Povežite se sa nama

MONITORING

Sto koraka nazad

Objavljeno prije

na

Sve i da se sjutra pred kamerama svih televizija, u direktnom prenosu, predstavnici opozicije u Crnoj Gori pokume i potpišu koalicioni sporazum o vladanju Nikšićem, ono što su uspjeli da izgube u prethodnih mjesec i kusur – neće nadoknaditi. Više nije pitanje šta će se desiti u Nikšiću, nego kako sačuvati ideju antimonopolskog saveza i zadržati vrata za promjene i zajedništvo barem odškrinutima.

Prethodna sedmica pokazala je raskoš destrukcije koja se ovdje može proizvesti za tili čas. Pokušavajući da na druge svale odgovornost za neuspjeh pregovora prvaci opozicionih stanaka jedni druge nijesu optužili još jedino za učestale zemljotrese, ali ne treba sumnjati u njihovu predanost; nadoknadiće. Nije problem u razlikama među potencijalnim saradnicima, nego u samoubilačkom načinu ispoljavanja tih razlika i onda kad one potpuno promašuju temu.

Počelo je borbenim gardom Pozitivne oko zbirke identitetskih pitanja, kao uslovom za saradnju u Nikšiću. I onima koji su te principe branili mnogo prije nego što je Pozitivna nastala, nije bilo baš jasno kakva je svrha njihovog trpanja u pravi plan i prije nego što počnu razgovori s partnerima o formiranju vlasti na lokalnom nivou. Nakon što su, kako -tako, okončani pregovori oko načelnih pitanja, zapelo je kod izbora gradonačelnika. Pozitivna je na čelu Nikšića htjela nestranačku ličnost, Demokratski front insistirao da gradonačelnik postane funkcioner Nove Milutin Đukanović.

Zamjenik predsjednika Nove Goran Danilović ocijenio je da je DF u Nikšiću osvojio 30 odsto glasova, i da bi bilo potcjenjivanje stanovnika tog grada da na njegovom čelu bude nestranačka ličnost. „S tom činjenicom ne može da se poredi ništa drugo, i nema nijednog građanina Nikšića koji je glasajući za Front zaboravio i da glasa za Novu koja je jedan od konstituenata tog saveza”, kazao je on.

Danilović je u pravu – do pola. Izvjesno, građani Nikšića nijesu zaboravili da glasajući za Front glasaju i za Novu. Jednako je izvjesno da, neki od njih, nikada Novu da je sama izašla na izbore glasali ne bi. DF, na osnovu izbornih rezultata, ima pravo da predloži svog kandidata za gradonačelnika – stranačkog ili nestranačkog. Pozitivna je dužna da uvaži tu činjenicu. U protivnom svako bi svakoga do u beskraj mogao uslovljavati, po principu – ti meni nećeš serdara, ja tebi neću vojvodu.

Druga su stvar obziri koje onaj ko predlaže ljude za najodgovornije poslove mora mati – i prema partnerima i prema biračima. Nova je – uz svesrdnu pomoć Pozitivne u ulozi prevaspitača, i PZP -a koji je uglavnom ćutao, a kad je progovorio ispostavilo se da je muk bio bolji – uspjela da se predstavi kao da je ona sama, a ne udružena u Demokratski front u Nikšiću osvojila najviše opozicionih mandata.

Kandidat Nove za gradonačelnika Milutin Đukanović zaključio je da, prema D'ontovom količniku DF-u pripadaju mjesta predsjednika Skupštine i predsjednika Opštine Nikšić, dok treće i četvrto mjesto pripadaju Pozitivnoj i SNP-u, o čemu bi ove dvije partije trebalo da se dogovore. Pravljenje koalicije po D'ontovom sistemu je, otprilike, kao da tortu pokušavate napraviti po receptu za sarmu.

Predsjednik Nove Andrija Mandić kazao je nakon posljednjih razgovora da više ne želi ni da učestvuje u pregovorima sa predsjednikom Pozitivne Darkom Pajovićem. Zaprepašten je, kaže, količinom mržnje koja se iskazuje prema jednoj srpskoj stranci i političarima koji su nosili borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, ,,rizikujući živote”. Mandić je optužio Pajovića da ne želi Srbina na čelu Nikšića.

Pozitivna Crna Gora oštro je osudila ,,jezik mržnje i neistine koju je Andrija Mandić koristio kada je ostao bez argumenata”.

,,Kad nas već Andrija Mandić lažno optužuje, da mu javno saopštimo, da Pozitivna Crna Gora nema problem da osoba bilo koje nacionalnosti, uključujući i srpsku, bude na čelu Nikšića. Koliko je besmislena teza Andrije Mandića govori i podatak da su u našem poslaničkom klubu u Skupštini Crne Gore prisutne četiri nacije, uključujući i srpsku”, saopšteno je iz Pozitivne.

Više se ne zna ko je kome šta rekao, a ko je uzvratio. Kao u krčmi kraj puta, pred zoru.

Lider PZP–a Nebojša Medojević je ocijenio da je Pozitivna odgovorna za neuspjeh pregovora u Nikšiću, te da, između te partije i SDP-a nema nikakve razlike. Medojević tvrdi da je ,,neko ko je osnovao takozvanu Pozitivnu, zabranio koaliciju sa opozicijom”. Malo ranije su mu se priviđale džamije po Cetinju.

Mediji u okruženju prenijeli su Medojevićev zaključak da gradonačelnik Nikšića ne može biti Srbin, čak i ako ga predloži lista koja je dobila 30 odsto glasova, kao i pitanje da li ljudi koji su ovo smislili znaju da se ovako ide u fašizam. On je istakao da bi za takav stav, da se desio i Nemačkoj, Ustavni sud te zemlje odmah zabranio partiju koja ga je plasirala. Mnogo puta je Nebojša Medojević proteklih godina hrabro govoreći o kriminalu i korupciji razljutio Đukanovića i njegove, ovaj put ih je, ovakvim pristupom, silno obradovao.

Prema uzvratnoj ocjeni Darka Pajovića, promjene u Crnoj Gori su nemoguće sa ljudima kao što su Andrija Mandić i Nebojša Medojević, jer su oni, ,,garant opstanka DPS-a na vlasti”, zbog čega ih ,,vjerovatno i njeguju sve ove godine”. On je poručio da Pozitivna Crna Gora ,,nacionalistima i prevarantima, odnosno pojedincima unutar DF-a, neće prepustiti rukovođenje grada Nikšića”, jer za to, kako je pojasnio, nijesu dobili mandate. Nijesu ih, koliko se zna dobili ni za to, da pomognu da se vlast u Nikšiću, kroz nove izbore, vrati DPS–u. Onda bi mogli da po vazdan igraju uz himnu.

Odavno iz DPS-a nije stiglo ništa tačnije od ocjene predsjednika Odbora te partije iz Nikšića Radivoja Nikčevića da „umjesto korektnog saopštenja o razlozima neuspjeha pregovora, nesposobni i neodgovorni pregovarači govore jezikom netolerancije i međusobnih optužbi, pa i pokušaja širenja nacionalne netrpeljivostI”.

Pajović je na kraju kazao da još jedino može da razgovara sa liderom Fronta Miodragom Lekićem, pa se sad još to čeka. Tonove je primirio i Goran Danilović porukom da će dosadašnja opozicija, ipak, formirati nikšićku lokalnu vlast. ,,Ne moramo se ni voljeti, ni uvažavati – moraćemo sarađivati. Teško sa nekim ko svakodnevno postavlja nerazumne uslove ali što se mora nije teško. Nakon toga kandidat DF za predsjednika Crne Gore pobijediće na proljećnim izborima”, napisao je Danilović. Jedno se vidi: Lekiću neće biti lako.

Ponašanje opozicije savršeno pogoduje namjeri DPS-a da i dalje jaše na talasima nacionalizma. Umjesto ili prije stavke o himni, opozicionari su, možda trebali da objave neke druge osnovne principe. Neko je, na primjer, budala, zato što je budala, ne zato što je Srbin. Neko je, na primjer, lopov samo zato što je lopov, ne što je Crnogorac.

I da su opozicione partije u normalnim uslovima osvojile glasova koliko su osvojile, ponašanje opozicionih prvaka kakvo gledamo bilo bi neodgovorno. Svaki glas osvojen u uslovima kakvi za izbore u Crnoj Gori vladaju bio je pobjeda svakog opozicionog glasača nad strahom. Strahom od gubitka posla, strahom od proglašenja za nacionalnog izdajnika, strahom od gubitka socijalne pomoći, strahom od raznih vrsta degradacija. Ko god je neodgovoran prema takvim biračima, morao bi da razmisli o tome da se politikom ubuduće bavi kao posmatrač. U utakmici sa velikim ulozima, nedorasli igrači mogu prokockati nadu.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo