Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐAN MILIĆ, PREDSJEDNIK SNP-A: Opozicija će praviti vladu

Objavljeno prije

na

SNP od predstojećih izbora očekuje da građani Crne Gore jasno i glasno iskažu svoju nedvosmislenu volju za preokretom ka poštenoj i naprednoj Crnoj Gori, kaže u razgovoru za Monitor Srđan Milić, predsjednik SNP. ,,Uvjereni smo da su i građani i država Crna Gora spremni za presudnu političku i građansku odluku, koja će nam omogućiti da iskoračimo iz živog pijeska u koji nas je survala korumpirana i nesposobna plutokratija”. MONITOR: Koji je to rezultat koji bi za Vas, kao predsjednika SNP, bio dobar, odnosno loš?
MILIĆ: Biće dobar svaki rezultat izbora koji bi prije svega nama samima – a potom i Evropi i svijetu – dokazao da smo zrelo demokratsko društvo koje kažnjava kriminal i bahatost, a vrednuje integritet, ideju i poštenje. Biće odlična svaka odluka naroda kojom Crna Gora dokazuje da nema podanički, nego građanski mentalitet. Pozdraviću svaki odnos snaga koji DPS šalje tamo gdje mu je odavno mjesto – u opoziciju. Bez demokratske i legitimne smjene sadašnje vlasti, nema i neće biti pomaka u izgradnji države napretka, socijalne pravde i poštovanja zakona, prava i vrijednosti svakoga građanina. Naročito je tu važno pitanje izlaznosti birača. Koristim svaku priliku da uputim poziv svim građanima Crne Gore da izađu na izbore, da iskažu svoj odnos prema režimu koji mu govori neistine, koji ga potcjenjuje, obmanjuje i osiromašuje.

MONITOR: Gdje vidite SNP u toj priči?
MILIĆ: Zli jezici bi rekli da se SNP nalazi u nezavidnoj situaciji pred ove izbore. To nije tačno! Dva su razloga za to. Prvo, u jednom dijelu opozicije misle da će do pobjede nad režimom doći tako što će oslabiti SNP. To je potpuno pogrešna teza, to je teza gubitnika. SNP i DPS su dva pola stvarnosti Crne Gore. Tako je bilo, i tako će i ostati. Ne zaboravite: SNP je autentična socijalistička partija, prava crnogorska ljevica. Bez toga se na političkom spektru ne može. Zato sam uvjeren da će SNP biti stožer nove vlade poštene i napredne Crne Gore.

Drugi razlog za ,,nezavidnu situaciju” je taktika režima: oni su se dosjetili da ne napadaju previše SNP, kao dio strategije da se opozicija zavadi i bavi sama sobom umjesto kriminalizovanom vlašću. Na svu sreću, svi moji kontakti s građanima govore mi da povjerenje naših birača ostaje čvrsto i nepokolebljivo. Ostaje mi samo da se nadam, da i naše kolege iz opozicije neće više nasjedati na tu prevarnu taktiku i ići naruku Đukanoviću i njegovim savjetnicima.

MONITOR: Koliko će predstojeći izbori biti regularni?
MILIĆ: I ovi izbori biće regularni onoliko koliko svi mi dozvolimo režimu da manipuliše i govori neistine. Primjećujem da je sve više inicijative građana koji dolaze u stranke i nevladine organizacije i slobodno i samouvjereno prijavljuju mahinacije, ucjene i podvale vlasti. To me raduje i to najbolje pokazuje da će nam od 14. oktobra svanuti. Strah je uvijek na ovim prostorima bio dominantan faktor izbornog opredjeljenja građana. Što manje straha, što više samopouzdanja i volje za promjenama – eto nama pobjede i stabilnog sistema koji će poštovati građane, pa će i oni poštovati sistem. Pozivam sve ljude koji znaju za bilo koju predizbornu mahinaciju vlasti da dođu u SNP i prijave to. Imaće naše povjerenje i zaštitu, imaće priliku da učine nešto za sebe, za svoju porodicu i za svoju državu.

MONITOR: Postoji li politički „prag tolerancije” i šta treba da se desi pa da opozicija donese zajednički stav o minimumu uslova koji moraju biti ispunjeni da bi izbori bili pošteni?
MILIĆ: O poštenim izborima, posebno na ovim prostorima, iluzorno je govoriti. Sa ovom i ovakvom vlašću koja u rukama drži državne resurse i zloupotrebljava ih, to je gotovo nemoguće. Podsjećam na brojne prigovore koje smo imali na proces organizovanja dosadašnjih izbora, ali još jednom podvlačim, očigledno je da vlast ne odustaje od manipulacija. Bez obzira na sve, od 14.oktobra DPS i SDP idu u opoziciju.

Kada je u pitanju, kako vi kažete „politički prag tolerancije”, mi insistiramo da se svakom građaninu omogući, da ukoliko ima biračko pravo, bude upisan u birački spisak, i svoju izbornu volju izrazi bez ucjena i pritisaka. Ne znam koliki je prag tolerancije ostalih opozicionih partija, ali se nadam da je i njima cilj sprečavanje zloupotreba i smjena ove vlasti. Mi smo uvijek za to da se sjedne za sto i čvrsto dogovore principi, od kojih se neće odustajati.

MONITOR: Da li je tačan utisak da u predstojećoj izbornoj utakmici SNP drži „odškrinuta vrata” i prema današnjoj opoziciji i prema poziciji?
MILIĆ: Taj utisak je potpuno pogrešan. Mi smo vrata ka drugim opozicionim strankama širom otvorili, a ona druga nikad nijesu ni postojala. Neće ni sjutra. SNP će sigurno biti u novoj vladi Crne Gore i tu vladu će, osim nas, sačinjavati i drugi najistaknutiji pripadnici sadašnje opozicije.

MONITOR: Šta je to što bi trebalo da bude vaš najjači adut pred biračima?
MILIĆ: Naš najjači adut pred biračima su časni i pošteni ljudi koji čine SNP i uzvišeni ciljevi za koje se zalažemo. Sve godine našeg postojanja i političke borbe sa ovom i ovakvom vlašću, učinile su da budemo još odlučniji da u Crnoj Gori mora doći do promjena. Mnogi su pokušavali da oslabe i sa političke scene uklone SNP, ali kako vidite to im nije uspjelo, niti će uspjeti.

MONITOR: Kako odgovoriti na pokušaj vlasti da pred izbore ponovi referendumsku kampanju prijeteći opozicijom koja će, navodno, dovesti u pitanje crnogorsku državnost?
MILIĆ: Takav naum režima vrijeđa. Kako možete biti partija u Crnoj Gori, učestvovati na izborima te države i imati naum da dovedete u pitanje njenu državnost? To je besmisleno i nama to ne pada na pamet.

Režim će, naravno, opet pokušati da zavadi pa da vlada, ali to je anticivilizacijsko i antievropsko ponašanje. To je razgrađivanje društva, to je izazivanje opasnih podjela, neodgovorno i zlo činjenje. Valjda nam je svima stalo da građane integrišemo, pomirimo i dovedemo u jedan skladan i harmoničan odnos države prema svim njenim stanovnicima. Ali ne. Režim se prema nekim pitanjima odnosi po sistemu – što gore, to bolje. A dokle će to tako? I da li će nam ikakvog dobra donijeti? Naravno da ne.

MONITOR: Mogu li nedavna unutarpartijska trvenja u SNP-u vezana za odnose sa Demokratskim front biti prepreka vašoj postizbornoj saradnji?
MILIĆ: Građani očekuju od nas da načinimo presudne korake u izgradnji Crne Gore kao pravne države, društva socijalne pravde i domovine svih njenih građana i nacija. Ko to ne prepozna, nije dorastao ovom istorijskom trenutku. Narod je jedini i vječni gospodar Crne Gore. Jasno je to i gospodinu Lekiću i meni. Budite sigurni u to.

MONITOR: Šta bi Crnoj Gori donio ostanak na vlasti DPSDP koalicije, a šta njihov prelazak u opoziciju?
MILIĆ: Ono prvo bi donijelo beznađe i potpuno urušavanje Crne Gore. Ovo drugo je realnost od 14. oktobra.

Crna Gora se nalazi u izuzetno teškoj socijalno-ekonomskoj situaciji, njene institucije se nalaze pod kontrolom vladajućih partijskih elita, kod DPS/SDP koalicije nema političke volje za obračun sa organizovanim kriminalom i korupcijom. Dakle, potpuno je jasno da će aktuelna vlast zbog ovakve stvarnosti na predstojećim izborima biti kažnjena.

Ubijeđen sam da su građani željni promjena i da će ovoga puta njihov izbor biti dominantno SNP Crne Gore, koja će biti okosnica nove vlasti i koja nudi realan program za boljitak Crne Gore i njenih građana.

MONITOR: Mislite li da Brisel favorizuje aktuelnu vlast?
MILIĆ: Već sam rekao da kod aktuelne vlasti apsolutno nema političke volje da se rješavaju krucijalni problemi crnogorskog društva. Toga su svjesni i u Briselu, i oni to i saopštavaju kroz svoje godišnje izvještaje o napretku. Stoga, ne mislim da Brisel favorizuje aktuelnu vlast. Nakon 14. oktobra stvorićemo dobar, jak, kompaktan i kompetentan tim, koji će Crnu Goru uvesti u evropsku porodicu naroda, kao pravedno, napredno, pošteno i poštovano društvo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo