Povežite se sa nama

MONITORING

Zaslužni građanin Bešić

Objavljeno prije

na

Definitivno: metodolog Miloš Bešić zadužio je Crnu Goru. Kada se iščita zakon o državljanstvu i uzme u obzir informacija izvora Monitora da je Bešić dobio crnogorsko državljanstvo koje nije posjedovao 2007. godine kada je stupio u radni odnos na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, te kada se prostudira njegova radna biografija, i primijeni prosta logika, očito je: vladajući istraživač javnog mnjenja dobio je državljanstvo Crne Gore kao zaslužni građanin! Podatak baca puno svjetlo na Bešićeva ispitivanja javnosti i njegov odnos prema vlasti. Uz to, očigledne su i brojne nezakonitosti u vezi sa njegovim zaposlenjem. Kako u Srbiji, tako u Crnoj Gori.

Zavirimo u zakon. Crnogorsko državljanstvo se stiče: porijeklom, rođenjem na teritoriji Crne Gore, prijemom ili na osnovu međunarodnih ugovora i sporazuma. Kako Miloš Bešić nema crnogorsko porijeklo i nije rođen u Crnoj Gori (rodio se u Nišu, 1970), a regulisanje njegovog državljanstva sasvim sigurno nije određeno međunarodnim ugovorima i sporazumima, slijedi da je državljanstvo stekao – prijemom. Član osam Zakona o državljanstvu je jasan: ,,Državljanstvo prijemom može steći lice koje je navršilo 18 godina života, koje ima otpust iz državljanstva druge države, koje u Crnoj Gori zakonito i neprekidno boravi 10 godina prije podnošenja zahtjeva za prijem u crnogorsko državljanstvo, koje ima obazbijeđen smještaj i stalan izvor prihoda…” Da li Bešić ispunjava glavni uslov navedenog člana – neprekidno prebivalište u Crnoj Gori u trajanju od decenije? Ne.

U Predlogu za izbor u zvanje docenta, Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu, sa kraja 2009. godine, u koji je Monitor imao uvid, stoji: ,,Poslediplomske studije je završio 2001. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore i odbranio magistarski rad na temu Komparativno istraživanje religioznosti u Crnoj Gori. Doktorirao je 2005. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore na temu Rodni odnosi u savremenoj crnogorskoj porodici. Od 1999 – 2001. godine, kao istraživač je obavio i objavio veliki broj istraživanja u NVO-ima SOCEN i CEDEM iz Podgorice. Od 2001 – 2009. godine, nakon što je magistrirao zasnovao je stalni radni odnos na Višoj školi za obrazovanje vaspitača u Kruševcu, kao i Višoj tehničkoj školi za industrijski menadžment u Kruševcu”.

Ako krajnje hipotetički pretpostavimo da je Miloš Bešić zahtjev za prijem u državljanstvo podnio 2009. godine, deset godina nakon što je, vidimo to iz biografije, imao prvi profesionalni kontakt sa Crnom Gorom, mogao je steći uslov za prijem. Međutim, imajući u vidu podatak iz Predloga za izbor u zvanje da je ,,od 2001 – 2009. godine, nakon što je magistrirao, zasnovao stalni radni odnos na Višoj školi za obrazovanje vaspitača u Kruševcu, kao i Višoj tehničkoj školi za industrijski menadžment…”, jasno je da je za tih osam godina stalnog zaposlenja morao imati registrovano prebivalište u Srbiji. Stoga je očigledno da Miloš Bešić ne ispunjava glavni uslov iz člana 8 Zakona o državljanstvu o neprekidnom prebivalištu u Crnoj Gori od deset godina!

Kako je onda dobio državljanstvo? Jedini legalni način je – na osnovu člana 12 Zakona o državljanstvu: „Punoljetno lice čiji prijem u crnogorsko državljanstvo je od posebnog značaja za državni, naučni, privredni, kulturni, ekonomski, sportski i drugi interes Crne Gore može, izuzetno, steći crnogorsko državljanstvo prijemom i ako ne ispunjava uslove iz člana 8 ovog zakona. O prijemu u crnogorsko državljanstvo za državni i drugi interes Crne Gore odlučuje Ministarstvo unutrašnjih poslova i javne uprave na osnovu predloga Predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine Crne Gore ili predsjednika Vlade Crne Gore”. Miloš Bešić: lice od posebnog značaja. Za koga?

Sagovornik Monitora tvrdi da je Bešiću najvjerovatnije državljanstvo ,,sređeno” preko SDP-a, s obzirom da je radio više poslova, istraživanja za tu partiju. Nadležni ministar, Ivan Brajović ćuti. Bešić takođe. Sunarodnik Taksina Šinavatre, još jednog zaslužnog građanina, Miloš Bešić, ne mari mnogo za zakone države koja mu je izvan očiju javnosti uručila državljanstvo. Nezakonitosti u vezi sa njegovim zaposlenjima su brojne.

Bešić krši Zakon o radu obje države u kojima je zasnovao stalni radni odnos! Ni po zakonu Srbije, ni po zakonu Crne Gore nije dozvoljeno da ista osoba bude u punom radnom vremenu (40 sati sedmično) zapošljena kod dva poslodavca, bez obzira da li su oba poslodavca iz Crne Gore ili je samo jedan sa sjedištem van Crne Gore. Bešić je istovremeno stalno zaposlen (sa punim radnim vremenom) na FPN u Podgorici (od 2007. godine) i u Beogradu (od 16. 10. 2010. godine). Na oba Univerziteta po osnovu ugovora na pet godina.

Ministarstvo rada i socijalnog staranja, na čijem čelu je Suad Numanović, početkom godine saopštilo je da ne postoji zakonska smetnja da univerzitetski profesori mogu u isto vrijeme biti zaposleni na dva fakulteta u dvije države te da takav rad nije u suprotnosti sa Zakonom o radu. Vješto su izbjegli suštinu – dio o stalnom radnom zaposlenju. Međutim, marta ove godine, Ministarstvo rada i socijalne politike Srbije dalo je tumačenje u koje je Monitor imao uvid: ,,Mišljenja smo da zaposleni ne bi mogao da zasnuje radni odnos sa punim radnim vremenom kod dva poslodavca na teritoriji dve države odnosno u ukupnom trajanju od 80 časova nedeljno”.

Svojevrsno priznanje da je zasnivanje stalnog radnog odnosa na dva radna mjesta istovremeno nezakonito dao je i sam Miloš Bešić, prikrivanjem te činjenice. U svojoj zvaničnoj biografiji na sajtu FPN-a u Podgorici piše da je ,,od 2001-2006. godine, nakon magistrirature zasnovao stalni radni odnos na Višoj školi za obrazovanje vaspitača u Kruševcu, kao i na Višoj tehničkoj školi za industrijski menadžment u Kruševcu.” To je, podsjećamo, isti odlomak kao i u gore navedenom Predlogu za izbor u zvanje na FPN-u u Beogradu, s tim što je podatak o godinama provedenim u Višoj školi u Kruševcu krivotvoren, umanjen za tri godine radnog staža ( tačan podatak je ,,od 2001. – 2009. godine”) sa ciljem da se zasnivanje stalnog radnog odnosa na FPN-u Podgorica (2007. godine) prikaže kao zakonito.

Jasno je: Bešić je dva puta bio duplo zapošljen, u dva navrata je kršio zakon po istom principu: od 2007. – 2009. godine istovremeno je bio zapošljen u Podgorici i Kruševcu, dok je od 2010. do danas, istovremeno zaposljen u Podgorici i u Beogradu! ,,Bešićev ugovor je samim tim pravno ništavan”, smatra sagovornik Monitora koji je insistirao na anonimnosti.

Gostujući profesori FPN-a u Podgorici i redovni profesori FPN-a u Beogradu, Čedomir Čupić i Đuro Šušnjić bili su u komisiji za pripremu referata o kandidatu Bešiću kada je biran u zvanje docenta FPN-a u Beogradu, 2010. godine, dok je već tri godine radio puno radno vrijeme na FPN-u u Podgorici. Šušnjić i Čupić trebali su biti upoznati sa činjenicom (kolege su na oba Univerziteta) da je kandidat Bešić duplo zapošljen te da time krši zakone obje države. Nijesu se oglasili, a Bešiću ponovo gledaju kroz prste. Naime Vijeće FPN-a u Podgorici, na sjednici od 13. oktobra 2012, donijelo je odluku da se formira recenzentska komisija za izbor Miloša Bešića u novo zvanje. U toj komisiji nalaze se Čupić i Šušnjić.

Bešić je prekršio zakon i prilikom konkurisanja za izbor u novo akademsko zvanje, vanrednog profesora na FPN-u u Podgorici, saznaje Monitor. Kako procedura nalaže kandidat je dužan da u roku od pola godine prije isteka izbornog perioda, petogodišnji ugovor mu je istekao 31. avgusta 2012. godine, preda inicijativu za izbor u novo zvanje. On to nije učinio u zakonom predviđenom roku nego je inicijativu predao nakon isteka ugovora i to 3. septembra 2012. Još nezakonitije: dok čeka novi ugovor i rezultate konkursa, (jedini je kandidat) Bešić, formalno – nezaposlen, redovno prima plate. Zaslužio je zaslužni građanin.

Tajna

Bešić je početkom godine Danu priznao da je državljanin Crne Gore, međutim nije želio da otkrije od kada. Poručio je i da nije u obavezi da saopšti bilo kakve detalje u vezi sa svojim radnim statusom jer, kako je rekao, nije javni funkcioner. Redakcija Monitora pokušala je nekoliko puta da telefonski stupi u kontakt sa Milošem Bešićem, ali bezuspješno.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo