Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, PREOKRET: Konzerviranje sistema

Objavljeno prije

na

Političke megastrukutre će nastaviti kadrovski juriš na institucije, državna i opštinska preduzeća, jer valja ispunjavati obećanja na kojima su sticali glasove, a koja su se dominantno oslanjala na to ko će gdje biti postavljen u skladu sa tim koliko je ko “glasova donio”.  Dobili smo konzerviranje sistema koji je tek trebalo da počne da se suštinski mijenja

 

MONITOR  Kako  vidite buduću vladu i političku scenu nakon 11. juna?

PERIĆ: Činjeni su veliki napori da politička scena dobije korporativni karakter i u tome se uspjelo. Imamo četiri “velike liste”, od kojih su dvije projektovane za novu vlast, dvije za opoziciju uz moguće kompenzacije po “dubini”. U izvedbi te strategije može biti varijacija, ali stvoreni su svi preduslovi za dodatno širenje partitokratije na svim nivoima. Političke megastrukutre će nastaviti kadrovski juriš na institucije, državna i opštinska preduzeća, jer valja ispunjavati obećanja na kojima su sticali glasove, a koja su se dominantno oslanjala na to ko će gdje biti postavljen u skladu sa tim koliko je ko “glasova donio”. Moguće da značajan broj građana to nije uvidio, ali oni su uračunati u ovu kalkulaciju. U najkraćem, dobili smo konzerviranje sistema koji je tek trebalo da počne da se suštinski mijenja.

Narednih mjeseci ćemo gledati pregovore sa peripetijama, ali na kraju vjerujem da će doći do manje-više Vlade koja je projektovana prije izbora.

MONITOR: Kakav je uticaj afere Do Kvon uticao na postizborne kombinatorike i uopšte buduću političku scenu ?

PERIĆ: Da li su navodi iz te afere tačni li ne, trebalo bi da utvrde nadležni organi, a o tome bi trebalo da nas informiše SDT. Međutim, ovaj slučaj je medijski promovisan od strane čelnih ljudi Vlade sa namjerom uticaja na izborni proces. I taj uticaj je izvršen. Izvjesno je da je PES izgubio neki procenat, ali i da je dio javnosti – i to ne mali – percipirao da je besmisleno učestvovati u izbornim procesu “jer su svi isti” i jer se “nema za koga glasati”. Ovu predstavu je upotpunila medijska slika u kojoj su gotovo kao jedina rješenja upravo nuđene četiri “velike liste”, a sve mimo toga kao čist promašaj. Rezultat je rekordno niska izlaznost.

Prisjetimo se scenarija “Slučaja Kvon”. Novinar postavlja pitanje o pismu, vrh vlasti zabrinut za nacionalnu bezbjednost urgentno zasijeda, izražava se bojazan u vezi sa karakterom kripto zajednice, i to čini ista ona vlast čiji su najviši funkcioneri sa tim istim gospodinom Spajićem par sedmica ranije promovisali kripto biznis u Crnoj Gori. Uz to, od prilike do prilike su mijenjani iskazi šta se stvarno nalazi u sada već čuvenom pismu Do Kvona, čovjeka optuženog  za prevaru globalnih razmjera, a koji je – ako je vjerovati vlastima – sasvim slučajno par dana pred izbore, pisao o svojoj povezanosti sa liderom PES-a.

Nije mi namjera da nikoga aboliram, inače sam, blago rečeno, oprezan u vezi sa tim šta nam kripto biznis može donijeti, ali neka to bude posao SDT-a, ne političara u kampanji. Ko god je kršio zakon treba da bude procesuiran, ali ne razarajmo institucije za potrebe političkog spektakla kreiranog za odbranu bile čije pozicije.

Građani su očekivali od nove vlasti novi stil upravljanja, a ne da nam se verbalno vitla time što prvi čovjek izvršne vlasti zna sve o svakome, a kada će to reći – odlučiće on. Umjesto takvog pristupa, sve što zna sumnjivo o bilo kome, prvi čovjek izvršne vlasti odmah treba da procesuira ka nadležnim organima, a ne da se razmeće podacima ko je gdje i s kim sjedio i čiji rođak je kome šta pričao….

Ovaj slučaj je imao i za posljedicu čvrsto obećanje PES-a da neće URU u vlasti, ali šta će biti u realnosti – sačekajmo. Ne bi bilo prvi put da optužite nekog za najteža krivična djela, a onda pođete sa njim u koaliciju. Nismo došli do stepena političke kulture da riječ obavezuje.

MONITOR: U najnovijem non paper dokumentu navodi se da je “Crna Gora  izgubila fokus na ključnim EU reformama, posebno u oblasti vladavine prava”. Kako vidite te ocjene iz Brisela?

PERIĆ: Možemo nazivati i ulice, škole, domove zdravlja i sportske centre sintagmom “ruka pravde”, ali dok se ovako olako krši Ustav, selektivno primjenjuje zakon i dok se ne počne sa temeljnom i promišljenom reformom pravosuđa – ne može se do pune vladavine prava. Za gotovo tri godine nemamo nijednu, ni prvostepenu presudu u bilo kom “velikom slučaju”. Ljudi koji su optuženi za teška krivična djela i organizovanja kriminalnih grupa su pušteni na slobodu i najavljuju da će tužiti državu – na što, ako su nepravdeno optuženi, imaju pravo.

Cijela priča oko “ruke pravde” se na kraju svodi na tvitove vlasti i ogromna očekivanja koja su “stavljena na leđa” gospodinu Vladimiru Novoviću, a da mu pritom nije data odgovorajuća sistemska podrška.

Dodajmo tome i činjenicu da je ovo sudstvo ono koje je kreirala trodecenijska vlast i da ono nema interes da se desi njegova suštinska reforma. Čast onima koji su branili dignitet struke, a koji su u velikoj manjini. I onamo gdje se u imenovanjima mogao vršiti progres po ovom pitanju, rezultati su, uz nekoliko izuzetaka, daleko od reformskih.

Izostalo je pokretanje sveobuhvatnog dijaloga i kreiranje kadrovske baze oko koje bismo gradili osovinu reforme u pravosuđu. Kada se sve to nasloni na surevnjivost i sujetu vlasti koja sa indignacijom odbacuje ne kritiku, nego čak i savjet – proizvodi ocjene iz Brisela., One su  i blage u odnosu na stvarno stanje, jer one imaju namjeru da budu stimulišuće.

Izvjesno je da bismo, da nije potrebe da se evropski prostor konsoliduje u odnosu na posljedice globalne krize uzorkovane ratom u Ukrajini, sada bili u zoni aktiviranja klauzule balansa.

MONITOR: Koliko će evropski put biti važno pitanje prilikom sastavljanja ove vlade? 

PERIĆ: Vladajuću političku klasu ne zanima usvajanje konkretnih vrijednosti i ukorijenjivanje praksi koje izviru iz njih. Naš politički sistem je postavljen tako da fingirate stvari da biste “ostali u igri”. Ta vrsta neiskrenosti je očigledna i iz nje izviru izigravanja suštine kojima svjedočimo. Takav je i karakter odnosa vladajuće političke klase u odnosu na evropski put.

Misleći da ćemo prevariti međunarodnu zajednicu, mi zapravo varamo sebe, jer ne znamo na čemu smo utemeljeni i na čemu hoćemo da trajemo.

MONITOR: Šta su bile glavne poruke građana na vanrednim parlamentarnim izborima?

PERIĆ: Građani su dali veliku podršku za četiri “velike liste” i tu prigovora nema. Po strani ambijent koji se ne može okarektrisati kao fer i kršenje normi na koje sve učesnike u izbornom procesu obavezuje zakon, birači su značajnim dijelom izabrali da je projektovani suštinski status quo nešto što je potrebno. Drugi dio nije izašao na izbore i time poslao poruku da ne doživljava dramatičnim taj status quo. Strategija obesmišljavanja u kombinaciji sa limitiranim pristupom medijima je dovelo do toga da se ukorijeni teza da su svi isti. Aktuelna Vlast je kalkulisala sa tim i u njihovim izjavama nakon izbora vidite da su oni prilično zadovoljni time.

Ne dijelim većinski stav iskazan na ovima izborima, ali on je takav da su građani prihvatili nerealistična obećanja i tvrdnje da politika ne može biti drugačija od onog što upravo gledamo. Neko moguće to temelji na entuzijazmu, neko na oportunizmu – ali rezultanta je ista. Cijenu ćemo platiti svi zajedno. I neće biti mala.

MONITOR: Ustavni sud proglasio je ove sedmice neustavnim Zakon o predsjedniku. Kako to komentarišete?

PERIĆ: Taj zakon usvojila je tadašnja većina sa željom da “preskoči” predsjednika države u imenovanaju mandatara. Kada su dobili mandatara, ne ulazim u konkretno personalno rješenje, nisu ga izglasali. To je bio vrhunac neozbiljnosti te većine.

Druga stvar je tu zanimljiva. Da je kojim slučajem Ustavni sud tada bio funkcionalan i proglasio odmah izmjene Zakona neustavnim, odnosno ukinuo sporne odredbe, izvjesno bi nastala politička kriza. Sada, kada su se odnosi promijenili – sve je u redu. Jer,  kad “našima” to odgovora, onda je   to tačno tako kako treba da bude, ali ako “oni” od toga mogu imati korist – nastaje problem.

Mi moramo jednom nadrasti filozofiju “naši” i “njihovi” i ustanoviti princip istovjetnog postupanja u istim situacijama. To je put do uspostavljana i same vladavine prava, ali i pune integracije zajednice.

MONITOR:  Kakva je budućnost Preokreta nakon 11 juna ?

PERIĆ: Preokret nastavlja dalje. Znali smo da neće biti ni brzo ni lako ispuniti  zacrtane ciljeve, ali je jednako tačno i da nismo ostvarili parlamentarni status. Kao nosilac liste preuzeo sam odgovornost za rezultat i obavezao se da ću do sredine decembra zajedno sa najužim timom pripremiti odluke u vezi sa organizacionim elementima, te da tada predstavimo ljude koji će ključno nositi dalje priču.  Svaka drugačija odluka bi na samom početku političkog života Preokreta bila ishitrena. Unosila bi nesigurnost i efekat nepouzdanosti – i bila  neodgovorna prema ljudima koji su nas glasali na izborima.

Preokret je zabilježio rast i  na nivou Crne Gore i na nivou Podgorice. U samo pola godine, mi smo u Glavnom gradu sa oko 1,8 posto došli na preko 3,5 posto. U urbanim zonama, gdje smo imali najviše kontakata sa građanima, zabilježili smo rezultat od 7 posto do blizu 9 posto.

Do sredine septembra ćemo zaokružiti analizu dosadašnjeg djelovanja, obići svaki grad, razgovorati sa ljudima kako bismo čuli njihovo mišljenje i krenuti u konkretnije strukturiranje organizacije. Do tada ćemo imati nacrt manifesta daljeg političkog djelovanja i nadogradnju programskih rješenja.

Svjesni smo da ćemo imati iste ili još snažnije opstrukcije i u narednom periodu i da će najviše energije trebati uložiti da ohrabrimo ljude da glas za Preokret „nije bačen“. Svaki od 4.833 građanki i građana, ako to budu i konačni rezultati, je sačuvao ideju da su suštinske promjene moguće – da su one nužno bazirane na borbi protiv partitokratije, te na promociji prinicipa odgovornosti, mjerljivosti, decentralizacije, transparentnosti i stručnosti. To je ono što ljudi znaju, ali što treba dalje širiti.

Vjerujem da je preokret na političkoj sceni sada još potrebniji, ali da bi se on desio u punom zamahu potrebno je mnogo učiti, raditi i biti inventivan. Spremnosti ne fali i pozivam svakog ko želi da bude dio tog napora da nam se pridruži – da preokreće na bolje i sam Preokret. Pobjeda Preokreta, kada god ona da se desi, značiće mogućnost da građani mogu da se samoorganizuju i bez političkih megastruktura i da mogu neposredno uticati na odluke koje se njih tiču.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

SINIŠA GAZIVODA, ČLAN TUŽILAČKOG SAVJETA I ADVOKAT: Mora se odustati od političke kontrole pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Političkim elitama do sada je bio prioriet da kontrolišu pravosuđe i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlast treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima

 

MONITOR: U autorskom tekstu Pravosudna reforma u deset tačaka naveli ste ono što treba uraditi kako bi se Crna Gora nakon 20 godina pravosudne reforme bar približila nezavisnom i profesionalnom pravosuđu.  Po vama, i dalje smo daleko od tog cilja jer nije bilo reformskog i odlučnog zahvata. Zašto ga nije bilo, već samo, kako ste rekli, kratkoročnih i prelaznih rješenja?

GAZIVODA: Kada obratimo naročitu pažnju na period od obnove nezavisnosti i početka puta ka učlanjenju u Evropsku uniju, vidjećemo da je jedan dio posla zaista urađen, naročito u dijelu harmonizacije zakonodavstva sa evropskim pravnim okvirom. Međutim, kada je došlo do toga da se moramo baviti prevođenjem tim odredbi sa papira u stvarnost, onda smo se zagubili u tim kratkoročnim i prelaznim rješenjima, odnosno pokušajem da glumimo reformu i to naravno nije dalo rezultate. Prema tome, probali smo sve samo nijesmo probali suštinsku reformu i ja sam, u tekstu koji ste pomenuli, nastojao da iz svoje vizure konkretizujem u deset tačaka što je to što treba uraditi. Važno je napomenuti da se u međuvremenu promijenio i kontekst, imamo jasnu poruku da bez rješavanja pitanja iz poglavlja 23 nećemo riješiti ni jedno drugo poglavlje.

MONITOR: Može li se taj reformski zahvat izvesti bez odgovornih i za to odlučnih političkih klasa, imajući u vidu da, između ostalog, na važna imenovanja zbog neuspjelih političkih dogovora čekamo godinama?

GAZIVODA: Ne može. Reformski zahvat se može izvesti samo ako to bude prioritet. Usudiću se da kažem, jer to mogu i da argumentujem, da je na temu pravosuđa političkim elitama do sada bio prioriet da ga kontrolišu i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlasti treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima. Takođe, treba se uzdržavati od populističkih mjera koje samo podižu očekivanja građana i nerijetko čak i ometaju pravosudne organe u poslu i fokusirati se na teške zadatke koji zahtijevaju ozbiljnu posvećenost. U tom kontekstu bih napomenuo da mi na današnji dan nemamo Strategiju reforme pravosuđa, odnosno da je posljednji strateški dokument iz ove oblasti istekao 2022. godine, a u međuvremenu nije ni napisan novi, a kamoli da se započelo sa njegovom realizacijom.

MONITOR: Tokom pregovora o formiranju nove vlade često se ističe da je neophodna stabilna vlada kako bi došlo do tih imenovanja.  Zar ta imenovanja ne treba da budu pitanje konsenzusa? 

GAZIVODA: Suština Ustavnih izmjena iz 2013. godine, koje su uvele da se sudije Ustavnog suda, članovi Sudskog savjeta i vrhovni državni tužilac biraju kvalifikovanom većinom, upravo je bila u tome da se širim konsenzusom dođe do najboljih kandidata. Poenta je bila da se spriječi mogućnost da parlamentarna većina sama bira podobne kandidate, te da opozicija učestvuje u procesu kako bi se osiguralo da izabrani kandidati imaju nesporan integritet i nesporne profesionalne kvalifikacije. U dosadašnjoj praksi taj cilj je izigravan pa se često umjesto dijaloga do izbora određenih lica dolazilo partijskom pogodbom. Tvrdnja da vladu treba da podržava najmanje 49 poslanika kako bi se došlo do imenovanja u pravosuđu, pokušaj je da se ustavne odredbe o kvalifikovanoj većini u potpunosti obesmisle. Ukoliko to bude pristup onda postoji velika opasnost da ove pozicije uđu u raspodjelu partijskog plijena između koalicionih partnera koji čine vlast i to bi bio nesumnjiv korak unazad u pravosudnoj reformi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NIJAZ SKENDERAGIĆ, LJEVIČAR IZ SARAJEVA: Populizam najgore vrste je u modi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima

 

MONITOR: Pred dvije godine ste odbili ponuđenu kandidaturu za gradonačelnika Sarajeva ispred SDP BiH, partije čiji ste osnivač i dužnosnik bili. Nedavno ste izjavili da više ne želite biti potpredsjednik Saveza antifašista i boraca NOR-a BiH. Djeluje da se još više distancirate od javnog života i angažmana. Koji su razlozi?

SKENDERAGIĆ: Ja volim biti timski igrač. Danas su na društveno-političkoj sceni uglavnom solisti koji misle o sebi  u superlativima uz odsustvo bilo kakve vrste samokritike i kritike. Populizam najgore vrste je u modi. To ne vodi nigdje. Više nego ikad nedostaju lideri, vizionari kojima će borba za opće dobro biti ispred ličnih interesa, borbe za fotelje i lične koristi.

MONITOR: Često se referirate na vrijednosti NOB-a i socijalističke SFRJ pa i na ličnost Josipa Broza Tita, kao zanemarene i omalovažavane. Smatrate da sadašnji lideri istovremeno kritikuju i podražavaju Tita. Šta je zaostavština toga vremena i ideologije koju bi, i danas, trebalo uzimati u obzir u političkom i javnom životu?

SKENDERAGIĆ: Zaostavština NOB-a, socijalizma, ali i Josipa Broza Tita na ovim prostorima – pa i u samoj  Bosnu i Hercegovinu je, uistinu, ogromna. Sve ove tekovine su uveliko utjecale na  sva društva u republikama i na njihov preobražaj u moderna, s tim da bi tu fokus stavio na Bosnu i Hercegovinu, iz razloga što je ratom razorena republika tridesetak godina poslije bila domaćinom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Taj samo jedan primjer – a ima ih mnogo više, uveliko govori sa kolikim entuzijazmom se radilo na obnovi zemlje i na njenoj pretvorbi iz ruralne i razrušene u modernu državu. Svakako kada govorimo o Jugoslaviji, NOB-u, socijalizmu nikada ne bih stavljao znak jednakosti kao što neki uporno stavljaju, između tih pojmova i Josipa Broza Tita. Tito je uistinu bio simbol tog vremena i generacije, ali nikako ne može biti samo on odgovoran za sve dobro ili loše u tom vremenu, a bilo je i jednog i drugog. NOB, socijalizam i Jugoslaviju su stvarali i oblikovali njeni narodi. Za njena civilizacijska dostignuća zaslužan je svaki borac koji je sa opancima i sa korom hljeba krenuo u antifašističku borbu i što je svrstao Jugoslaviju na pobjedničku stranu historije, ali i svaki profesor, direktor, radnik, doktor, seljak koji je dao svoj doprinos da Jugoslavija postane napredna i moderna država. Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima. Također, tu su brojni univerziteti, bolnice, ceste… sve su to vrijednosti koje treba njegovati i razvijati  i u današnje vrijeme. Današnjim liderima nedostaje moralna i politička odgovornost koja je postojala u jugoslovenskom socijalizmu.

MONITOR: Vas smatraju pripadnikom liberalnog krila SKJ. Liberali s kraja 1960-tih u Srbiji su pod pritiskom odstupili sa vlasti (Nikezić, Perović, Tepavac) kao „anarho-liberali“ i „tehnokrate“ istovremeno, a nacional-liberali u SK Hrvatske (Dapčević-Kučar, Tripalo) smijenjeni su, uz odlazak još hiljada rukovodilaca u institucijama, SK i privredi. Da li je uopšte bilo moguće biti „liberalno krilo“ jedne komunističke partije, pa i SKJ?

SKENDERAGIĆ: Kao i svaka društvena pojava tako i komunizam kao ideologija ima svoj evolucijski tok. Smatram da su liberalne ideje bile plemenite i u interesu građana i Jugoslavije, ali mislim da nije bilo razumijevanja sa obje strane po tom pitanju. Možda su došle prerano, a možda smo i shvatili prekasno da nam je potrebna reforma, ali svakako mislim da jugoslovenski komunizam nije bio sovjetski model komunizma već autentični politički model koji je imao svoja dostignuća, ali i domete.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava

 

MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?

RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.

Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.

MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?

RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.

Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.

MONITOR: Ko sve treba da snosi odgovornost zbog ovog slučaja?

RADULOVIĆ: Odgovornost postoji na strani gotovo svih institucija čiji rad je vezan za bezbjednost i pravosuđe. Na strani Uprave policije i ANB-a postoji odgovornost zbog toga što se ovakva kriminalna djelatnost vršila na takvoj loakciji. Prosto je nevjerovatno da strani državljani u centru grada, na 30 metara od Vrhovnog, Apelacionog i Višeg suda, u neposrednoj blizini državnog tužilaštva, Ustavnog suda, Skupštine, Vlade, Centralne banke, iznajme stan i više od mjesec dana vrše takve radove, odnosno prokopaju tunel do depoa Višeg suda u kome se nalaze ključni materijalni dokazi iz najvažnijih krivičnih predmeta. Da li možete zamisliti da se to desi u nekoj uređenoj državi i da ove službe, prvenstveno kontraobavještajna djelatnost, o tome nemaju pojma?

Takođe, postavlja se pitanje kako su strani državljani znali gdje se tačno nalazi prostorija do koje su prokopali tunel i kako su znali šta se u njoj nalazi. Šesnaest i po godina se bavim advokaturom i nebrojeno puta sam bio u zgradi Višeg suda, na brojnom suđenjima, ali je ne znam tačno gdje se taj depo nalazi i šta je u njemu. Niti me to zanima, niti ja to uopšte treba da znam. Sa druge strane, i prije i nakon ovog događaja, danima slušamo gdje je ta prostorija i šta se u njoj nalazi, kako je obezbijeđena i slično. Bez tih informacija izvršioci nijesu mogli izvesti ovu akciju, a te informacije su saznali zahvaljući slučajnim ili namjernim propustima rukovodstva Višeg suda. Namjerni propusti bili bi osnov za krivičnu odgovornost, a slučajni za objektivnu. U svakom slučaju, odgovornost postoji, ali je izostala kao što izostaje godinama. Osim toga, izjave i ponašanje predsjednika suda, kao i premijera i predstavnika izvršne vlasti nakon ovog događaja predstavljali su ozbiljno ometanje i ugrožavanje istrage, što je dodatan razlog za odgovornost. Na kraju, izvršna vlast, kako aktuelna tako i one prethodne, odgovorne su za ambijent i loše uslove u kojima pravosuđe radi.

MONITOR: Skupština je u blokadi već šest mjeseci, vlada je u tehničkom mandatu, još se čekaju izbori u pravosuđu. Kakve to sve posljedice ostavlja na društvo?

RADULOVIĆ: Skupština je u blokadi šest mjeseci, ali i kada nije bila u blokadi ona nije vršila svoje nadležnosti. Podsjetiću da mi već četiri godine nemamo VDT-a u punom mandatu, a već pet godina nemamo sve članove Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika. Kada se prisjetimo kako je tekao postupak izbora sudija Ustavnog suda i kako je ta institucija bila jedno vrijeme u blokadi, onda je jasno da živimo u partitokratskom društvu u kome je sve podređeno interesima poličkih partija i njihovih lidera, političkoj trgovini i korupciji koja je odavno dominantan model ponašanja političara. Posljedice takvog sistema mi živimo decenijama i one će biti sve teže i ozbiljnije ako izbori u pravosuđu ne dovedu do toga da pravosuđem upravljaju profesionalci sa integritetom. Do tada ćemo imati nasljeđe koje nam je ostavila Vesna Medenica i njene kolege i prijatelji, koji su istovremeno i zajedno sa njom upravljali crnogorskim pravosuđem.

MONITOR: Specijalno tužilaštvo otvorilo je više važnih procesa protiv visokih funkcionera pravosuđa. Ipak, može li današnje pravosuđe te postupke dovesti do kraja na adekvatan način?

RADULOVIĆ: Ja vjerujem da može ako se suzbije uticaj onih aktera koji su bili dominantni u pravosuđu u vrijeme vladavine Vesne Medenice, od kojih su brojni i danas akteri najznačajnih postupaka koji se vode pred crnogorskim sudovima, uključujući i postupak protiv nje. Sve dok su su takvi kadrovi uključeni u te postupke i dok i dalje koriste ranije koruptivne šeme i veze, postoji ozbiljan rizik da se i ti postupci završe neslavno poput, na primjer, postupaka protiv Svetozara i Miloša Marovića i ostalih pripadnika budvanske kriminalne grupe.

Mnogo je aktera iz tih postupaka koji su i danas akteri u aktuelnim postupcima, umjesto da Medenici prave društvo na optuženičkoj klupi i da im profesionalno pravosuđe obezbijedi pravo na pravično suđenje koje su oni uskratili mnogima.

MONITOR: U kakvom je stanju danas pravosuđe, i šta je osim izbora nedostajućih funkcija neophodno preduzeti?

RADULOVIĆ: Osim izbora u pravosuđu na način koji bi na ključnim pozicijama doveo profesionalce sa integritetom, neophodno je uspostaviti sistem odgovornosti u kome će svako odgovarati za kršenje zakona.

Takođe, mislim da bi u kompletnom pravosuđu trebalo sprovesti sistem vetinga koji bi doveo do oduzimanja imovine svima u pravosuđu koji ne mogu dokazati njeno zakonito porijeklo i udaljenje takvih kadrova sa pozicija na kojima su bili i na kojima su sada. Vjerujem da bi značajan broj takvih sami napustili funkcije kada bi se postupak pokrenuo kako bi izbjegli dokazivanje zakonitosti porijekla imovine, a kako se desilo i u Albaniji kada je taj proces pokrenut.

MONITOR: Kolika je  odgovornost političara za to stanje?

RADULOVIĆ: Ključna odgovornost je na njihovoj strani jer su oni kreirali i oni održavaju ambijent u kome su korupcija, nepotizam, klijentelizam i partijska poslušnost dominantni modeli ponašanja. Zaštita partijskih i ličnih interesa, kao i zaštita nezakonito stečene imovine, prepreka je reformi pravosuđa i uspostavljanju društva vladavine prava jer bi u takvom drušvu brojni političari ostali i bez slobode i bez imovine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo