Sokrat: Ako kažemo da ste vi te atomske bombe bacili na žene i djecu Hirošime i Nagasakija, da biste izbjegli nepotrebne ljudske žrtve do kojih bi došlo da je rat nastavljen, hoće li to biti tačna ocjena vaših motiva? Predsjednik
Truman: Hoće Sokrate! Jer upravo tako se i desilo. Pet dana poslije bombe u Nagasakiju, Japan je potpisao bezuslovnu kapitulaciju. Cijeli svijet se slaže da smo tada učinili pravu stvar. Čak i danas 73 odsto građana SAD odobravaju tu odluku kao najbolje rješenje.
Car Hirohito: I ja se slažem Sokrate. Te bombe su nam jasno pokazale da bi nas Ameri uništili do poslednjeg da nismo pristali na bezuslovnu kapitulaciju.
Sokrat: Dakle, vi tvrdite da je uvijek opravdano ubiti jedan broj nevinih ljudi u državi koja je pred porazom a odbija da kapitulira, ako se time vlada ove države prinudi na kapitulaciju i tako se spriječi smrt jos većeg broja ili čak svih građana!? I da su zato naučnici koji su A bombu napravili, heroji humanizma, jer su ubistvom 250.000 nevinih ljudi u Hirošimi i Nagasakiju, spasili živote bar 25 miliona isto tako nevinih žena i djece!?
Predsjednik Truman: Malo grubo si to rekao Sokrate, ali u osnovi, da, baš to tvrdimo. A oni naučnici i danas su priznati kao heroji humanizma.
Sokrat: Pretpostavimo za trenutak da je situacija bila obrnuta: da su SAD bile pred porazom, a da su japanski naučnici napravili atomsku bombu. Pošto smo utvrdili da je uvijek opravdano ubiti manje ljudi da si poštedilo više, onda bi i japanske A bombe na američke gradove bile opravdane!?
Predsjednik Truman: Prvo – to nije moguće. Drugo to ne bi bilo isto: mi smo vodili pravedni rat. Japanci su nas prvi napali u Perl Harboru. Bacanjem A bombi na Ameriku, oni bi počinili zločin protiv čovječanstva i njihovi naučnici bili bi najveći zlikovci. Treće, mi se nikada ne bismo predali. I zato nikada ni jedan slobodoljubiv i pravedan čovjek, ne bi opravdao bacanje A bombe na SAD.
Sokrat: Tako mi vinove loze Trumane, shvatio sam priču o vinovnosti! Kada neko baci bombu na tvoju državu, onda je to zločin. Kada tvoja država baci bombu na druge, onda je to u odbranu demokratije i za njihovo dobro. Kada bacite A bombe na Japan onda je to humanistički podvig stoljeća jer ste tako spasili milione nedužnih – koje bi inače, ako se ne varam, opet upravo vi pobili, da se kojim čudom nisu predali!? Kada Japanci prvi napadnu, onda je to podmukli zločinački čin; kada vi prvi napadnete u Vijetnamu, Iraku, Avganistanu, onda je to „preemptive attack”, mudar i opravdan prvi udarac kojim se osujeti protivnik. Doduše protivnik nije još udario, ali bi to sigurno učinio, da ga vi niste onemogućili.
Predsjednik Truman: Tačno si shvatio Sokrate! Da nismo bacili one bombe izginulo bi uludo pola Japana.
Sokrat: Odnosno, vi biste ih ubijali sve dok ne kapituliraju! Znači, to je isto kao kada ošamarimo dijete koje neće da posluša. Ako opet odbije, treba ga udariti jače, da li mi to kažete!?
Predsjednik Truman: Radikalna ti je pedagogija Sokrate, ali ponekad se mora učiniti baš tako.
Sokrat: Pomozi mi Trumane da tačno razumijem tu ideju većeg dobra. Ako je dijete tvrdoglavo i nikako neće da popusti, jedino ispravno je udarati ga dok ne umre?! I da se Japanci nisu predali, morali biste ih gađati tim A bombama dok ih sve ne istrijebite!?
Predsjednik Truman: Tako bi moralo biti Sokrate. Ali mi smo znali da svako dijete poslije dva šamara posluša i da svaki narod kapitulira poslije dvije A bombe i 250.000 ubijenih munjom nebeskom za dvije sekunde. Zato je bio potreban i Nagasaki.
Sokrat: Ime ti, Trumane, zbilja priliči! „True-man” – „ Pravi čovjek”. Dok je u svijetu takvih pravih ljudi, A bombe moraju biti samo u njihovim rukama. Oni drugi bi mogli i ne baciti bombu, čak možda ne tražiti ni bezuslovnu kapitulaciju od ni jednog naroda u svijetu! A gdje bi onda „Pravi ljudi”!?
Ferid MUHIĆ