OKO NAS
SPORT I DRUŠTVO: Pomjerene granice

Objavljeno prije
7 godinana
Objavio:
Monitor online
„Ovo je bilo najbolje Svjetsko prvenstvo do sada”, konstatovao je Đani Infantino, predsjednik FIFA, nekoliko sati pred finalnu utakmicu, na posljednjem prijemu u Baljšoj teatru, kada je simbolično predao Kataru domaćinstvo narednog Mundijala.
Slične riječi sportskih zvaničnika čuju se nakon svakog velikog takmičenja. Često su – kurtoazne. Prije dvije godine je Tomas Bah, predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta, na isti način zatvorio Olimpijske igre u Riju, iako je svima bilo jasno da to, jednostavno, nije tačno.
Ovoga puta, prvi čovjek svjetskog fudbala nije bio samo ljubazan i kurtoazan već – iskren i realan. Mundijal u Rusiji bio je spektakularan.
Kvalitet fudbala – nikad bolji, složili su se poznavaoci i hroničari najpopularnijeg sporta, iako su dva superstara Leo Mesi i Kristijano Ronaldo gotovo nezapaženo, kao i njihove selekcije, završili takmičenje, iako Njemačka, aktuelni prvak, nije ni prošla grupu, Španija stala u osmini finala, Brazil, prvi favorit za titulu, otišao samo korak dalje…
Pobjednik je Francuska. Na najveću scenu stupio je Kilijan Mbape, „sin vjetra i čelika”, kako ga je opisao Horhe Valdano, nekada sjajni argentinski napadač. Pojavila se Hrvatska, najmanja država, uz Urugvaj, koja je došla do finalnog meča, a u njoj Luka Modrić sa svojim gracioznim i jednostavnim stilom igre, kojim je „dokazao da vrijeme i prostor nisu relativni pojmovi” (još jedan opis maštovitog Valdana)…
Pojavila se i Rusija kao domaćin, a ne isključivo kao organizator. Mundijal nije samo fudbal, već mnogo više od toga. I Rusija je iz te „igre” izašla kao apsolutni pobjednik.
Prije osam godina Rusija je dobila organizaciju najvećeg sportskog (i ne samo sportskog) događaja, pobijedivši kandidaturu Engleske, koja je, zaluđena sve jačom Premijer ligom, vjerovala da je vrijeme da se nakon 62 godine „fudbal vrati kući”.
Kolijevka fudbala je izgubila trku sa zemljom u kojoj fudbal nije ni nacionalni ponos, ni sport broj jedan, i koja je posljednji veliki sportski događaj organizovala davne 1980. godine, u vrijeme eskalacije Hladnog rata. Bio je to težak poraz.
Sumnja na korupciju – to je bila prva reakcija zapadnih medija na odluku FIFA da Rusiji, a kasnije i Kataru, čiji rival su bile SAD, dodijeli domaćinstva Mundijala 2018. i 2022. godine.
Sedam godina je trajala istraga, da bi u junu 2017. specijalni tim svjetske kuće fudbala, koji je vodio Majkl Garsija, objavio izvještaj na 430 strana, sa zaključkom da „nema dokaza da su članovi ruskog organizacionog odbora uticali na glasanje članova FIFA”, mimo uobičajenih procedura, kao što su susreti i sastanci sa glasačima.
Vladimir Putin, tada premijer, a sada predsjednik Rusije, sreo se sa „šest od 22 člana Izvršnog komiteta FIFA u periodu kandidature”, objavio je Garsija.
Članovi najužeg rukovodstva FIFA, među kojima su i nekadašnji predsjednik Sep Blater i predsjednik UEFA Mišel Platini, u međuvremenu su optuženi i odstranjeni iz fudbala zbog korupcije, koja nije imala veze sa Rusijom i dodjelom organizacije Mundijala.
Dok je priča o korupciji trajala, Rusija je – radila. Svi stadioni – 11 u deset gradova – njihova izgradnja ili rekonstrukcija, završeni su na vrijeme, saobraćajna infrastruktura osposobljena za veći promet od uobičajenog, uvedeni su specijalni vozovi, koji su navijačima sa kupljenim ulaznicama omogućili lakši i besplatan prevoz između prilično udaljenih ruskih gradova -domaćina.
U jeku priprema, promijenile su se geopolitičke prilike, kao i uloga Rusije na svjetskoj sceni. Aneksija Krima, ugrožavanje prava seksualnih manjina, uloga u ratu u Siriji i na kraju optužbe za ubistvo političkih protivnika na teritoriji drugih država – na Zapadu i u zapadnim medijima. Rusija i Putin dobili su ulogu takvog negativca da su se samo nekoliko mjeseci prije početka Svjetskog prvenstva, čule i ovakve poruke: “Putin će Svjetsko prvenstvo u Rusiji iskoristiti na isti način kao što je uradio Hitler 1936. godine na Olimpijskim igrama u Berlinu”. Izgovorio ih je Boris Džonson, doskoro ministar spoljnjih poslova Velike Britanije.
Nekoliko britanskih parlamentaraca pozivalo je na bojkot Mundijala, zahtijevalo da engleski nacionalni tim ne učestvuje na šampionatu svijeta, i zbog Putinove politike, i zbog opasnosti od rasizma, ksenofobije i huliganizma. Reprezentativac Deni Rouz je na zvaničnoj pres-konferenciji kazao da je članovima njegove porodice zabranio da idu u Rusiju, plašeći se, kako je rekao, za njihovu bezbjednost.
Nije prvi put da politička stvarnost, ili precepcija stvarnosti, imaju ogroman uticaj na sport. Amerikanci su bojkotovali Olimpijske igre u Moskvi 1980., Sovjetski Savez uzvratio četiri godine kasnije u Los Anđelesu. U fudbalu je zabilježen jedan, može se reći izolovan, ali znamenit slučaj. Johan Krojf, u to vrijeme najbolji fudbaler svijeta, 1978. godine nije želio da ide na Svjetsko prvenstvo u Argentinu, u znak protesta zbog diktatorske vladavine vojne hunte, na čelu sa generalom Horheom Videlom.
Engleska ne samo da je učestvovala na posljednjem Mundijalu već je ostvarila najbolji plasman još od šampionata u Italiji 1990. godine, ali je efekat propagande bio takav da je tek desetak hiljada ljubitelja fudbala iz te zemlje, koja ima armiju navijača, imalo “hrabrosti” da dođe u Rusiju. Kolumbijaca je, recimo, bilo, prema prilično preciznim podacima, šest puta više.
Tokom trajanja Mundijala, Rusiju je zbog fudbala posjetilo tri miliona ljudi, a nije zabilježen nijedan ozbiljniji incident na ulicama, stadionima, u fan-zonama, koje su okupljale i više od 100 hiljada posjetilaca.
“Percepcija o Rusiji je promijenjena”, kazao je Đani Infantino na oproštajnom susretu sa Putinom. “Raskrstili smo sa mitovima i stereotipima”, rekao je Putin, dok je potpredsjednica ruske Vlade Olga Golodec izjavila da su prognoze takve da će naredne godine u Rusiju doći “15 odsto stranih turista više nego ove”.
Dan nakon završetka šampionata, u Helsinkiju su se sastali Donald Tramp i Vladimir Putin, dva najmoćnija čovjeka svijeta. Njihov susret počeo je Trampovom čestitkom ruskom kolegi na uspješno organizovanom Svjetskom prvenstvu. Putin je Trampu, simbolično, poklonio fudbalsku loptu.
Fudbal je kratko bio tema njihovog razgovora. U četiri oka pričane su druge priče, dok su “obični” ljudi širom svijeta poželjeli da mundijalska svetkovina traje – vječno.
Veličanstveni uspjeh Vatrenih i Tompsonova sjenka
Mundijalska i fudbalska svetkovina na momente je bila ukaljana političkim porukama koje su dolazile sa Balkana.
Dok se slavio fudbal, na utakmici Švajcarska – Srbija dogodio se jedini incident sa političkom pozadinom, koji je u drugi plan stavio utakmicu i njen ishod. Švajcarski reprezentativci porijeklom sa Kosova Granit Džaka i Đerdan Šaćiri proslavili su golove tako što su rukama „napravili” dvoglavog orla, koji se nalazi na zastavi Albanije. FIFA je prepoznala provokaciju, kaznila ih novčano i upozorenjem.
Reakcija iz Srbije je bila, takođe, politička. Da je birana najgluplja i najskandaloznija izjava Mundijala, pobjednik bi sigurno bio srpski selektor Mladen Krstajić, koji je nakon tog meča na društvenim mrežama poručio da bi sudiju Feliksa Briha „trebalo poslati u Hag”, zbog odluke da ne dosudi penal u korist njegovog tima.
I Krstajić je kažnjen, takođe, novčano.
Međudržavni incident izazvali su hrvatski fudbaler Domagoj Vida i član stručnog štaba Ognjen Vukojević, koji su u ushićenju zbog plasmana u polufinale, sa flašom piva u rukama uzviknuli: „Slava Ukrajini”, što je Rusija, kao i FIFA, protumačili kao političku poruku.
Vida, koji je kažnjen ukorom, kasnije se izvinio Rusima, navodeći da njegova poruka nije bila uperena ni protiv koga, već da je tako pozdravio svoje prijatelje iz Kijeva, gdje je godinama igrao fudbal. Vukojević je dobio i novčanu kaznu, ali i formalni otkaz iz hrvatskog nacionalnog tima.
Ovaj incident nije, naravno, obilježio hrvatski nastup na Mundijalu. Njihov senzacionalni plasman u finale bio je sportska tema broj jedan, kao i najbolja moguće promocija države. Svijet je svakkao primijetio i njihovu predsjednicu Kolindu Grabar – Kitarović i njeno nekonvencionalno ponašanje na tribinama i na terenu.
Uspjeh tima Zlatka Dalića, koji je dio igračke karijere proveo u titogradskoj Budućnosti, uticao je i na region. Skoro pa ga je i ujedinio, nakon što su ulogu ambasadora eks-Ju zajedinštva preuzeli s jedne strane Novak Đoković, a s druge Luka Modrić i Ivan Rakitić, porukama podrške i otvorenih simpatija za rezultate na Vimbldonu, odnosno Svjetskom prvenstvu.
Hrvatska je živjela i disala fudbal minuih 30-ak dana, a vicešampioni svijeta dočekani kao nacionalni heroji. Pola miliona ljudi okupilo se u Zagrebu da pozdravi „vatrene”, šest sati je trajao njihov put od aerodroma do centralnog trga.
I sve bi bilo savršeno, da se odnekud nije pojavio – Tompson, hrvatski „estradni umjetnik”, čija su djela i nastupi zabranjeni u velikom broju zemalja Evropske unije, a čiji najveći hit „Bojna Čavoglave” počinje ustaškim pozdravom „Za dom spremni”.
Tompson je bio gost hrvatskih reprezentativaca u otvorenom autobusu, iz koga su pozdravljali egzaltiranu masu, kao i glavna pjevačka zvijezda na Trgu bana Jelačića.
Njegov dolazak, na zahtjev igrača, bio je autogol „vatrenih”, što su konstatovali i hrvatski i strani mediji. Mnogi ukazuju na važnost činjenice da masa od preko 500 hiljada ljudi na Trgu, nije bila fascinairana Tompsonom i njegovin nastupom.
“Napravili ste odličan PR posao za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu, a onda vam se u autobusu pojavio ultranacionalistički pjevač”, navela je agencija AFP u izvještaju sa proslave mundijalskog srebra u Zagrebu.
I opet sve iznova.
Aleksandar RADOVIĆ
Komentari

Štrajkuju zaposleni u: Višem sudu u Podgorici, Apelacionom sudu, Privrednom sudu, Upravnom sudu, osnovnim sudovima u Podgorici, Nikšiću, Pljevljima, Cetinju, Kotoru, Ulcinju, Herceg Novom, svi prekršajni sudovi kao i Sekretarijat sudskog savjeta
Nakon skoro dvije sedmice štrajka, zaposleni u sudstvu nijesu dobili odgovor na zahtjeve – povećanje plata od 30 odsto i sklapanje Granskog kolektivnog ugovora za oblast sudstva.
Predsjednik Sindikata sudstva Crne Gore Dejan Đukić u razgovoru za Monitor kaže da je štrajk, s druge strane, pokazao jedinstvo i složnost štrajkača.
„Kada smo odlučili da stupimo u obustavu rada, nismo to učinili iz hira, već iz potrebe da se naš glas čuje, da se vrednuje naš trud, odgovornost i svakodnevno zalaganje u obavljanju posla koji je od ključnog značaja za funkcionisanje pravosudnog sistema”, kaže Đukić.
On dodaje da su pokazali da umiju da se organizuju: „Da budemo jedinstveni i zajedničkim glasom tražimo ono što nam pripada, a to je povećanje od 30 posto zarade za sudsku administraciju i potpisivanje Granskog kolektivnog ugovora za oblast sudstva. No uprkos našoj dosljednosti, jedinstvu i upornosti, nadležne institucije do sada nisu pokazale spremnost da ozbiljno razmotre njihove zahtjeve”, kaže predsjednik Sindikata sudstva.
U slučaju da se nastavi ignorisanje od strane nadležnih, kaže Đukić, stupiće u generalni štrajk: „Svaki dan ignorisanja našeg apela dodatno narušava povjerenje zaposlenih u institucije sistema i produbljuje osjećaj nepravde, pa samim tim spremnost i odlučnost da svi sudovi koji pripadaju Sindikatu sudstva preduzmu naredni korak-stupanje u Generalni štrajk”.
On objašnjava da imaju dobru saradnju sa ministrom pravde, ali da još nemaju komunikaciju sa Ministarstvom finansija.
„Nadamo se da ćemo u što kraćem vremenskom periodu sjesti za pregovarački sto i naći zajedničko rješenje koje će biti u obostranom interesu. Treba naglasiti da sredstva koja tražimo neće poremetiti fiskalnu politiku budžeta, kaže predsjednik Sindikata sudstva. On pojašnjava da bi se riješili problemi zaposlenih u sudstvu, potrebno je 1,4 miliona eura na godišnjem nivou.
Predsjednica sindikalne organizacije u Višem sudu u Podgorici Bjanka Vujović naglašava da cilj jednosatne obustave rada nije konfrontacija, već dijalog i pronalaženje rješenja u interesu zaposlenih, institucija i građana.
“Štrajk je počeo 6. oktobra 2025. godine u vremenskom periodu od 11 do 12 časova. Zaposleni u sudstvu odlučili su da stupe u štrajk kako bi ukazali na izuzetno težak položaj u kojem se nalaze i hitnu potrebu za unaprjeđenjem materijalnih uslova. Iako svakodnevno obavljamo izuzetno složene i odgovorne poslove, koji su od ključnog značaja za funkcionisanje pravosudnog sistema i vladavinu prava, naše zarade ne prate ni obim posla, ni nivo odgovornosti koji snosimo. Godinama ukazujemo na problem niskih zarada i nedostatka sistemskog rješenja, ali konkretnih koraka nema. Sve ostaje na obećanjima”, kaže ona.
I predsjednica sindikalne organizacije u Višem sudu smatra da nadležni potcjenjuju njihove probleme: “Zaposleni u sudskoj administraciji očekuju da se ponudi realno i pravedno rješenje – ono koje neće vrijeđati ni našu profesiju, ni našu inteligenciju. Svako povećanje zarade koje bi bilo ispod 30 odsto ne može se smatrati prihvatljivim – jer ne bi predstavljalo stvarni napredak, već samo privid “.
Trenutno štrajkuju zaposleni u: Višem sudu u Podgorici, Apelacionom sudu, Privrednom sudu, Upravnom sudu, osnovnim sudovima u Podgorici, Nikšiću, Pljevljima, Cetinju, Kotoru, Ulcinju, Herceg Novom, svi prekršajni sudovi kao i Sekretarijat sudskog savjeta.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
Izdvojeno
PROTEST ZAPOSLENIH U SKIJALIŠTIMA CRNE GORE: Upitni i bezbjednost i sezona

Objavljeno prije
2 danana
17 Oktobra, 2025
Svakodnevni protesti zaposlenih otkrili su ozbiljne probleme u državnom Ski centru Kolašin 1600. Žičara K7 još uvijek nije u funkciji, a remont ostale infrastrukture i isplata plata radnika kasne. Zaposleni ističu da je prioritet bezbjednost skijaša. Traže hitnu državnu pomoć i realizaciju projekta vještačkog osnježavanja kako bi sezona mogla nesmetano da počne
Svakodnevni protest zaposlenih u Skijalištima Crne Gore (SCG), razotkrio je da na državnom Ski centru Kolašin 1600 još nije obavljena nijedna priprema za predstojeću turističku sezonu. Neizvjesno je kada će biti u funkciji žičara K7, a ostala državna skijaška infrastruktura nije remontovana. Pored toga, neizvjesno je na koji način će radnici dobiti narednu platu.
Rješenje je, smatraju i zaposleni i menadžment, da se konačno uplati državna pomoć od 1,8 miliona eura, odobrena još krajem ljeta. Ovo državno preduzeće godinama funkcioniše uz “finansijsku injekciju” iz budžeta. Na Ski centru Kolašin 1600, koji je za sada jedini koji radi u okviru SCG, prošle zime bilo je svega 20 skijaških dana, a pretprošle nijedan. Prihodi od turističkog ljeta nijesu mogli da umanje minus u poslovanju.
Radnici koji protestuju objašnjavaju da nijesu prioritet njihove zarade, već remont žičara, neophodan za bezbjednost skijaša. Niko od zaposlenih, kažu, “ne želi da snosi odgovornost za bezbjednost skijaša ukoliko infrastruktura na vrijeme ne bude remontovana”. Objašnjavaju da je bezbjednost posjetilaca i zaposlenih prioritet i da se nijedan segment skijališta neće staviti u funkciju bez provedenog remonta i kontrole svih bezbjednosnih procedura.
„Ni jedna žičara, nijedan lift, tabač snijega… neće biti pušten u rad ukoliko se ne odradi remont po propisanim procedurama. Nama je bezbjednost i sigurnost posjetilaca na prvom mjestu“, poručili su sa protesta.
Odgovornost, ukoliko zimska turistička sezona ne počne na vrijeme, nije više na zaposlenima u Ski centru Kolašin 1600, već na Vladi, poručuju. Tvrde da je odmah potrebno započeti radove na stubu šestosjeda K7.
“Pomoć Vlade je neophodna i za remont stubova na dvije žičare i dva ski-lifta, kao i za remont tehničke opreme koju koriste zaposleni za održavanje i označavanje staza. Apelujemo na Vladu da se što prije realizuje projekat vještačkog osnježavanja za ski-centar Kolašin 1600, jer ćemo bez tog projekta naredne godine zavisiti od vremenskih uslova i „gledati u nebo“”, objašnjava Dalibor Dado Medenica, jedan od radnika državnog skijališta.
Popravka stuba na žičari K7 obaveza je kompanije Kolašin 1450, koja u neposrednoj blizini tog dijela infrastrukture gradi turistički kompleks. Šestosjed, koji spaja skijaške staze državnog i skijališta te firme, nije bio u funkciji od proljeća 2024. godine, kada je ležište pomjereno radom građevinskih mašina privatnika. Prošlo je mnogo vremena dok je Odbor direktora (OD) SCG “natjerao” investitora da prihvati odgovornost za stanje dijela devet miliona vrijedne žičare. Više od godinu dana prošlo je dok je privatna kompanija obavezana da plati radove. Navodno, da bi započeli radove, Kolašin 1450 treba da sačeka, prema Statutu preduzeća, i treću ponudu za izvođenje radova.
Stručni tim, angažovan da ispita stanje stuba i tla oko njega, donio je krajem prošle godine zaključke i predložio mjere koje je trebalo sprovesti u narednom periodu. Predložena je dodatna sanacija zemljišta kako bi temelji bili potpuno osigurani, kao i niz drugih mjera radi sigurnosti svih učesnika.
Iz OD tvrde da su o stanju stuba obavijestili izvršnog direktora i njegove saradnike u oktobru 2024. godine, kada im je rečeno da je pukao potporni zid stuba i koliko ozbiljne posljedice to može izazvati. Mediji su o tome pisali pola godine ranije.
Na sjednici u oktobru prošle godine formirana je komisija koja je trebala ispitati sve probleme oko stuba i žičare K-7, nakon što su u Odbor stigle anonimne prijave da radovi nisu izvedeni prema projektu. Komisija je angažovala sudskog vještaka građevinske struke, koji je procijenio stanje stuba i dao smjernice za dalju sanaciju. Izvještaj vještaka stigao je krajem novembra, a menadžment ga je dobio nekoliko dana ranije.
Na kraju je OD konstatovao da bez stuba 4 i žičare K-7 nije bilo moguće koristiti infrastrukturu SCG u punom kapacitetu niti povezivati dva ski centra.
Menadžment SCG trenutno nema informaciju kada bi Kolašin 1450 mogao da krene u radove niti koliko vremena treba za njih, kazali su za Monitor u državnoj kompaniji.
Skijališta su ove godine od države tražile 1,8 miliona eura. Bazirano na toj pomoći u poslovnom planu predviđen je minus od oko 900 hiljada eura. Novac iz državne kase im je, kako je objašnjeno, potreban za izradu projektne dokumentacije, izgradnju sistema za vještačko osnježavanje i ulaganja u sportsku višenamjensku infrastrukturu. Uz tu pomoć, “Skijališta” bi prihodovala gotovo 3,1 milion eura, dok bi rashodi iznosili 2,2 miliona eura.
“Neophodno je obezbijediti sredstva za projektovanje i izgradnju projektne dokumentacije i izvođenje radova na izgradnji vještačkog jezera i sistema za vještačko osnježavanje na dvije staze pored ski-liftova, sa sredstvima za ulaganje u sportsku višenamjensku rekreativnu infrastrukturu, u ukupnom iznosu od 1.803.207 eura, shodno Regulativi Komisije (EU) br. 651/2014 gdje se navodi da dodijeljena pomoć može biti u obliku operativne pomoći za sportsku infrastrukturu”, navodi se u zaključku predloga finansijskog plana i godišnjeg programa rada, uz napomenu da će tako ovu godinu završiti u plusu.
Vlada je nakon loše zimske sezone 2023/2024. odlučila da “Skijalištima” pomogne sa 200.000 eura za isplatu plata zaposlenima u martu, aprilu i maju. Od otvaranja Ski centra Kolašin 1600 2019. godine, SCG je skoro redovno poslovala s gubicima. Državna kompanija, već prve godine rada kolašinskog skijališta, bila je “u minusu” 112.000 eura. Naredne, da vlada nije pritekla u pomoć, gubitak bi bio veći od 800.000 eura. Državna pomoć tom preduzeću 2021. godine bila je skoro 1,5 miliona eura. To je i jedina godina kada se kompanija pohvalila pozitivnim poslovanjem.
Tokom 2022. godine iskazani neto gubitak preduzeća bio je više od 224.000 eura. Predviđeno je da SCG, čije je sjedište u Mojkovcu, upravlja javnim skijalištima Kolašin 1600, Cmiljača, Žarski, Torine, Jelovica, planinskim centrom Komovi i Eco Adventure park Komovi. Za sada, jedino aktivno skijalište je ono kolašinsko. Ispitni postupak koji je vodila Agencija za zaštitu konkurencije (AZK), a koji se ticao dotacija Vlade SCG, završen je zaključkom da je sve bilo u skladu sa zakonom.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
OSLOBOĐENI SVI OSUMNJIČENI ZA SLUČAJ TUNEL: Zatrpana sramota

Objavljeno prije
1 sedmicana
10 Oktobra, 2025
U obrazloženju presude sudije Borka Lončara, kojom su oslobođeni svi osmoro osumnjičeni za ovaj slučaj, navodi se da ni na jednom od izuzetih tragova iz tunela prokopanog u Višem sudu, iznajmljenog stana, podruma, niti samog depoa nije pronađen nijedan DNK trag koji bi se mogao povezati sa nekim od osmoro optuženih
„Tunel ostaje sramota za one koji su radili na njemu zbog štete koji je društvu nanio i za one koji su pomogli u svemu tome u činjenju ili nečinjenju. Za optužene nema dokaza da su izvršili krivična djela koja im se stavljaju na teret”. Tako je sudija podgoričkog Osnovnog suda Borko Lončar obrazložio oslobađajuću presudu grupi kojoj se sudilo zbog prokopavanja tunela do depoa Višeg suda u Podgorici. Slučaj je razobličio sve manjakovasti i amaterizam javne i tajne službe bezbjednosti.
Prokopani tunel u Višem sudu nije otkriven radom bezbjednosnih organa, već igrom sudbine, zahvaljujući službenici Višeg suda koja je 11.septembra 2023. iza ponoći popisivala stvari koje su nedostajale u depou nakon što se desila vidna premetačina.
U depou se čuva oko 100.000 predmeta: dokaza, droga, oružje… Do danas nije utvrđeno šta je sve ukradeno iz njega. Viši sud se nalazi u samom centru Podgorice, u blizini najviših državnih institucija – Skupštine, Vlade, Centralne banke i zgrade Predsjednika države.
„Investitor akcije je ozbiljna kriminalna grupa iz Crne Gore“ „Riječ je o jednoj od najjačih kriminalnih grupa u Crnoj Gori. Vi procijenite o kojoj je riječ“„Sigurno je nešto veliko u pitanju jer su to scene kao u filmovima“, ubjeđivao je crnogorsku javnost tadašnji vrh Uprave policije, Ministrastva Unutrašnjih poslova i odlazeće vlade, nakon što je 11.septembra otrkiven tunel u depou podgoričkog Višeg suda. Ministar policije u to vrijeme bio je Filip Adžić, premijer Dritan Abazović, a vršilac dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić.
Prvi čovjek policije Nikola Terzić tada je, odgovarajući na novinarsko pitanje – što nedostaje iz depoa, kazao da nedostaju određena vatrena oružja iz određenih predmeta, ali i da je njegovo lično mišljenje da je cilj bio da se dođe u posjed određenih predmeta koji potencijalno sjutra mogu baciti na koljena čitave istrage protiv jedne kriminalne grupe potvrđujući da govori o „kavčanima“.
„Na korak smo bliže motivu kopanja tunela. Većina identifikovanih ima kriminalnu prošlost“, samo je jedna od izjava koju je medijima nakon otvaranja istrage dao ministar Adžić.
Šta je bio motiv prokopavanja tunela nije poznato ni nakon okončanja sudskog postupka.
Premijer u tehničkom mandatu, njegovi saradnici, pojedini ministri i viskorangirani policajci, tih dana su za račun lične promocije, šetkajući po tunelu – mjestu „zločina“, kontaminirali tragove. Na kraju su donijeli odluku da se rupa zakopa. Odluka o zakopavanju tunela, sudeći prema obrazloženju sudije Lončara, već tada je oslobodila krivice grupu protiv koje je kasnije vođen i okončan sudski postupak. Prošlog petka sudija je bio precizno jasan – tunel nije trebalo zatvoriti.
Vlada je 28. septembra 2023. donijela odluku da se tunel zatrpa, što je i učinjeno početkom oktobra, čime su, kako je konstatovao sud, onemogućene dalja istražna postupanja i analiza.
Podsjetio je da je odluka tadašnje izvršne vlasti bila da se tunel vrati u pređašnje stanje, odnosno da se zatvori zbog čega je angažovana privatna firma, te da usljed takve odluke vještak građevinske struke nije mogao obaviti svoj zadatak.
“Sud zaključuje da bezbjednosni sektor ne samo da nije spriječio kopanje tunela i ne samo da ga nije otkrio nego je i dozvolio da se prokopani tunel prije okončanja sudskog postupka zatvori i zatrpa i da se neke istražne radnje ne preduzmu kvalitetno. Niz propusta dovodi do zaključka o ozbiljnoj nestručnosti osoba u toj oblasti”- kazao je sudija Lončar.
U obrazloženju presude navodi se da ni na jednom od izuzetih tragova iz tunela, iznajmljenog stana, podruma, niti samog depoa nije pronađen nijedan DNK trag koji bi se mogao povezati sa nekim od osmoro optuženih.
U presudi sudije Lončara navodi se da je jedan od osumnjičenih, Vladimir Erić bio u policijskoj stanici u Loznici 8. septembra 2023., tri dana prije otkrivanja tunela, u vrijeme kada mu je optužnicom stavljeno na teret da je kopao.
Za Predraga Mirotića, optuženog da je upravljao jednim od vozila korišćenih u izvršenju krivičnog djela, utvrđeno je da video-snimci zbog lošeg kvaliteta ne omogućavaju identifikaciju osobe, vozila ili registarskih oznaka. Ni za Nikolu Milačića nije utvrđeno učešće, osim tvrdnje Katarine Baćović da joj je pomogao da iznajmi stan u Njegoševoj ulici. Sud je ocijenio da na osnovu tog iskaza nije moguće zasnovati krivičnu odgovornost.
Sud je takođe oslobodio Marijana Vuljaja, jer nije bilo dokaza da je znao za bilo kakvo krivično djelo Baćović. Za Veljka Markovića, Milana Markovića i Dejana Jovanovića sud je utvrdio da su boravili u Crnoj Gori, ali dokazima nije utvrđeno njihovo prisustvo u tunelu, iznajmljenom stanu, depou.
Ostaju brojna pitanja na koja ni nakon više od dvije godine nema odgovora. Jedno od njih je svakako motiv, koji ni do danas nije utvrđen. Isključen je onaj u koji je mjesecima javnost uvjeravao tadašnji premijer tehničke Vlade Dritan Abazović, koji je u medijima tvrdio da je iz Depoa ukradena puška iz sudskog postupka koji se vodio zbog ubistva direktora i glavnog i odgovorog urednika Dana Duška Jovanovića.
Sudija Lončar naveo je u obrazloženju presude da ni droga niti drugi predmeti iz spisa nijesu dokazano bili cilj, a oni koji su kopali, da su željeli, mogli su da saznaju gdje se nalaze predmeti većeg značaja.
Zbog svojih javno iznijetih tvrdnji četiri mjeseca od otkrivanja tunela, Abazović se pojavio i kao svjedok u istrazi. Međutim, pozvao se na obavezu čuvanja službene tajne jer je riječ o operativnim informacijama koje su saopštene na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost.
Tužilaštvo je najavilo da će se žaliti na odluku suda.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


CRNA GORA U VRTLOGU PROŠLOSTI: Vučić i Đukanović trasiraju smjer

REVIZIJA PRIJEDLOGA ZAVRŠNOG RAČUNA BUDŽETA ZA 2024.: Država opet na popravnom

PROPAO JOŠ JEDAN POKUŠAJ IZBORA SUDIJA USTAVNOG SUDA: Trgovina u toku
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
PRIVATIZACIJA HOTELSKE GRUPE BUDVANSKA RIVIJERA: Soliteri i u turističkom naselju slovenska plaža
-
Izdvojeno4 sedmice
EVROPA I MI: Tramp, Orban i Vučić, uzori domaćim baštinicima srpskog sveta
-
Izdvojeno4 sedmice
ULAGANJE OPŠTINA U ŽENSKO PREDUZETNIŠTO: Bačene pare
-
DRUŠTVO3 sedmice
BUDVANSKI SOKOLOVI ZAGLAVILI U NEBODERU: Hotel Falkons – napuštena betonska grdosija u centru grada
-
Izdvojeno4 sedmice
RASTE ŠTRAJK U UPRAVI ZA IZVRŠENJE KRIVIČNIH SANKCIJA: Gladovanje i bojkot suđenja
-
DRUŠTVO3 sedmice
VLADA DALA SAGLASNOST ZA IZGRADNJU SPOMENIKA MITROPOLITU AMFILOHIJU U KOLAŠINU: Đedo među partizanima
-
INTERVJU3 sedmice
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Crna Gora bi se radije vratila u prošlost, nego suočila s njom
-
Izdvojeno3 sedmice
DONALD TRAMP I EVROPA U GEOPOLITIČKOM RASKORAKU: Na zapadu nešto novo