Povežite se sa nama

OKO NAS

TENDERI ZA ODABRANE: Po mjeri Uriona

Objavljeno prije

na

Privatne farmaceutske kompanije Farmalab i Osmi red-D već godinu vode pravnu bitku protiv Komisije za kontrolu javnih nabavki. Na tender čiji je naručilac Fond zdravstva – objavljen 7. decembra 2012. godine; ponude otvorene 18. januara 2013. – za potrebe Javnih zdravstvenih ustanova, ponudili su moderniju i jeftiniju medicinsku opremu u odnosu na konkurenciju. Ipak, iako tako propisuje zakon, nijesu prvorangirani. Ispred njih našla se firma Urion (direktor Velibor Ćuković), o kojoj je Monitor više puta pisao kao o privilegovanoj kompaniji sa jakim zaleđem u vrhovima zdravstva.

Prošlog utorka u Upravnom sudu održana je rasprava po objedinjenim tužbama ovih privatnih firmi protiv Komisije za izbor najpovoljnijeg ponuđača. Predsjednica sudskog vijeća Biserka Bukvić najavila je da će donijeti odluku u roku od osam dana.

Konkretno: Osmi red se žalio na odluku Komisije za dio tendera (ukupna vrijednost 12.600.000 eura) pod partijom 21 prilikom čega su ponudili aparate i reagense američke kompanije Abbott Leboratories za 1.927.196 eura. To je za 59.484 eura jeftinije od ponude kompanije Urion. Uprkos tome, Komisija prvorangiranim proglašava Urion. Žalio se i Farmalab. Oni na dio tendera pod partijom 15 gdje su ponudili aparate i reagense za hematologiju japanske firme Sysmex za 866.704. To je za 12.224 eura jeftinije od Uriona. Isti slučaj: Urion završava kao prvorangirani.

Na koji način? Sve je počelo lanjskog decembra, kada je raspisan tender. Prema riječima tužilaca u sudnici Upravnog suda, tenderska dokumentacija koju je napravio Fond bila je odlična. U tužbi je navedeno da je kriterijum za odabir bila najniža cijena uz uslov da su ispunjeni svi zahtjevi tendera. „Kada su ponude otvorene, januara 2013. godine, pokrenuta je mašinerija da se pronađe način da se ipak posao da firmi Urion. Počeli su da traže načine, imajući u vidu da su ponude bile besprekorne. To je bio način da naknadno iznađu kriterijum o broju kontrola i brzini aparata.”

Izvršna direktorka firme Osmi red-D Angelina Vuković za naš list kaže da je kombinatorika ,,kako diskvalifikovati nepoželjne uljeze” počela baš kada je konstatovano da su najpovoljnije ponude koje je upravo ta firma dostavila. „Počinje uvođenje novih kriterijuma. Naručilac, Fond, ne priznaje zvanična dokumenta proizvođača, a ni zvanične izjave ponuđača. Smišlja se kako sačuvati posao za privilegovane.”

Farmalab i Osmi red-D potom se žale Komisiji za izbor najpovoljnijeg ponuđača. Taj postupak se vrti nekoliko puta u krug, dok nije stigao do Upravnog suda. Državna Komisija za kontrolu postupka javne nabavke, uvažila je prvu žalbu farmaceutskih firmi. Postupak je, tako, vraćen na početak. No, Komisija za izbor najpovoljnijeg ponuđača ostaje pri svom stavu. Farmalab i Osmi red žale se ponovo.

Ovoga puta državna Komisija odbija žalbu i angažuje, po riječima tužilaca u sporu, profesionalno sumnjivog vještaka. „ Angažovana je u svojstvu sudskog vještaka, uprkos tome što je njena licenca istekla godinu ranije, a uz to nema iskustva sa automatizovanim aparatima.” Vještak, nakon analiza, propisuje identični, naknadno uvedeni kriterijum, koji je propisala Komisija za izbor najpovoljnijeg ponuđača.

Farmalab i Osmi red traže ponavljanje postupka. Podnose i krivičnu prijavu protiv vještaka i protiv izvjestioca Komisije Katarine Radović.

Sada, konačno, odlučuje Upravni sud. Što ne pomenuti: na svako rješenje državne Komisije za kontrolu postupka javne nabavke firme Farmalab i Osmi red se žale Upravnom sudu. Za to svaki put državnoj Komisiji morale su platiti taksu u iznosu od 8.000 eura, što je, recimo, firmu Osmi red-D do sada koštalo 24.000 eura.

U Upravnom sudu pojavila se i tužena strana, predstavnik Komisije Omer Mehmedović, koji je kazao da ostaju pri stavu iznijetom u odgovoru na tužbu, te da je postupak odrađen u skladu sa zakonom.

Da bi saga o privilegovanoj firmi bila jasnija, važno je navesti da su dva stručna člana tužene strane – Komisije za izbor najpovoljnijeg ponuđača – Najdana Gligorović i Vuko Nikolić, iz KCCG, najvećeg budućeg korisnika raspisanog tendera. Na čelu KCCG je Milan Mijović, kadar premijera Đukanovića. Ozbiljne indicije i raspoloživi podaci ukazuju da Klinički centar, samostalno ili putem tendera Fonda zdravstva čiji je direktor Kenan Hrapović, u velikom broju slučajeva posluje sa privilegovanim firmama u domenu nabavke opreme i potrošnog materijala.

Izdvaja se Urion. Ta firma je zvanični distributer firme Simens, koja je prošle godine, u okviru međunarodne afere, optužena za korupciju na regionalnom nivou. U zemljama Jugoistočne Evrope, sumnja se, Simens je davao mito u zamjenu za unosne poslove.

Angelina Vuković je prije četiri godine, javno optužila Urion da nije ispunjavao Zakonom određene uslove za dobijanje dozvole za promet medicinske opreme i materijala (registrovan je za inženjerske djelatnosti), kako u trenutku izdavanja Rješenja za rad (broj 02/50 – 2704/UPI od 18.08.2006), tako ni dvije i po godine kasnije.

Tako je Urion neovlašćeno poslovao: nije imao zakonom predviđeni stručni kadar za promet medicinskih sredstava i medicinskih proizvoda. Preciznije: u trenutku kada je Urion na tenderu dobio najunosniji posao, u vrijednosti većoj od osam miliona eura (riječ je o 2008. godini), nije imao predviđeni stručni kadar!

Prema podacima Direkcije za javne nabavke, Urion godišnje od javnih zdravstvenih ustanova dobije poslove vrijedne više miliona eura. Tokom 2009. na tenderima je dobio poslove od oko šest miliona eura, iako nije bio registrovana za trgovinu ljekovima i medicinskom opremom. Naredne 2010. godine Urion je od Fonda za zdravstvo dobio blizu četiri miliona eura.

Mijović protežira Urion čak i kada su u pitanju donacije, koje su u toj oblasti izuzetan način zarade jer se od firme od koje se kupi aparat mora nabavljati potrošni materijal. Među naručiocima poslova koje dobija Urion, prema evidenciji Direkcije za javne nabavke, prednjače Fond zdravstva i Klinički centar. Direktor Kliničkog centra Mijović prije par godina uručio je direktoru Uriona Veliboru Ćukoviću nagradu u ime te zdravstvene institucije zbog donacije aparata vrijednog 15 hiljada eura. Pojedini, neprivilegovani, u više navrata nijesu mogli ni donirati aparate, dok su oni kupovani – kod Uriona.

Da je Urion nezakonito učestvovao na tenderima potvrdio je nedavno i Upravni sud: u presudi stoji da u postupku javnih nabavki može da učestvuje samo ponuđač koji je registrovan za obavljane djelatnosti koja je predmet javne nabavke i koji ima dozvolu, licencu za obavljanje te djelatnosti.

U presudi od 10. oktobra prošle godine piše da je ponuda Uriona neispravna ,,jer izvod iz centralnog registra privrednih subjekata koji je tužilac dostavio nije dokaz da je kod organa nadležnog za registraciju registrovan za djelatnost koja je predmet javne nabavke”.

Kako bi osporio odluku Komisije i Upravnog suda Urion je angažovao, ispostaviće se bezuspješno, advokaticu Anu Kolarević, sestru premijera Đukanovića. Tvrdila je, braneći Urion: da je inženjerska djelatnost Uriona navedena u Privrednom sudu kao pretežna ,,samo jedna od djelatnosti kojom se kompanija bavi”.

Uprkos svemu Urion je opet prvorangirani. Angelina Vuković za Monitor napominje da dosadašnji postupak nabavke opreme i reagenasa za potrebe laboratorija u Crnoj Gori prati pokušaj da se obesmisli tenderska utakmica, te da su učinjene bitne povrede zakona od strane naručioca.

,,Postoje indicije da se radi o korupciji na različitim nivoima i mi smo u tom pravcu podigli krivične prijave. Više je nego simptomatično da se određene osobe ponavljaju kroz različite tenderske procedure, da koriste istu tehnologiju namještanja-obesmišljavanja tendera i da je najčešće sve usmjereno u istom pravcu, tj. ka privilegovanim firmama.”

Spor je dobio internacionalnu dimenziju. Na suđenju u Upravnom sudu, pojavili su se visoki predstavnici ambasade SAD. Po svemu sudeći, oni su došli kako bi poslali poruku da američke firme koje rade u Crnoj Gori moraju imati tretman i zaštitu u skladu sa zakonom.

Prema informacijama Monitora predstavnici ambasade SAD, istim povodom, nedavno su bili i u posjeti ministru zdravlja Miodragu Radunoviću, ali i prvom čovjeku Fonda zdravstva Kenanu Hrapoviću.

Tokom afere Telekom, Đukanović je kazao, aludirajući na istražne organe SAD: ,,Gluposti postoje i izvan Crne Gore i sa ove i one strane okeana.” Da li je, za predstavnike Vlade, i ovo prisustvo predstavnika američke ambasade, koji zahtijevaju ravnomjernu primjenu zakona, glupost? Ili ozbiljna opomena, povod za zabrinutost.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

NEVOLJE  RODITELJA DJECE SA AUTIZMOM: Prepušteni sebi

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored Centra za autizam u Podgorici, zbog nedostatka kadra i malog broja tretmana, roditelji djece su prinuđeni da svoju djecu vode u Beograd. Boravak tamo ih mjesečno košta od 800 do 1.200 eura. ,,Roditelji se snalaze kako znaju i umiju, podižu kredite, pozajmljuju, čak i prodaju nekretnine. Puno roditelja i djece je tamo i po više godina. Refundacija troškova ne postoji”, kaže Radmila Vukadinović

 

Tog maja, prije pet godina, građani Podgorice su sa strepnjom tragali za Ognjenom Rakočevićem. Lijepa priča o solidarnosti nije imala srećan kraj – jedanaestogodišnji dječak je pronađen u Morači. Tragedija je pokrenula širu priču o autizmu i neuslovima za liječenje i život osoba sa ovim razvojnim poremećajem.

Nakon dvije godine, krajem marta, otvoren je u Podgorici Centar za autizam, razvojne smetnje i dječju prihologiju Ognjen Rakočević.

Na otvaranju prvog nacionalnog centra ove vrste tadašnji ministar zdravlja Kenan Hrapović je obećao da će problem djece sa autizmom i njihovih porodica biti sistemski riješen. Tadašnji premijer Duško Marković je ustvrdio: ,,Zato od danas, i to treba da znaju svi građani, potrebe za dodatnim plaćanjima za liječenje ovih oboljenja iz džepa pacijenata i njihovih porodica, neće biti! To je sada briga Vlade i Ministarstva zdravlja”. Premijer je istakao i da više neće biti opterećenja porodica i državnog budžeta slanjem djece u zdravstvene centre u okruženju.

O tome kakvo je stanje danas, četiri godine nakon otvaranja Centra, svoje i iskustvo, kako kaže, većine roditelja djece sa smetnjama u razvoju za Monitor govori Radmila Vukadinović.

Prošle godine, njen sin koji je tada imao dvije godine i sedam mjeseci, dobija uput za liječenje na Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora Đorđe Kostić u Beogradu. ,,Sin je imao problema sa govorom i ponašanjem. Kao roditelji koji se, u tom trenutku, prvi put susreću sa problemom te vrste, nama sve to djeluje strašno i bezizlazno. Dr Ivan Krgović, dječiji psihijatar nam detaljno opisuje problem, savjetuje nas da pođemo na Institut, jer je ključ napretka našeg sina u kontinuiranom svakodnevnom radu, što Centar za autizam u Podgorici nama i ne može da pruži. Maksimalan broj tretmana koji možemo da dobijemo u Centru je jednom nedeljno, što je premalo. Zahvaljujući dr Krgoviću, krećemo za Beograd”, priča Vukadinovićeva.

Molba za pomoć 

Rožajka Jasminka Pačariz , majka dvije djevojčice od osam i četiri godine, od kojih je jedna sa autizmom, obratila se Monitoru da objavimo njen apel  humanitarnim organizacijama i ljudima dobre volje za pomoć. Jasminka je samohrana majka koja se bori da prehrani djecu od 146 eura socijalne pomoći. 

Zahvalna je kaže što joj je ranije krov nad glavom obezbijedio humanista Hajriz Brčvak. Ističe da sem humanih ljudi o porodicama kao što je njena država ne vodi računa. Dobili smo socijalnu pomoć od koje ne možemo da živimo, za tuđu njegu smo odbijeni, priča. 

,,Za liječenje od autizma potreban je odlazak u inostranstvo, a ja nemam para ni da mlađu ćerku od četiri godine povedem u Podgoricu zbog problema sa srcem”, kaže Pačariz. 

,,Moram sve da platim, a nemam. Ne odustajem, ako ne nađem pare spremna sam i bubreg da prodam”. Pomoć za ovu porodicu može se uplatiti na žiro račun broj 530-0100100063730-43, kod Montenegrobanke, na ime Jasminke Pačariz i na IBAN CODE ME 25530013050006540119. 

 

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROTESTI RADNIKA U SVIJETU, KOD NAS MUK: Kad nam (ne) živi rad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je tokom pandemije izgubila preko 30.000 radnika, a najviše u trgovini, ugostiteljstvu i administrativnim uslužnim djelatnostima

 

„Drugarska se pjesma ori, pjesma koja slavi rad, srce gromko nek nam zbori, da nam živi, živi rad“, stihovi su koje su širom bivše Jugoslavije pjevali tokom praznika rada. Velikim radničkim paradama nekada je obilježavan 1. maj, dok su građani sa porodicama piknikovali na izletištima. Bilo nekad.

Tokom ovogodišnjeg praznika rada, obilježenog nakon teške zdravstvene i ekonomske krize, radnici u Crnoj Gori, ali i cijelom svijetu nijesu imali mnogo razloga za slavlje. U razvijenim zapadnim zemljama (poput Belgije, Francuske, Njemačke, Švedske, Engleske) i onim manje razvijenim (Turska, Indonezija, Kuba, Filipini) radnici su masovno izašli na ulice uprkos COVID-19 krizi i protestovali zbog izgubljenih radnih mjesta. Policija je gotovo u svim zemljama reagovala zbog kršenja zdravstvenih mjera, a najbrutalnije su scene viđene u Turskoj, gdje je na stotine građana uhapšeno u nasilnim demonstracijama.

Za to vrijeme situacija u Crnoj Gori je, stiče se utisak, prilično relaksirana kada je riječ o radnicima. Sindikati su otkazali tradicionalnu radničku paradu zbog zdravstvenih mjera, dok su se njihovi predstavnici oglasili sa nekoliko komentara. Međutim, uprkos zdravstvenim mjerama tokom cijele godine svjedoci smo brojnih auto-kolona, političkih i vjerskih okupljanja, kojima su se takođe branila (i brane) neka prava i uvjerenja. Radničke organizacije su, ipak, odlučile da ostanu pasivne iako je za godinu dana posao izgubilo preko 30.000 radnika.

„I ove, kao i prošle godine, aktivisti i članovi Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) prinuđeni su da Međunarodni praznik rada obilježe bez tradicionalne prvomajske protestne šetnje, poštujući mjere za sprečavanje širenja koronavirusa i štiteći na taj način prvenstveno one svoje kolege koji su od marta 2020. godine, na prvoj liniji odbrane od ove pošasti… Uz želju da što prije dobijemo borbu sa nevidljivim neprijateljem i što prije pažnju sa dnevnopolitičkih previranja usmjerimo na očuvanje radnih mjesta, ekonomsku stabilnost i dostizanje socijalne pravde, Unija slobodnih sindikata Crne Gore svim radnicima čestita Prvi maj – Međunarodni praznik rada“, navodi se u prvomajskom proglasu USSCG-a.

Prema podacima Zavoda za statistiku (MONSTAT) na kraju 2020. godine bilo je blizu 28.000 manje zaposlenih (ukupno 176.693), u odnosu na 2019. godinu, kada je bilo zaposleno 203.545 radnika. Prema istim podacima do marta 2021. bez posla je ostalo još 6.000 radnika. Samo u Podgorici je za godinu dana bez posla ostalo više od 10.000 stanovnika. Najviše otpuštanja, prema statistici MONSTAT-a bilo je u trgovinama, uslugama smještaja i ishrane i preduzećima koja su pružala administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti. Trgovina je privredna grana u Crnoj Gori koja, pored državne uprave, zapošljava najviše ljudi. Najviše radnika je otpušteno u tom sektoru, iako su, tokom cijele pandemije, prodavnice radile svakog dana. Naravno, radno vrijeme je bilo skraćeno, ali neke druge privredne grane, poput ugostiteljstva, nijesu radile uopšte po nekoliko sedmica.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NEMA KRAJA REKONSTRUKCIJI PUTA BERANE – KOLAŠIN: Tunel potopljen, sumnje isplivale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Završetak radova na putu preko Bjelasice kasniće godinu i koštaće nekoliko miliona više. U međuvremenu, jačaju sumnje da se u taj posao ušlo zbog privatnih interesa kompanija čiji su vlasnici bliski partijama iz prethodne Vlade

 

Tunel Vranjak na regionalnom putu između Berana i Kolašina, kroz planinu Bjelasicu, konačno je probijen, ali su probijeni i svi rokovi za završetak puta. Iako je trebalo da bude izgrađen prošle godine, dionica puta Lubnice – Jezerine, kako je najavljeno, biće završena tek krajem ove godine.

Prolongiranje roka za završetak radova uslovile su podzemne vode koje su se pojavljivale nekoliko puta tokom izgradnje tunela. U Upravi za saobraćaj tvrde da je taj problem trajno saniran nakon proboja tunela kroz Bjelasicu, ali ostaje nejasno zašto se u tako složen projekat ušlo bez adekvatnih priprema i istraživanja. Pa su  nepredviđene okolnosti i dodatni radovi povećali cijenu za čak tri miliona.

Radovi na putu Jezerine – Lubnice izvode se na ukupnoj dužini 14,44 kilometra i podijeljeni su na četiri dionice. Iz Direkcije javnih radova kažu da na prvoj dionici Lubnice rade rekonstrukciju puta u dužini od 6,61 kilometar i izgradnju galerije duge 80 metara. Na drugoj dionici Jelovica rekonstruisaće put od oko tri kilometra, a na četvrtoj put dužine manje od jednog kilometra. Najkompleksnija je treća dionica Klisura, na kojoj se rekonstruiše put od 3,87 kilometara i gradi tunel Vranjak dužine 2.814 metara.

Radovi na izgradnji tunela nedavno su opet bili zaustavljeni usljed pojave obimne količine podzemne vode, dotoka i do 200 litara u sekundi. Fotografije koje svjedoče o tome, tačnije o još jednoj poplavi u tunelu, objavio je nedavno na svom fejsbuk-profilu Boris Raonić iz Građanske alijanse. „Radovi je trebalo da budu završeni prije pola godine, a da se potom, sa završetkom puta, gradi žičara koja povezuje ski-centre Kolašin 1450 i Kolašin 1600. Ali, niko se nije sjetio da ispita teren. Kada su počeli da rade, vidjeli su da ima podzemnih voda dotoka 200 litara u sekundi“, napisao je Raonić.

On tvrdi da je pad tunela promijenjen da bi išao prema planiranoj mHE, a da će čitav projekat stajati više od 50 miliona. Raonić ističe da je izvođač radova blizak jednoj partiji u BiH, koja ima sestrinsku firmu u Crnoj Gori. Riječ je o kompaniji Euroasfalt iz Sarajeva, čiji je vlasnik Hamid Ramić, jedan od finansijera SDA. U Crnoj Gori se šuška da je Ramić donator i Bošnjačke stranke, čiji je kadar Osman Nurković, ministar saobraćaja i pomorstva u Vladi Duška Markovića, u čijem mandatu je Euro asfalt u Crnoj Gori dobio poslove vrijedne čak 60 miliona evra.

Cjelokupni projekat kojim se skraćuje put između Berana i Kolašina se finansira iz kredita Evropske banke za obnovu i razvoj. U Upravi za saobraćaj kažu da je za sada za rekonstrukcije ove dionice  potrošeno 32 miliona, a da je u ovogodišnjem budžetu planirano još 13. Međutim, nepredviđene okolnosti uslovile su povećanje troškova. ,,Cjelokupna vrijednost ugovora će biti negdje oko 48 miliona. Znači, biće tri miliona eura više nego što je planirano u početku. Sljedeće godine, nakon završenog tehničkog pregleda i dobijanja upotrebne dozvole platićemo izvođaču još tri miliona”, kazao je Dušan Kokić iz Uprave za saobraćaj.

Monitor je odavno postavio pitanje zašto se u ovaj posao ušlo bez adekvatnih istraživanja i zašto je, kako je na to ranije upozorila NVO Akcija za socijalnu pravdu, dozvoljeno da se u trup državnog puta ugrađuju cijevi za mini elektrane u Beranama, koje gradi Hidroenergija Montenegro.

Valjalo bi podsjetiti da je prvu dionicu puta, od Berana do Lubnica, u dužini od trinaest kilometara, gradila kompanija Bemax. Ta kompanija je istovremeno na istoj trasi gradila male hidroelektrane, otkupivši većinski paket akcija firme Hidroenergija Montenegro od Olega Obradovića. Bemax je taj posao iskoristio da o državnom trošku u trup puta ugradi cijevi za mHE.

Za taj poduhvat trebale su im velike količine eksploziva, posebno na dionici preko krševitog prevoja Zdravac. Nevolja je bila u tome što su istom trasom prolazile cijevi gradskog vodovoda, a Bemax ih je eksplozivom oštetio čak jedanaest puta. Računajući i onda kada je, eksplozivnom šalitrom zamućena voda, stigla do slavina u gradu, gdje je (prema zvaničnim podacima) otrovano oko dvije i po hiljade stanovnika Berana, a pretpostavlja se da je još toliko prebolovalo trovanje ne potražeći ljekarsku pomoć.

Bemaxu je zbog toga i suđeno ali su, u nedostatku dokaza, kompanija i njen izvršni direktor Veselin Kovačević, oslobođeni optužbi. Bemax je nesmetano nastavio da gradi državni put i svoje male hidroelektrane. Sve njihove hidroelektrane nalaze se sa strane Bjelasice koja pripada Beranama, odnosno slivu rijeke Lim. Počevši od one najveće, Jezerine, pa nizvodno rijekom Bistricom, prema Limu. Njihov prvobitni plan je bio na na tom potezu izgrade čak osam hidroelektrana, ali su ih na dionici bližoj gradu, mještani sela Buče omeli u tome, organizujući, prvi u Crnoj Gori, žestoke proteste.

Put Berane – Kolašin, preko Bjelasice, ima status regionalnog puta i širine je šest metara. Teško je zamisliti neku veću frekvenciju saobraćaja na toj saobraćajnici, posebno teretnih vozila i autobusa. Isto kao što je teško zamisliti kako će se na najvišim dionicama održavati put u zimskom periodu.

Najteže od svega je, ipak, pronaći ekonomski interes da se na jednom regionalnom putu probija tunel dužine skoro tri kilometra. Zato u NVO Akcija za socijalnu pravdu sumnjaju da se u poduhvat izgradnje puta ušlo zbog ineresa kompanije Bemax i vlasnika malih elektrana.

A onda su se još isprepletali partijski interesi, kada je posao povjeren Euroasfaltu. Šira javnost se sa njenim poslovanjem upoznala prošle godine, kada im se krajem prošle godine urušio veliki most u izgradnji na zaobilaznici oko Rožaja. Iz Uprave za saobraćaj tvrde da će nastalu štetu, mjerenu milionima, snositi ,,Euroasfalt, njegovi podizvođači i firme koje su vršile nadzor”.

Sada iz NVO Akcija za socijalnu pravdu traže i reviziju posla oko puta Berane – Kolašin i tunela Vranjak. I da se potom  kompletna dokumentacija dostavi nadležnom tužilaštvu.

                                                                                             Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo