Povežite se sa nama

MONITORING

Povjerljivo iz Crne Gore

Objavljeno prije

na

Malo je onih koji ne znaju za – Povjerljivo iz LA. Film govori o korumpiranim policajcima u Los Anđelesu pedesetih godina, a ko se ne sjeća napetosti dok se čeka rasplet – hoće li pobijediti „prljavi policajci” ili oni koji drže do istine i pravde.

Crna Gora sve češće podsjeća na taj američki film, sa malim izgledima za hepi end. Na naslovnim stranama domaće štampe i ove sedmice osvanula je još jedna priča o prekoračenju policijskih ovlašćenja.

Po nalogu višeg državnog tužioca Rifata Hadrovića uhapšeni su beranski policajci Željko Bojić i Adnan Kožić zbog sumnje da su prije četiri godine ubili tada dvadesetogodišnjeg Miroslava Šoškića.

Prema zvaničnoj verziji, Šoškić je u noći 17. decembra 2008. godine skočio u hladni Lim, bježeći od policije koja ga navodno odvraćala od skoka u rijeku. Prema policijskoj verziji Šoškić je te večeri priveden jer mu je u automobilu navodno pronađen gram i po heroina.

U prvom obdukcionom nalazu koji je uradila Dragana Čukić na Šoškićevom tijelu konstatovane su povrede pripisane udarcima o dno rijeke. Uslijedilo je još nekoliko vještačenja među kojima i ona koje je porodica Šoškić uradila o svom trošku. Konačno, utvrđeno je da se radilo o nasilnoj smrti. U nalazu Miodraga Šoća konstatuje se da je mladić zadobio povrede glave od ,,jako zamahnutog mehaničkog oruđa”. Porodica Šoškić već duže tvrdi da im je sin ubijen i optužuje ovdašnje institucije da prikrivaju zločin.

Uhapšeni policajci negirali su da su ubili Šoškića. Nakon hapšenja oglasio se predsjednik Filip Vujanović, da najavi maksimalnu pomoć pravnoj državi.

Konkretnu pomoć od Vujanovića kada su u pitanju policijski kadrovi imao je za sada tek bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović pod čijim su se vođstvom desile brojne afere i propusti u policiji, a koji je rukovodio policijom i u vrijeme tragedije u Beranama. Opozicija i civilni sektor su više puta tražili Veljovićevu ostavku, ali se za bivšeg šefa policije zdušno zalagao Milo Đukanović. Nakon što je samostalno napustio službu, Veljovića je Vujanović primio u svoj tim savjetnika. Veljović je sada savjetnik za bezbjednost i odbranu predsjednika države.

Da u crnogorskoj policiji ima prljavih policajca i Veljović je nedavno potvrdio. ,,Ali ja nijesam jedan od njih”, kazao je. To je izjavio objašnjavajući novinarima kako on nije onaj ,,odozgo” koji je svojim zaposlenima naredio da žmure pred višemilionskim prekograničnim švercom. Ernad Kalač, rožajski načelnik, za kog njegova supruga tvrdi da se nije ubio već da je ubijen, tvrdio je u svojoj službenoj zabilješci da mu je tadašnji rukovodilac područne jedinice Berana Novo Veljić kazao da obustavi akciju, jer je to ,,naređeno odozgo”. Policajci koji su govorili o prekograničnom švercu i napustili Crnu Goru više puta su javno govorili da se neće vratiti dok je Veljović na čelu policije.

,,Za mene niko ne može potvrditi ili svjedočiti da sam učestvovao u kriminalnim radnjama. Nezakoniti poslovi se kose sa mojim standardima”, rekao je Veljović.

Da li?

Nije slučaj Kalač prvi gdje se u insajderskim policijskim pričama moglo čuti kako se policajci koji su prekoračili ovlašćenja u vrijeme Veljovićevog šefovanja pravdaju da su samo izvršavali naredbe ,,odozgo”.

Isto se moglo čuti nedavno tokom suđenja policijskim rukovodiocima Ratku Rondoviću i njegovom tadašnjem pomoćniku Dušanu Raičeviću, koji se terete za nesavjestan rad u službi. Rondović i Raičević se sumnjiče da su u oktobru 2008, nečinjenjem pomogli petorici nepoznatih pripadnika interventne jedinice da u više navrata u pritvorskoj ćeliji tuku sada pokojnog Aleksandra Pejanovića. Pejanović je iz pritvora pušten sa 29 teških povreda, konstatovano je u medicinskoj dokumentaciji. Pejanovića je kasnije ubio komšija, pripadnik Interventne jedinice. Prije nego je ubijen javno je saopštio da se plaši za svoj život. Bezbijednost mu je javno garantovao Veselin Veljović.

U optužnici se navodi da su Rondović i Raičević odbili da Pejanoviću obezbijede medicinsku pomoć i da su od svojih zaposlenih tražili da mijenjanju policijsku dokumentaciju i lažu da je Pejanović kada je stigao u pritvor već imao povrede.

Goran Stanković prvi je policajac koji je progovorio o onome što se zaista dešavalo te večeri. Prije nekoliko dana on je sve to ponovio pred sudom, potvrdivši optužbe koje se Rondoviću i Raičeviću stavljaju na teret.

Stanković je ponovio pred sudom da su mu Rondović i Raičević kao nadređeni rekli da je prebijanje Pejanovića, ,,naređeno odozgo”. On je kazao da je Pejanović kada je priveden imao samo manju povredu iznad obrve. ,,Sve sam to unio u zapisnik, koji je kasnije krivotvoren”, svjedočio je Stanković.

,,Nakon nekog vremena došao je Dušan Raičević i rekao: ‘Momci, sad će malo doći da daju malo ovom Pejanoviću’. Pitao sam ga, zar je moguće da to rade, na šta mi je odgovorio: ‘Ako ne možeš da gledaš, onda izađi. To je naređeno odozgo'”. Stanković je kazao da mu je isto rekao i Ratko Rondović.

Stanković je potvrdio da su ,,pet uniformisanih službenika u interventnoj uniformi sa fantomkama na glavi, tukli Pejanovića, svuda po tijelu”, kao i da je Pejanović tražio medicinsku pomoć, ali da su nadređeni Rondović i Raičević odbili da to učine.

Goran Stanković za Monitor kaže da je o svemu što se dešavalo te noći, ali i pritiscima na njega nakon što nije pristao da ćuti o tome, obavijestio Veselina Veljovića.

U nekoliko pisama koje je uputio tadašnjem direktoru Uprave policije, ovaj penzionisani policajac koji je morao da napusti posao jer nije htio da ćuti, opisao je do detalja ono što se te večeri dešavalo, od torture nad Pejanovićem, do tvrdnji da se radi o „naređenju odozgo”.

Stanković je u pismima Veljovića obavijestio i da je načelnik Predrag Ašanin više puta pozivao policajce koji su te večeri bili u smjeni, tražeći od njih da se svi drže istog iskaza – da nije bilo torture i da je Pejanović došao sa povredama, te da im je, ako to učine, obećao podršku Uprave policije i branioca. Stanković je Veljovića obavijestio i da ga je Rondović naknadno pozvao na razgovor tražeći da potpiše izjavu kako nije pozivan kod Predraga Ašanina više puta i da na njega nije vršen pritisak.

Stanković je Veljoviću u pismu pojasnio i da je Dušan Raičević naknadno svim koji su te večeri bili na poslu podijelio obrasce unutrašnje kontrole sugerišući im da svi napišu da je Pejanović u policiju došao sa povredama glave. „Pišite, pišite, od danas smo ništa ljudi”, kazao je kolegama Stanković, navodeći da su svi osim njega napisali kako im je rečeno. Oni su danas svi u službi.

Veljović nikada nije odgovorio na ta pisma.

Ne samo što Veljović kao direktor UP nije bio zainteresovan da otkrije šta se sve dešavalo te večeri i kazni one koji su prekoračili ovlašćenja. Predrag Ašanin i Ratko Rondović nalaze se na spisku starješina koje je Veljović početkom 2009. godine, odmah nakon torture nad Pejanovićem obilato nagradio.

Poznato je da je krajem 2008. iz sindikalne kase Veljović podijelio 668 hiljada eura. Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala vodilo je istragu o tome ko je, kako i na osnovu kojih uredbi tada odobrio da se taj novac podijeli službenicima. Još se ne zna da li je ta podjela urađena po zakonu ili je neko mimo propisa ,,nagradio” odabrane službenike i starješine policije. Na „tajnom spisku” onih koji su nagrađeni iz sindikalne kase, nalaze se i Ašanin i Rondović. Tu su i trojica pripadnika interventne jedinice.

„Živim u nadi da će mi se u borbi za zaštitu časti i obraza nas policajaca pridružiti makar jedan od kolega i saopštiti istinu zbog nas samih pa i svih časnih ljudi koji izdržavaju porodice ovim hljebom”, završio je svoje treće pismo upućeno Veljoviću Stanković. Veljović nije odgovarao ni na ono koje je stiglo kasnije, u kom Stanković pojašnjava da je pod pritiskom kolega i nadređenih jer nije htio da ćuti.Uzalud se obraćao i ministru policije Ivanu Brajoviću.

Ovaj hrabri policajac penzionisan je kada je Veljović napustio poziciju šefa Uprave policije a na to mjesto došao Božidar Vuksanović. Stanković prima 200 eura penzije, a poslije odbitaka ostaje mu 24 eura. Supruga je ostala bez posla. Vuksanović kao i Veljović odbija da dostavi tužilaštvu podatke o tome ko su pripadnici interventne jedinice koji su zvjerski tukli Pejanovića.

Za razliku od američkog filma, u crnogorskoj priči ne pobjeđuju oni koji su smogli snage da se odupru nepravdi i sili. Takvi su, poput Stankovića, izolovani i prepušteni sami sebi. Ostavljeni da tonu u beznađe. Stanković stisne zube kad pogleda u osmogodišnjeg sina. Gotovo da se može opipati pitanje koje ćuti – da li je sinu ostavio težak krst. Plaši se da nije kraj stradanjima. „Da sam ćutao izbrisao bih sebe.”

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

NAPUŠTENI HOTELI I TURISTIČKA NASELJA NA BUDVANSKOJ RIVIJERI: Simboli megalomanije, korupcije i bespravne gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale

 

Investiciona groznica koja je zahvatila Crnogorsko primorje, posebno područje budvanske rivijere, nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, ostavila je neizbrisiv trag u vidu brojnih građevina koje su svojim gabaritima i izgledom trajno narušile atraktivan priobalni prostor turističke prijestonice. Grozničavu kupoprodaju zemljišta i gradnju neprimjerenih objekata uz morsku obalu, pratilo je enormno zaduživanje kod crnogorskih banaka, bespravna gradnja, kriminal i korupcija, te nevjerovatne povlastice koje su pripadnici građevinskog lobija dobijali od tadašnje vlade i pojedinih ministarstava.

Iza investicione euforije ostali su brojni nedovršeni objekti, napušteni betonski skeleti razasuti duž morske obale, ponegdje i čitava stambena naselja, kao svojevrsni spomenici megalomanije i alavosti investitora.

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, koji poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale, prešao je put od elitnog hotela izgrađenog za potrebe njemačkog auto-moto kluba, preko blokade rada u jednoj od privrednih afera u SFRJ, do strateške privatizacije koja je završila optužnicom protiv vlasnika za privredni kriminal i korupciju. Prošlo je 18 godina od neuspjele privatizacije hotela As koju je obilježila blamaža sa izdavanjem bezvrijednih garancija Vladi, tadašnjem ministru Branimiru Gvozdenoviću, u iznosu od 3 miliona eura. Hotel je nelegalno rekonstruisan i dograđivan dok nije dostigao nevjerovatnih 17 spratova. Sablasna betonska građevina hotela As izgleda kao kadar iz horor filmova

U selu Blizikuće iznad Svetog Stefana, na uzvišenju lokaliteta Česminovo, tik uz seosko groblje i crkvu Sv. Neđelja, sagrađeno je stambeno naselje Carsko selo, sa 36 tipskih kuća namijenjenih prodaji. Investitor projekta prvobitno nazvanog Rusko selo, bio je poznati crnogorski tajkun Zoran Ćoćo Bećirović, dok je radove izvodila kompanija Trejdjunik iz Budve, vlasnika Mirka Latinovića. Luksuzne vile podijeljene su među partnerima. One u posjedu Latinovića već su u funkciji, dok  kuće Bećirovića, deset godina kasnije, zvrje napuštene i prazne.

Bećirovićeva investicija na brdu Česminovo, odakle se pruža predivan pogled na morsku pučinu i budvansku rivijeru, svjedoči prije svega o korupciji, kriminalu i povlasticama koje su Opština Budva i Vlada udjeljivale pojedincima tokom proteklog investicionog buma. Carsko selo izgrađeno je na opštinskoj zemlji koju je tadašnji predsjednik Opštine, bez saglasnosti Skupštine i bez javnog poziva, ustupio Bećiroviću. Radi se o parceli površine 6.000 kvadrata procijenjenih na 600.000 eura. Bećirović zemljište nije platio Opštini. Zbog nezakonitog prenosa opštinske imovine na fizičko lice, Specijalno državno tužilaštvo otvorilo je 2016. istragu protiv tadašnjih budvanskih funkcionera Rajka Kuljače, Aleksandra Tičića i biznismena Mirka Latinovića, koja pored ostalih leži u nekoj fijoci.

Bećirović je stambeno naselje sagradio nelegalno, na lokaciji koja nije bila urbanizovana. Prodaja kuća u Carskom selu ne ide željenim tokom jer investitori nisu uzeli u obzir veoma prisutno sujevjerje kod potencijalnih kupaca, koji su odustajali od kupovine čim bi ugledali seosko groblje i crkvu. Trejdjunik je uspio prodati tek 5-6 kuća, dok ostale koristi za izdavanje tokom turističke sezone. Vile površine 180 m2 sa 400m2 placa prodaju se po cijeni od 400.000–500.000 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZBRKA U DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU: Ko je nadležan za bivše čelnike UP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić naredio je hapšenje dvojice policijskih rukovodilaca zbog sumnje da su „skidanjem“ zabrane ulaska Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću zloupotrijebili službeni položaj, ali je SDT preuzeo predmet i oslobodio ih

 

Hapšenje visokih policijskih službenika Aleksandra Boškovića i Saše Đurovića odjeknulo je prethodne sedmice. Lišenje slobode rukovodilaca u Upravi policije naredio je podgorički osnovni državni tužilac Vukas Radonjić. Nakon tog događaja nastala je opšta zbrka u državnom tužilaštvu, ali i u bezbjednosnom sektoru.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je, istog dana kada je objavljena vijest o hapšenju Boškovića i Đurovića, preuzelo slučaj od Radonjića i odlučilo da u njihovim postupcima nema elemenata krivičnog djela. Ono je naredilo Specijalnom policijskom odjeljenju da policijske rukovodioce pusti na slobodu.

Radonjića je zatvorio Boškovića i Đurovića zbog osnova sumnje da su krajem prošle godine zloupotrijebili službeni položaj nezakonitim ukidanjem zabrane ulaska u Crnu Goru beogradskim kriminalcima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću. Protiv njihove kriminalne grupe je u Srbiji podignuta optužnica zbog više ubistava i trgovine drogom, a važe za saradnike kavačkog klana i njihovog odbjeglog vođe Radoja Zvicera.

Belivuk i Miljković su optuženi i u Crnoj Gori za ubistvo pripadnika škaljarskog klana Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića. Oni su tada, prema sumnjama SDT-a, nelegalno ušli u Crnu Goru da bi počinili ovaj zločin. U to vrijeme im je kao bezbjednosno interesantnim licima, bio zabranjen ulaz u Crnu Goru. Krajem prošle godine, međutim, dozvoljeno im je da uđu u državu kao gosti kotorskih kriminalaca Slobodana Kašćelana i Zvicera. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ranije je pojasnio da je menadžment Uprave policije „skinuo“ zabranu ulaska na zahtjev srpskih bezbjednosnih službi, ali do danas nema materijalnih dokaza koji bi potkrijepili tu tvrdnju.

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić, ipak je sumnjao da zabrana ulaska opasnim beogradskim kriminalcima nije skinuta u skladu sa zakonom. Monitor nezvanično saznaje da je do osnova sumnje došao nakon saslušanja službenice Granične policije S.I. protiv koje je prijavu podnio državni sekretara u MUP-u Rade Milošević. Nakon toga odredio je zadržavanje policijskim službenicima zbog, kako saznaje Monitor, opasnosti da će uticati na svjedoke, saradnike, između ostalog, i na S.I.

Privođenje Boškovića i Đurovića izazvalo je, prema informacijama Monitora, veliko interesovanje kod tužilaca višeg ranga od Radonjića. Iste noći nazvala ga je predsjednica Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica. Milošević je na pres konferenciji kazao da je Medenica pokušala da vrši pritisak na Radonjića.

„Naređeno mu je kako da postupa, a postupajući tužilac je to odbio“, kazao je Milošević na pres konferenciji.

Pravnici objašnjavaju da Medenica nije imala zakonski osnov da direktno telefonom pozove Radonjića i naloži mu kako da postupa. Zakonom propisana komunikacija je da Medenica, kao predsjednica tužilaštva višeg ranga, pismenim putem šalje obavezujuće uputstvo rukovodiocu osnovnog tužilaštva. On dalje prosljeđuje uputstvo tužiocu nadležnom za taj predmet. Ovdje je očigledno bila riječ o žurbi da se neke radnje završe što prije.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZVJEŠTAJ O POSTUPANJU BEZBJEDNOSNOG SEKTORA NA CETINJU: Papir bez pravne snage

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komisiju Vladinog Biroa za operativnu koordinaciju ne prepoznaje zakon, zbog čega njen izvještaj nema pravnu snagu.  Međutim, ovaj dokument  može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu eventualne postupke

 

Nešto više od mjesec dana od ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, završen je dokument komisije, koju je osnovao Biro za operativnu koordinaciju (BOK), a koja je trebala da utvrdi šta se dešavalo na dan ustoličenja na Cetinju, 5. septembra ove godine, i da li je bilo propusta u radu izvršnih organa.

Noć uoči ustoličenja došlo je do sukoba između premijera Zdravka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova (MUP) Sergeja Sekulovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina, jer su navodno, vođeni bezbjednosnim procjenama Agencije za nacionalnu bezbjendost (ANB) i Uprave policije, čelnici policije bili za to da se ustoličenje izmjesti ili odgodi. Krivokapić je navodno tražio smjenu Sekulovića i Brđanina, ali se predomislio prije konferencije na kojoj je to trebao da najavi, a nakon reakcija zemalja Kvinte i najave Građanskog pokreta URA da će uskratiti podršku Vladi. Na toj konferenciji je, međutim, premijer iznio da će Vlada obrazovati tijelo, koje će ispitati rad svih državnih organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Iza Krivokapića stali su Demokratski front i Demokratska Crna Gora, dok je iza Sekulovića i Brđanina stao potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović.

Izvještaju o rezultatima postupanja sektora bezbjednosti tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, prethodilo je prepucavanje između političkih lidera. Vlast i dalje preokupira  ko je bio za, a ko protiv ustoličenja novog mitropolita, dok se gotovo i ne pominje  uloga najvećeg opozicionog subjekta Demokratske partije socijalista (DPS) u neredima na Cetinju.

Komisija, na čijem čelu je poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Dragan Ivanović, konstatovala je u Izvještaju  da su lica kojima tu nije bilo mjesto i koja nisu u lancu odgovornosti, prisustvovala  sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija. Situaciju je, piše u izvještaju, dodatno usložnila činjenica da su se Sekulović i Brđanin protivili ustoličenju na Cetinju, pozivajuću se na procjene ANB-a i Uprave polcije. Komisija je zaključila da je Uprava policije profesionalno odradila svoj posao.

,,Uzimajući u obzir sve okolnosti, probleme i uočene nedostatke, UP je 5. septembra svoj zadatak obavila profesionalno i efikasno, čuvajući ustavni poredak i štiteći zagarantovana vjerska prava i slobode”, navodno piše u Izvještaju.

Na posljednjoj sjednici BOK-a nije usvojen Izvještaj, niti se razmatrao, jer je Ivanović bio odsutan. Abazović je rekao da je na sjednici preovladao stav da u Izvještaju nije dovoljno potencirana uloga državnog tužilaštva u potencijalnom suzbijanju rizika za dešavanje na Cetinju 4. i 5. septembra.

,,Siguran sam da će to biti glavni komentar nakon što se mi i zvanično izjasnimo, i vjerujem da će i Komisija to prihvatiti. Možda je to nešto što je promaklo, ali to je jako važna činjenica vezana za aktivnosti državnog tužilaštva u susret i tokom dešavanja na Cetinju”, kazao je Abazović.

Članovi Biroa za operativnu koordinaciju će na narednoj sjednici dati komentare na Izvještaj, ali i usvojiti zaključke. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, pojedini članovi će insistirati da se kroz zaključke precizira da Sekulović i Brđanin nijesu bili protiv ustoličenja mitropolita, već da nijesu željeli da ugrožavaju bezbjednost štićene ličnosti (patrijarha Porfirija), za čiji su život bili najodgovorniji kao rukovodioci policije. Da je postojao visok stepen opasnost po život štićene ličnosti ukazuju bezbjednosne procjene ANB-a.

Iako bi Izvještaj trebao da završi priču o događajima na Cetinju, sagovornici Monitora iz izvršne vlasti smatraju da se to neće dogoditi. Jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević tražio je da Izvještaj, koji trenutno nosi oznaku tajnosti, bude dostavljen članovima tog tijela. Takođe je tražio da se taj dokument otvori za javnost.

Nezvanični izvori Monitora tvrde da je i ministar Sekulović predložio da se svi iskazi, na osnovu kojih je sačinjen Izvještaj, učine javnim. O tome će se, međutim, takođe raspravljati na narednoj sjednici BOK-a, a i na nekoj od narednih sjednica Vlade.

Izvještaj, međutim, tvrde eksperti sam po sebi ne može da ima pravno dejstvo. Riječ je o komisiji koju ne prepoznaje sistem, niti zakoni. Međutim, ovaj Izvještaj može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu postupke. Jedan od njih je Skupština, koja vrši kontrolnu funkciju izvršne vlasti, i može da pokrene parlamentarnu istragu. Odbor za bezbjednost i odbranu je već obavio kontrolna saslušanja čelnika bezbjednosnog sektora na sjednici koja je trajala devet sati.

Na osnovu Izvještaja moglo bi da djeluje i državno tužilaštvo, ukoliko je stvarno bilo ,,veleizdaje” i ,,pokušaja državnog udara u Vladi” koji su se pominjali nakon 5. septembra. Međutim, Abazović od početka potencira ulogu tužilaštva koje nije regovalo uoči, tokom i nakon protesta na Cetinju. On će, prema saznanjima Monitora, inicirati da BOK u tom pravcu donese i jedan od zaključaka nakon rasprave o Izvještaju.

Ovaj dokument, čini se, neće otkriti ništa novo o postupanju policije, tužilaštva, Vlade, političara tokom protesta na Cetinju. Neće ni otkloniti neslaganja nosilaca vlasti u Crnoj Gori. Izvještaj konstatuje da su Sekulović i Brđanin predlagali da se, zbog bezbjednosnih razloga, odgodi ili izmjesti ustoličenje, što ide na ruku onih koji zagovaraju njihovu smjenu zbog protivljenja ustoličenju. Dok, sa druge strane, zaključuje i da je Uprava policije radila profesionalno što je argument onih koji brane ministra i prvog čovjeka policije. Međutim, iako je zakonska obaveza ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije da postupaju jedino na osnovu podataka koje prikupi policija (uniformisana i tajna), donosiocima odluka je, čini se, mnogo bitnija politička konotacija njihovih predloga, a ne zakonitost.

Abazović je više puta javno rekao da neće dozvoliti da ni na jedan način budu sankcionisani ljudi koji su dobro obavili svoj posao. Takođe je podsjetio da bi promjenama u sektoru bezbjednosti ova Vlada mogla izgubiti podršku država Kvinte. On naredne sedmice putuje u zvaničnu posjetu jednoj od tih država – Sjedinjenim Američkim Državama, gdje će upravo biti govora i o bezbjednosnim izazovima. Demokratski front, međutim, traži rekonstrukciju Vlade i da Abazovićevu ulogu u rekonstruisanoj izvršnoj vlasti preuzme lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Izvještaj svakako, čini se, neće značajno uticati na političke posljedice i neslaganja nakon događaja na Cetinju, ali pitanje je da li će i kakve pravne posljedice proizaći iz ovog dokumenta.

 

Formiran 21 predmet povodom postupanja policije na Cetinju

Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije, žalilo se 25 građana na postupanje službenika tog organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Na osnovu toga formiran je 21 predmet.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je četiri pritužbe proslijedilo Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove.

,,Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije je dostavljeno 25 pritužbi građana u vezi sa postupanjem policijskih službenika povodom predmetnog događaja, povodom kojih je formiran 21 predmet, dok su četiri pritužbe, imajući u vidu njihovu sadržinu, proslijeđene na uvid i dalje postupanje Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova. Osim navedenog, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije preduzima mjere i radnje iz nadležnosti i povodom šest zahtjeva za prikupljanje potrebnih obavještenja koje je, u vezi sa primjenom policijskih ovlašćenja u predmetnom događaju, Unutrašnjoj kontroli policije dostavilo Osnovno državno tužilaštvo Cetinje”, navode iz MUP-a.

 

U Vladi bili ljudi koji nijesu u lancu komande

U javnosti se ranije vodila polemika o ljudima koji su bili u Krivokapićevom kabinetu, a nijesu iz bezbjednosnog sektora. U Izvještaju Komisije konstantovano je da su ljudi koji nisu u lancu odgovornosti prisustvovali sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija.

U zgradi Vlade sastali su se Krivokapić, Abazović, Sekulović, Brđanin, ministarka odbrane Olivera Injac, ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, šef diplomatije Đorđe Radulović, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, ministar ekologije i prostornog planiranja Ratko Mitrović, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić, generalna sekretarka Vlade Žana Praščević – Milačić, poslanik i lider Prave Crne Gore Marko Milačić i državna sekretarka u Ministarstvu poljoprivrede Nikolina Mišnić. Sastanci su trajali gotovo neprekidno tokom cijele noći. U zgradu Vlade kasnije su, u različitim terminima, ušli funkcioner Demokratske Crne Gore Momo Koprivica, a potom i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo