Povežite se sa nama

MONITORING

Slučaj s mnogo političkog dinamita

Objavljeno prije

na

Pred Sudom u Hofu – gradu u bavarskoj regiji Gornjoj Franačkoj, na samoj granici sa Češkom, Srećko Kestner se 7. novembra pokajao. Objasnio je da je prethodno razgovarao sa njemačkim tužilaštvom. Presuda – godinu i po uslovno- je vjerovatno rezultat nagodbe. Sud je temeljio odluku na tome da je djelo staro 20 godina i na činjenici da ga nema u kaznenoj evidenciji.

U osvrtu na suđenje, njemački dnevnik Süddeutsche Zeitung piše kako bi „detaljni Kestnerov iskaz njemačkom sudu teze Mila Đukanovića, da on ništa zaradio nije i da je posao bio legalan, u minimumu doveo u pitanje”.

To se nije desilo, jer Kestnera državni tužilac Andreas Kancler i sudija Bernhard Hajm nijesu pitali o saučesnicima. „Moguća involviranost gospodina Đukanovića nije bilo predmetna”, kazao je tužilac Kancler Süddeutsche Zeitungu.

Nakon što su Ujedinjene nacije protiv Srbije i Crne Gore zbog učešća u ratu u BiH uvele sankcije, Kestner je organizovao četiri nezakonita kamionska transporta: ukupno 44 miliona cigareta vrijednih 720.000 američkih dolara.

Na prijelazu Širnding u Gornjoj Franačkoj je roba lažno prijavljena kao tranzit ka Rusiji, pa za nju nijesu plaćene uobičajene njemačke takse. Ali, umjesto za rusko tržište, cigarete su kroz Češku, Mađarsku i Srbiju, istovarene u Crnoj Gori. Kestner je na suđenju kazao da ne zna što se potom desilo sa prokrijumčarenom robom. Na transakciji je zaradio 12.000 dolara.

U odnosu na količine cigareta koje su godinama kasnije transportovane za Crnu Goru – potom, većim dijelom, preko Italije krijumčarene širom zemalja Evropske unije (EU) – Kestnerov šverc iz 1992. je jedva vrijedan pomena. Činjenice o tome nijesu nepoznate njemačkim vlastima.

Istražitelj Ginter Herman iz Carine Minhen – odjel Lindau, prije nekoliko godina je za medije svjedočio da su se ranih 1990-ih suočavali sa beskrajnim brojem sumnjivih transporta. Naručene preko miki maus firmi iz Švajcarske, Paname ili Britanskih Djevičanskih ostrva, cigarete su upućivane ka Crnoj Gori. Prosječno oko 25 kamiona neđeljno.

„Da su računi za njih lažni, to je svakome od carinika bilo je jasno”, objasnio je Herman 2006. za Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Oko 170 optuženika, uhvaćenih u tom periodu na njemačkim carinarnicama zbog šverca ka Crnoj Gori, su osuđeni: najviše dvojica Francuza (3,6 godina zatvora). No, rekao je Herman, svi oni su pripadali dnu krijumčarskog lanca i posao je nastav ljen.

Šema se sastojala u tome da su miki maus firme kupovale i transportovale tone cigarete uz napomenu da su namijenjene Crnoj Gori kao krajnjoj destinaciji. Zbog toga nijesu plaćeni za članice EU-a uobičajeni porezi na duvan i PDV, niti je roba ocarinjena – što su izdaci koji lavovski određuju cijenu u maloprodaji.

Vlade Đukanovića (1992-1998) i Filipa Vujanovića (1998-2001) su naplaćivale „tranzitnu taksu”. Potom su gliserima italijanske mafije cigarete prebačivane u Italiju a odatle na crna tržišta unutar EU-a.

Ginter Herman je 1995. doputovao u Crnu Goru. U neslužbenom razgovoru je upitao radnike Luke Bar što se događa sa nevjerovatnom količinom cigareta uskadištenim na dokovima: „Oni su pokazali na more i smijali se”.

Slično je bilo i u Boki. Na vrhuncu posla je angažovano oko 120 glisera koji su „noću i danju” plovili za Italiju i nazad do crnogorskih luka.

„No, iako je sistem bio tako jednostavan, pokazalo se da je izuzetno teško dokazati zločin: kupci u Švajcarskoj, nijesu učinjeli ništa loše – kupili su cigarete; špediteri, oni samo transportuju; crnogorska vlada dozvoljava samo skladištenje i transport. Kupovina, prijevoz, trgovina – kako to može biti zabranjeno?”, pisao je Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Đukanović i njegovi su, suočeni sa optužbama, oduvijek tvrdili da je „tranzitom” crnogorsko stanovništvo spašeno od posljedica međunarodnih sankcija. To je, podsjećali su njemački mediji, samo djelimična istina. Posao je nastavljen i nakon što je krajem 1995, parafiranjem mirovnog sporazuma u Dejtonu, dio UN sankcija opozvan.

Njemačka istraga – u kojoj se Hermanu pridružio Hans Jirgen Kolb iz tužilaštva Augsburga – je utvrdila da je od 1995. do 2001, između 6.000 i 8.000 kamiona sa cigaretama dospjelo u Crnu Goru.

„Svaki dan se krijumčarilo, sve pred očima EU-a. Mi smo nadležna tijela obavještavali”, kazao je Herrman, ali su „informacije u Briselu ingorisane”. Đukanović je uživao međunarodnu podršku zbog sukoba sa Slobodanom Miloševićem.

Cifre o obimu „tranzita” kojim barata njemačka istraga odnose se samo na dio ulaznih tura: nije uključena evidencija o pošiljkama cigareta koje su u Crnu Goru stizale i transportnim avionima (Aerodrom Podgorica) i brodovima (Luka Bar i ilegalno pristanište u Dobrim Vodama), kao ni pošiljke kopnenim putevima iz Makedonija tabaka. I u ovim poduhvatima je, po sopstvenim priznanjima, bio uključen Srećko Kestner.

Na dan suđenja Kestneru u Hofu, lokalni list Augsburger Allgemeine je naglasio da se „suština procesa sastoji od mnogo političkog dinamita”. Nadležno Ministarstvo pravde Bavarske je predmet klasifikovalo kao „visoko politički značajan” a „poslije svih ovih godina, istraga je otkrila da je međunarodni šverc cigareta nemoguć bez pomagača iz politike”.

No, istražne činjenice iz dosijea Kolba i Hermana Sud u Hofu nije naručio. Postupajući državni tužilac Andreas Kancler nije mogao da kaže zašto. Herman i Kolb, koji su polovinu karijere u službi posvetili crnogorskom švercu, saopštili su za mediji da kao penzioneri o svemu „ne smiju da govore”.

Tokom procesa u Hofu, koji je potrajao nepuna tri sata, Srećko Kestner je kazao da su mu „njemački službenici već prije nekoliko godina dali ponudu, sloboda za optužujući materijal”. Nije rekao više o tome: da li je ponudu prihvatio i da li se optužujući materijal odnosi na Đukanovića – koga je 2001. u Nacionalu opisao kao alfu i omegu šverca.

Hotel Baur au Lac u Cirihu je lokacija gdje je Kestner možda dobio i prihvatio daleko značajniju ponudu: na život ili smrt. Nakon dva intervjua Nacionalu – i neposredno prije nego je novembra 2001. uhapšen na italijansko-švajcarskoj granici i zatvoren u gradu Komu – SDB Crne Gore je predočila Kestneru ponudu.

Nacional je pisao da je tada Kestneru iskeširano 500.000 DEM, obećano pet miliona maraka na ime dugova – koji su bili navodni motiv da optuži Mila Đukanovića i prijatelja mu Stanka Subotića – i povraćaj poslovne hale na periferiji Podgorice u zamjenu za omertu, mafijaški zakon ćutanja.

U zatvoru u Komu je Kestnera pokušao da kontaktira i odobrovolji na saradnju tužilac Đuzepe Šelzi. No, pokušaji su izgleda bili bezuspješni. Direzione Investigativa Antimafia u publikovanoj optužnici protiv crnogorskih, srpskih i italijanskih građana uopšte ne pominje Kestnera kao svjedoka.

Kestner je javno istupio samo još jednom – kada je početkom 2002. za Vijesti pokušao da opovrgne svoje navode iz Nacionala (najbitniji su prethodno autorizovani kod javnog bilježnika u Zagrebu). Intervjuisao ga je Aleksandar Eraković, sadašnji ambasador Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Kestner je pred njemačkim sudom kao adresu prijavio Dubai, gdje sa porodicom, kako je rekao, „mora da živi”….

EU, time i Njemačka, sporazumom nakon spora pred jednim američkim sudom protiv multinacionalnih duvanskih kompanija, dobile su dio odštete tvrdeći da su godinama svjesno finansirale i na druge načine potpomagale šverc cigareta na zapadnoevropsko tržište – između ostalog i preko Balkana – i time im oštetile budžete za milijarde dolara. Što je sa crnogorskim budžetom?

Kestner je opisao da se veliki dio novca od „tranzita” nikada nije na propisan način evidentirao i slivao u prihode države. Naprotiv, tvrdi da je bio svjedok teških krivičnih djela, milionskih isplata u najlonskim kesama i da je u firmi, gdje je bio ortak sa Subotiće, procenat od svakog tovara odlazio „za čovjeka”.

Preko ovdašnjih miki maus firmi – od kojih je najmanje jednu osnovala direktno i SDB, u „tranzit” 1990-ih su uključeni Đukanović i njegovi kumovi i prijatelji i postaće bez izuzetka keš milioneri: budući glavni igrači u privatizaciji i spletkama na berzama, osnivači i komitenti Prve banke, jednom riječju šampioni tranzicije.

Čeka se tužilaštvo

Sada, kada je Srećko Kestner i pravosnažno švercer, najmanje što bi se očekivalo u pravno uređenoj državi je reakcija tužilaštva.

Na osnovu dva ugovora o pravnoj pomoći u krivičnim stvarima (sklopljenim još u doba SFRJ, 1970. i 1971. godine), bilo bi logično da se službeno zatraže od Njemačke spisi predmeta i pokrene istraga o tome što se desilo sa 44 miliona cigareta koje je Kestner ljeta 1992. prošvercovao u Crnu Goru.

U to vrijeme cigarete kod nas čak i nijesu bile glavna „akcizna” roba, već nafta i benzin. Relativno manje količine Kestner, vjerovatno i još poneko, u tom je periodu fiktivno slao za ovdašnje fri-šopove.

No, cigarete će „tranzitni” hit postati tek od proljeća 1994, kada se Kestner iz Skoplja vratio u Podgoricu i sa Vladimirom Bokanom od Mila Đukanovića, odnosno njegove Vlade, dobio dozvolu da, pored kamionskih transporta, uvozi i vazdušnim i pomorskim putem.

Baš u to vrijeme se kod nas pojavljuju „turisti” iz Sacra Corona Unite. Bokana je, prema sinopsisu koji niko nije opovrgao, od jeseni 1995. zamijenio Stanko Subotić.

U Švajcarskoj (Cirihu) i Britanskim Djevičanskim ostrvima, Kestner je imao miki maus firme, Rothmans of Pall Mall Ltd. i Lasel Universal Inc. Najmanje preko jedne od njih je trgovao sa Subotićem. Kestner je jedina osoba za koju je Subotić kasnije priznao da mu je, liše multinacionalnih duvanskih kompanija, bio dobavljač.

U taj posao švercera Kestnera i u Srbiji nepravosnažno osuđenog vođe organizovane kriminalne grupe Subotića je bila umiješana Vlada Crne Gore. Tone i tone cigareta iz njihovih transakcija godinama su bez problema ulazile i izlazile preko carinarnica u Baru i Podgorici, odnosno, lagerovane su u skladišta državnog preduzeća Zetatrans.

O tome postoji dokumentacija koja je, igrom slučaja, pribavljena u radu svojevremeno formirane anketne komisije Skupštine Crne Gore…

Vladimir JOVANOVIĆ

. Nije rekao više o tome: da li je ponudu prihvatio i da li se optužujući materijal odnosi na Đukanovića – koga je 2001. u Nacionalu opisao kao alfu i omegu šverca.

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo