Povežite se sa nama

MONITORING

Povjerljivo iz Crne Gore

Objavljeno prije

na

Malo je onih koji ne znaju za – Povjerljivo iz LA. Film govori o korumpiranim policajcima u Los Anđelesu pedesetih godina, a ko se ne sjeća napetosti dok se čeka rasplet – hoće li pobijediti „prljavi policajci” ili oni koji drže do istine i pravde.

Crna Gora sve češće podsjeća na taj američki film, sa malim izgledima za hepi end. Na naslovnim stranama domaće štampe i ove sedmice osvanula je još jedna priča o prekoračenju policijskih ovlašćenja.

Po nalogu višeg državnog tužioca Rifata Hadrovića uhapšeni su beranski policajci Željko Bojić i Adnan Kožić zbog sumnje da su prije četiri godine ubili tada dvadesetogodišnjeg Miroslava Šoškića.

Prema zvaničnoj verziji, Šoškić je u noći 17. decembra 2008. godine skočio u hladni Lim, bježeći od policije koja ga navodno odvraćala od skoka u rijeku. Prema policijskoj verziji Šoškić je te večeri priveden jer mu je u automobilu navodno pronađen gram i po heroina.

U prvom obdukcionom nalazu koji je uradila Dragana Čukić na Šoškićevom tijelu konstatovane su povrede pripisane udarcima o dno rijeke. Uslijedilo je još nekoliko vještačenja među kojima i ona koje je porodica Šoškić uradila o svom trošku. Konačno, utvrđeno je da se radilo o nasilnoj smrti. U nalazu Miodraga Šoća konstatuje se da je mladić zadobio povrede glave od ,,jako zamahnutog mehaničkog oruđa”. Porodica Šoškić već duže tvrdi da im je sin ubijen i optužuje ovdašnje institucije da prikrivaju zločin.

Uhapšeni policajci negirali su da su ubili Šoškića. Nakon hapšenja oglasio se predsjednik Filip Vujanović, da najavi maksimalnu pomoć pravnoj državi.

Konkretnu pomoć od Vujanovića kada su u pitanju policijski kadrovi imao je za sada tek bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović pod čijim su se vođstvom desile brojne afere i propusti u policiji, a koji je rukovodio policijom i u vrijeme tragedije u Beranama. Opozicija i civilni sektor su više puta tražili Veljovićevu ostavku, ali se za bivšeg šefa policije zdušno zalagao Milo Đukanović. Nakon što je samostalno napustio službu, Veljovića je Vujanović primio u svoj tim savjetnika. Veljović je sada savjetnik za bezbjednost i odbranu predsjednika države.

Da u crnogorskoj policiji ima prljavih policajca i Veljović je nedavno potvrdio. ,,Ali ja nijesam jedan od njih”, kazao je. To je izjavio objašnjavajući novinarima kako on nije onaj ,,odozgo” koji je svojim zaposlenima naredio da žmure pred višemilionskim prekograničnim švercom. Ernad Kalač, rožajski načelnik, za kog njegova supruga tvrdi da se nije ubio već da je ubijen, tvrdio je u svojoj službenoj zabilješci da mu je tadašnji rukovodilac područne jedinice Berana Novo Veljić kazao da obustavi akciju, jer je to ,,naređeno odozgo”. Policajci koji su govorili o prekograničnom švercu i napustili Crnu Goru više puta su javno govorili da se neće vratiti dok je Veljović na čelu policije.

,,Za mene niko ne može potvrditi ili svjedočiti da sam učestvovao u kriminalnim radnjama. Nezakoniti poslovi se kose sa mojim standardima”, rekao je Veljović.

Da li?

Nije slučaj Kalač prvi gdje se u insajderskim policijskim pričama moglo čuti kako se policajci koji su prekoračili ovlašćenja u vrijeme Veljovićevog šefovanja pravdaju da su samo izvršavali naredbe ,,odozgo”.

Isto se moglo čuti nedavno tokom suđenja policijskim rukovodiocima Ratku Rondoviću i njegovom tadašnjem pomoćniku Dušanu Raičeviću, koji se terete za nesavjestan rad u službi. Rondović i Raičević se sumnjiče da su u oktobru 2008, nečinjenjem pomogli petorici nepoznatih pripadnika interventne jedinice da u više navrata u pritvorskoj ćeliji tuku sada pokojnog Aleksandra Pejanovića. Pejanović je iz pritvora pušten sa 29 teških povreda, konstatovano je u medicinskoj dokumentaciji. Pejanovića je kasnije ubio komšija, pripadnik Interventne jedinice. Prije nego je ubijen javno je saopštio da se plaši za svoj život. Bezbijednost mu je javno garantovao Veselin Veljović.

U optužnici se navodi da su Rondović i Raičević odbili da Pejanoviću obezbijede medicinsku pomoć i da su od svojih zaposlenih tražili da mijenjanju policijsku dokumentaciju i lažu da je Pejanović kada je stigao u pritvor već imao povrede.

Goran Stanković prvi je policajac koji je progovorio o onome što se zaista dešavalo te večeri. Prije nekoliko dana on je sve to ponovio pred sudom, potvrdivši optužbe koje se Rondoviću i Raičeviću stavljaju na teret.

Stanković je ponovio pred sudom da su mu Rondović i Raičević kao nadređeni rekli da je prebijanje Pejanovića, ,,naređeno odozgo”. On je kazao da je Pejanović kada je priveden imao samo manju povredu iznad obrve. ,,Sve sam to unio u zapisnik, koji je kasnije krivotvoren”, svjedočio je Stanković.

,,Nakon nekog vremena došao je Dušan Raičević i rekao: ‘Momci, sad će malo doći da daju malo ovom Pejanoviću’. Pitao sam ga, zar je moguće da to rade, na šta mi je odgovorio: ‘Ako ne možeš da gledaš, onda izađi. To je naređeno odozgo'”. Stanković je kazao da mu je isto rekao i Ratko Rondović.

Stanković je potvrdio da su ,,pet uniformisanih službenika u interventnoj uniformi sa fantomkama na glavi, tukli Pejanovića, svuda po tijelu”, kao i da je Pejanović tražio medicinsku pomoć, ali da su nadređeni Rondović i Raičević odbili da to učine.

Goran Stanković za Monitor kaže da je o svemu što se dešavalo te noći, ali i pritiscima na njega nakon što nije pristao da ćuti o tome, obavijestio Veselina Veljovića.

U nekoliko pisama koje je uputio tadašnjem direktoru Uprave policije, ovaj penzionisani policajac koji je morao da napusti posao jer nije htio da ćuti, opisao je do detalja ono što se te večeri dešavalo, od torture nad Pejanovićem, do tvrdnji da se radi o „naređenju odozgo”.

Stanković je u pismima Veljovića obavijestio i da je načelnik Predrag Ašanin više puta pozivao policajce koji su te večeri bili u smjeni, tražeći od njih da se svi drže istog iskaza – da nije bilo torture i da je Pejanović došao sa povredama, te da im je, ako to učine, obećao podršku Uprave policije i branioca. Stanković je Veljovića obavijestio i da ga je Rondović naknadno pozvao na razgovor tražeći da potpiše izjavu kako nije pozivan kod Predraga Ašanina više puta i da na njega nije vršen pritisak.

Stanković je Veljoviću u pismu pojasnio i da je Dušan Raičević naknadno svim koji su te večeri bili na poslu podijelio obrasce unutrašnje kontrole sugerišući im da svi napišu da je Pejanović u policiju došao sa povredama glave. „Pišite, pišite, od danas smo ništa ljudi”, kazao je kolegama Stanković, navodeći da su svi osim njega napisali kako im je rečeno. Oni su danas svi u službi.

Veljović nikada nije odgovorio na ta pisma.

Ne samo što Veljović kao direktor UP nije bio zainteresovan da otkrije šta se sve dešavalo te večeri i kazni one koji su prekoračili ovlašćenja. Predrag Ašanin i Ratko Rondović nalaze se na spisku starješina koje je Veljović početkom 2009. godine, odmah nakon torture nad Pejanovićem obilato nagradio.

Poznato je da je krajem 2008. iz sindikalne kase Veljović podijelio 668 hiljada eura. Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala vodilo je istragu o tome ko je, kako i na osnovu kojih uredbi tada odobrio da se taj novac podijeli službenicima. Još se ne zna da li je ta podjela urađena po zakonu ili je neko mimo propisa ,,nagradio” odabrane službenike i starješine policije. Na „tajnom spisku” onih koji su nagrađeni iz sindikalne kase, nalaze se i Ašanin i Rondović. Tu su i trojica pripadnika interventne jedinice.

„Živim u nadi da će mi se u borbi za zaštitu časti i obraza nas policajaca pridružiti makar jedan od kolega i saopštiti istinu zbog nas samih pa i svih časnih ljudi koji izdržavaju porodice ovim hljebom”, završio je svoje treće pismo upućeno Veljoviću Stanković. Veljović nije odgovarao ni na ono koje je stiglo kasnije, u kom Stanković pojašnjava da je pod pritiskom kolega i nadređenih jer nije htio da ćuti.Uzalud se obraćao i ministru policije Ivanu Brajoviću.

Ovaj hrabri policajac penzionisan je kada je Veljović napustio poziciju šefa Uprave policije a na to mjesto došao Božidar Vuksanović. Stanković prima 200 eura penzije, a poslije odbitaka ostaje mu 24 eura. Supruga je ostala bez posla. Vuksanović kao i Veljović odbija da dostavi tužilaštvu podatke o tome ko su pripadnici interventne jedinice koji su zvjerski tukli Pejanovića.

Za razliku od američkog filma, u crnogorskoj priči ne pobjeđuju oni koji su smogli snage da se odupru nepravdi i sili. Takvi su, poput Stankovića, izolovani i prepušteni sami sebi. Ostavljeni da tonu u beznađe. Stanković stisne zube kad pogleda u osmogodišnjeg sina. Gotovo da se može opipati pitanje koje ćuti – da li je sinu ostavio težak krst. Plaši se da nije kraj stradanjima. „Da sam ćutao izbrisao bih sebe.”

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo