Povežite se sa nama

OKO NAS

SPORTSKI OBJEKTI U KOLAŠINU ČEKAJU INVESTICIJE: Ruine u centru grada

Objavljeno prije

na

Kolašinci, bar oni koji vjeruju obećanjima vladajuće partije, mnogo očekuju od budućeg Centra za pripremu sportista. U Centru, koji će biti u vlasništvu države, navodno će postojati svi uslovi za pripreme vrhunskih sportista.

Tim projektom, kažu nadležni, biće obuhvaćena sadašnja sportska zona – sportska hala i Dom mladih i Gorštaka, kao i zemljište od 30 000 kvadratnih metara. To zemljište je nedavno Opština prepisala na državu. Na taj način prebijen je dug od skoro tri milona eura za poreze i doprinose za 200 zaposlenih u lokalnoj upravi. Sada je, kažu u Opštini, na potezu država koja će morati da uloži mnogo kako bi „upristojila” i sportsku halu i Dom, koji su ruinirani iako su izgrađeni prije samo dvanaest godina. Nebriga i krajnje neodgovoran odnos nadležnih ta dva objekata doveli su u stanje propadanja, koje nijesu uspjela da potru ni skorašnja ulaganja Direkcije za javne radove vrijedna pola miliona eura.

„Možda najbolja slika postupanja vlasti u Kolašinu je stanje sportske hale i Dom mladih. Država je izgradila dva objekta bogom dana za valorizaciju sporta, uz to jedan od njih i sa smještajnim kapacitetima. Od toga nikad ništa nije iskorišteno. I ne samo da nije bilo koristi već je u međuvremenu sve uništeno. Za nepunu deceniju i po, uspjeli su da naprave ruševine od objekata koji je trebalo da su ponos grada”, kažu u kolašinskoj opoziciji.

Na sportskoj hali, tvrde upućeni, nikad nijesu ni bili završeni svi građevinski radovi, pa su upotrebljavani samo teren i četiri svlačionice. Na sistemu grijanja se radi od skora. Najtrofejniji kolašinski sportisti minule tri godine pripremaju se i bez struje i bez grijanja. Za važna takmičenja sa kojih su se vraćali okićeni zlatnim medaljama karatisti su trenirali pod šterikama u zimskim mjesecima. Čak i najmlađi članovi tog uspješnog kluba. Opština još nije našla način da plati Elektroprivredi dug od preko 200 000 eura za struju.

Najčudnije u vezi sa ta dva objekta je što se još zvanično ne zna ko je njima gazdovao sve ove godine. Iako mnogi u Kolašinu tvrde da je svu zaradu od usluga smještaja i hrane u Domu mladih i Gorštaka godinama ubirala samo jedna porodica, bliska lokalnoj vlasti, to niko do sada nije ni potvrdio ni opovrgao.

Iz Ministarstva finansija su odbornicima Socijaldemokratske partije, koji su tražili konkretne odgovore na pitanje ko je zadužen za održavanje i upravljanje infrastrukturom u sportskoj zoni, odgovorili da je to Javno preduzeće Sportski centar. Međutim, to preduzeće je desetak mjeseci postojalo samo na papiru. Nikad ništa nije uradilo, niti je u njemu iko zapošljen, osim direktora Srećka Medenice, aktuelnog predsjednika Opštinskog odbora DPS-a. On je, dok je čekao da „firma profunkcioniše”, uredno primao platu , ne radeći ništa. Kako nije bilo uslova da to preduzeće išta uradi kada je riječ o oživljavanju sportske zone, a kako su se novinari počeli baviti njegovom platom, lokalni parlament donio je odluku o gašenju preduzeća.

Poslije ukidanja Sportskog centra lokalna vlast se batalila uzaludnih pokušaja da zaštiti više milona eura vrijedne objekte i sve donedavno čekala na prebijanje duga sa državom.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan. Nadam se da naši reprezentativci više neće imati potrebe da se pripremaju u zemljama regiona. Naravno, u svemu tome očekujemo i podršku turističkih poslenika”, nada se predsjednik Opštine Darko Brajušković.

Dok čekaju da zapušteni dio grada država pretvori u reprezentativno mjesto za treninge domaćih i sportista iz regiona, iz lokalne uprave se spremaju, u skladu sa tim, i za novu strategiju kada je riječ o promovisanju turističke ponude Kolašina.

Brajušković smatra da je „trampa” sa državom jedna od najvećih uspjeha aktuelne izvršne vlasti u Kolašinu. Međutim, ni on ni njegovi saradnici ne žele da komentarišu činjenicu da se Opština u junu 2007. godine, zemljištem u sportskoj zoni, „poravnavala” i sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem. On, odnosno preduzeće Beppler end Partners, koje se s nim povezuje, je sada vlasnik blizu 18 000 metara kvadratnih u neposrednoj blizini sportske hale.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Bećirovićeva firma u sportskoj zoni ima vlasništvo nad nekoliko parcela, među kojima su i ona na kojima su fudbalsko i još nekoliko sportskih igrališta. Kako stoji u listu nepokretnosti, Beppler end Partners je vlasnik parcela280/1 , površine 2120 m2, 280/2 (igralište) površine 9 343 m2, 280/3 (igralište) čija je površina .1666m2, 280/4 (igralište) površine 3287m2, kao i suvlasnik jedne četvrtine parcele 280/10. Na toj parceli ostatak zemljišta je vlasništvo DOO Stablo iz Budve. Na parceli 280/9 Bećirovićeva firma je suvlasnik sa opštinom, pa posjeduje ina toj lokaciji 1600 m2 .U sportskoj zoni zemljište ima I Irlenia invesments limited i to čak 21455m2.

Bećirović je zauzvrat ustupio lokalnoj upravi staru klanicu i zemljište oko nje, koje je nekada pripadalo Sinjavini, OUUR-u Veltrgovine koje je platio svega 120 000 eura. Saradnici bivšeg gradonačelnika Milete Bulatovića su u nekoliko navrata izjavljivali kako je to bio ,,uspješan posao” za Opštinu, jer je na lokaciji stare klanice bila planirana izgradnja toplane. Najnovijim odlukama izvršne vlasti, toplana će ipak biti građena na drugom kraju grada, a već četvrti put direkcija za imovinu bezuspješno pokušava da nađe zakupca za zemljište i objekat koji su zamijenili sa Bećirovićem za vrijedne parcele u centru sportske zone.

Značajan dio zemljišta koje je ostalo poslije te zamjene, vladajuća koalicija je raskrčmila i neposredno pred lokalne izbore 2010. godine, kada je građanima bez valjanih skupštinskih odluka podijeljeno na desetine besplatnih placeva u tom dijelu grada. Sada je tu divlje naselje, bez adekvatne infrastrukture i objekti bez građevinskih dozvola. Te svoje propuste i prema mnogima nezakonitosti, lokalna uprava će sada riješti tako što će ,,divlje objekte” ucrtati u detalji urbanistički plan i legalizovati ih. Drugog načina nema, kažu.

U kolašinskoj opoziciji, iako su, kako kažu, tradicionalno skeptični prema svim obećanjima iz Podgorice, tvrde da su obradovani činjenicom što će se od sada znati ko je gazda sportske infrastrukture. U OO SDP očekuju i da će realizacija tog projekta „predstavljati i najavu promjene ukupnog odnosa, koji je do sada značio potpunu nebrigu. Ipak, ne žele da se zaboravi odgovornost onih koji su uništili najvredniju državnu investiciju na području kolašinske opštine u minulih četvrt vijeka.

„Najviše raduje što će naši sportisti, koji i u otežanim okolnostima postižu rezultate za respekt, konačno dobiti uslove kakve zaslužuju i što će se vratiti mogućnost unapređenja postojećih i razvoja novih kolektiva u dvoranskim sportovima. Očekujemo da će Vlada i drugi državni organi konačno utvrditi odgovornost onih čijom je nebrigom došlo do velikog uništavanja državne imovine, kako se ovakvo ponašanje ne bi ponavljalo”, kažu u toj partiji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA: UNIPROM MJERKAO MERMER, BEMAKS ŽELI DROBLJENI KAMEN: Novo vrijeme – stare navike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od koncesionih ugovora na sirovine sjevera: šume, vode i rude, opštine nemaju skoro nikakvu korist. Neka nova Vlada će morati da poradi na tome da se izvrši decentralizacija i da o svojim bogatstvima odlučuju građani regija sa kojih se to bogatstvo eksploatiše. Ako je vrijeme tajkuna prošlo

 

Biznismen Veselin Pejović bacio je oko na nalazište mermera ispod planine Žoljevice u Andrijevici, ali mu nije pošao od ruke da realizuje taj posao. Za nešto manje kvalitetan kamen zainteresovali su se iz kompanije Bemaks. Tako trenutno stoje stvari sa rudnim nalazištima mermera i mineralnog kamena u Andrijevici.

Ministarstvo kapitalnih investicija, na čijem čelu je Ervin Ibrahimović, predsjednik BS, zamalo da progura ideju da se posao s mermerom dodijeli Pejoviću. Ponuda je već bila pripremljena. Ministarstvo kapitalnih investicija je prihvatilo, a onda su se usprotivili ministri iz redova SNP, koja je na vlasti u Andrijevici, i na sjednici Vlade nije bio dovoljan broj glasova da ugovoreni posao dobije zeleno svjetlo.

Pejović je sa svojom kompanijom Uniprom metali trebalo da prvih šest mjeseci vrši pripreme, a da narednih 28 godina, nakon što dobije koncesije, eksploatiše mermer. Neko bi rekao – bolje i da ruda stoji netaknuta nego da se dodijeli Pejoviću. Ali, menadžer Opštine Andrijevica,Miloš Čukić ima mnogo konkretnije objašnjenje zašto pripremljena informacija nije prošla na Vladi i zbog čega je nalazište mermera ostalo nevalorizovano.

On kaže da je ponuda Uniprom metala bila loša, odnosno da opština od toga skoro da ne bi imala nikakve koristi, uprkos tvrdnjama koje su se mogle čuti da je, navodno, iz lokalne kase izbijen značajan novčani priliv. „Problematičan je prije svega iznos koncesione naknade koji bi pripao Opštini Andrijevica. To je svega sedam odsto za mineralne sirovine, kao, uostalom i za sva druga bogatstva na sjeveru države: šume, vode, druge rude. To je nešto što hitno treba da se mijenja, prije nego se bilo kome i bilo zašta daju koncesije”, smatra Čukić.

On objašnjava šta je to značilo u ovom slučaju i koliko bi iznosilo na godišnjem nivou prihoda za Opštinu. „To je trebalo da bude svega od 30.000 do 50.000 eura na godišnjem nivou ukupnih prihoda za Opštinu”.

Za sada se, s druge strane, čini da je prihvatanje ponude koju je dao Bemaks za nalazište mineralnog kamena koji bi drobili i koristili za pravljenje betona, gotova stvar. „To je sada atraktivno, jer poslije zabrane eksploatacije šljunka, mljeveni kamen ostaje kao alternativa za proizvodnju betona”, objašnjava Čukić.

Kompanija Bemaks dostavila je, naime, najpovoljniju ponudu na oglas za dodjelu ugovora o koncesiji za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju tehničko-građevinskog kamena u lokalitetu Piševska rijeka u Andrijevici.

Ministarstvo kapitalnih investicija, na osnovu Zakona o koncesijama i rang liste koju je 24. februara utvrdila Tenderska komisija za sprovođenje postupka javnog nadmetanja po tom oglasu, donijelo je odluku o izboru najpovoljnije ponude. Kako se može saznati, rok za žalbe na ovu odluku je istekao, tako da je to, u ovom trenutku, čini se, gotov posao. Koncesioni akt Vlada je usvojila još na sjednici 22. septembra prošle godine.

Kada je riječ o kriterijumima, ponuđeni procentualni iznos za obračun koncesione naknade i ponuđeni obim godišnje rudarske proizvodnje vrednovao se sa po 30 poena, reference ponuđača sa 15, prosječni bruto prihod i profit u posljednje tri godine sa po deset i kvalitet poslovnog plana i efekti na zapošljavanje i ekonomski razvoj sa pet bodova.

Tufik SOFTIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više puta najavljivan obračun sa vlasnicima lažnih diploma u zdravstvu, prosvjeti i policiji do sada je bez značajnijih rezultata. Iz NVO Alternativa tvrde da ne čudi nedostatak volje da se stane na kraj takvom stanju jer je, kažu, značajan dio kadrovika u svakoj političkoj partiji sa „kupljenom“ diplomom

 

U Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Pljevljima više od godinu i po traje izviđaj po krivičnoj prijavi NVO Alternativa protiv 54 medicinska radnika u tome gradu zbog sumnji da rade sa falsifikovanim diplomama. Bez podizanja optužnog predloga uprave zdravstvenih ustanova u tom gradu ne mogu preduzeti bilo kakve mjere, pa osumnjičeni da liječe sa lažnim diplomama, i dalje nesmetano rade.

Prethodno, sporne diplome su nostrifikovane, a medicinski radnici su položili i državne ispite.  Iz Alternative su prošle godine saopštili da je, prema njihovim nezvaničnim informacijama, u javnom sektoru Crne Gore oko 40 odsto lažnih diploma. Prema istim računicama, broj onih koji državnu platu primaju s lažnom diplomom mjeri se hiljadama.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), nedavno su saopštili da je komisija za provjeru validnosti diploma policijskih službenika formirala 103 predmeta. Provjeravaju se diplome stečene u Bosni i Hercegovini (BiH), Srbiji i sa Kosova. U MUP-u, kako je kazao državni sekretar Mersudin Gredić, vjeruju „da će se ispostaviti da je najveći broj prijava podnijet bez osnova“.

Komisija MUP-a formirana je početkom prošle godine, a najavili su da će diplome provjeravati „bez povlastica i izuzetaka, a ukoliko se nepravilnosti utvrde, policijski službenici biće procesuirani pred nadležnim tužilaštvom“. Objašnjeno je da su prioritet provjera diploma visokoškolaca, te da je u planu i provjera diploma srednjih škola.

Ministar zdravlja Dragoslav Šćekić u maju prošle godine kazao je da je tražio od zdravstvenih ustanova da dostave informacije o dosijeima medicinskih radnika koji su se prekvalifikovali, sa podacima gdje su i kada završili srednju medicinsku školu ili fakultet, kako bi se utvrdilo ko ima lažne diplome. On je rekao da će na skener prvo medicinski radnici koji su stekli diplome van Crne Gore, a onda će biti provjerene i isprave iz naše države do kojih su došli prekvalifikacijom. Razultati „skreniranja“ još nijesu saopšteni.

Kako za Monitor kaže koordinator NVO Alternativa Vesko Pejak, ne čudi nedstatak volje nadležnih da stanu na kraj lažnim diplomama u zdravstvu, policiji, javnoj upravi, prosvjeti…  Prema njegovim riječima, prve presude izazvaće domino efekat, pa će se otkriti, tvrdi, da se značajan broj kadrova u svim političkim partijama školovao na taj način.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PRONAĐENA BERANSKA KUPAČICA: Doplivala poslije dvije decenije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čuvena skulptura koja je početkom dvijehiljaditih nestala iz hotela Berane, pronađena je nedavno i vraćena u svoj dom. Gdje je bila – to će, možda, ostati tajna

 

Već nekoliko mjeseci Monitor je bio u saznanju da prepoznatljiva skulptura nije otišla iz Berana, kao što se neko vrijeme mislilo, i bilo je pitanje trenutka kada će se pojaviti. Prema pouzdanim saznanjima, neko je tada pokušao da reketira sadašnjeg vlasnika hotela Nebojšu Đekovića, tražeći mu veliki novac za otkup skulpture.

Đeković u razgovoru za Monitor to nije želio da komentariše, ali je rekao da je na potrazi radio pola godine. Navodno mu je sada anonimno dojavljeno gdje bi Kupačica mogla biti, a on je potom otišao i pronašao je. „Kupačica je konačno na svom mjestu. Idemo dalje. Uspio sam da vratim u hotel i stari klavir marke Petrof, koji se nakada nalazio u salonu“, rekao je Đeković, najavljujući da potraga za umjetninama nestalim iz hotela Berane neće stati.

Skulptura Kupačica djelo je akademskog vajara Dragana Mitrovića i pravljena je specijalno za hotel Berane, dok se njen drugi odlivak nalazi na plaži Ričardova glava u Budvi.

„Prošle godine, kada je u nevremenu nestala Kupačica sa plaže Mogren, iz Budve su me zvali i ponudili mi izliju nova dva primjerka, i za Budbu i za Berane. Ja sam pristao, ali se nisu više javljali. Sada mi je drago da je prvi primjerak pronađen, a onaj u Budbi je ipak umjetnička replika“, kaže kroz smijeh Đeković.

Predlog da se izliju novi primjerici vjerovatno je podrazumijevao da negdje postoji sačuvan kalup po kojem je čuveni vajar radio ovu skulpturu početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, ali će i to zasada ostati tajna.

Hotel Berane je do 2003. godine bio najznačajniji objekat Hotelsko-turističkog preduzeća u ovom gradu. Tada je ovu ugostiteljsko turističku kompaniju privatizovala nepoznata firma Euroturist GMBH. Kola su brzo krenula niz brdo.

Za društvo okupljeno oko Euroturista problemi su počeli već krajem 2004. Ponestajalo je obrtnih sredstava, sve manje se radilo, a plate zaposlenima nijesu isplaćivane. Tinjalo je nezadovoljstvo, počeli štrajkovi. Šlag na tortu bio je neizmireni kredit kod Atlasmont banke, zbog kojeg je ova banka 2005. godine zaplijenila hotel Berane.

Hotel površine hiljadu kvadrata u osnovi, na tri sprata, sa 17.000 metara kvadratnih zemljišta nad obalom Lima, Atlasmont banka je cijenila 700.000 eura a prodala, tek iz trećeg puta, za svega 200.000. Navodno, starim vlasnicima pod novim imenom.

Izvor iz filijale Atlasmont banke u Beranama rekao je tada da je banka zaplijenila samo objekte i zemljište, ali ne i inventar. Vrata hotela su plombirana, ali je plomba brzo oštećena, a inventar je počeo da nestaje.

„Nijesmo postali vlasnici inventara, i nijesmo bili u posjedu popisa sredstava, tako da nam nije poznata sudbina umjetničkih djela. Ne znam zbog čega, ali ključevi od hotela su završili u Podgorici, a ne kod nas“, kazao nam je pomenuti bankarski službenik.

U Podgorici je obavljena i prodaja, koju je u ime banke potpisao tadašnji generalni direktor Mihailo Banjević, a u ime kupca, preduzeća Monte invest, čiji je vlasnik na papiru bio Slovenac Matjaž Trtnik, njegova opunomoćenica Snežana Perović. Kupci se nikada nijesu pojavili u Beranama, ali je Slovenac ovlastio Monte nekretnine Berane, kao firmu kćerku, da preuzme ključeve.

Vjeruje se da je upravo u tom periodu došlo do nestanka najvećeg broja umjetničkih slika i drugih umjetničkih djela i predmeta neprocjenjive vrijednosti.

Tada je nestao triptih Uroša Toškovića. Ta slika iz tri dijela kupljena je svojevremeno u Beogradu, kada je veliki crtač tamo živio i bio član umjetničke grupe Mediala. Sasvim je sigurno da je samo taj triptih vrijedio mnogo više nego što su berzanski mešetari platili većinski paket akcija hotela.

Ulje na platnu Aleksandara Aca Prijića veličine četiri puta tri metra pod nazivom Morske dubine, rađeno je specijalno za ovaj hotel, i stajalo je na čeonom zidu u restoranskom dijelu. To djelo je katalogizirano, ali je od svega ostala samo fotografija male rezolucije. I njegova vrijednost je neprocjenjiva.

Jedan od dobrih poznavalaca Monitoru je rekao da je u hotelu bilo mnogo slika beogradskog umjetnika Zorana Radovića, zatim veliki broj slika drugih umjetnika, unutrašnjih skulptura od drveta i bronze.

U potpunosti su uništene dvije drvene zidne instalacije. Lopovi su ih skinuli sa zida, ali nijesu uspjeli da ih u komadu iznesu. Ostale su kao gomila drveta ispod zidova na kojima su se nalazile decenijama. Ukradena je i specijalno za ovaj hotel rađena tapiserija u dužini od šesnaest metara, kao i veliki broj pratećih bakroreza. Prema informacijama sa tržišta umjetnina, cijena jednog takvog bakroreza, kojih je u hotelu bilo više i činili su jedinstvenu umjetničku cjelinu sa tapiserijom, danas se kreće od 15.000 do 25.000 eura.

Baš u to vrijeme iz fontane na terasi hotela nestala je statua Kupačica. Kupačica je stručno razmontirana, što je ukazivalo na to da je neko radio mirno i bez straha, po čemu se još tada moglo zaključiti da to nisu učinili obični kradljivci radi preprodaje bronze. Po fotografijama koje su se mogle vidjeti ovih dana na društvenim mrežama, Kupačica je sačuvana u potpunosti, i potrebno je samo dobro i stručno očistiti.

Vjerovatno je da neće biti pravljena nova fontana na renoviranoj terasi hotela, već da će Kupačici biti pronađena neko drugo mjesto, gdje će moći da u svakom trenutku bude pristupačna ljubiteljima umjetnosti i turistima.

Sve dobronamjerne stanovnike Berana obradovala je vijest da je skulptura Kupačica pronađena i da bi ponovo trebalo da bude postavljena negdje u krugu hotela. Kulturni poslenici insistiraju da policija intenzivira potragu i za drugim umjetničkim djelima koja su nestala iz ovog hotela, a koja su predstavljala kulturno bogatstvo cijelog grada i države.

                                                                   Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo