Zaposlenik kod jednog od crnogorskih šumskih tajkuna pričao je u kafani o tome kako su ovih dana u selu Šekular posjekli smrču nevjerovatnog obima i kako takvu do sada nije vidio.

„Radim šumske poslove decenijama, ali takvu silinu od stabla nijesam vidio. Smrča je u prečniku imala nekoliko metara” – kazao je ovaj čovjek, dok su ga sagovonici s nevjericom slušali.

Da je to, nažalost, istinina Monitoru je potvrdio predsjednik beranske Mjesne zajednice Šekular Veselin Davidović, koji je rekao da su koncesionari ušli u samo središte šuma na tom području.

„Koncesionar Boj komerc iz Andrijevice sada nemilice siječe stoljetna stabla. Onamo gdje se do sada nikada nije sjeklo. Samo u jednom od tih stabala ima na desetine kubika građe. Uništavajući srce ove šume, oni uništavaju prirodu” – kaže Davidović.

Ovaj čovjek koji je podigao glas protiv eksploatacije prirodnih resursa u svom kraju i na noge digao mještane Šekulara, razočarano kaže da polako gube bitku protiv tajkuna.

„Koliko god se mi bunimo, oni tome nimalo ne pridaju značaja. Ispada da im čak i nekako odgovara što ne ćutimo. Oni poslije još silovitije nastupaju i odnose nam, bez ikakve koristi za lokalno stanovništvo, sve naše resurse ispred nosa” – objašnjava Davidović.

Tako su se čuvene šekularske šume na teritoriji beranske opštine, koje je još u svoje vrijeme kralj Nikola zakonom štitio od sječe, davno našle na udaru crnogorskih šumskih tajkuna i prijeti im potpuno uništenje.

Davidović o najezdi tajkuna govori kao o najezdi skakavaca. „Kao pred neku nepogodu”, kaže.

„Samo što smo se izborili s koncesionarima iz Hidroenergije da makar poprave put do središta mjesne zajednice, počela je sezona sječe šume i koncesionari s najvećim mogućim savremenim mašinama i kamionima pod punim utovarom uništavaju taj put. Ne može im se ništa. Ne znam gdje ovo vodi” – upozorava predsjednik Mjesne zajednice Šekular.

Šekular je široki teritorijalni planinski pojas s velikim brojem sela i zaselaka. Široj javnosti postao je poznat onda kada su podigli bunu protiv izgradnje malih elektrana i otimanja istoimene rijeke, odnosno njenog kroćenja i stavljanja u cijevi kilometrima nizvodno.

Taj virus pobune kasnije se proširio na čitav sjever države i kulminirao prošle godine velikim zajedničkim protestima u Plavu.

„Nećemo se dati tako lako. To je naše. Uzimaju iz naših šuma i odvode naše vode, ne pitajući nikoga. Lokalno stanivništvo od toga nema nikave koristi” – kaže Davidović.

Situacija nije bolja ni bilo gdje drugo gdje koncesionari šuma i voda pronađu minimum interesa.

„Tada su prosto nezaustavljivi i ponašaju se kao prave štetočine. Možete vi da pričate i galamite koliko hoćete. Oni tjeraju po svome” – kaže za Monitor beranski drvoprerađivač Radomir Anđić.

Veliki krug pilane ovog privatnog preduzetnika iz Berana zarastao je u travu i korov. Anđić objašnjava da mu je zabranjen pristup državnim šumama i pored toga što je 2011. godine kod Investiciono-razvojnog fonda podigao kredit od pedeset hiljada eura u namjeri da u pilani proširi proizvodnju i uposli nove radnike, ističući da poslije svega nije u stanju da plaća rate kredita i da je bio prinuđen da potpuno zatvori pilanu.

“Ovim poslom sam počeo da se bavim prije 25 godina. Prije sedam-osam godina podigao sam kredit kako bih osavremenio proizvodnju. Tada su mi garantovali da ću moći lako iz državnih šuma da nabavljam sirovinu. Međutim, od toga nije bilo ništa, jer su svih ovih godina pristup državnim šumama imala samo privilegovana lica i privilegovani koncesionari” – tvrdi Anđić.

On kaže da bi mu pravo na koncesije na samo pet hiljada kubika čamovine omogućilo da pokrene mašine i zaposli četrdeset radnika.

“Ne mogu nikako da shvatim da gradu i državi nije u interesu da mi omoguće minimum sirovine, a da zauzvrat zaposlim nekoliko desetina radnika. Obilazili su me i direktor Uprave za šume i direktor Direktorata za šume i ministri. Davali obećanja, i sve se na tome završavalo” – kaže Anđić rezignirano.

Ovaj privrednik „u mirovanju” član je Novog udruženja drvoprerađivača iz Berana, odnosno konzorcijuma DOO Berkom, koji nije dobio koncesije na šume iako je imao mnogo bolju ponudu od privilegovanog preduzeća DOO Nikola. Zato tvrde da je taj konkurs za koncesije za ovu godinu bio namješten.

“Kako drugačije objasniti činjenicu da smo mi imali sve kvalifikacije bolje i bolju ponudu za deset eura po kubiku i da su koncesije date onome ko već desetak godina krčmi šume džabe” – kažu u ovom konzorcijumu.

Iz Novog udruženja drvoprerađivača zatražili su ranije od Vrhovnog državnog tužilaštva da preispita kako su odgovorni u Upravi za šume donijeli odluku o dodjeli koncesija u dijelu gazdinske jedinice Kaludarsko-dapsićke šume, ali naglašavaju da nijesu dobili nikakav odgovor.

„Nas nekoliko udruženih u konzorcijum tražili smo faktički samo mrvice, tek toliko da pokrenemo svoje pogone. Nađite mi u ovom regionu jednu fabriku za preradu drveta da je opremljena kao što je moja. Ja ne mogu da radim, a jedan čovjek može da dobije dvadeset i tri hiljade kubika koncesija. I niko pri tome neće da ga kontroliše” – kaže Anđić.

Miruju i pogoni drugih drvoprerađivača u Beranama, dok jedno preduzeće okreće milione eura.

Predstavnici Novog udruženja drvoprerađivača lako su sračunali koliko je šume posjeklo privilegovano preduzeće DOO Nikola.

„Od kada ima koncesije, posjekao je sedamdeset hiljada kubika drvne mase. U novcu izraženo, to je oko pet miliona eura. Šta se radi sa tim novce i gdje ide, time treba da se bavi tužilaštvo. To su, dakle, poslovi milionskih razmjera. I tu nema šale, tu lete glave” – kažu u ovom Udruženju.

Dok se tako milioni eura prelivaju iz prirodnih resursa u džepove tajkuna, bilo da je riječ o šumama ili rijekama, lokalno stanovništvo samo trpi štete.

U Šekularu su tek iz medija saznali da je Hidroenergija Montenegro iz malih elektrana kojih je u njihovom selu tri, prihodovala čak pet miliona eura. Nijesu znali, kao što ne znaju ni danas, kome da se obrate.

Do osoba, koje se kao vlasnici koncesionih kompanija pojavljuju na papiru, nije lako doći. Sve i da se dođe, koristi nikakve. Papir, kažu, sve trpi, dok neko iz daljine povlači konce i kontroliše milionske poslove u Crnoj Gori.

Tufik SOFTIĆ