Nikad nisam prestao slikati. Dnevnik mog postojanja je u tom radu.“, kaže umjetnik, ilustrator, karikaturista. Njegov stvaralački svijet obilježile su brojne samostalne i grupne izložbe, slika, crteža, karikatura, ilustracija časopisa i publikacija. Rodjeni Zagrebčanin, par godina Parižanin, 50 godina Njujorčanin, odnedavno je stanovnik Herceg Novog

Počeo je crtati kao mali, crtao je cio život, crta i danas u poznim godinama Kaže: ” Dnevnik mog postojanja je u tom radu.” Živio je u dijelu Zagreba, kod Zrinjevca. U ulici nije bilo prometa pa je mogao crtati kredom po asfaltu.”Ljudi su se zaustavljali, gledali – bitke, partizane, Njemce, kauboje, Indijance, vitezove… Kada sam imao 16 godina, moja sestra Biserka Gall, akademska slikarka, vidjela je da sam počeo crtati karikature. Ohrabrila me da nastavim.“

Srećko Gall je umjetnik, ilustrator, karikaturista. Njegov stvaralački svijet obilježile su brojne samostalne i grupne izložbe, slika, crteža, karikatura, ilustracija časopisa i publikacija. Rodjeni Zagrebčanin, par godina Parižanin, 50 godina Njujorčanin, odnedavno je stanovnik Herceg Novog.

Pogled na Boku, Prevlaku, palme, čemprese, stare crkve…Na tarasi Gallovog apartmana, podno Kanli kule, razgovor lako teče. Svjetski priznat i prepoznat umjetnik, Gall je nasmijan i gostoljubiv. Na stočiću, kao znak dobrodošlice, poljsko cvijeće.Umjetnik, čije su karikature objavljivali časopisi poput Petnhousa i Njujork times-a , prijatan je i nasmijan. Riječi Dalaj Lame  kidness is my religion, recept je po kojem živi. ” Ljubav je kreacija”, poručuje.

Upoznaje nas sa dijelom svog rada.Pogledom je teško obuhvatiti cjelinu crteža nastalog 1974. veličine kvadratnog metra. Mojih 27 godina predstavlja tušem nacrtane brojne likove i predmete. Zgodna žena za ruku vuče mališana, vidno protiv njegove volje, krupan muškarac sa velikim nožem u ruci i sječivom okrenutim prema grudima, tramvaj ispred kojeg leži pregažen dječak, pas, patkice, žena za klavirom…Likovi i dogadjaji stvarni su, objašnjava Srećko.   ” Crtao sam bez ikakve skice, tako da je rad kompozicijski nikakav.Kad sam ga završio onda sam shvatio da treba razjasniti šta se na njemu dešava.”

Ideja za autobiografiju u formi stripa rodjena je tada. Ovaj crtež,  na kojem je predstavio pokušaj samoubistava oca,  koji je stariji brat spriječio, a Gall kao šestogodišnjak posmatrao, proširiće serijom crteža. Nastaće publikacija u kojoj će mjesto naći  i sjećanja na tri grada u kojima je živio. I neće  Gall  samo nabrojati  dogadjaje, nego sa pažnjom uraditi svaki  crtež. Ispod svakog od njih dodati  i tekst koji će opisati dogadjaj.  Grafik, art i novel riječi su kojima Gall opisuje svoj  rad, koji će biti predstavljen  do kraja godine u Zagrebu, u Muzeju moderne umjetnosti u organizaciji  Branka Frančeska.

Gall je kao umjetnik stasavao, onih  šezdesetih godina, u vremenu kad u  Jugoslaviji  ” popušta” staljinistički, socrealistički kult vrijednosti, a uticaj Zapadne kulture biva  sve je veći. Filmovi su približili svijet. ” U Kinoteku se odlazilo kao u hram, par puta sedmično”, sjeća se Gall. Njemački ekspresionisti oduševljavali su ga. Sanjao je da osvoji prvo mjesto na jugoslovenskom državnom prvenstvu u džudou, koji je trenirao, kako bi mogao da ide u Japan. Postao bi samuraj i bio ” vješt u borbi i nježan prema cvijetu.” Odrastao je na stripovima  Tom Njuškalo braće Valtera i Norberta Nojgebauera,  stripovima Andrije Maurovića i Zdenka Zupana, imitirao stil karikaturiste Ota Rajzingera i na kraju našao svoj. Gall je izgradio prepoznatljivu liniju u svojim karikaturama.” Počeo sam crtati deformisane ljude na smiješan način.Možda nesto slično Leonardovim groteskama. Imao sam puno ideja, karikature su bile jake i počeli su me puno štampati.”

Diplomirao je osnovne studije na  katedri Povijest umjetnosti u Zagrebu, a uspio je da kao podgrupu  upiše i diplomira komparativnu književnost kod profesora Iva Hergešića. Ugledni profesor Hergešić  odlazio je u penziju i tek na insistiranje studenta Galla, pristao je da ga primi.” Kaže profesor –’Ja sam gotov. Nikog više ne primam’. ‘Šalite se’,  rekao sam mu. „Pa ja sam studirao dvije godine da bih mogao diplomirati kod vas.”, sjeća se Gall.

Prvu karikaturu objavio je sa 16 godina u Studenskom listu. Već tada, na samom početku, stekao je samopuzdanje i vjerovao da će  svjetski poznati časopisi prihvatiti njegove radove. Par godina ostaće u ovomu listu,  a  onda nastaviti objavljivati karikature u zagrebačkoj Borbi . U isto vrijeme,  Borba je na ćirilici izlazila i u Beogradu.U  beogradskom izdanju pola stranice u broju pripadalo je   Gallovim karikaturama. Previše, ocjenjivali su, tih ranih sedamdesetih, probudjeni nacionalistički duhovi Hrvatske. Ali  Gallova karijera je napredovala,  karikature  mu objavljuje i zagrebački  Vijesnik, a radi i crteže  za zagrebačku TV poštu.”

A onda, incident u novogodišnjoj noći 1971,  preokrenuo je Galovu sudbinu.” Djelomično sam i ja odgovoran za ono što mi se desilo.Jer,  imam tu jezičinu. Na ulicama Zagreba te noći bile su demonstracije, mnogo  policije, mnogo legitimisanja.Pružam isprave, ali policajac me pita kako se zovem. Odgovaram: ‘Tu piše, valjda znaš čitati’.Prvi udarac bio je pendrekom preko uha.Oborili su me, iscipelarili. Mokar sam od bljuzgavog snijega, krvav… ”

U hitnoj pomoći jedva je uspio  da dobije potvrdu o povredama. Otišao je i do načelnika zagrebačke policije, pokušao da prijavi slučaj, ali ignorisali su. ”Tjedan dana kasnije dolazi policajac i pita me šta ću uraditi sa onom potvrdom iz hitne pomoći .Kažem, ništa, ali insistiram da dobijem izvinjenje šefa stanice…” Umjesto izvinjenja Gallova majka od bratića, koji je bio na visokoj funkciji u Vladi, čula je ” da će Srećko najebati jer postoji dosije i zabilješka o njemu da pjeva ustaške pjesme”. Nijednu ustašku pjesmu nije znao, i danas tvrdi  Gall, ali morao je da se izgubi. Istog mjeseca preselio se  u Pariz gdje je već živjela njegova sestra.

Kvalitet Gallovih crteža nalazi put do  visokotiražnih francuskih magazina. Njegove radove štampa  Tele Joyrs. Erotski časopis  Lui, objavljuje njegove karikature. Veliki uspjeh pravi  i na velikom Sajmu automobila  koji se svake godine održava u Parizu. Radi na  promociji Fordovih automobila. Crta karikature. Pokazuje nam jedan od crteža. Žena leži u krevetu, izbezumljeni lik muža koji otvara ormar, a tamo u dnu sjedi ljubavnik, u fijesti. Gall je mlad, pariški bistroi privlačni, vino pitko…” Osjećam da imam talenat, ali da će ga moj pariški život uništiti…”

Tri godine kasnije Gall napušta Pariz. U Njujorku sačekali su ga Feliksi, Miki Maus, Paja.. ” Pariz je grad 19, a Njujork 21 stoljeća. Grad umjetnika i velikih ekonomista. Magičan i poseban…” shvatio  je  Gall. I ostao u Americi sledećih 50 godina.

” Hipi pokret je zamirao, a još se nije znalo kuda dalje. Brodvej nije izgledao kao u mojoj mašti, ali je bio kreativan. I ljudi otvoreni i dostupni…” Sa mapom punom crteža Gall je obilazio redakcije. Ponegdje odbijen, ali uporan,  Našao je mjesto na njujorškom novinskom tržištu.. Njegove  karikature štampao je  Njujork times, kao ilustraciju uz tekst Artura Milera o Praškom proljeću. Plodnu saradnju ostvario je sa sa časopisem za muškarce Penthausom i njegovim osnivačem Bobom Gučonijem. ” Gučoni koji  je i sam želio da postane slikar zaljubio se u moje crteže i kupovao ih je na kilo. Bila je to velika lova”, sjeća se  Gall. Da je postao dio ogromnog američkog mravinjaka shvatio je kada je u telefonskom imeniku ugledao svoje ime i adresu na kojoj je stanovao –  14 ulica Grinch village.

Dio svojih radova  donio je u Novi. Pokazuje nam crteže.  Menhetn koji tone, napad na Svjetski tgovinski centar, kriminal u Njujorku koji je anoniman i gdje su jedino poznate žrtve. Predstavio je crtežom i vrijeme kad je Ford okrenuo ledja Njujorku. Tu je i ilustracija na kojoj su prosjački štap i šešir u koji je stao čitav grad.

Ovdje je i kopija njegove slike dimenzija 1, 5m sa 2, 5 m na kojoj je naslikano 108 konja. Original ulja na platnu je  u Njujorku je. U Novom,  Gall neprestano slika. Vodenim bojama, akrilom, tušem ili olovkom u boji, svejedno,  u stalnoj želji da zabiježi momentat ljepote koja ga okružuje, da linijom sacuva trenutak za nezaborav…

Njujork mu je dao i Mirjanu. „ Izuzetnu osobu i umjetnicu” priča  Gall, sjećajući se supruge. „Ona više nije sa nama, sin i ćerka imaju uspješne karijere u Americi.“

Herceg Novi, to je, kaže, grad koji inspiriše. ”Ljudi koji ovdje svakodnevno žive naviknu na ovu ljepotu, na izlazak sunca, more… Mi, koji dolazimo iz betonskih džungi, shvatimo koje su prave vrijednosti života. Život prodje, u besmislenoj trci za parama, a sreću imamo pored nas”.

Ljudima sa kreativnim pedigreom, treba dati prostora. Gall i ljudi poput njega  značajna su spona izmedju kultura. Nadajmo se da cemo uspjeti da ih prepoznamo.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO