Povežite se sa nama

MONITORING

Zaslužni građanin Bešić

Objavljeno prije

na

Definitivno: metodolog Miloš Bešić zadužio je Crnu Goru. Kada se iščita zakon o državljanstvu i uzme u obzir informacija izvora Monitora da je Bešić dobio crnogorsko državljanstvo koje nije posjedovao 2007. godine kada je stupio u radni odnos na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, te kada se prostudira njegova radna biografija, i primijeni prosta logika, očito je: vladajući istraživač javnog mnjenja dobio je državljanstvo Crne Gore kao zaslužni građanin! Podatak baca puno svjetlo na Bešićeva ispitivanja javnosti i njegov odnos prema vlasti. Uz to, očigledne su i brojne nezakonitosti u vezi sa njegovim zaposlenjem. Kako u Srbiji, tako u Crnoj Gori.

Zavirimo u zakon. Crnogorsko državljanstvo se stiče: porijeklom, rođenjem na teritoriji Crne Gore, prijemom ili na osnovu međunarodnih ugovora i sporazuma. Kako Miloš Bešić nema crnogorsko porijeklo i nije rođen u Crnoj Gori (rodio se u Nišu, 1970), a regulisanje njegovog državljanstva sasvim sigurno nije određeno međunarodnim ugovorima i sporazumima, slijedi da je državljanstvo stekao – prijemom. Član osam Zakona o državljanstvu je jasan: ,,Državljanstvo prijemom može steći lice koje je navršilo 18 godina života, koje ima otpust iz državljanstva druge države, koje u Crnoj Gori zakonito i neprekidno boravi 10 godina prije podnošenja zahtjeva za prijem u crnogorsko državljanstvo, koje ima obazbijeđen smještaj i stalan izvor prihoda…” Da li Bešić ispunjava glavni uslov navedenog člana – neprekidno prebivalište u Crnoj Gori u trajanju od decenije? Ne.

U Predlogu za izbor u zvanje docenta, Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu, sa kraja 2009. godine, u koji je Monitor imao uvid, stoji: ,,Poslediplomske studije je završio 2001. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore i odbranio magistarski rad na temu Komparativno istraživanje religioznosti u Crnoj Gori. Doktorirao je 2005. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore na temu Rodni odnosi u savremenoj crnogorskoj porodici. Od 1999 – 2001. godine, kao istraživač je obavio i objavio veliki broj istraživanja u NVO-ima SOCEN i CEDEM iz Podgorice. Od 2001 – 2009. godine, nakon što je magistrirao zasnovao je stalni radni odnos na Višoj školi za obrazovanje vaspitača u Kruševcu, kao i Višoj tehničkoj školi za industrijski menadžment u Kruševcu”.

Ako krajnje hipotetički pretpostavimo da je Miloš Bešić zahtjev za prijem u državljanstvo podnio 2009. godine, deset godina nakon što je, vidimo to iz biografije, imao prvi profesionalni kontakt sa Crnom Gorom, mogao je steći uslov za prijem. Međutim, imajući u vidu podatak iz Predloga za izbor u zvanje da je ,,od 2001 – 2009. godine, nakon što je magistrirao, zasnovao stalni radni odnos na Višoj školi za obrazovanje vaspitača u Kruševcu, kao i Višoj tehničkoj školi za industrijski menadžment…”, jasno je da je za tih osam godina stalnog zaposlenja morao imati registrovano prebivalište u Srbiji. Stoga je očigledno da Miloš Bešić ne ispunjava glavni uslov iz člana 8 Zakona o državljanstvu o neprekidnom prebivalištu u Crnoj Gori od deset godina!

Kako je onda dobio državljanstvo? Jedini legalni način je – na osnovu člana 12 Zakona o državljanstvu: „Punoljetno lice čiji prijem u crnogorsko državljanstvo je od posebnog značaja za državni, naučni, privredni, kulturni, ekonomski, sportski i drugi interes Crne Gore može, izuzetno, steći crnogorsko državljanstvo prijemom i ako ne ispunjava uslove iz člana 8 ovog zakona. O prijemu u crnogorsko državljanstvo za državni i drugi interes Crne Gore odlučuje Ministarstvo unutrašnjih poslova i javne uprave na osnovu predloga Predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine Crne Gore ili predsjednika Vlade Crne Gore”. Miloš Bešić: lice od posebnog značaja. Za koga?

Sagovornik Monitora tvrdi da je Bešiću najvjerovatnije državljanstvo ,,sređeno” preko SDP-a, s obzirom da je radio više poslova, istraživanja za tu partiju. Nadležni ministar, Ivan Brajović ćuti. Bešić takođe. Sunarodnik Taksina Šinavatre, još jednog zaslužnog građanina, Miloš Bešić, ne mari mnogo za zakone države koja mu je izvan očiju javnosti uručila državljanstvo. Nezakonitosti u vezi sa njegovim zaposlenjima su brojne.

Bešić krši Zakon o radu obje države u kojima je zasnovao stalni radni odnos! Ni po zakonu Srbije, ni po zakonu Crne Gore nije dozvoljeno da ista osoba bude u punom radnom vremenu (40 sati sedmično) zapošljena kod dva poslodavca, bez obzira da li su oba poslodavca iz Crne Gore ili je samo jedan sa sjedištem van Crne Gore. Bešić je istovremeno stalno zaposlen (sa punim radnim vremenom) na FPN u Podgorici (od 2007. godine) i u Beogradu (od 16. 10. 2010. godine). Na oba Univerziteta po osnovu ugovora na pet godina.

Ministarstvo rada i socijalnog staranja, na čijem čelu je Suad Numanović, početkom godine saopštilo je da ne postoji zakonska smetnja da univerzitetski profesori mogu u isto vrijeme biti zaposleni na dva fakulteta u dvije države te da takav rad nije u suprotnosti sa Zakonom o radu. Vješto su izbjegli suštinu – dio o stalnom radnom zaposlenju. Međutim, marta ove godine, Ministarstvo rada i socijalne politike Srbije dalo je tumačenje u koje je Monitor imao uvid: ,,Mišljenja smo da zaposleni ne bi mogao da zasnuje radni odnos sa punim radnim vremenom kod dva poslodavca na teritoriji dve države odnosno u ukupnom trajanju od 80 časova nedeljno”.

Svojevrsno priznanje da je zasnivanje stalnog radnog odnosa na dva radna mjesta istovremeno nezakonito dao je i sam Miloš Bešić, prikrivanjem te činjenice. U svojoj zvaničnoj biografiji na sajtu FPN-a u Podgorici piše da je ,,od 2001-2006. godine, nakon magistrirature zasnovao stalni radni odnos na Višoj školi za obrazovanje vaspitača u Kruševcu, kao i na Višoj tehničkoj školi za industrijski menadžment u Kruševcu.” To je, podsjećamo, isti odlomak kao i u gore navedenom Predlogu za izbor u zvanje na FPN-u u Beogradu, s tim što je podatak o godinama provedenim u Višoj školi u Kruševcu krivotvoren, umanjen za tri godine radnog staža ( tačan podatak je ,,od 2001. – 2009. godine”) sa ciljem da se zasnivanje stalnog radnog odnosa na FPN-u Podgorica (2007. godine) prikaže kao zakonito.

Jasno je: Bešić je dva puta bio duplo zapošljen, u dva navrata je kršio zakon po istom principu: od 2007. – 2009. godine istovremeno je bio zapošljen u Podgorici i Kruševcu, dok je od 2010. do danas, istovremeno zaposljen u Podgorici i u Beogradu! ,,Bešićev ugovor je samim tim pravno ništavan”, smatra sagovornik Monitora koji je insistirao na anonimnosti.

Gostujući profesori FPN-a u Podgorici i redovni profesori FPN-a u Beogradu, Čedomir Čupić i Đuro Šušnjić bili su u komisiji za pripremu referata o kandidatu Bešiću kada je biran u zvanje docenta FPN-a u Beogradu, 2010. godine, dok je već tri godine radio puno radno vrijeme na FPN-u u Podgorici. Šušnjić i Čupić trebali su biti upoznati sa činjenicom (kolege su na oba Univerziteta) da je kandidat Bešić duplo zapošljen te da time krši zakone obje države. Nijesu se oglasili, a Bešiću ponovo gledaju kroz prste. Naime Vijeće FPN-a u Podgorici, na sjednici od 13. oktobra 2012, donijelo je odluku da se formira recenzentska komisija za izbor Miloša Bešića u novo zvanje. U toj komisiji nalaze se Čupić i Šušnjić.

Bešić je prekršio zakon i prilikom konkurisanja za izbor u novo akademsko zvanje, vanrednog profesora na FPN-u u Podgorici, saznaje Monitor. Kako procedura nalaže kandidat je dužan da u roku od pola godine prije isteka izbornog perioda, petogodišnji ugovor mu je istekao 31. avgusta 2012. godine, preda inicijativu za izbor u novo zvanje. On to nije učinio u zakonom predviđenom roku nego je inicijativu predao nakon isteka ugovora i to 3. septembra 2012. Još nezakonitije: dok čeka novi ugovor i rezultate konkursa, (jedini je kandidat) Bešić, formalno – nezaposlen, redovno prima plate. Zaslužio je zaslužni građanin.

Tajna

Bešić je početkom godine Danu priznao da je državljanin Crne Gore, međutim nije želio da otkrije od kada. Poručio je i da nije u obavezi da saopšti bilo kakve detalje u vezi sa svojim radnim statusom jer, kako je rekao, nije javni funkcioner. Redakcija Monitora pokušala je nekoliko puta da telefonski stupi u kontakt sa Milošem Bešićem, ali bezuspješno.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

DONACIJE VLADE I DRŽAVNIH PREDUZEĆA SPC: Blagoslov koji nas košta milione 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno je 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura

 

Vlada Crne Gore je u junu prošle godine odobrila 220.000 eura Eparhiji budimljanko-nikšićkoj za rekonstrukciju Saborne crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Državna revizorska institucija (DRI) je, u svom nedavnom Izvještaju o Budžetu za 2023, ustanovila da nema priložene propratne dokumentacije, kao i da nije navedena obaveza izvještavanja o utrošku navedenih sredstava.

U izvještaju DRI se navodi da im je Ministarstvo pravde proslijedilo dopis Eparhije budimljansko-nikšićke u kom je navedeno da je do 1. jula 2024. godine, utrošen iznos od 60.000, dok će se preostalih 160.000 eura biti utrošeno u narednom periodu.

Iz DRI su naveli da je ovim prekršeno niz pravila, te da su ,,Vlada i resorna ministarstva dužni da prije usvajanja zaključaka i plaćanja iz tekuće budžetske rezerve obezbijede relevantnu dokumentaciju kojom se vrši pravdanje odobrenog iznosa, kako je i predviđeno aktom o bližim kriterijumima za korišćenje sredstava tekuće i stalne budžetske rezerve i uputstvom o radu državnog trezora”.

U posljednje četiri godine, Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila milion i 975 hiljada eura. Najviše novca je izdvojila za Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srpske pravoslavne crkve – 930 hiljada, potom za Islamsku zajednicu u Crnoj Gori – 331 hiljadu, dok je Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC dala 278 hiljada eura. Crnogorska pravoslavna crkva je za isti period dobila 231 hiljadu eura. Ostalih 13 vjerskih zajednica dobilo je između hiljadu i po i 55 hiljada eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.

Raniji izvještaj DRI-ja je pokazao da je posebno sporno finansiranje srednjih vjerskih škola, za što je iz budžeta isplaćeno 4,9 miliona eura. Čak tri miliona i sto hiljada eura dobila je Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima, a milion i 800 hiljada Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je proteklog mjeseca podnio Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona eura za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori. ,,To je urađeno suprotno Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, što je utvrdila i Državna revizorska institucija (DRI) i dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja srednjih vjerskih škola sa ovim zakonom, a što ukazuje i na zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore”, naveli su iz CGO.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREUZIMANJE VLASTI U BUDVI: Smjena  iz  Spuža

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je potvrdio optužnicu tužilaštva protiv gradonačelnika Budve  Mila Božovića, Viši sud je istovremeno dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta Božoviću na potpis. Omogućeno mu je da potpiše dva rješenja – o razrješenju Jasne Dokić i imenovanju Nikole Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva

 

 

U utorak, 03.decembra ,udaljena je sa radnog mjesta  potpredsjednica Opštine Jasna Dokić, od strane grupe građana predvođene Nikolom Jovanovićem, liderom političke grupacije Budva naš grad, nakon što ju je rješenjem iz  Spuža smijenio gradonačelnik Milo Božović, kome se sudi za organizovani kriminal i šverc narkoktika. Božović je, istovremeno,  postavio Jovanovića za potpredsjednika.

“Kada sam došla na posao i ušla u kancelariju Službe predsjednika pored kabineta, okružili su me nepoznati ljudi. Nijesu mi dozvolili da uđem u kabinet u kojem je Jovanović već sjedio. Kancelarija i predvorje bili su puni ljudi od kojih su mnogi bili meni nepoznati jer nisu zaposleni u Opštini. Tražila sam da uđem u kabinet kada mi se obratio Jovanović  uvredama,  govoreći “ti si niko i ništa, ti si obična nula, idi odavde… Pokazivao je rješenje o razrješenju sa funkcije uz konstataciju da se on sada za sve pita. Cijelo vrijeme iza mojih leđa stajali su pripadnici privatnog obezbjeđenja…” opisala je potpredsjednic Dokić. Ona je, kako navodi, bila prinuđena da pokupi svoje lične stvari i napusti kabinet.

Jovanović je demantovao da ju je vrijeđao i omalovažavao. Dokić se, kako je on naveo, u kabinet predsjednika Opštine  pojavila sa dvojicom pripadnika obezbjeđenja. “ Saopšteno joj je da je razriješena i da kod sekretarke kabineta preuzme rješenje o razrešenju. Nakon što je odbila da preuzme rješenje, omogućeno joj je da preuzme lične stvari iz kancelarije predsjednika” – kazao je novopostavljeni potpredsjednik opštine Budva.

Iako je Viši sud u Podgorici tri dana ranije potvrdio optužnicu tužilaštva protiv Božovića, istovremeno je  dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta  Božoviću na potpis, čime mu je omogućeno da potpiše dva rješenja –  jedno o razrješenju Jasne Dokić, i drugo o imenovanju Nikolu Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva. Jovanović je sjeo u fotelju potpredsjednika i bez stava odborničke većine, preuzeo vlast u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BORISA RAONIĆA, GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Kikiriki servis

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je tužilaštvo podiglo optužni prijedlog protiv dijela Savjeta zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora za generalnog direktora, on je odlučio da im uzvrati –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, neugodna pitanja, istina i bakrači. Zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis

 

 

Boris Raonić, dva puta nezakonito izabrani generalni direktor RTCG, slikovito  je ove sedmice demonstrirao kako izgleda  javni servis koji se to samo pravi da jeste. Domaći, balkanski model. Za koji svi znamo da to baš i nije, a napredak mjerimo po tome koliko liči na to što treba da bude.

Nakon što je obznanjeno da je Osnovno tužilaštvo u Podgorici podiglo optužni prijedlog protiv više članova Savjeta RTCG zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora na čelo te kuće u junu prošle godine, on je odlučio da im odgovori, kako drugačije, nego –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, nezavisni stručnjaci, neugodna pitanja, istina i bakrači. Sjedneš lijepo, zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis.

No i Raonić zna da RTCG treba da liči na javni servis, pa na prvo pitanje novinara hoće li podnijeti ostavku nakon optužnog prijedloga, prigodno uzdahne: „Prvo pa muško.Drago mi je da ste se odlučili za takav pristup.U nekim drugim vremenima bi vjerovatno rekli – nijesmo se tako dogovorili“.  Pošto se nisu dogovorili, slijedi pola sata priče o uspjesima Raonića i  opstrukcijama „medijskih i političkih struktura protiv RTCG“, koje i novinar lično primjećuje. Pa o tome kako RTCG već sad može „rame uz rame sa evropskim javnim servisima“. Idila.

Napokon, opet pitanje o optužnom prijedlogu. “Ne postoji šansa da će bilo koji sud potvrditi ovaj optužni prijedlog”, saopštava  sigurno  Raonić, diplomirani pravnik od 2018. godine, zbog čega, a ne samo zbog konflikta interesa kako to želi predstaviti, nije mogao biti zakonito izabran na čelo RTCG  u avgustu 2021.  Novinar normalno – ništa.  Ni pomena o tome da  Raonić,  da su se sprovodili zakoni,  nije mogao biti tu gdje je sve do  2028. godine, kada bi ispunio tadašnji uslov od deset godina radnog iskustva u odgovarajućoj spremi. Vlada mu je, u međuvremenu, priskočila i smanjila uslov na – pet godina.

Nije Raoniću samo to išlo na ruku. Srećna zvijezda ili neka druga sila, tek optužni prijedlog tužilaštva o kom pravnik Raonić samouvjereno danas govori iz fotelje  RTCG, zakasnio je taman toliko da ga neometano izaberu i treći put na čelo Javnog servisa u septembru ove godine.

ODT je predmet formirao 3. juna 2023. godine, zbog neizvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda u Podgorici, kojom je utvrđeno da je Raonić u avgustu 2021. godine izabran nezakonito jer je bio u konfliktu interesa kao član Savjeta Agencije za elektronske medije (AEM). Proces je vođen po tužbi Nikole Markovića, jednog od kandidata, koji takođe nije mogao biti izabran na čelo RTCG zbog uslova o radnom iskustvu u odgovarajućoj spremi. Predmet se šetao skoro  godinu i po dana, od ODT do SDT, pa opet nazad. ODT ga je još izviđao u vrijeme kada je Raonić i treći put izabran na tu poziciju. Ni Raoniću danas eto nije jasno zašto je to toliko trajalo.

Presuda zbog čijeg neizvršenja tužilaštvo sada tereti dio članova i predsjednika Savjeta, postala je pravosnažna 10. maja 2023. godine, odlukom Višeg suda, koji je Savjetu RTCG  tada naložio da postupi u skladu sa njom.  Savjet je, međutim, 1. juna iste godine, većinom glasova, za generalnog direktora RTCG ponovo izabrao nezakonito izabranog Raonića, čemu se javno usprotivila samo Marijana Camović Veličković, članica Savjeta i predsjednica SMCG.

Da je Savjet i tada Raonića  izabrao nezakonito,  utvrdio je Osnovni sud u Podgorici  u prvostepenoj presudi u aprilu ove godine.  Po ocjeni suda,  Raonić nije mogao ni drugi put  biti izabran, jer je Savjet morao cijeniti da li ispunjava  uslove u trenutku kada je konkurs raspisan. A ne, kako bi Boris volio a Savjet i uradio, nakon što je podnio ostavku na funkciju u AEM-u.

Raonić tvrdi da je sve urađeno zakonito: „Vi imate odluku suda, pravosnažnu, po tužbi Nikole Markovića koja kaže da se može birati novi direktor od svih prijavljenih kandidata, uključujući i mene”.  Pa ono, može se birati, al se ne može izabrati ako ne ispunjava uslove, a Raonić nije. Što zbog konflikta interesa, što zbog radnog iskustva.  Novinar, opet – ništa.

„Ne postoji pravni stručnjak koji mi nije rekao u prethodnom periodu da je ovo budalaština“, nastavlja Raonić dalje o optužnom prijedlogu.  Koji su do sada javno kritikovali samo njegovi branioci advokati Danilo Milović i Nebojša Aasanović. Na RTCG u zadnja dva dana.

Generalni direktor RTCG potom kaže da on poštuje pravosnažne presude, al da  mu je ova nelogična. Valjda poštuje samo one koje su mu logične.  “Ukoliko se sjutra, kada ja odem odavde, prijavi, recimo, pet direktora lokalnih javnih emitera, to po ovoj presudi suda znači da svi oni moraju da daju ostavke, a samo jedan će biti izabran. Ostala četiri će ostati bez posla”, pojašnjava.  Raonić, pritom,  egzistencijalno i materijalno obezbijeđen, ne bi baš ostao bez posla da je napustio funkciju u AEM-u prije kandidature.  Ostao bi direktor Građanske alijanse (GA), u okviru koje funkcioniše Škola demokratskog rukovođenja, kroz koju su kroz decenije prošle gotovo sve partije vlasti i opozicije. Ili što bi  Raonić rekao: „Sreo sam bukvalno svakog ko nešto znači u Crnoj Gori“.

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) nije  našla ništa sporno u tome što su tri člana Savjeta koji je prvi put izabrao nezakonito Raonića – Milica ŠpajakAmina MurićBojan Baća  bili u poslovnim vezama sa GA.  Murić je i danas  u GA,  Špajak je  programska direktorka NVO Inicijativa mladih za ljudska prava, koja je prema registru nevladinih organizacija jedan od dva osnivača GA, dok je  Baća u vrijeme prvog izbora  bio član Savjeta GA. Podnio je ostavku neposredno pred drugi nezakoniti Raonićev izbor. O tome Boris i Marko, kako je svog zaposlenog pri kraju emisije Raonić počeo da zove, nijesu razgovarali.

Raonić je, umjesto toga,  iznio Marku „nevjerovatno tešku optužbu“.

„Ja imam dokaze da su  brojni ljudi, čak  i postupajući tužioci u ovim predmetima  radili negativne i nezakonite stvari. Tužioci koji su bili postupajući, više ih je bilo, su imali bliske kontakte sa organizovanim kriminalnim grupama..U narednim danima ćemo iznositi te informacije“, kazao je Raonić.  Zašto ih RTCG, kao javni servis rame uz rame s evropskim servisima,  nije iznosila prije optužnog prijedloga, što joj je medijska obaveza, nijesu objašnjavali.  Ostalo je nejasno i zašto bi navodni tužioci u spregama s kriminalom htjeli da sruše Raonića, obzirom da  RTCG prethodno nije ni pomenula da postoje.

Raonić je, sve u svemu, poslao  poruku da ko god tvrdi da je nezakonito na čelu RTCG, spada u kategoriju kriminalaca, zavidnih, korumpiranih i prodanih. Dok je uz njega  „najbolje što Crna Gora ima“. Tu su  i novinari RTCG koji mu kažu da nikad „nijesu bili tako slobodni“. On im, zauzvrat, oprašta sitne greške.  Kao da se ne daj Bože miješa u  uređivačku politiku, primijetio je i da je u Markovoj emisiji bilo grešaka, ali oprostio mu je.  Ne oprašta jedino zaposlenima koji ga lažno optužuju. O istinitosti optužbe sudi on.  To je ta sloboda.

„Mnogi su u Crnoj Gori optuživani za teške stvari od strane tužilaštva, pa se pokazalo da to možda nije bilo tako“, kazao je direktor RTCG, podsjećajući na slučaj državni udar. U odnosu na to ovo je kikiriki, zaključio je.

Kikiriki su, kad je u pitanju Raonić, do sada bile i sudske presude koje su ukazivale na njegove nezakonite mandate. Iako su se smijenile i vlasti i tužilački vrh.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo