Povežite se sa nama

OKO NAS

SPORTSKI OBJEKTI U KOLAŠINU ČEKAJU INVESTICIJE: Ruine u centru grada

Objavljeno prije

na

Kolašinci, bar oni koji vjeruju obećanjima vladajuće partije, mnogo očekuju od budućeg Centra za pripremu sportista. U Centru, koji će biti u vlasništvu države, navodno će postojati svi uslovi za pripreme vrhunskih sportista.

Tim projektom, kažu nadležni, biće obuhvaćena sadašnja sportska zona – sportska hala i Dom mladih i Gorštaka, kao i zemljište od 30 000 kvadratnih metara. To zemljište je nedavno Opština prepisala na državu. Na taj način prebijen je dug od skoro tri milona eura za poreze i doprinose za 200 zaposlenih u lokalnoj upravi. Sada je, kažu u Opštini, na potezu država koja će morati da uloži mnogo kako bi „upristojila” i sportsku halu i Dom, koji su ruinirani iako su izgrađeni prije samo dvanaest godina. Nebriga i krajnje neodgovoran odnos nadležnih ta dva objekata doveli su u stanje propadanja, koje nijesu uspjela da potru ni skorašnja ulaganja Direkcije za javne radove vrijedna pola miliona eura.

„Možda najbolja slika postupanja vlasti u Kolašinu je stanje sportske hale i Dom mladih. Država je izgradila dva objekta bogom dana za valorizaciju sporta, uz to jedan od njih i sa smještajnim kapacitetima. Od toga nikad ništa nije iskorišteno. I ne samo da nije bilo koristi već je u međuvremenu sve uništeno. Za nepunu deceniju i po, uspjeli su da naprave ruševine od objekata koji je trebalo da su ponos grada”, kažu u kolašinskoj opoziciji.

Na sportskoj hali, tvrde upućeni, nikad nijesu ni bili završeni svi građevinski radovi, pa su upotrebljavani samo teren i četiri svlačionice. Na sistemu grijanja se radi od skora. Najtrofejniji kolašinski sportisti minule tri godine pripremaju se i bez struje i bez grijanja. Za važna takmičenja sa kojih su se vraćali okićeni zlatnim medaljama karatisti su trenirali pod šterikama u zimskim mjesecima. Čak i najmlađi članovi tog uspješnog kluba. Opština još nije našla način da plati Elektroprivredi dug od preko 200 000 eura za struju.

Najčudnije u vezi sa ta dva objekta je što se još zvanično ne zna ko je njima gazdovao sve ove godine. Iako mnogi u Kolašinu tvrde da je svu zaradu od usluga smještaja i hrane u Domu mladih i Gorštaka godinama ubirala samo jedna porodica, bliska lokalnoj vlasti, to niko do sada nije ni potvrdio ni opovrgao.

Iz Ministarstva finansija su odbornicima Socijaldemokratske partije, koji su tražili konkretne odgovore na pitanje ko je zadužen za održavanje i upravljanje infrastrukturom u sportskoj zoni, odgovorili da je to Javno preduzeće Sportski centar. Međutim, to preduzeće je desetak mjeseci postojalo samo na papiru. Nikad ništa nije uradilo, niti je u njemu iko zapošljen, osim direktora Srećka Medenice, aktuelnog predsjednika Opštinskog odbora DPS-a. On je, dok je čekao da „firma profunkcioniše”, uredno primao platu , ne radeći ništa. Kako nije bilo uslova da to preduzeće išta uradi kada je riječ o oživljavanju sportske zone, a kako su se novinari počeli baviti njegovom platom, lokalni parlament donio je odluku o gašenju preduzeća.

Poslije ukidanja Sportskog centra lokalna vlast se batalila uzaludnih pokušaja da zaštiti više milona eura vrijedne objekte i sve donedavno čekala na prebijanje duga sa državom.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan. Nadam se da naši reprezentativci više neće imati potrebe da se pripremaju u zemljama regiona. Naravno, u svemu tome očekujemo i podršku turističkih poslenika”, nada se predsjednik Opštine Darko Brajušković.

Dok čekaju da zapušteni dio grada država pretvori u reprezentativno mjesto za treninge domaćih i sportista iz regiona, iz lokalne uprave se spremaju, u skladu sa tim, i za novu strategiju kada je riječ o promovisanju turističke ponude Kolašina.

Brajušković smatra da je „trampa” sa državom jedna od najvećih uspjeha aktuelne izvršne vlasti u Kolašinu. Međutim, ni on ni njegovi saradnici ne žele da komentarišu činjenicu da se Opština u junu 2007. godine, zemljištem u sportskoj zoni, „poravnavala” i sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem. On, odnosno preduzeće Beppler end Partners, koje se s nim povezuje, je sada vlasnik blizu 18 000 metara kvadratnih u neposrednoj blizini sportske hale.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Bećirovićeva firma u sportskoj zoni ima vlasništvo nad nekoliko parcela, među kojima su i ona na kojima su fudbalsko i još nekoliko sportskih igrališta. Kako stoji u listu nepokretnosti, Beppler end Partners je vlasnik parcela280/1 , površine 2120 m2, 280/2 (igralište) površine 9 343 m2, 280/3 (igralište) čija je površina .1666m2, 280/4 (igralište) površine 3287m2, kao i suvlasnik jedne četvrtine parcele 280/10. Na toj parceli ostatak zemljišta je vlasništvo DOO Stablo iz Budve. Na parceli 280/9 Bećirovićeva firma je suvlasnik sa opštinom, pa posjeduje ina toj lokaciji 1600 m2 .U sportskoj zoni zemljište ima I Irlenia invesments limited i to čak 21455m2.

Bećirović je zauzvrat ustupio lokalnoj upravi staru klanicu i zemljište oko nje, koje je nekada pripadalo Sinjavini, OUUR-u Veltrgovine koje je platio svega 120 000 eura. Saradnici bivšeg gradonačelnika Milete Bulatovića su u nekoliko navrata izjavljivali kako je to bio ,,uspješan posao” za Opštinu, jer je na lokaciji stare klanice bila planirana izgradnja toplane. Najnovijim odlukama izvršne vlasti, toplana će ipak biti građena na drugom kraju grada, a već četvrti put direkcija za imovinu bezuspješno pokušava da nađe zakupca za zemljište i objekat koji su zamijenili sa Bećirovićem za vrijedne parcele u centru sportske zone.

Značajan dio zemljišta koje je ostalo poslije te zamjene, vladajuća koalicija je raskrčmila i neposredno pred lokalne izbore 2010. godine, kada je građanima bez valjanih skupštinskih odluka podijeljeno na desetine besplatnih placeva u tom dijelu grada. Sada je tu divlje naselje, bez adekvatne infrastrukture i objekti bez građevinskih dozvola. Te svoje propuste i prema mnogima nezakonitosti, lokalna uprava će sada riješti tako što će ,,divlje objekte” ucrtati u detalji urbanistički plan i legalizovati ih. Drugog načina nema, kažu.

U kolašinskoj opoziciji, iako su, kako kažu, tradicionalno skeptični prema svim obećanjima iz Podgorice, tvrde da su obradovani činjenicom što će se od sada znati ko je gazda sportske infrastrukture. U OO SDP očekuju i da će realizacija tog projekta „predstavljati i najavu promjene ukupnog odnosa, koji je do sada značio potpunu nebrigu. Ipak, ne žele da se zaboravi odgovornost onih koji su uništili najvredniju državnu investiciju na području kolašinske opštine u minulih četvrt vijeka.

„Najviše raduje što će naši sportisti, koji i u otežanim okolnostima postižu rezultate za respekt, konačno dobiti uslove kakve zaslužuju i što će se vratiti mogućnost unapređenja postojećih i razvoja novih kolektiva u dvoranskim sportovima. Očekujemo da će Vlada i drugi državni organi konačno utvrditi odgovornost onih čijom je nebrigom došlo do velikog uništavanja državne imovine, kako se ovakvo ponašanje ne bi ponavljalo”, kažu u toj partiji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

IZMJENE ZAKONA O TUŽILAŠTVU: Odlučno ali ne ishitreno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci smatraju da je glavni cilj predloženih izmjena da se smijeni glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predstavnici vlasti kažu da žele osloboditi tužilaštvo od političkih uticaja i korupcije, nevladin sektor preporučuje oprez

 

Način izbora vršioca dužnosti rukovodioca Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT), koji ne bi morao da bude tužilac, jedna je od ključnih zamjerki koju tužioci imaju na nacrt izmjena Zakona o državnom tužilaštvu. Među primjedbama su i zakonsko rješenje kojim je definisan prestanak funkcije rukovodioca tužilaštva „ispunjenjem uslova za penziju”, kao i to da bivši državni tužilac ne može biti član Tužilačkog savjeta.

„Ovakav pristup Vlada ima samo sa jednim ciljem – da smijeni glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića.“ To je izjavio v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković na javnoj debati povodom nacrta zakona, zakazanoj na brzinu, u maniru prethodne vlasti. Potpredsjendik Vlade Dritan Abazović, koji je objelodanio da je nacrt pisan u njegovom kabinetu, tvrdi da predloženi dokument nije usmjeren personalno protiv bilo koga.

„Crnoj Gori treba veća vladavina prava. Ako neko budućnost Crne Gore i njenih integracionalnih procesa veže za sebe lično, pravi veliku grešku i državi veliku štetu. Niko ne može biti iznad nacionalnih interesa. Zakonska rješenja treba da tražimo u duhu sistematskih rješenja nagomilanih problema“, kazao je Abazović.

Iz nacrta zakona jasna je namjera za promjenama u državnom tužilaštvu, ali, ima upozorenja da promjenu prati potreba za većom kontrolom skupštinske većine nad tim državnim organom. Prošli nacrt tužilačkih zakona je kritikovala Venecijanska komisija. Uz stav da se ne može mijenjati tužilački sistem kako bi se smijenio pojedinac. Ni novi nacrt nije uvažio sve preporuke Venecijanske komisije. Abazović kaže da bi radije da rizikuje „packe“ od EU, ako to znači da će imati bolje rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala. „Mi moramo da isporučimo rezultate. Ova zemlja se davi u procedurama“, kazao je Abazović.

Vlast tek treba da odluči o formi podnošenja ovog dokumenta na glasanje u Skupštini. Ukoliko predlagač nacrta bude Vlada, dužna je da zakaže javnu raspravu u trajanju od najmanje 20, a najviše 40 dana. Ukoliko bi Skupština bila predlagač – nije obavezna da organizuje javnu raspravu.

Nacrtom se predlaže se da se nakon izbora novog Tužilačkog savjeta, u kome tužioci više ne bi imali većinu, imenuje novi v.d. VDT-a koji ne mora biti iz Vrhovnog tužilaštva. VDT Ivica Stanković u maju stiče uslove za starosnu penziju, a nakon njegovog odlaska Tužilački savjet (TS) treba da imenuje nekoga iz VDT-a da bude vršilac dužnosti. Sve to do usvajanja novog zakona i izbora novog savjeta.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SDT SE SJETILO DRŽAVNIH GARANCIJA ZA KOMBINAT ALUMINIJUMA: Aprilske šale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema istine o KAP-u bez saslušanja Đukanovića, Gvozdenovića, Lazovića, Lukšića, Vujanovića, Brkovića, Žugića, Jelića… Sve drugo je zabava za lakovjerne. I zataškavanje

 

Branko Vujović, nekadašnji ministar ekonomije u jednoj od vlada Mila Đukanovića i dugogodišnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, priveden je u ponedjeljak na saslušanje u Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Vujović je sa još desetak bivših službenika Ministarstva ekonomije i Ministarstva finansija saslušan zbog izdavanja državnih garancija nekadašnjim vlasnicima Kombinata aluminijuma (KAP) za pet kredita ukupne vrijednosti 135 miliona eura.

Privedeni su nakon saslušanja otišli kući. SDT nije tražilo njihovo zadržavanje pošto su, prenose mediji, „tokom izviđaja prikupili sve dokaze”. Sumnjamo u istinitost tih navoda. Iako, zvanično, izviđaj o nezakonitim kreditnim garancijama za KAP traje od 2014, godine. A evo i zašto.

Sporni posao je osmišljen krajem 2009, kao dio Ugovora o poravnanju između Vlade  i tadašnjih vlasnika Kombinata, Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAK), firme do danas nepoznate vlasničke strukture registrovana na Kipru, preko niza povezanih firmi u većinskom vlasništvu Olega Deripaske. Iako je njene interese u Crnoj Gori najčešće i najubjedljivije branio dugogodišnji Putinov ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu.

Prethodno je, uoči prvomajskih praznika 2009, tadašnji premijer Đukanović izjavio da će o budućnosti KAP-a odlučivati radnici i Vlada, pošto većinski vlasnik nije u stanju da ispuni obaveze preuzete Ugovorom o privatizaciji iz 2005.  Isto je, sredinom maja, potvrdio i Branko Vujović: „Ispunjeni su uslovi da Vlada pokrene raskid kupoprodajnog ugovora”. Zapravo, to je bio nastavak priče iz marta iste godine, kada je potpredsjednik Vlade i potpisnik privatizacionog ugovora o prodaji KAP-a Branimir Gvozdenović saoštio kako je vladin ekspertski tim pripremio tužbu protiv CEAK-a i elektronskom poštom je uputio Arbitražnom sudu u Frankfurtu. Kao odgovor na tužbu koju su Deripaskini saradnici pripremili godinu ranije, zahtijevajući od Crne Gore odštetu od 300 miliona eura. Doduše, njegov kolega, potpredsjednik Vlade i predsjednik komisije koja je pripremala odštetni zahtjev,

Vujica Lazović tada je izjavio da je priprema tužbe tek „u završnoj fazi”. Ali i precizirao da je CEAK Crnoj Gori nanio štetu „od minimum 200 miliona eura”.

I sve je to palo u zaborav.

Zainteresovani su još tada znali kako nema priče o propasti Kombinata pod upravom CEAK-a bez svjedočanja pomenutog trojca – Đukanović, Gvozdenović, Lazović. Nakon čega bi se utvrdio i njihov status u predmetu (svjedoci ili optuženi). Plus Milan Roćen i Zoran Bećirović, kao najzaslužniji za dolazak Olega Deripaske u Podgoricu, na čuveni susret u kafeu Grand. Gdje je, kažu uz čivas, utanačena sudbina nekadašnje lokomotive industrijskog razvoja Crne Gore. Morali su toga postati svjesni i u SDT, u nekom momentu proteklih osam godina koliko, navodno, traje njihov izviđaj. Ipak, ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA SE KANDIDUJE ZA EVROPSKU PRIJESTONICU KULTURE: Ambicija u (ne)skladu sa mogućnostima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnoge je iznenadila najava Marka – Bata Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte

 

Budva će se kandidovati za titulu Evropska prijestonica kulture za 2028, odlučili su u lokalnoj upravi. Pripreme na inicijativu predsjednika Opštine, Marka – Bata Carevića, uveliko su počele. Ideja je da se u proces uključe i Kotor, Tivat i Herceg Novi, kako bi se na najbolji način svijetu predstavilo kulturno blago kojim raspolažu ovi primorski gradovi.

„Ukoliko grad Budva osvoji ovu laskavu titulu, otvaraju se velika vrata za dalji razvoj grada, ali i cijele primorske, odnosno Bokokotorske regije“  istaknuto je u tekstu postavljenom na sajtu Opštine.

Već je potpisan protokol o saradnji na ovom projektu sa opštinama Tivat i Herceg Novi. Carević se početkom mjeseca susreo sa ministarkom za kulturu, prosvjetu, nauku i sport, Vesnom Bratić, od čijeg Ministarstva očekuje da pripremi  informaciju  za Vladu Crne Gore, kako bi dobili  podršku države za projekat čiji je naziv izmijenjen u „Budva – Boka 2028 – Evropska prijestonica kulture“, kako bi i zvanično podnijeli kandidaturu. Ukoliko Vlada podrži ideju Carevića, bio bi to kulturni projekat od nacionalnog značaja.

Zamisao Carevića je da čitav proces vodi najbogatiji grad Boke, odnosno Opština Budva, procjenjujući da je za njegovu realizaciju u toku narednih šest godina potrebno oko 64 miliona eura, koliko je novca utrošio Novi Sad, koji je ovu prestižnu titulu ponio prošle godine.

Od navedene sume oko 35 miliona eura Novi Sad je utrošio na izgradnju infrasturkture a oko 30 miliona na kulturne programe, pojasnio je Carević u dopisu koji je dostavio ministarki Bratić. Prema propozicijama najveći dio finansiranja snosi grad organizator, država i regija na koju se odnosi.

Kako se nezvanično saznaje u lokalnoj upravi u Kotoru nisu raspoloženi da učestvuju u ovom projektu iz više razloga. Jedan je  nedostatak novca za tu vrstu priznanja i slave, za grad koji predstavlja elitu u pogledu kulture i graditeljskog nasljeđa  u odnosu na Budvu i Tivat, te nikako ne mogu biti zaleđina i pratnja u tom takmičenju. Kotor ima tri upisa na listu UNESCO-a, od kojih je 1979.  područje Kotora, kao jedinstvena univerzalna prirodna i kulturna vrijednost. Kotorski srednjevjekovni bedemi upisani su zasebno, 38 godina kasnije, odnosno 2017. Ove godine biće upisana Bokeška mornarica kao nematerijalna baština svjetskog značaja. Kotorani će pružiti svu vrstu podrške kandidaturi Budve, ali neće učestvovati u programu.

Mnoge je iznenadila najava Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva prepoznata kao grad u kome nema značajnije kulturne infrastrukture, nema prostora neophodnih za kulturna događanja i raznovrsne programe. Budva je platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije, i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte, kao nijedan grad u zemlji.

Država je prodala Zeta film, filmsku kuću od nacionalnog značaja, radi zgrade u centru grada, koja je srušena i na njeno mjesto napravljen ružni soliter sa stanovima za prodaju od 11 spratova. Zgrada Zeta filma bila je dom i za gradski Dom kulture sa pozorišnom i bioskopskom salom, koje su nestale da bi ustupile mjesto diskoteci i kockarnici.

Država je prodala i gradsku tvrđavu Citadela, dio spomeničkog područja Starog grada, jedinu pozorišnu scenu na kojoj se održavao program festivala Grad teatar, koji je pledirao da dobije tretman kulturne manifestacije od nacionalnog značaja. Od tada se pozorišne predstave odigravaju po školskim dvorištima, brdima i zaravnima okolnih sela. Budva nema prostore za kulturu, nema sale, galerije, koncertne dvorane…

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo