Povežite se sa nama

OKO NAS

TENDERI ZA ODABRANE: Po mjeri Uriona

Objavljeno prije

na

Privatne farmaceutske kompanije Farmalab i Osmi red-D već godinu vode pravnu bitku protiv Komisije za kontrolu javnih nabavki. Na tender čiji je naručilac Fond zdravstva – objavljen 7. decembra 2012. godine; ponude otvorene 18. januara 2013. – za potrebe Javnih zdravstvenih ustanova, ponudili su moderniju i jeftiniju medicinsku opremu u odnosu na konkurenciju. Ipak, iako tako propisuje zakon, nijesu prvorangirani. Ispred njih našla se firma Urion (direktor Velibor Ćuković), o kojoj je Monitor više puta pisao kao o privilegovanoj kompaniji sa jakim zaleđem u vrhovima zdravstva.

Prošlog utorka u Upravnom sudu održana je rasprava po objedinjenim tužbama ovih privatnih firmi protiv Komisije za izbor najpovoljnijeg ponuđača. Predsjednica sudskog vijeća Biserka Bukvić najavila je da će donijeti odluku u roku od osam dana.

Konkretno: Osmi red se žalio na odluku Komisije za dio tendera (ukupna vrijednost 12.600.000 eura) pod partijom 21 prilikom čega su ponudili aparate i reagense američke kompanije Abbott Leboratories za 1.927.196 eura. To je za 59.484 eura jeftinije od ponude kompanije Urion. Uprkos tome, Komisija prvorangiranim proglašava Urion. Žalio se i Farmalab. Oni na dio tendera pod partijom 15 gdje su ponudili aparate i reagense za hematologiju japanske firme Sysmex za 866.704. To je za 12.224 eura jeftinije od Uriona. Isti slučaj: Urion završava kao prvorangirani.

Na koji način? Sve je počelo lanjskog decembra, kada je raspisan tender. Prema riječima tužilaca u sudnici Upravnog suda, tenderska dokumentacija koju je napravio Fond bila je odlična. U tužbi je navedeno da je kriterijum za odabir bila najniža cijena uz uslov da su ispunjeni svi zahtjevi tendera. „Kada su ponude otvorene, januara 2013. godine, pokrenuta je mašinerija da se pronađe način da se ipak posao da firmi Urion. Počeli su da traže načine, imajući u vidu da su ponude bile besprekorne. To je bio način da naknadno iznađu kriterijum o broju kontrola i brzini aparata.”

Izvršna direktorka firme Osmi red-D Angelina Vuković za naš list kaže da je kombinatorika ,,kako diskvalifikovati nepoželjne uljeze” počela baš kada je konstatovano da su najpovoljnije ponude koje je upravo ta firma dostavila. „Počinje uvođenje novih kriterijuma. Naručilac, Fond, ne priznaje zvanična dokumenta proizvođača, a ni zvanične izjave ponuđača. Smišlja se kako sačuvati posao za privilegovane.”

Farmalab i Osmi red-D potom se žale Komisiji za izbor najpovoljnijeg ponuđača. Taj postupak se vrti nekoliko puta u krug, dok nije stigao do Upravnog suda. Državna Komisija za kontrolu postupka javne nabavke, uvažila je prvu žalbu farmaceutskih firmi. Postupak je, tako, vraćen na početak. No, Komisija za izbor najpovoljnijeg ponuđača ostaje pri svom stavu. Farmalab i Osmi red žale se ponovo.

Ovoga puta državna Komisija odbija žalbu i angažuje, po riječima tužilaca u sporu, profesionalno sumnjivog vještaka. „ Angažovana je u svojstvu sudskog vještaka, uprkos tome što je njena licenca istekla godinu ranije, a uz to nema iskustva sa automatizovanim aparatima.” Vještak, nakon analiza, propisuje identični, naknadno uvedeni kriterijum, koji je propisala Komisija za izbor najpovoljnijeg ponuđača.

Farmalab i Osmi red traže ponavljanje postupka. Podnose i krivičnu prijavu protiv vještaka i protiv izvjestioca Komisije Katarine Radović.

Sada, konačno, odlučuje Upravni sud. Što ne pomenuti: na svako rješenje državne Komisije za kontrolu postupka javne nabavke firme Farmalab i Osmi red se žale Upravnom sudu. Za to svaki put državnoj Komisiji morale su platiti taksu u iznosu od 8.000 eura, što je, recimo, firmu Osmi red-D do sada koštalo 24.000 eura.

U Upravnom sudu pojavila se i tužena strana, predstavnik Komisije Omer Mehmedović, koji je kazao da ostaju pri stavu iznijetom u odgovoru na tužbu, te da je postupak odrađen u skladu sa zakonom.

Da bi saga o privilegovanoj firmi bila jasnija, važno je navesti da su dva stručna člana tužene strane – Komisije za izbor najpovoljnijeg ponuđača – Najdana Gligorović i Vuko Nikolić, iz KCCG, najvećeg budućeg korisnika raspisanog tendera. Na čelu KCCG je Milan Mijović, kadar premijera Đukanovića. Ozbiljne indicije i raspoloživi podaci ukazuju da Klinički centar, samostalno ili putem tendera Fonda zdravstva čiji je direktor Kenan Hrapović, u velikom broju slučajeva posluje sa privilegovanim firmama u domenu nabavke opreme i potrošnog materijala.

Izdvaja se Urion. Ta firma je zvanični distributer firme Simens, koja je prošle godine, u okviru međunarodne afere, optužena za korupciju na regionalnom nivou. U zemljama Jugoistočne Evrope, sumnja se, Simens je davao mito u zamjenu za unosne poslove.

Angelina Vuković je prije četiri godine, javno optužila Urion da nije ispunjavao Zakonom određene uslove za dobijanje dozvole za promet medicinske opreme i materijala (registrovan je za inženjerske djelatnosti), kako u trenutku izdavanja Rješenja za rad (broj 02/50 – 2704/UPI od 18.08.2006), tako ni dvije i po godine kasnije.

Tako je Urion neovlašćeno poslovao: nije imao zakonom predviđeni stručni kadar za promet medicinskih sredstava i medicinskih proizvoda. Preciznije: u trenutku kada je Urion na tenderu dobio najunosniji posao, u vrijednosti većoj od osam miliona eura (riječ je o 2008. godini), nije imao predviđeni stručni kadar!

Prema podacima Direkcije za javne nabavke, Urion godišnje od javnih zdravstvenih ustanova dobije poslove vrijedne više miliona eura. Tokom 2009. na tenderima je dobio poslove od oko šest miliona eura, iako nije bio registrovana za trgovinu ljekovima i medicinskom opremom. Naredne 2010. godine Urion je od Fonda za zdravstvo dobio blizu četiri miliona eura.

Mijović protežira Urion čak i kada su u pitanju donacije, koje su u toj oblasti izuzetan način zarade jer se od firme od koje se kupi aparat mora nabavljati potrošni materijal. Među naručiocima poslova koje dobija Urion, prema evidenciji Direkcije za javne nabavke, prednjače Fond zdravstva i Klinički centar. Direktor Kliničkog centra Mijović prije par godina uručio je direktoru Uriona Veliboru Ćukoviću nagradu u ime te zdravstvene institucije zbog donacije aparata vrijednog 15 hiljada eura. Pojedini, neprivilegovani, u više navrata nijesu mogli ni donirati aparate, dok su oni kupovani – kod Uriona.

Da je Urion nezakonito učestvovao na tenderima potvrdio je nedavno i Upravni sud: u presudi stoji da u postupku javnih nabavki može da učestvuje samo ponuđač koji je registrovan za obavljane djelatnosti koja je predmet javne nabavke i koji ima dozvolu, licencu za obavljanje te djelatnosti.

U presudi od 10. oktobra prošle godine piše da je ponuda Uriona neispravna ,,jer izvod iz centralnog registra privrednih subjekata koji je tužilac dostavio nije dokaz da je kod organa nadležnog za registraciju registrovan za djelatnost koja je predmet javne nabavke”.

Kako bi osporio odluku Komisije i Upravnog suda Urion je angažovao, ispostaviće se bezuspješno, advokaticu Anu Kolarević, sestru premijera Đukanovića. Tvrdila je, braneći Urion: da je inženjerska djelatnost Uriona navedena u Privrednom sudu kao pretežna ,,samo jedna od djelatnosti kojom se kompanija bavi”.

Uprkos svemu Urion je opet prvorangirani. Angelina Vuković za Monitor napominje da dosadašnji postupak nabavke opreme i reagenasa za potrebe laboratorija u Crnoj Gori prati pokušaj da se obesmisli tenderska utakmica, te da su učinjene bitne povrede zakona od strane naručioca.

,,Postoje indicije da se radi o korupciji na različitim nivoima i mi smo u tom pravcu podigli krivične prijave. Više je nego simptomatično da se određene osobe ponavljaju kroz različite tenderske procedure, da koriste istu tehnologiju namještanja-obesmišljavanja tendera i da je najčešće sve usmjereno u istom pravcu, tj. ka privilegovanim firmama.”

Spor je dobio internacionalnu dimenziju. Na suđenju u Upravnom sudu, pojavili su se visoki predstavnici ambasade SAD. Po svemu sudeći, oni su došli kako bi poslali poruku da američke firme koje rade u Crnoj Gori moraju imati tretman i zaštitu u skladu sa zakonom.

Prema informacijama Monitora predstavnici ambasade SAD, istim povodom, nedavno su bili i u posjeti ministru zdravlja Miodragu Radunoviću, ali i prvom čovjeku Fonda zdravstva Kenanu Hrapoviću.

Tokom afere Telekom, Đukanović je kazao, aludirajući na istražne organe SAD: ,,Gluposti postoje i izvan Crne Gore i sa ove i one strane okeana.” Da li je, za predstavnike Vlade, i ovo prisustvo predstavnika američke ambasade, koji zahtijevaju ravnomjernu primjenu zakona, glupost? Ili ozbiljna opomena, povod za zabrinutost.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAKON SAMOUBISTVA ISPRED NIKŠIĆKE BOLNICE: Vapaje nema ko da čuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je pacijent iz Nikšića ispred bolnice izvršio samoubistvo ponovo se potvrđuje da se na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja. U Crnoj Gori ne postoje adekvatni uslovi za liječenje osoba sa mentalnim oboljenjima. Klinika za mentalno zdravlje počela je da se gradi prije dvije godine, a još uvijek nije otvorena

 

Pacijent iz Nikšića, koji je dva dana uzastopno, krajem aprila, tražio pomoć psihijatra u Opštoj bolnici u tom gradu, nakon pregleda dežurnog doktora interniste, izvršio je samoubistvo u krugu te zdravstvene ustanove. Nikšićka bolnica, u danima kada je pacijentu bilo potrebno liječenje, nije imala dežurnog psihijatra. Informacija je, kada je stigla do javnosti, izazvala brojne komentare i ponovo aktuelizovala činjenicu da se u Crnoj Gori na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja.

Uprava nikšićke bolnice o slučaju suicida obavijestila je Ministarstvo zdravlja dvadesetak dana kasnije, iznijevši problem organizacije psihijatrijske službe. Ministarstvo je naložilo vanrednu eksternu kontrolu kvaliteta stručnog rada i medicinske dokumentacije u vezi sa liječenjem preminulog pacijenta.

,,U Ministarstvu zdravlja nakon toga održano je više sastanaka na kojima je razgovarano o potencijalnim rješenjima organizacije ove službe do perioda završetka godišnjih odmora, kao i da se u saradnji sa drugim zdravstvenim ustanovama uspostavi dodatna angažovanost ljekara, čime će problem biti privremeno riješen”, kazali su iz resora kojim rukovodi Vojislav Šimun.

Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom slučaja suicida u nikšićkoj bolnici od 28. aprila, kada se pacijent ubio vatrenim oružjem u krugu te ustanove. ,,Tačno je da se desio suicid u krugu Opšte bolnice u Nikšiću, o čemu je istog momenta obaviještena Uprava policije u Nikšiću, koja dalje preduzima potrebne radnje iz svoje nadležnosti. Pacijent je pregledan dana 27. aprila od strane dežurnog doktora, koji nakon uvida u stanje pacijenta predlaže hospitalizaciju u KCCG. Međutim, u tom trenutku pacijent u prisustvu članova porodice odbija hospitalizaciju. Zbog pružanja zdravstvene zaštite dežurni ljekar poziva načelnicu psihijatrije, koja u tom trenutku nema obavezu pripravnosti, ali iz humanih razloga prema pacijentu odgovara sugestijom za dalji terapijski tretman i upućivanje pacijenta na bolničko liječenje u KCCG. Opšta bolnica u Nikšiću nema nadležnost za prisilnu hospitalizaciju na Odjeljenju psihijatrije. Naglašavamo da je pacijent 27. aprila primio injekcionu terapiju, kao i 28. aprila ujutru”, kazala je Vijestima direktorica nikšićke bolnice Dušanka Milatović Perović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

JAVNE NABAVKE NA KOLAŠINSKI NAČIN: Radovi kasne zbog “crtanja” tendera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dva kolašinska tendera poništena su nakon što je utvrđeno da su napravljene bitne povrede Zakona o javnim nabavkama. Posljedica po naručioce- posla nema, a početak radova na dva bitna projekta biće prolongiran za dužinu trajanja novih postupaka

Poznajemo praksu da se tenderi za infrastrukturne projekte na sjeveru poništavaju zbog toga što nema ponuđača. Međutim,  tokom minula dva  mjeseca, dva kolašinska postupka javnih nabavki  poništena su zbog  povreda  Zakona.  U oba slučaja je  utvrđeno da je naručilac posla uslovima i tenderskom dokumentacijom “ograničio konkurenciju”, što, laički, znači da su tenederi bili namješteni za određene ponuđače.

Tender za izgradnju boba na šinama, u zoni Ski-centra Kolašin 1600 poništen je, nakon što je nadležna Komisja  ocijenila  da su svih 10 navoda iz žalbe bjelopoljskog preduzeća United construction osnovani.

Prema tenderskoj dokumentaciji,  ugovor bi bio ralizovan  po principu “projektuj i izgradi”, kojim se izvođač samostalno obavezuje da obavi sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu. Riječ je o objektu koji nema svoj pogon, već će zavisiti od žičare. Predviđeno je da bude priključen na električnu energiju polazne stanice žičare.

Uprava za kapitalne projekte objavila je 5. aprila tendersku dokumentaciju postupka javne nabavke za izgradnju boba na šinama, a 15-ak dana kasnije  izmijenila tendersku dokumentaciju. Među brojnim žalbenim navodima United construction je i konstatacija da je naručilac uslovima postavljenim u dokumentaciji, odnosno preciziranim tehničkim karakteristikama,  ograničio konkurenciju.  Tačnije, da bob dužine 2.000 metara određenih tehničkih karakterisika  proizvodi samo jedna austrijska firma, a da je na tržištu, navodno, mnogo jefitinijih i “uobičajenijih” varijanti  te vrste objekata.

Tako postavljenim uslovima, tvrde, naručilac je omogućio da u postupku javne nabavke učestvuje samo kompanija koja je izgradila bob na šinama na Jahorini. Istovremeno, piše u žalbi, onemogućeno je da učestvuju privredni subjekti koji su izgradili na desetine ili stotine bobova na šinama dužine 1.000-1.300 metara, što je, podsjećaju, najčešća dužina te vrste objekta.

Među primjedbama na postupak javne nabavke, odnosno dokumentaciju, podnosioci žalbe podsjećaju i da nema urbanističko tehničkih uslova, te da je uz projektni zadatak priložena samo odluka predsjednika Opštine Kolašin o određivanju lokacije za izgradnju lokalnog objekta od opšteg interesa. Iz United construction objašnjavaju i da je je projektni zadatak sačinjen u državnom preduzeću Skijališta Crne Gore, te da je taj dokument potpisao izvšni direktor, ali da nedostaje njegova izjava o nepostojanju sukoba interesa.

Nadležna komisija je usvojila u žalbu bjelopoljskog preduzeća, konstatujući da su napravljene bitne povrede pravila postupka javne nabavke, koje, kako konstatuju, ne mogu biti otklonjene “naknadnim radnjama naručioca”. To je, objašnjavaju iz Komisije, razlog  za poništenje postupka.

Još jedan od projekata od kojeg se u Kolašinu očekivalo mnogo, Uprava za kapitalne projekte poništila je  prije nekoliko dana. Riječ je o  izradi  projektne dokumentacije i radovima na zatvaranju i rekultivaciji privremenog skladišta komunalnog i neopasnog gradevinskog otpada u Bakovićima. Ti radovi trebalo je da koštaju preko četiri milona eura, a uslove, propisane postupkom javne nabavke, opet je, prema navodima iz žalbe, mogla da ispuni samo jedna kompanija. Ovog puta ponuđača je zbog kršenja zakona prijavio Bemaks, čiju je žalba Komisija usvojila.

Ta kompanija se žalila na dio tenderske dokumenatacije u kojem je od ponuđača “jasno i nedvosmisleno zahtijevano da koristi samo jednu vrstu materijala – Trisoplast (materijal za hidroizolaciju), holandske firme Trisoplast Mineral Liner. U žalbi Bemaksa piše da su u tenderskoj dokumentaciji, odnosno u idejnom rješenju, čak opisane performance baš tog materijala, i na osnovu cijena procijenjena vrijednost dijela radova (1,57 milona eura).

Bemaks je prethodno tražio pojašnjenja tenderske dokumentacije, ali ih je odgovor naručioca, kako su napisali u žalbi,  “dodatno uvjerio u svjesnu namjeru diskriminacije učesnika postupka javne nabavke”. Navode kako je time povrijeđen Zakon o javnim nabavkama, te da je nezakonit i neprihvatljiv zahtjev za jednim materijalom jednog proizvođača.

Pejzažno uređenje zelenih površina specijalne namjene – zatvaranje i rekultivacija privremenog skladišta komunalnog i neopasnog građevinskog otpada u Bakovićima treba da se realizuje po principu “projektuj i izgradi”. Idejno rješenje, u kojem piše da su investitori projekata Opština Kolašin i Uprava za kapitalne projekte, radila je firma Projekt sistem iz Podgorice. Rok za završetak cijelog projekta, prema poništenom tenderu, je 20 mjeseci, od čega dva za izradu glavnog projekta, a 18 mjeseci za završetak.

Autori idejnog rješenja preporučili su da se, u okviru sanacije, preduzmu, “maksimalne moguće mjere zaštite, kako bi uticaj na okolinu bio minimiziran”. Kako je objašnjeno, sanacija deponije podrazumijeva i njeno upotpunjavanje objektima i sadržajima za najveće moguće eliminisanje postojećih i sprečavanje budućih negativnih uticaja na životnu sredinu.

Pored kolašinskih, dovedena je u pitanje i zakonitost provobitno okončanog pljevaljskog postupka  javnih nabavki za pelet, koji se građanima isporučuje po subvencioniranim cijenama. Komisiji za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki   poništila je odluku lokalne uprave o izboru najpovoljnijeg ponuđača.

Preduzeće Mikro-Mont Komisiji je podnijelo  žalbu protiv odluke Opštine ”zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede pravila postupka i pogrešne primjene materijalnog prava”. Objašnjavaju da je ponuda izabranog ponuđača firme  Jasena neispravna, “jer pelet koji je ponudio ne zadovoljava standard kvaliteta A1”. Usvajajući tu žalbu Komisije  Opštini je naloženo da u roku od 15 dana ponovno vrednuje i odlučuje u otvorenom postupku javne nabavke peleta za grijanje.

Firma koja je podnijela žalbu bila je drugorangirana u postupku i njihova ponuda  skuplja je za više od 68.000 od  ponude Jasena. U obrazloženju rješenja o poništenju postupka, iz pljevaljskog Sekretarijata za stambeno komunalne poslove, saobraćaj i vode tvrde da je razlika u cijeni između prvorangiranog i drugorangiranog prevelika. Pa su poništili tender.

“Niko od nas nije spreman da časti bilo koga toliki novčani iznos, od čega polovinu plaćaju građani iz svog džepa, a druga polovina su budžetska sredstva, koja su takođe sredstva naših građana. A posebno što formalna greška u izjavi za ponuđače ne košta toliko, odnosno niko od toga ne trpi bilo kakvu štetu. U protivnom, brujali bi mediji o našem nepoštenju i korupciji i bili bi obilježeni od strane svojih sugrađana”, poručili su iz  Sekreterijata.

Jedno od načela Zakona o javnim nabavkama je obezbjeđivanja konkurencije, prema kojem naručilac ne smije da ograniči ili spriječi konkurenciju između privrednih subjekata. Naročito, kako je precizirano, “ne smije da onemogući učešće privrednog subjekta u postupku javne nabavke neopravdanom primjenom pregovaračkog postupka ili primjenom diskriminatornih uslova i kriterijuma ili mjera kojima se favorizuju pojedini privredni subjekti”.

Zakonom je, između ostalog, propisana obaveza da se obezbijedi da svi privredni subjekti u postupku javne nabavke imaju ravnopravan tretman. Takođe, naručilac ne smije da određuje uslove koji dovode do diskriminacija privrednih subjekata.

                                                        Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ČIJA JE ZGRADA ATLAS BANKE U CENTRU BERANA: Duškovo ili naše

Objavljeno prije

na

Objavio:

“Zgrada i zemljiše u najstrožem centru grada i dalje su u stečajnoj masi. Sasvim je izvjesno da će Knežević tražiti da mu se to vrati, bez obzira na sudske postupke koji protiv njega budu vođeni, odnosno da se toga neće odreći“, kaže bivši službenik banke

Vlasnik Atlas grupe Duško Knežević polaže pravo na poslovne prostorije nekadašnje Atlas banke i dvadeset ari zemljišta na najboljoj lokaciji u Beranama, koji se sada nalaze u stečajnoj masi ove banke. Samo ostaje dilema – da li je to Duškovo, ili pripada Beranama.

Dobro obaviješteni sagovornik Monitora   kaže da ta imovina sada sasvim sigurno vrijedi milion, ako ne i dva ili tri miliona eura.

„Riječ je polovini poslovne zgrade nekadašnjeg platnog prometa i Atlas banke. Atlas banci je pripadalo blizu hiljadu kvadrata na tri nivoa, odnosno, od suterena, preko prvog prizemlja gdje je bila šalter sala, do drugog sprata sa poslovnim kancelarijama“, priča taj sagovornik.

On objašnjava da je stečajna uprava, nakon što je ispraznila sve što je bilo u zgradi, pokušala da zgradu proda za 400 hiljada eura, ali da su, navodno, vrlo brzo vidjeli da imaju pogrešnu procjenu. „Zato je taj oglas poništen. Koliko ja znam prodaja više nije oglašavana, i zgrada i zemljiše u najstrožem centru grada su i dalje u stečajnoj masi. Sasvim je izvjesno da će Knežević tražiti da mu se to vrati, bez obzira na sudske postupke koji protiv njega budu vođeni, odnosno da se toga neće odreći“, kaže bivši službenik filijale Atlas banke u Beranama.

On objašnjava da je ova banka, prije nego je pristupila Atlas grupi, bila preteča svih banaka u Beranama, i da je u njoj čuvana sva dokumentacija svih bivših privrednih preduzeća još iz vremena SFRJ, koja su i izgradila sadašnje zdanje. „Ova zgrada je izgrađena 1974. godine od sredstava gradske privrede, koja je u to vrijeme bila treća u Crnoj Gori. Tada je postojala samo ova banka. Ta banka se poslije rata zvala Komunalna banka Ivangrad, Andrijevica i Plav. Zatim je mijenjala ime u Osnovnu banku, potom u Montenegro banku. Poslije 1992. godine se izdvojila iz sistema Montenegro banke i tada je formirana Beranska banka. Beranska banka je 2003. godine pripojena Atlas banci“, kaže taj službenik.

Iz stečajne uprave ranije su saopštili da se sva poslovna dokumentacija zatečena u ranijoj organizacionoj jedinici banke Berane i za koju postoji obaveza čuvanja, čuvala u Atlas banci u stečaju. Potom je, 19. jula 2019. godine, izmještena iz Berana i arhivirana kod ovlašćenog pravnog lica, društva sa ograničenom odgovornošću za špediciju, informatički inžinjering i usluge arhiviranja “Knjaz” Podgorica, sa kojim Atlas banka ima potpisan ugovor o poslovnoj saradnji.

Monitor je ranije objavio fotografije i došao u posjed video zapisa na kojem se vidi kako je sa zadnje strane zgrade Atlas banke u ovom gradu parkiran komunalni kamion, i kako dvojica radnika u paketima izbacuju razni pisani materijal. Video zapis je tada napravio jedan od bivših deponenata ove banke koji se tu slučajno zatekao, i na snimku se čuje kako govori „eto gdje završi moja banka, u kontejneru, poslaću ovo Dušku (Kneževiću) da vidi“.

Taj službenik smatra da je stečajna uprava mogla sa materijalom poslije 2003. godine da radi šta god hoće, ali da su bilo kakvu dokumentaciju iz ranijeg perioda morali da predaju državnom Arhivu. „Sve to je urađeno netransparentno, i zato ostaje sumnja u to što je činjeno poslije uvođenja stečaja. Nekima od nas su i lične stvari ostale u zgradi, na radnim stolovima. Toga dana, odmah po završetku radnog vremena, pojavilo se novo obezbjeđenje, zaključali su vrata, i više niko od nas starih radnika nije mogao da uđe u zgradu“, kaže naš sagovornik.

Osim jednog manjeg dijela u prizemlju koji koristi Ministarstvo unitrašnjih poslova i dvije kancelarije finansijske policije na spratu, ova vrijedna zgrada u centru Berana propada i zarasta u šiblje. „Mi u ovom trenutku ne znamo u kom pravcu će se kretati slučaj „DK“, ali ja mislim da se bliži kraj i da će, kada dođe vrijeme za poravnanje, Duško Knežević sigurno tražiti da mu se polovina zgrade koja njemu pripada, sa dvije hiljade kvadrata zemljišta u centru Berana, vrati. Možda će tražiti i obeštećenje zbog neodržavanja zgrade i njenog propadanja za vrijeme od kada je zatvorena“, kaže bivši službenik beranske filijale Atlas banke.

Na društvenim mrežama i u kafanskim razgovorima, otvara se, međutim i pitanje načina kako je Duško Knežević, u vrijeme kada je bio omiljeni tajkun DPS, došao u posjed imovine u Beranama, odnosno kako je i pod kojim okolnostima tadašnja Beranska banka 2003. godine prešla u sistem Atlas banke.

Ta zgrada je ostala kao dokaz da je Berane nekada imalo jaku industriju, da je bilo treća opština po razvijenosti u Crnoj Gori, i da je lokalna industrija imala svoju banku. Koja sada pripada Kneževiću, odnosno u stečajnoj je masi Atlas banke. Možda je Duškovo, ali bilo je naše, kažu Beranci.

                                                                                    Tufik SOFTIĆ     

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo