijea.  “Ne mogu pojedinačno da govorim o službenicima niti fakultetima sa kojih su diplome”.

U tom kontekstu se, možda, može posmatrati što su makar dvije velike zaplijene kokaina, zaplijena cigareta u Luci Bar i nedavno otkrivanje tunela kojim su kriminalci stigli do depoa Višeg suda prošli bez ozbiljnog pokušaja policije da zataji otkriće kako bi na djelu uhvatila počinioce. Ministar Adžić je u slučaju tunel odgovornost prebacio na medije, zamjerajući im da su prebrzo objelodanili njihovo otkriće. A ko im je dojavio?

„Odavanje tajnih podataka je krivično djelo (član 369 Krivičnog zakona) kažnjivo zatvorom od jedne do osam godina“, navodi Bajramspahić. „Nema dana da se u medijima ne objave operativni podaci iz izviđaja i istraga, objavljuju se dokumenti pod oznakom tajnosti, daju se senzacionalističke izjave za sakupljanje političkih poena. Tako se opstruiraju istrage. Policija do danas nije otkrila ni procesuirala niti jednog službenika Ministarstva i Policije koji nezakonito dostavljaju informacije.“

Da dijelom korigujemo sagovornicu. Bivši direktor UP Veselin Veljović  uhapšen je pod sumnjom da je jednom od organizatora šverca cigareta dojavio podatke iz istrage koja je protiv njega vođena.  Ostali su, za sada , bezbjedni.

V.d. direktora Uprave policije Nikola Terzić prihvatio se novog mandata najavljujući da će sam na ključne pozicije imenovati ljude u koje ima povjerenja. “Selektor ima pravo da bira svoje igrače, kao što se i od selektora očekuje da isporuči rezultat”, pojasnio je. Niko od onih koji su ga imenovali nije mu skrenuo pažnju da bi to moglo biti nezakonito. Ili je to nastavak priče da zakone ne moramo poštovati uvijek i na svakom mjestu. Posebno kada se borimo za pravnu državu a protiv kriminala koji je pustio korijene i u državnim institucijama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Navodi iz saopštenju Stejt departmenta o Branislavu Branu Mićunoviću i Miodragu Daki Davidoviću,  nisu nikakva novost za crnogorsku i jugoslovensku javnost.  Monitor se nebrojeno puta bavio poslovima ove dvojice “kontroverznih biznismena”  koji su  bogatstvo stekli u vrijeme trodecenijske vladavine Mila Đukanovića

 

Prošlog četvrtka, 16. novembra, osvanula je vijest da su Sjedinjene Američke Države (SAD) uvele sankcije dvojici crnogorskih “kontroverznih biznismena”, kako ih najčešće opisuju kod kuće, – Miodragu Daki Davidoviću i Branislavu Branu Mićunoviću. Američki Stejt department je u saopštenju pored imena ove dvojice Nikšićana, naveo imena još osam osoba iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije koje je Kancelarija za kontrolu imovine stranaca (OFAC ), kao dio Ministarstva Finansija, stavila na crnu listu.

Od crnogorskih državljana na listi sankcionisanih osoba se od aprila prošle godine nalazi i Svetozar Marović, nekadašnji potpredsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) i drugi čovjek režima u Crnoj Gori kome je srodna vlast u Srbiji pružila utočište od izdržavanja pravosnažnih zatvorskih kazni zbog organizovanog kriminala i korupcije.

Sankcije američkih finansijskih vlasti osim zabrane putovanja i zamrzavanja imovine koja se eventualno nalazi u SAD-u ili na teritorijama pod njenom jurisdikcijom povlači i zabranu poslovanja američkih kompanija sa kompanijama proskribovanih osoba. Ne postoji nalog za hapšenje, osim eventualno za pojedince i pravna lica iz Amerike ako se utvrdi da su svjesno kršili sankcije OFAC-a i drugih državnih institucija, ili ako je učinjeno krivično djelo u američkoj jurisdikciji. Sa te tačke gledišta  Mićunović i Davidović  mogu biti mirni jer im ne prijeti direktna opasnost zbog crne liste. No, propagandni i psihološki efekat se ne može zanemariti jer im negativna dezignacija američke vlade smanjuje manevarski prostor i stvara nelagodnosti.

Davidović je pomenut prvi u saopštenju Stejt departmenta kao osoba koja “decenijama pere novac za kriminalne grupe, jačajući svoj uticaj i oblikujući svoje kriminalno preduzeće” uz optužbe za “šverc cigareta, nafte i oružja”. Takođe se ističe da je korupcija koju širi pomogla “Rusiji da kompromituje nezavisnost demokratskih institucija i pravosuđa zemlje”, uz napore da “utiču na rezultate izbora”. Osim Crne Gore, Amerikanci ukazuju i na Dakine aktivnosti u Makedoniji i “skandala koji je doveo do hapšenja Dragija Raškovskog, generalnog sekretara Vlade, ključnog saradnika bivšeg premijera Zorana Zaeva”. Raškovski je navodno uzeo mito od Davidovića “u cilju promoviranja poslovnih interesa Davidovića” – što se na Balkanu, i šire percipira kao standardna praksa u poslovanju ili dobijanju poslova.

Za Mićunovića se kaže da je”decenijama vodeća figura u organizovanom kriminalu u Crnoj Gori, datirajući još od vremena bivše Jugoslavije” što se inače moglo puno puta pročitati u regionalnoj štampi.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krajem oktobra, prestižni američki list Vol Strit Žurnal je objavio opširnu priču o Lovu na najpoznatijeg kripto bjegunca.  U razgovoru sa američkim novinarima, tada mandatar  Milojko Spajić je rekao: „ Iza (Kvonovog zatvorskog) pisma stoje njegovi politički protivnici i srpska tajna služba“. Srpska BIA nije odgovorila na zahtjev Vol Strit Žurnala na komentar Spajićeve izjave. Nisu zabilježene bilo kakve reakcije na Spajićeve navode ni iz Vlade Srbije ni od medijski svuda prisutnog predsjednika Aleksandra Vučića

 

Lansiranje Afere Kvon u susret parlamentarnim izborima 11. juna ove godine, kako bi se urušio očekivani rezultat Pokreta Evropa sad (PES) Milojka Spajića, je dobio nastavak po izboru 44. Vlade. Premijer i PES su uzvratili udarac odmah nakon konstitutivne sjednice Vlade. Na prvoj narednoj sjednici 9. novembra Vlada je u odlukama o kadrovskim rješenjima u posljednjoj , 26. tački navela da je donijela „Rješenje o razrješenju Artana Kurtija sa dužnosti generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB)“. Radi se o osobi koja je, po ranijem saopštenju PES-a, imala važnu ulogu u Aferi Kvon i koja je, navodno,  stajala iza famoznog pisma koje je korejski prevarantski kralj kripto valuta i međunarodni bjegunac Do Kvon poslao iz Istražnog zatvora u Spužu na adresu tadašnjeg premijera Dritana Abazovića i šefa Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) Vladimira Novovića – u predvečerje izbora.

U pismu je Kvon pomenuo Spajića u negativnom kontekstu gdje mu je navodno Spajić tražio da se uključi u finansiranje njegove izborne kampanje i tvrdio da „ima dokaze o komunikacijama i uplatama od drugih lica“ te da „stoji na raspolaganju za dalji kontakt, ukoliko su potrebna dodatna objašnjenja“. Nakon tog pisma Abazović je teatralno sazvao sjednicu Vijeća za nacionalnu bezbjednost i, po Monitorovim izvorima, tražio od Novovića da uhapsi i procesuira Spajića što je ovaj odbio. O sadržaju pisma i nepotkrijepljenim i/ili sumnjivim navodima zatočenog i pritiješnjenog Kvona Monitor je već ranije pisao.

Prije smjene Kurtija, krajem oktobra, prestižni američki list Vol Strit Žurnal (Wall Street Journal –WSJ) je objavio opširnu priču o Lovu na najpoznatijeg kripto bjegunca  na kojoj su radili mjesecima 4 novinara i još 4 novinarska saradnika. U razgovoru sa američkim novinarima, tada mandatar za sastav 44. Vlade Crne Gore Milojko Spajić je rekao: „ Iza (Kvonovog zatvorskog) pisma stoje njegovi politički protivnici i srpska tajna služba“. Srpska Bezbedonosno informativna agencija (BIA) nije odgovorila na zahtjev Vol Strit Žurnala na komentar Spajićeve izjave. Nijesu zabilježene bilo kakve reakcije na Spajićeve navode ni iz Vlade Srbije ni od medijski svuda prisutnog predsjednika Aleksandra Vučića.

Treba se podsjetiti da su se Vučićeve vlasti angažovale protiv Spajića i tokom predsjedničke nominacije. Tada je prvi put Srbija podijelila sa crnogorskom Državnom izbornom komisijom (DIK) podatke o Spajićevom srbijanskom državljanstvu i prebivalištu. Nakon toga je on diskvalificiran iz predsjedničke trke i data podrška Vučićevom prijatelju i savezniku Milu Đukanoviću da opet pokuša da zasjedne kao predsjednik.

Spajić je uvjerenja da je Kvon prevaren da napiše pismo u nadi da će ga zatim crnogorske vlasti vođene Abazovićem pustiti uz kauciju i dozvoliti mu da pobjegne iz zemlje – vjerovatno nešto slično kako je izašao iz Srbije.

WSJ navodi da je Kvon početkom septembra 2022. godine pobjegao iz Singapura, gdje mu se počeo zatvarati krug zbog velikih prevara, i da je preko Dubaija stigao u Beograd i uselio se u stan u blizini Knez Mihajlove, svega nekoliko dana prije nego će južnokorejske vlasti izdati nalog za njegovo hapšenje. Ubrzo će slijediti i Crvena potjernica Interpola. Međutim, Kvon je u online razgovorima sa svojim partnerima i saradnicima koje je vodio iz Beograda tvrdio da ima dogovor sa lokalnim vlastima dok je u jednom drugom razgovoru tvrdio da mu je od srpske policije dopušteno da ostane i nakon što su saznali za Interpolov nalog za hapšenje. Štaviše. 12. oktobra prošle godine, Kvon je zajedno sa Čang Džun Hanom, koji će kasnije takođe biti uhapšen u Crnoj Gori , u Srbiji osnovao kompaniju Codokoj22 D.O.O. dok katastarski podaci pokazuju da je decembra 2022. godine Han posjedovao stan od 400 kvadrata u elitnom dijelu Beograda. Na zahtjeve Vol Strita za intervju nije bilo nikakvih odgovora iz srbijanskog MUP-a, Ministarstva pravde ni iz Vrhovnog javnog tužilaštva.

Spajić je novinarima WSJ rekao da ga je Kvon pozvao u posjetu i da su kafenisali oko sat vremena. Spajić tvrdi da nije u to doba znao da je Kvon u bjekstvu. Vlasti Južne Koreju su preko Interpolovih kanala locirale Kvona u Srbiji a zvanični zahtjev za ekstradicijom je poslat Beogradu krajem decembra prošle godine. Interesantno je da srbijanske vlasti nisu uhapsile Kvona ali je zato Kvon, vjerovatno dobivši obavijest od lokalnih vlasti da je lociran, prekinuo svu aktivnost na drustvenoj mreži twitter. Krajem januara, kako Vučićeve vlasti nisu odgovarale na zahtjeve Interpola i Južne Koreje, u Beograd je stigla delegacija korejskih tužilaca i zvaničnika Ministarstva pravde. Tokom nekoliko dana razgovora sa srbijanskim kolegama, istražitelji su dobili podatke o Kvonovoj srpskoj kompaniji kao i internet adresu. Srbi su takođe „obećali da će isporučiti Kvona ako ga uhvate“ po riječima tužioca Dena Sung-hana koji je dao intervju američkim novinarima. Polovinom februara je i američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEEC) podigle tužbu protiv Kvona zbog prevare i laganja rekavši da je izvukao 100 miliona dolara iz kompanije poslije kraha. U martu ove godine i američko Ministartvo pravde je krenulo u istragu protiv Kvona. Do hapšenja je došlo, ali tek krajem marta i to na podgoričkom aerodromu u pokušaju Kvona i njegovog saradnika da se ukrcaju na privatni let za Dubai. Kvonov ulazak u Crnu Goru nije registrovan od strane granične policije.

Istog dana uveče kada je Vlada razriješila Kurtija sa pozicije u ANB-u, Mportal je objavio vijest da je ministar pravde Andrej Milović dostavio dokument Glavnom specijalnom tužiocu (GST) Vladimiru Novoviću u kome iznosi da su službenici Ministarstva pravde Nataša Radonjić i Tanja Popović nezakonito očistile kaznenu evidenciju Kurtija rješenjem od 08.06.2020. godine. To je urađeno uprkos „činjenici da je molba osuđenog za brisanje ove osude, pravosnažno odbijena kao neosnovana od strane Višeg suda u Podgorici“. Stoga  Milović traži od SDT-a da ispita da li su pomenute „izvršile neko od krivičnih djela protiv službene dužnosti“ Takođe, od SDT-a traži i da „ispita i razloge zbog kojih prethodni ministar g. Marko Kovač …u vremenu imenovanja generalnog inspektora u ANB i pored indicija da je (Kurti) nezakonito brisan iz Registra kaznene evidencije i zahtjeva javnosti da se utvrdi istina u ovom slučaju“, nije preduzeo zakonom propisane radnje da se nedvosmisleno utvrdi da li Kurti ispunjava zakonske uslove za tu važnu poziciji. Naime Kurti je dva puta pravosnažno osuđen, jednom kao maloljetnik 2004. godine na 10 mjeseci zatvora, i jednom kao punoljetno lice 2009. godine, opet na 10 mjeseci zatvora zbog pokušaja ubistva Rikarda Oroša u Ulcinju.

I pored toga Vlada Dritana Abazovića ga je postavila za generalnog inspektora ANB-a 22.07.2022. dok je na tadašnje primjedbe potpredsjednika Raška Konjevića premijer odgovorio „prema njegovim informacijama ničega nema u kaznenoj evidenciji vezano za Kurtija“ te da je to „jedino relevantno“. Dodao je da Crnoj Gori treba takav profil ličnosti – kao kontrolor za ANB. Abazovićevo pokrivanje i zalaganje za Kurtija je ukazivalo na činjenicu da je on osoba od njegovog povjerenja i da će uraditi sve što se od njega traži kao „profil koji treba Crnoj Gori“, tj. u prijevodu njemu lično, i u skladu sa praksom privatnih institucija iz doba Mila Đukanovića i DPS-a.

Dva dana nakon predstavke ministra Milovića SDT-u oglasio se i Kurti rekavši da je SDT-u podnio krivičnu prijavu protiv novog ministra pravde zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj jer je ranije Mportal integralno objavio sadržaj dopisa SDT-a, pretpostavljajući/sugerirajući da je sam ministar poslao dokument ovom miloističkom portalu. Kurti je rekao da Milović ima lični animozitet prema njemu jer je „objavom podataka iz kaznene evidencije prekoračio granice svog ovlašćenja direktnim umišljajem” i da je cilj bio njegova „diskreditacija i ocrnjivanje ličnosti“.

Dan poslije Kurtijeve reakcije, portal javnog servisa RTCG će objaviti dopis tadašnjeg državnog sekretara ministarstva pravde Bojana Zekovića iz kraja juna 2022. godine gdje traži od ministra Kovača provjere o brisanju Kurtija iz kaznene evidencije „zbog naglašenog interesovanja medija“ jer bi provjerom „otklonili sumnje i odbacili optužbe za nezakonito postupanje Minstarstva“. Zeković je tražio i da ukoliko se utvrdi greška da se ispravi i utvrdi odgovornost u slučaju zloupotrebe. Od toga nije bilo ništa. RTCG navodi da Kovač nije odgovorio na njihova pitanja glede navoda Zekovića iako mu je ostavljeno dovoljno vremena. Dan nakon objave RTCG,  oglasio se i bivši ministar Kovač zbog „pokušaja lične diskreditacije, najprije od Mportala a zatim …Pobjede u sadejstvu sa ministrom pravde (Milovićem), i funkcionerom SDP-a g. Zekovićem“. Kovač tvrdi da je sam inicirao provjeru nakon medijskih izvještaja i da je utvrdio da se „donijelo rješenje o brisanju navedene osude i da se tadašnja generalna direktorica Nataša Radonjić rukovodila „jednakim postupanjem prema svim punoljetnim licima u skladu sa odredbama KZCG i ZKP“ i da je to u skladu sa odlukom Ustavnog suda iz polovine juna 2019. i praksom sudova u postupcima rehabilitacije. Stoga je ministar Kovač  „ocijenio da ne postoje razlozi zbog kojih bi trebalo pokrenuti postupak poništenja rješenja o brisanju osude“ i pozvao tužilaštvo da sve ispita. Kovač se nije osvrnuo na pravosnažnu sudsku presudu kojom je odbijena rehabilitacija Kurtija kao i naknadno obavještenje Kurtija Ministarstvu pravde od 20.02.2018. da odustaje od pokretanja postupka rehabilitacije.

Ostaje da se vidi kako će se Afera Kvon odvijati i da li će njen glavni crnogorski akter, po navodima PES-a, Dritan Abazović, proći bez posljedica. Abazović je u nedavnom intervjuu za Novu pitao „šta je trebalo, da se pismo čuva, stavi u fioku i da se njime ucjenjuje poslije Milojko Spajić?“ umjesto da se šalje Novoviću. Zaključio je da „bi volio da stvari izađu na vidjelo“. Novović i SDT su na potezu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povećanje minimalne penzije za 50 odsto: da li je to ozbiljna socijalna politika, demagogija ili samo površnost skopčana sa odsustvom odgovornosti predstavnika novih vlasti?

 

U noći prećutanog ekspozea, premijer Milojko Spajić najavio je da će od prvog januara minimalna penzija iznositi 450 eura. Za 150 eura (50 odsto) veća od sadašnjeg minimalca koji jedva prelazi 300 eura.

Od tada premijer ima preča posla – provjerava zatečeno stanje u državnoj kasi, pokušava organizovati novembarski popis stanovnika, domaćinstava  i stanova, adekvatno smjestiti sve članove novoizabrane vlade, valjda priprema i budžet za narednu godinu – pa informacije o najavljenom (selektivnom) povećanju penzija dobijamo “iz druge ruke”, od njegovih saradnika iz pokreta Evropa sad.

Tako je poslanik PES-a Vasilije Čarapić poručio (Okvir, RTCG) da će predstojeće povećanje minimalne penzije predstavljati “uvođenje koncepta razdvajanja zarađenog i socijalnog dijela penzije”. I da penzije veće od 450 eura neće biti povećene, osim redovnog usklađivanja sa rastom zarada i inflacijom, prije usvajanja programa Evropa sad 2. A to se, kaže, očekuje “u narednih godinu dana”.  I zavisi od politike vlade.

Upitan da li takav koncept predstavlja diskriminaciju u odnosu na penzionere koji su radili duže, a na ime doprinosa za penziono osiguranje uplaćivali više od svoje zarade, Čarapić je odgovorio:  “Mislim da to nije diskriminacija jer je mnogo veća diskriminacija da neko krepava od gladi s 300 eura”.

Ostalo je da sami zaključimo da li je to odgovorna socijalna politika, demagogija ili samo površnost skopčana s odsustvom odgovornosti predstavnika novih vlasti.

Dokumenata (programa) koji bi potvrdili ili osporili takve pretpostavke još  nema. Bez njih, zahvaljujući postojećoj zvaničnoj statistici, znamo da penziju manju od obećanih 450 eura sada prima oko 75.000 crnogorskih penzionera, odnosno, oko 2/3 od ukupno110 hiljada penzionera u Crnoj Gori. Prosječna penzija isplaćena prošlog mjeseca iznosila je 425 eura, dok je prosječna penzija za puni staž iznosila nešto više od 460 eura, pa neće biti obuhvaćena povišicom. Za koju ne znamo ni da li će startovati u januaru, kada se bude isplaćivala decembarska penzija, ili će se povećanje računati od januara, a isplatiti mjesec kasnije.

Na osnovu podataka koje sada imamo, može se sa približnom tačnošću izračunati da će, kada zaživi najavljeni potez Spajićeve vlade, istu penziju primati neko ko je postao penzioner sa 15 godina (legalnog) radnog staža uz plaćanje minimalnih zakonom propisanih doprinosa za penziono osiguranje, i onaj ko je radio 25 godina i svo vrijeme uplaćivao doprinose na iznos prosječne plate. Iako je drugi, izračunali su statističari, tokom radnog vijeka na račun Fonda PIO uplatio četiri puta više novca.

Pošteno?

“Već postoji veliki nemir među dijelom penzionera koji kažu da sada primaju 350 eura, a radili su 40 godina i sada će i neko sa 15 godina staža imati istu penziju kao oni”, kazao je Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković, “sa tim se ne smijemo igrati, moramo krajnje odgovorno da se odnosimo prema penzionoj politici”.

Neobrazložena odluka nove vlade, preciznije – najava njenog predsjednika, nameće još nekoliko zanimljivih pitanja vezanih za korelaciju plata i penzija.

Počnimo od toga da naredna godina može donijeti krajnje neobičnu situaciju da će minimalna plata i penzija biti izjednačene – po 450 eura. Manimo se sada priče da li je to (ne)pravedno. Pa sagledajmo najavljenu mogućnost iz perspektive tržišta rada.

Zanimanja za koja poslodavci nude minimalnu ili tek nešto veću platu od nje, već su uveliko deficitarna radnom snagom. Godinama svjedočimo  kako je teško naći radnika/cu za posao u trgovini ili hotelu, a izjednačavanje minimalne plate i penzije svakako neće doprinijeti rješenju tog problema. Suprotno, davnošnji stereotip po kome izbor između rada i ležanja Crnogorce ne tjera na premišljanje sada može dobiti i  egzaktno provjerljivo, obrazloženje. Zašto naporno raditi 8, 9 ili, praznicima i tokom sezone, 12 sati dnevno ,ako se isti novac može dobiti dok, kao penzioner, sjedite kod kuće. Ili, honorarno, ostvaruje dodatni prihod.

Neki će se, zato, umjesto u potragu za poslom, dati u traženje načina da ostvare penziju. Drugi će, opet, izračunati da je glupo plaćate  nemale doprinose za penziono osiguranje (15 odsto bruto plate, plus 5,5 odsto koje plaća poslodavac) kada oni, faktički, ne utiču na iznos koji ćete primati kao penzioner. A definitivno ne prave razliku vrijednu ozbiljnog izdatka (danas je to nešto manje od 150 eura za pomenutu, prosječnu, platu).

Zato bi se ponovo mogli suočiti sa doskorašnjim trendom rada na crno. Bez plaćanja poreza i doprinosa. Samo što bi ovoga puta, za razliku od prošlih vremena, na tome mogli insistirati radnici a ne poslodavci. Isplati se, ukoliko vas ne uhvate i kazne.

Takve najave podstiču i kalkulacije da bi Spajićeva vlada, uz podršku parlamentarne većine, izmjenama propisa mogla potpuno, ili makar u velikoj mjeri, ukinuti plaćanje obaveznih doprinosa. Onih koji su preostali nakon što je Evropom sad 1 ukinuto plaćanje doprinosa za zadravstveno osiguranje, a finansiranje zdravstvenog sistema u potpunosti prebačeno na teret države. Po cijenu pada kvaliteta zdravstvenih usluga kome svjedočimo duže od godinu.(Nedostupnost ljekara specijalista, manjak medicinske opreme, nedostatak ljekova neophodnih za hronične i teške bolesnike…).

To dovodi do pitanja odakle će država finansirati najavljeni poduhvat. Povećanje minimalne penzije za 50 odsto, uz obuhvat od približno 2/3 sadašnjih penzionera, to svakako jeste.

Prve procjene govore da će za tu “investiciju” državi trebati između osam i 10 miliona mjesečno, odnosno oko 100-120 miliona godišnje. Spajić najavljuje da će se to finansirati iz “redovnih budžetskih prihoda”. Istovremeno, govori o tome kako u državnoj kasi nije zatekao onoliko novca koliko su obećavali njegovi prethodnici, i da se vlada mora potruditi da preokrene zatečeni deficit (manjak prihoda u odnosu na potrošnju). Pošto ni krediti nijesu rješenje. “Situacija u Trezoru je teška i veće su kamatne stope. Nije vrijeme za velika zaduživanja”, presabira se premijer. Ali ne odustaje od obećanih povećanja plata i penzija.

Za penzije se, trenutno, troši oko 600 miliona eura godišnje. Većina tog novca obezjeđuje se doprinosima zaposlenih kojih je, jesenas, nešto oko 220 hiljada. Problemi bi mogli nastati i prije nego bi vlada, eventualno, ukinula postojeći penzioni sistem “generacijske solidarnosti” i preuzela finansiranje Fonda PIO bez doprinosa poslodavaca i zaposlenih.

Nije riječ samo o novih 100 miliona koje treba “izmisliti” za povećanje minimalne penzije. Ukoliko se tokom godine srazmjerno povećaju i penzije koje su sada veće od 450 eura,   ukupan trošak mogao bi se popeti na 300 miliona. Plus troškovi najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade. Na njih, navodno, treba sačekati 12 mjeseci ali će oni, i tada, donijeti državi novi trošak od minimum 700 miliona za isplatu penzija. A, kao što je koji red ranije pomenuto, možda i 900.

Sve te računice prave se uz pretpostavku da će crnogorska ekonomija ići naprijed, a da će budžetski prihodi biti veći od sadašnjih. I to znatno veći. Tu imamo makar jedan veliki problem. Stranci, prije svega Ukrajinci i Rusi koji trenutno žive i rade u Crnoj Gori svojom su zaradom (porezi i doprinosi) i potrošnjom (akcize i PDV) omogućili da državni budžet relativno lako nadomjesti gubitak od 150 – 180 miliona, nakon ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje početkom 2022. godine. Ne mali doprinos tome dala je i dvocifrena inflacija, ali to nije bitan dio ove priče.

Računa se da je Ukrajinaca i Rusa sa stalnim ili privremenim boravkom u Crnoj Gori negdje oko 80 – 100 hiljada. Dakle, možda je riječ o svakom petom stanovniku koji zaista živi i radi u ovoj državi. Procjenjuje se, uz to, da je njihova mjesečna potrošnja znatno veća od domicilnih potrošača. Šta ukoliko se oni u dogledno vrijeme vrate kući?

Nema naznaka da je ta kalkulacija, na bilo koji način, uključena u optimističke projekcije kojima smo zasuti od zvaničnika pokreta Evropa sad iz izvršne i zakonodavne vlasti. Dok njihovi koalicioni partneri zagonetno ćute.  Ne znamo da li su oni saglasni ili neinformisani o budućim naumima Spajića i njegovih partijskih drugova.

“U slučaju smanjenja doprinosa za PIO – ne i ukidanja, jer nigdje ne piše da je moguće ukidanje doprinosa – glavna opcija koju MMF nudi kako bi se dostigla dugoročna održivost penzionog sistema jeste pooštravanje kriterijuma za odlazak u penziju”, navodi se u analizi Fideliti konsaltinga u kojoj se pretpostavlja da ćemo, promijeni li se penzioni sistem generacijske solidarnosti, morati podići starosnu granicu za odlazak u penziju. Možda čak i na 70 godina. “A ko misli da će da prima veće plate i penzije, duže živi a manje radi, taj vjeruje i u Deda Mraza i irvase koji lete.”

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo