Povežite se sa nama

OKO NAS

SPORT I DRUŠTVO: Pomjerene granice

Objavljeno prije

na

„Ovo je bilo najbolje Svjetsko prvenstvo do sada”, konstatovao je Đani Infantino, predsjednik FIFA, nekoliko sati pred finalnu utakmicu, na posljednjem prijemu u Baljšoj teatru, kada je simbolično predao Kataru domaćinstvo narednog Mundijala.

Slične riječi sportskih zvaničnika čuju se nakon svakog velikog takmičenja. Često su – kurtoazne. Prije dvije godine je Tomas Bah, predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta, na isti način zatvorio Olimpijske igre u Riju, iako je svima bilo jasno da to, jednostavno, nije tačno.

Ovoga puta, prvi čovjek svjetskog fudbala nije bio samo ljubazan i kurtoazan već – iskren i realan. Mundijal u Rusiji bio je spektakularan.

Kvalitet fudbala – nikad bolji, složili su se poznavaoci i hroničari najpopularnijeg sporta, iako su dva superstara Leo Mesi i Kristijano Ronaldo gotovo nezapaženo, kao i njihove selekcije, završili takmičenje, iako Njemačka, aktuelni prvak, nije ni prošla grupu, Španija stala u osmini finala, Brazil, prvi favorit za titulu, otišao samo korak dalje…

Pobjednik je Francuska. Na najveću scenu stupio je Kilijan Mbape, „sin vjetra i čelika”, kako ga je opisao Horhe Valdano, nekada sjajni argentinski napadač. Pojavila se Hrvatska, najmanja država, uz Urugvaj, koja je došla do finalnog meča, a u njoj Luka Modrić sa svojim gracioznim i jednostavnim stilom igre, kojim je „dokazao da vrijeme i prostor nisu relativni pojmovi” (još jedan opis maštovitog Valdana)…

Pojavila se i Rusija kao domaćin, a ne isključivo kao organizator. Mundijal nije samo fudbal, već mnogo više od toga. I Rusija je iz te „igre” izašla kao apsolutni pobjednik.

Prije osam godina Rusija je dobila organizaciju najvećeg sportskog (i ne samo sportskog) događaja, pobijedivši kandidaturu Engleske, koja je, zaluđena sve jačom Premijer ligom, vjerovala da je vrijeme da se nakon 62 godine „fudbal vrati kući”.

Kolijevka fudbala je izgubila trku sa zemljom u kojoj fudbal nije ni nacionalni ponos, ni sport broj jedan, i koja je posljednji veliki sportski događaj organizovala davne 1980. godine, u vrijeme eskalacije Hladnog rata. Bio je to težak poraz.

Sumnja na korupciju – to je bila prva reakcija zapadnih medija na odluku FIFA da Rusiji, a kasnije i Kataru, čiji rival su bile SAD, dodijeli domaćinstva Mundijala 2018. i 2022. godine.

Sedam godina je trajala istraga, da bi u junu 2017. specijalni tim svjetske kuće fudbala, koji je vodio Majkl Garsija, objavio izvještaj na 430 strana, sa zaključkom da „nema dokaza da su članovi ruskog organizacionog odbora uticali na glasanje članova FIFA”, mimo uobičajenih procedura, kao što su susreti i sastanci sa glasačima.

Vladimir Putin, tada premijer, a sada predsjednik Rusije, sreo se sa „šest od 22 člana Izvršnog komiteta FIFA u periodu kandidature”, objavio je Garsija.

Članovi najužeg rukovodstva FIFA, među kojima su i nekadašnji predsjednik Sep Blater i predsjednik UEFA Mišel Platini, u međuvremenu su optuženi i odstranjeni iz fudbala zbog korupcije, koja nije imala veze sa Rusijom i dodjelom organizacije Mundijala.

Dok je priča o korupciji trajala, Rusija je – radila. Svi stadioni – 11 u deset gradova – njihova izgradnja ili rekonstrukcija, završeni su na vrijeme, saobraćajna infrastruktura osposobljena za veći promet od uobičajenog, uvedeni su specijalni vozovi, koji su navijačima sa kupljenim ulaznicama omogućili lakši i besplatan prevoz između prilično udaljenih ruskih gradova -domaćina.

U jeku priprema, promijenile su se geopolitičke prilike, kao i uloga Rusije na svjetskoj sceni. Aneksija Krima, ugrožavanje prava seksualnih manjina, uloga u ratu u Siriji i na kraju optužbe za ubistvo političkih protivnika na teritoriji drugih država – na Zapadu i u zapadnim medijima. Rusija i Putin dobili su ulogu takvog negativca da su se samo nekoliko mjeseci prije početka Svjetskog prvenstva, čule i ovakve poruke: “Putin će Svjetsko prvenstvo u Rusiji iskoristiti na isti način kao što je uradio Hitler 1936. godine na Olimpijskim igrama u Berlinu”. Izgovorio ih je Boris Džonson, doskoro ministar spoljnjih poslova Velike Britanije.

Nekoliko britanskih parlamentaraca pozivalo je na bojkot Mundijala, zahtijevalo da engleski nacionalni tim ne učestvuje na šampionatu svijeta, i zbog Putinove politike, i zbog opasnosti od rasizma, ksenofobije i huliganizma. Reprezentativac Deni Rouz je na zvaničnoj pres-konferenciji kazao da je članovima njegove porodice zabranio da idu u Rusiju, plašeći se, kako je rekao, za njihovu bezbjednost.

Nije prvi put da politička stvarnost, ili precepcija stvarnosti, imaju ogroman uticaj na sport. Amerikanci su bojkotovali Olimpijske igre u Moskvi 1980., Sovjetski Savez uzvratio četiri godine kasnije u Los Anđelesu. U fudbalu je zabilježen jedan, može se reći izolovan, ali znamenit slučaj. Johan Krojf, u to vrijeme najbolji fudbaler svijeta, 1978. godine nije želio da ide na Svjetsko prvenstvo u Argentinu, u znak protesta zbog diktatorske vladavine vojne hunte, na čelu sa generalom Horheom Videlom.

Engleska ne samo da je učestvovala na posljednjem Mundijalu već je ostvarila najbolji plasman još od šampionata u Italiji 1990. godine, ali je efekat propagande bio takav da je tek desetak hiljada ljubitelja fudbala iz te zemlje, koja ima armiju navijača, imalo “hrabrosti” da dođe u Rusiju. Kolumbijaca je, recimo, bilo, prema prilično preciznim podacima, šest puta više.

Tokom trajanja Mundijala, Rusiju je zbog fudbala posjetilo tri miliona ljudi, a nije zabilježen nijedan ozbiljniji incident na ulicama, stadionima, u fan-zonama, koje su okupljale i više od 100 hiljada posjetilaca.

“Percepcija o Rusiji je promijenjena”, kazao je Đani Infantino na oproštajnom susretu sa Putinom. “Raskrstili smo sa mitovima i stereotipima”, rekao je Putin, dok je potpredsjednica ruske Vlade Olga Golodec izjavila da su prognoze takve da će naredne godine u Rusiju doći “15 odsto stranih turista više nego ove”.

Dan nakon završetka šampionata, u Helsinkiju su se sastali Donald Tramp i Vladimir Putin, dva najmoćnija čovjeka svijeta. Njihov susret počeo je Trampovom čestitkom ruskom kolegi na uspješno organizovanom Svjetskom prvenstvu. Putin je Trampu, simbolično, poklonio fudbalsku loptu.

Fudbal je kratko bio tema njihovog razgovora. U četiri oka pričane su druge priče, dok su “obični” ljudi širom svijeta poželjeli da mundijalska svetkovina traje – vječno.

Veličanstveni uspjeh Vatrenih i Tompsonova sjenka

Mundijalska i fudbalska svetkovina na momente je bila ukaljana političkim porukama koje su dolazile sa Balkana.

Dok se slavio fudbal, na utakmici Švajcarska – Srbija dogodio se jedini incident sa političkom pozadinom, koji je u drugi plan stavio utakmicu i njen ishod. Švajcarski reprezentativci porijeklom sa Kosova Granit Džaka i Đerdan Šaćiri proslavili su golove tako što su rukama „napravili” dvoglavog orla, koji se nalazi na zastavi Albanije. FIFA je prepoznala provokaciju, kaznila ih novčano i upozorenjem.

Reakcija iz Srbije je bila, takođe, politička. Da je birana najgluplja i najskandaloznija izjava Mundijala, pobjednik bi sigurno bio srpski selektor Mladen Krstajić, koji je nakon tog meča na društvenim mrežama poručio da bi sudiju Feliksa Briha „trebalo poslati u Hag”, zbog odluke da ne dosudi penal u korist njegovog tima.

I Krstajić je kažnjen, takođe, novčano.

Međudržavni incident izazvali su hrvatski fudbaler Domagoj Vida i član stručnog štaba Ognjen Vukojević, koji su u ushićenju zbog plasmana u polufinale, sa flašom piva u rukama uzviknuli: „Slava Ukrajini”, što je Rusija, kao i FIFA, protumačili kao političku poruku.

Vida, koji je kažnjen ukorom, kasnije se izvinio Rusima, navodeći da njegova poruka nije bila uperena ni protiv koga, već da je tako pozdravio svoje prijatelje iz Kijeva, gdje je godinama igrao fudbal. Vukojević je dobio i novčanu kaznu, ali i formalni otkaz iz hrvatskog nacionalnog tima.

Ovaj incident nije, naravno, obilježio hrvatski nastup na Mundijalu. Njihov senzacionalni plasman u finale bio je sportska tema broj jedan, kao i najbolja moguće promocija države. Svijet je svakkao primijetio i njihovu predsjednicu Kolindu Grabar – Kitarović i njeno nekonvencionalno ponašanje na tribinama i na terenu.

Uspjeh tima Zlatka Dalića, koji je dio igračke karijere proveo u titogradskoj Budućnosti, uticao je i na region. Skoro pa ga je i ujedinio, nakon što su ulogu ambasadora eks-Ju zajedinštva preuzeli s jedne strane Novak Đoković, a s druge Luka Modrić i Ivan Rakitić, porukama podrške i otvorenih simpatija za rezultate na Vimbldonu, odnosno Svjetskom prvenstvu.

Hrvatska je živjela i disala fudbal minuih 30-ak dana, a vicešampioni svijeta dočekani kao nacionalni heroji. Pola miliona ljudi okupilo se u Zagrebu da pozdravi „vatrene”, šest sati je trajao njihov put od aerodroma do centralnog trga.

I sve bi bilo savršeno, da se odnekud nije pojavio – Tompson, hrvatski „estradni umjetnik”, čija su djela i nastupi zabranjeni u velikom broju zemalja Evropske unije, a čiji najveći hit „Bojna Čavoglave” počinje ustaškim pozdravom „Za dom spremni”.

Tompson je bio gost hrvatskih reprezentativaca u otvorenom autobusu, iz koga su pozdravljali egzaltiranu masu, kao i glavna pjevačka zvijezda na Trgu bana Jelačića.

Njegov dolazak, na zahtjev igrača, bio je autogol „vatrenih”, što su konstatovali i hrvatski i strani mediji. Mnogi ukazuju na važnost činjenice da masa od preko 500 hiljada ljudi na Trgu, nije bila fascinairana Tompsonom i njegovin nastupom.

“Napravili ste odličan PR posao za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu, a onda vam se u autobusu pojavio ultranacionalistički pjevač”, navela je agencija AFP u izvještaju sa proslave mundijalskog srebra u Zagrebu.

I opet sve iznova.

Aleksandar RADOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

rema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

U Kolašinu i Mojkovcu su nedavno podijelili sredstva namijenjena za podršku ženskom preduzetništvu. Pravo da konkurišu, sa najviše dva biznis plana, imale su, pored preduzetnica i nezaposlene žene. U Kolašinu su prednost dali biznis planovima koji podstiču ekonomski razvoj, te unapređuju razvoj voćarstva, povrtlarstva, stočarstva… Mojkovčanke su mogle da konkurišu još i sa poslovnim idejama koje podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizma, sporta i kulture…

Tokom prošle godine sredstva iz fonda namijenjenog ženskom preduzetništvu iskoristile su samo četiri Kolašinke. Tako je bilo i ove godine. Njihovi biznis planovi lani podržani su iznosima od 1.000 do 3.000 eura, a odnosili su se na zanatske usluge, unapređivanje proizvodnje sira, izradu suvenira i pekarske proizvode. Ove godine najviše je projekata koji se odnose na poljoprivredu.

Po škrtosti u podršci sugrađankama preduzetnicama prednjače u pljevaljskoj lokalnoj upravi. Od oko 15 miliona ovogodišnjih planiranih rashoda samo 8.000 eura biće potrošeno u tu svrhu.

Kako su Monitoru kazali u nadležnom sekretarijatu, još 10.000 eura predviđeno je „uopšte za preduzetništvo“. Žene, tvrde oni, mogu konkurisati i za ta sredstva.

Prema rezultatima konkursa, uočljivo je da se žene na  sjeveru,  uglavnom,  opredjeljuju za oblast poljoprivrede, a rjeđe za neku drugu privrednu granu. Takođe, i da je tradicionalno mali broj onih koje konkurišu.

„Sve Kolašinke koje su ove godine konkurisale dobile su podršku. Nažalost, to je mali broj, svega četiri. Voljeli bismo da ih je više i nadamo se da će uskoro u budžetu biti i više novca, pa da će podrška biti značajnija. Ipak korisnice tih sredstava i sada su zadovoljne. Prije svega zbog toga jer je, kako objašnjavaju, uvažen njihov trud“, kažu u kolašinskoj Opštini.

Ista je situacija i u susjednom Mojkovcu. Sva četiri podržana projekta odnose se na poljoprivredu, proizvodnju mlijeka i povrtarstvo.  Razloga za to je,  kažu nadležni, više. Kako objašnjavaju u lokalnoj upravi, riječ je o preduzetnicama koje su već počele svoj posao. Zbog toga su konkurisale samo one kojima je novac bio potreban za unapređivanje i kupovanje dodatne opreme.

„Pošto Mojkovac ima veliki, a još neiskorišteni potencijal za turizam, rado bismo naredne godine vidjeli biznis ideje koje se odnose na tu oblast. Takođe, i na neke druge privredne grane. Bili bismo srećni i da je više žena konkurisalo. Ipak, trenutno stanje je dobro, u smislu da smo mogli veće iznose opredijeliti za sufinansiranje projekta“, kažu u mojkovačkom Sekretarijatu za finansije.

Prema onome što su krajem prošle godine saopštili iz PK CG, odluke žena da se upuste u preduzetničke vode i dalje značajno koči tradicionalni način razmišljanja. Žene se, prema statističkim podacima, najčešće opredjeljuju za „sitnije“ biznis ideje kojima dopunjavaju kućni budžet.

U PKCG iznose stav da je podrška ženskom preduzetništvu u našoj državi, na institucionalnom nivou, prisutna, ali nedovoljno iskorištena.

Žene kao problem u poslovanju najčešće ističu komplikovane administrativne procedure i nelogična regulatorna rješenja. Takođe, i nedostatak imovine kojom bi garantovale za pozajmice i nelojalnu konkurenciju.

Tokom pandemije, pokazala su istraživanja, dvije od pet žena u Crnoj Gori suočile su se sa finansijskim teškoćama, 38 odsto je navelo da se suočava sa izazovima u smislu smanjenog finansijskog kapaciteta za pokriće osnovnih troškova života.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore s kraja prošle godine, stopa nezaposlenosti mladih žena od 17 do 25 godina povećana je za pet odsto. Opštine na sjeveru Crne Gore su i dalje na vrhu liste prema broju nezaposlenosti mladih žena u odnosu na ostala područja države.

Kao najveći izazovi mladih žena sa sjevera definisani su nedovoljna  mogućnost karijernog napredovanja i prilika za neformalno obrazovanje.  Prema podacima agencije V+O Communication, u pogledu preduzetništva i pokretanja privatnog biznisa, mušku populaciju karakteriše značajno veći stepen preduzetničke aktivnosti. Tako, sopstveni posao posjeduje 24,6 odsto muškaraca, dok taj vid poslovanja obavlja svega 9,8 odsto žena.

                                                                  Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Ljekovite biljke se, po pravilu, ne sakupljaju u naseljenim mjestima, pored puteva ili zagađenih površina. Nečistoća u ogromnoj mjeri umanjuje njihov kvalietet. Nikada se ne čupaju cijele biljke, već se sakupljaju samo oni djelovi koji sadrže željene materije. Nikako za vrijeme ili neposredno posle kiše.

Borovnica, međeđe grožđe (uva), ivanjsko cvijeće, trava žutica, hajdučka trava, planinski čaj, zlatica, jaglika, vilino sito i virak – neke su od vrsta koje su najčešće zastupljene na planinskim pašnjacima u Crnoj Gori. U južnom,  mediteranskom regionu, najčešće možete nabasati na žalfiju, smilje, vrijesak, maslačak, kupinu, kostriku, majčinu dušicu ili lavandu. Ima i biljaka koje rastu svuda – i na sjeveru i na jugu, poput kleke, bokvice, gloga, kičice, kantariona ili šipurka.

,,Sa odabrane površine nikada ne treba sakupiti sve biljke. Uvijek se mora ostaviti određen broj dobro razvijenih, zrelih, ali i mladih jedinki, koje će se  razmnožavati i osigurati opstanak vrste na tom staništu”, napominje Saveljićeva.

Čak oko 280 biljaka je, rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode, stavljeno na nacionalnu listu zaštićenih, i njihovo sakupljanje je zabranjeno. Sakupljanje nezaštićenih divljih vrsta u Crnoj Gori propisano je Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta koje se koriste u komercijalne svrhe. U zavisnosti od područja, određuju se i maksimalno dozvoljene količine koje se mogu sakupiti u sezoni.

Mnoštvo je ljekovitog bilja koje je moguće gajiti na tlu Crne Gore. Pitoma nana, kamilica, timijan, matičnjak, macina trava (odoljen), borač, neven, bosiljak… Tu je i grupa začinskih vrsta, kao što su selen, peršun, celer, mirođija, kim, morač i anis.

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, lani je,  kroz sistem direktnih plaćanja po površini, data podrška za 25 proizvođača bilja čija je ukupna površina zasada bila oko 112 hektara. Neki od najvećih proizvođača i prerađivača ljekovitog bilja su DOO Agrolife i DOO Farmont iz Podgorice, kao i DOO Herbal Montenegro iz Nikšića. Postoji još i mali broj proizvođača sa manjim prerađivačkim kapacitetima, koji uglavnom otkupljuju ljekovito bilje i proizvode čajeve. Ove godine, najavljuju iz tog Vladinog resora, radiće na pospješivanju proizvodnje višegodišnjeg i aromatičnog bilja, kroz mjeru podrške koju predviđa Agrobudžet. Za to je opredijeljeno oko 40 hiljada eura. Pravo na podršku imaju poljoprivredna gazdinstva upisana u Registar poljoprivrednih gazdinstava i registrima primarnih proizvođača, a podržava se primarno uzgoj žalfije, lavande, kantariona, smilja, majčine dušice, timijana, matičnjaka, pelina i lincure.

,,Prekomjerno i nestručno branje bilja dovelo je do ugrožavanja čak 15 hiljada vrsta na globalnom nivou, od čega je četiri sa veoma smanjenim i ograničenim populacijama. U Evropi broj ugroženih vrsta je 150, među kojima se nalaze lincura, brđanka, gorka djetelina, gorocvijet, međeđe uvo, rosulja, prečica, slatki korijen, kao i vrste iz porodice orhideja i islandski lišaj. Neke biljke, usljed izgradnje saobraćajnica, širenja poljoprivrednog zemljišta, podizanja hidrocentrala, sistema kanala i raznih drugih razloga, postaju  rijetkost u pojedinim regionima (kičica, anđelika, slatki korijen). Neophodno je preduzeti  mjere radi očuvanja ljekovitih vrsta i njihovih staništa”, kaže Saveljićeva.

Jedan od načina za to je i plantažno gajenje zaštićenih vrsta divlje flore. Tako se endemične vrste čuvaju od iščezavanja, dobija se roba za tržište, veća je iskorištenost poljoprivrednog zemljišta, a dugoročno se čuvaju prirodni resursi. Malobrojni uzgajivači ljekovitog bilja, koji se sve više oslanjaju na internet marketing za plasman  proizvoda, na Fejsbuk grupama gdje se okupljaju, kao glavne prepreke razvoju svojih biznisa ističu to što u Crnoj Gori nema dovoljno sadnog materijala ili  nije kvalitetan, radne snage, a ni adekvatne pomoći države pri nabavci mašina i otkupljivanju proizvoda.

Malo ko zna da je prva plantaža ljekovitog bilja u Evropi nastala u Crnoj Gori, 1903. Na njoj su Francuzi plantažirali buhač, biljku koja sadrži prirodne insekticide. Nestabilnost područja zbog mnogobrojnih ratova, kao i tradicionalni nemar prema prirodi, doveli su do toga da Francuzi buhač sada uzgajaju drugdje po svijetu. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) preparate na bazi ljekovitog bilja koristi čak 80 odsto svjetskog stanovništva.

Šta bi falilo da Crna Gora ima  festivale maslačka ili kantariona, kao što to imaju neke druge zemlje? Trebaće još mnogo vremena pa da ovdašnji čovjek shvati koliki je dužnik prirode.

 

Endemi vrijedni poštovanja

Jedan od jako ugroženih endema na prostoru Crne Gore je i  lincura. Nazivaju je  caricom planinskih pašnjaka. Vjekovima je bila svrstavana u biljke srca jer se smatralo da pomaže slabom srcu, a zbog sadržaja amarogentina, najgorči je prirodni molekul. Izrabljivana je i u proizvodnji alkoholnih pica, pa je i zbog toga  danas na rubu izumiranja.

Sem lincure, od endema još se izdvaja i dinarski rožac, kog je davne 1866. poljski botaničar Ignac Šišilović, u velikom istraživačkom poduhvatu u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore, stigavši do Komova, prvi put vidio i sakupio.

Orjen treba  izdvojiti po velikom broju endemičnih i ugroženih vrsta. Jedna od rijetkih i kritično ugroženih vrsta koja tu živi je i orjenska perunika. Prema legendi o slovenskom bogu Perunu, koji je munjama obasjavao planine, tamo gdje je duga dotakla tlo, iznikle su perunike raznih boja.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

„Već 15 godina niko od nas u Plavu nije dobio mogućnost da priviri u državne šume. Tako su drvoprerađivači ostali bez sirovine, dok je lokalno stanovništvo primorano da drva za ogrjev nabavlja u drugim gradovima. Uz to, naša pilana, koja je upošljavala 500 radnika, zatvorena je i pretvorena u gomilu starog gvožđa. Sve je urađeno da bi privilegovani koncesionari po utvrđenom konceptu sjekli šumu i nemilice se bogatili. Došlo je vrijeme da kažemo stop takvim radnjama” – poručili su drvoprerađivači sa sjevera.

Rašid Marković, iz NVO Prijatelji Plava, poručuje da je narod primoran da se diže na ustanak ako se ne zaustavi uništavanje šuma.

„Mi osjećamo da sadašnja vlast u Crnoj Gori nastavlja ono što je radila prethodna. Ovo je kontinuirana sprega vlasti i kriminalnih grupa. Mi moramo da ustanemo i da ovo prekinemo. Upregnute su institucije protiv naroda. Tražimo da se prekine favorizacija privilegovanih koncesionara“ – kaže Marković.

Da je situacija stigla do tačke vrenja, ističe i Plavljanin Nedžad Cecunjanin.

„Koncesionar na području Plava već dvije decenije prkosi i bahati se. I sada poručuje da mu niko ne može ništa. Ajde da vidimo može li ili ne može” – kaže Cecunjanin.

Na neoprostive propuste oko eksploatacije državnim šumama ukazuju i drvoprerađivači Avdija Kalač iz Rožaja, Branko Karadžić sa Žabljaka, Manojlo Čantrić i Miroslav Čukić iz Berana. Oni ističu da svi gube osim tajkuna.

„Mi ovu priču pričamo i ponavljamo kao papagaji 15 godina i ništa se nije promijenilo, osim taktika kako da se tajkuni bliski vlasti sve više bogate. Oni kubik čamovine dobijaju po 15 eura, a mi smo prinuđeni da ga kupujemo po 100 eura” – kaže Miroslav Čukić, predsjednik Udruženja drvoprerađivača iz Berana. „To rade oni koji su ovdje došli sa dva konja, dvije takozvane zelene kobile, a danas imaju vile i gradove. Poslije svega, konačno moramo shvatiti da je ovo i naša država i da i mi treba da živimo, a njihovo bogatstvo treba da se preispita gdje se sve prelilo, kako i na koji način. Time treba SDT da se bavi” – naglašava Čukić.

Predstavnik Opštine Plav Adnan Miljuš tvrdi da ta lokalna uprava zdušno podržava zahtjeve drvoprerađivača o zaštiti šuma. Podsjeća da je lokalni parlament jednoglasno donio zaključak kojim je od Vlade Crne Gore traženo da se na teritoriji opštine Plav zaustave sve aktivnosti oko eksploatacije državnih šuma, kao i da se ponište svi ugovori koji su sklopljeni između koncesionara i Uprave za šume.

Mnogo je žestokih riječi izgovoreno na račun pet tajkuna i njihovih privezaka koji šumama na sjeveru, zahvaljujući ugovorima koje su sklopili za vrijeme bivše vlasti, još bahato gazduju.

Premijer je takav način gazdovanja nazvao organizovanim kriminalom.

On samo nije objasnio šta se čeka. Zašto se ti ugovori ne raskidaju i zašto se porijeklo imovine tih poznatih tajkuna ne preispita. Nestrpljenje lokalnog stanovništva raste.

                                                                                                                             Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo