Povežite se sa nama

OKO NAS

TENDERI ZA ODABRANE: Po mjeri Uriona

Objavljeno prije

na

miodrag-radunovic-kenan-hra

Privatne farmaceutske kompanije Farmalab i Osmi red-D već godinu vode pravnu bitku protiv Komisije za kontrolu javnih nabavki. Na tender čiji je naručilac Fond zdravstva – objavljen 7. decembra 2012. godine; ponude otvorene 18. januara 2013. – za potrebe Javnih zdravstvenih ustanova, ponudili su moderniju i jeftiniju medicinsku opremu u odnosu na konkurenciju. Ipak, iako tako propisuje zakon, nijesu prvorangirani. Ispred njih našla se firma Urion (direktor Velibor Ćuković), o kojoj je Monitor više puta pisao kao o privilegovanoj kompaniji sa jakim zaleđem u vrhovima zdravstva.

Prošlog utorka u Upravnom sudu održana je rasprava po objedinjenim tužbama ovih privatnih firmi protiv Komisije za izbor najpovoljnijeg ponuđača. Predsjednica sudskog vijeća Biserka Bukvić najavila je da će donijeti odluku u roku od osam dana.

Konkretno: Osmi red se žalio na odluku Komisije za dio tendera (ukupna vrijednost 12.600.000 eura) pod partijom 21 prilikom čega su ponudili aparate i reagense američke kompanije Abbott Leboratories za 1.927.196 eura. To je za 59.484 eura jeftinije od ponude kompanije Urion. Uprkos tome, Komisija prvorangiranim proglašava Urion. Žalio se i Farmalab. Oni na dio tendera pod partijom 15 gdje su ponudili aparate i reagense za hematologiju japanske firme Sysmex za 866.704. To je za 12.224 eura jeftinije od Uriona. Isti slučaj: Urion završava kao prvorangirani.

Na koji način? Sve je počelo lanjskog decembra, kada je raspisan tender. Prema riječima tužilaca u sudnici Upravnog suda, tenderska dokumentacija koju je napravio Fond bila je odlična. U tužbi je navedeno da je kriterijum za odabir bila najniža cijena uz uslov da su ispunjeni svi zahtjevi tendera. „Kada su ponude otvorene, januara 2013. godine, pokrenuta je mašinerija da se pronađe način da se ipak posao da firmi Urion. Počeli su da traže načine, imajući u vidu da su ponude bile besprekorne. To je bio način da naknadno iznađu kriterijum o broju kontrola i brzini aparata.”

Izvršna direktorka firme Osmi red-D Angelina Vuković za naš list kaže da je kombinatorika ,,kako diskvalifikovati nepoželjne uljeze” počela baš kada je konstatovano da su najpovoljnije ponude koje je upravo ta firma dostavila. „Počinje uvođenje novih kriterijuma. Naručilac, Fond, ne priznaje zvanična dokumenta proizvođača, a ni zvanične izjave ponuđača. Smišlja se kako sačuvati posao za privilegovane.”

Farmalab i Osmi red-D potom se žale Komisiji za izbor najpovoljnijeg ponuđača. Taj postupak se vrti nekoliko puta u krug, dok nije stigao do Upravnog suda. Državna Komisija za kontrolu postupka javne nabavke, uvažila je prvu žalbu farmaceutskih firmi. Postupak je, tako, vraćen na početak. No, Komisija za izbor najpovoljnijeg ponuđača ostaje pri svom stavu. Farmalab i Osmi red žale se ponovo.

Ovoga puta državna Komisija odbija žalbu i angažuje, po riječima tužilaca u sporu, profesionalno sumnjivog vještaka. „ Angažovana je u svojstvu sudskog vještaka, uprkos tome što je njena licenca istekla godinu ranije, a uz to nema iskustva sa automatizovanim aparatima.” Vještak, nakon analiza, propisuje identični, naknadno uvedeni kriterijum, koji je propisala Komisija za izbor najpovoljnijeg ponuđača.

Farmalab i Osmi red traže ponavljanje postupka. Podnose i krivičnu prijavu protiv vještaka i protiv izvjestioca Komisije Katarine Radović.

Sada, konačno, odlučuje Upravni sud. Što ne pomenuti: na svako rješenje državne Komisije za kontrolu postupka javne nabavke firme Farmalab i Osmi red se žale Upravnom sudu. Za to svaki put državnoj Komisiji morale su platiti taksu u iznosu od 8.000 eura, što je, recimo, firmu Osmi red-D do sada koštalo 24.000 eura.

U Upravnom sudu pojavila se i tužena strana, predstavnik Komisije Omer Mehmedović, koji je kazao da ostaju pri stavu iznijetom u odgovoru na tužbu, te da je postupak odrađen u skladu sa zakonom.

Da bi saga o privilegovanoj firmi bila jasnija, važno je navesti da su dva stručna člana tužene strane – Komisije za izbor najpovoljnijeg ponuđača – Najdana Gligorović i Vuko Nikolić, iz KCCG, najvećeg budućeg korisnika raspisanog tendera. Na čelu KCCG je Milan Mijović, kadar premijera Đukanovića. Ozbiljne indicije i raspoloživi podaci ukazuju da Klinički centar, samostalno ili putem tendera Fonda zdravstva čiji je direktor Kenan Hrapović, u velikom broju slučajeva posluje sa privilegovanim firmama u domenu nabavke opreme i potrošnog materijala.

Izdvaja se Urion. Ta firma je zvanični distributer firme Simens, koja je prošle godine, u okviru međunarodne afere, optužena za korupciju na regionalnom nivou. U zemljama Jugoistočne Evrope, sumnja se, Simens je davao mito u zamjenu za unosne poslove.

Angelina Vuković je prije četiri godine, javno optužila Urion da nije ispunjavao Zakonom određene uslove za dobijanje dozvole za promet medicinske opreme i materijala (registrovan je za inženjerske djelatnosti), kako u trenutku izdavanja Rješenja za rad (broj 02/50 – 2704/UPI od 18.08.2006), tako ni dvije i po godine kasnije.

Tako je Urion neovlašćeno poslovao: nije imao zakonom predviđeni stručni kadar za promet medicinskih sredstava i medicinskih proizvoda. Preciznije: u trenutku kada je Urion na tenderu dobio najunosniji posao, u vrijednosti većoj od osam miliona eura (riječ je o 2008. godini), nije imao predviđeni stručni kadar!

Prema podacima Direkcije za javne nabavke, Urion godišnje od javnih zdravstvenih ustanova dobije poslove vrijedne više miliona eura. Tokom 2009. na tenderima je dobio poslove od oko šest miliona eura, iako nije bio registrovana za trgovinu ljekovima i medicinskom opremom. Naredne 2010. godine Urion je od Fonda za zdravstvo dobio blizu četiri miliona eura.

Mijović protežira Urion čak i kada su u pitanju donacije, koje su u toj oblasti izuzetan način zarade jer se od firme od koje se kupi aparat mora nabavljati potrošni materijal. Među naručiocima poslova koje dobija Urion, prema evidenciji Direkcije za javne nabavke, prednjače Fond zdravstva i Klinički centar. Direktor Kliničkog centra Mijović prije par godina uručio je direktoru Uriona Veliboru Ćukoviću nagradu u ime te zdravstvene institucije zbog donacije aparata vrijednog 15 hiljada eura. Pojedini, neprivilegovani, u više navrata nijesu mogli ni donirati aparate, dok su oni kupovani – kod Uriona.

Da je Urion nezakonito učestvovao na tenderima potvrdio je nedavno i Upravni sud: u presudi stoji da u postupku javnih nabavki može da učestvuje samo ponuđač koji je registrovan za obavljane djelatnosti koja je predmet javne nabavke i koji ima dozvolu, licencu za obavljanje te djelatnosti.

U presudi od 10. oktobra prošle godine piše da je ponuda Uriona neispravna ,,jer izvod iz centralnog registra privrednih subjekata koji je tužilac dostavio nije dokaz da je kod organa nadležnog za registraciju registrovan za djelatnost koja je predmet javne nabavke”.

Kako bi osporio odluku Komisije i Upravnog suda Urion je angažovao, ispostaviće se bezuspješno, advokaticu Anu Kolarević, sestru premijera Đukanovića. Tvrdila je, braneći Urion: da je inženjerska djelatnost Uriona navedena u Privrednom sudu kao pretežna ,,samo jedna od djelatnosti kojom se kompanija bavi”.

Uprkos svemu Urion je opet prvorangirani. Angelina Vuković za Monitor napominje da dosadašnji postupak nabavke opreme i reagenasa za potrebe laboratorija u Crnoj Gori prati pokušaj da se obesmisli tenderska utakmica, te da su učinjene bitne povrede zakona od strane naručioca.

,,Postoje indicije da se radi o korupciji na različitim nivoima i mi smo u tom pravcu podigli krivične prijave. Više je nego simptomatično da se određene osobe ponavljaju kroz različite tenderske procedure, da koriste istu tehnologiju namještanja-obesmišljavanja tendera i da je najčešće sve usmjereno u istom pravcu, tj. ka privilegovanim firmama.”

Spor je dobio internacionalnu dimenziju. Na suđenju u Upravnom sudu, pojavili su se visoki predstavnici ambasade SAD. Po svemu sudeći, oni su došli kako bi poslali poruku da američke firme koje rade u Crnoj Gori moraju imati tretman i zaštitu u skladu sa zakonom.

Prema informacijama Monitora predstavnici ambasade SAD, istim povodom, nedavno su bili i u posjeti ministru zdravlja Miodragu Radunoviću, ali i prvom čovjeku Fonda zdravstva Kenanu Hrapoviću.

Tokom afere Telekom, Đukanović je kazao, aludirajući na istražne organe SAD: ,,Gluposti postoje i izvan Crne Gore i sa ove i one strane okeana.” Da li je, za predstavnike Vlade, i ovo prisustvo predstavnika američke ambasade, koji zahtijevaju ravnomjernu primjenu zakona, glupost? Ili ozbiljna opomena, povod za zabrinutost.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo