Povežite se sa nama

MONITORING

Slučaj s mnogo političkog dinamita

Objavljeno prije

na

Pred Sudom u Hofu – gradu u bavarskoj regiji Gornjoj Franačkoj, na samoj granici sa Češkom, Srećko Kestner se 7. novembra pokajao. Objasnio je da je prethodno razgovarao sa njemačkim tužilaštvom. Presuda – godinu i po uslovno- je vjerovatno rezultat nagodbe. Sud je temeljio odluku na tome da je djelo staro 20 godina i na činjenici da ga nema u kaznenoj evidenciji.

U osvrtu na suđenje, njemački dnevnik Süddeutsche Zeitung piše kako bi „detaljni Kestnerov iskaz njemačkom sudu teze Mila Đukanovića, da on ništa zaradio nije i da je posao bio legalan, u minimumu doveo u pitanje”.

To se nije desilo, jer Kestnera državni tužilac Andreas Kancler i sudija Bernhard Hajm nijesu pitali o saučesnicima. „Moguća involviranost gospodina Đukanovića nije bilo predmetna”, kazao je tužilac Kancler Süddeutsche Zeitungu.

Nakon što su Ujedinjene nacije protiv Srbije i Crne Gore zbog učešća u ratu u BiH uvele sankcije, Kestner je organizovao četiri nezakonita kamionska transporta: ukupno 44 miliona cigareta vrijednih 720.000 američkih dolara.

Na prijelazu Širnding u Gornjoj Franačkoj je roba lažno prijavljena kao tranzit ka Rusiji, pa za nju nijesu plaćene uobičajene njemačke takse. Ali, umjesto za rusko tržište, cigarete su kroz Češku, Mađarsku i Srbiju, istovarene u Crnoj Gori. Kestner je na suđenju kazao da ne zna što se potom desilo sa prokrijumčarenom robom. Na transakciji je zaradio 12.000 dolara.

U odnosu na količine cigareta koje su godinama kasnije transportovane za Crnu Goru – potom, većim dijelom, preko Italije krijumčarene širom zemalja Evropske unije (EU) – Kestnerov šverc iz 1992. je jedva vrijedan pomena. Činjenice o tome nijesu nepoznate njemačkim vlastima.

Istražitelj Ginter Herman iz Carine Minhen – odjel Lindau, prije nekoliko godina je za medije svjedočio da su se ranih 1990-ih suočavali sa beskrajnim brojem sumnjivih transporta. Naručene preko miki maus firmi iz Švajcarske, Paname ili Britanskih Djevičanskih ostrva, cigarete su upućivane ka Crnoj Gori. Prosječno oko 25 kamiona neđeljno.

„Da su računi za njih lažni, to je svakome od carinika bilo je jasno”, objasnio je Herman 2006. za Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Oko 170 optuženika, uhvaćenih u tom periodu na njemačkim carinarnicama zbog šverca ka Crnoj Gori, su osuđeni: najviše dvojica Francuza (3,6 godina zatvora). No, rekao je Herman, svi oni su pripadali dnu krijumčarskog lanca i posao je nastav ljen.

Šema se sastojala u tome da su miki maus firme kupovale i transportovale tone cigarete uz napomenu da su namijenjene Crnoj Gori kao krajnjoj destinaciji. Zbog toga nijesu plaćeni za članice EU-a uobičajeni porezi na duvan i PDV, niti je roba ocarinjena – što su izdaci koji lavovski određuju cijenu u maloprodaji.

Vlade Đukanovića (1992-1998) i Filipa Vujanovića (1998-2001) su naplaćivale „tranzitnu taksu”. Potom su gliserima italijanske mafije cigarete prebačivane u Italiju a odatle na crna tržišta unutar EU-a.

Ginter Herman je 1995. doputovao u Crnu Goru. U neslužbenom razgovoru je upitao radnike Luke Bar što se događa sa nevjerovatnom količinom cigareta uskadištenim na dokovima: „Oni su pokazali na more i smijali se”.

Slično je bilo i u Boki. Na vrhuncu posla je angažovano oko 120 glisera koji su „noću i danju” plovili za Italiju i nazad do crnogorskih luka.

„No, iako je sistem bio tako jednostavan, pokazalo se da je izuzetno teško dokazati zločin: kupci u Švajcarskoj, nijesu učinjeli ništa loše – kupili su cigarete; špediteri, oni samo transportuju; crnogorska vlada dozvoljava samo skladištenje i transport. Kupovina, prijevoz, trgovina – kako to može biti zabranjeno?”, pisao je Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Đukanović i njegovi su, suočeni sa optužbama, oduvijek tvrdili da je „tranzitom” crnogorsko stanovništvo spašeno od posljedica međunarodnih sankcija. To je, podsjećali su njemački mediji, samo djelimična istina. Posao je nastavljen i nakon što je krajem 1995, parafiranjem mirovnog sporazuma u Dejtonu, dio UN sankcija opozvan.

Njemačka istraga – u kojoj se Hermanu pridružio Hans Jirgen Kolb iz tužilaštva Augsburga – je utvrdila da je od 1995. do 2001, između 6.000 i 8.000 kamiona sa cigaretama dospjelo u Crnu Goru.

„Svaki dan se krijumčarilo, sve pred očima EU-a. Mi smo nadležna tijela obavještavali”, kazao je Herrman, ali su „informacije u Briselu ingorisane”. Đukanović je uživao međunarodnu podršku zbog sukoba sa Slobodanom Miloševićem.

Cifre o obimu „tranzita” kojim barata njemačka istraga odnose se samo na dio ulaznih tura: nije uključena evidencija o pošiljkama cigareta koje su u Crnu Goru stizale i transportnim avionima (Aerodrom Podgorica) i brodovima (Luka Bar i ilegalno pristanište u Dobrim Vodama), kao ni pošiljke kopnenim putevima iz Makedonija tabaka. I u ovim poduhvatima je, po sopstvenim priznanjima, bio uključen Srećko Kestner.

Na dan suđenja Kestneru u Hofu, lokalni list Augsburger Allgemeine je naglasio da se „suština procesa sastoji od mnogo političkog dinamita”. Nadležno Ministarstvo pravde Bavarske je predmet klasifikovalo kao „visoko politički značajan” a „poslije svih ovih godina, istraga je otkrila da je međunarodni šverc cigareta nemoguć bez pomagača iz politike”.

No, istražne činjenice iz dosijea Kolba i Hermana Sud u Hofu nije naručio. Postupajući državni tužilac Andreas Kancler nije mogao da kaže zašto. Herman i Kolb, koji su polovinu karijere u službi posvetili crnogorskom švercu, saopštili su za mediji da kao penzioneri o svemu „ne smiju da govore”.

Tokom procesa u Hofu, koji je potrajao nepuna tri sata, Srećko Kestner je kazao da su mu „njemački službenici već prije nekoliko godina dali ponudu, sloboda za optužujući materijal”. Nije rekao više o tome: da li je ponudu prihvatio i da li se optužujući materijal odnosi na Đukanovića – koga je 2001. u Nacionalu opisao kao alfu i omegu šverca.

Hotel Baur au Lac u Cirihu je lokacija gdje je Kestner možda dobio i prihvatio daleko značajniju ponudu: na život ili smrt. Nakon dva intervjua Nacionalu – i neposredno prije nego je novembra 2001. uhapšen na italijansko-švajcarskoj granici i zatvoren u gradu Komu – SDB Crne Gore je predočila Kestneru ponudu.

Nacional je pisao da je tada Kestneru iskeširano 500.000 DEM, obećano pet miliona maraka na ime dugova – koji su bili navodni motiv da optuži Mila Đukanovića i prijatelja mu Stanka Subotića – i povraćaj poslovne hale na periferiji Podgorice u zamjenu za omertu, mafijaški zakon ćutanja.

U zatvoru u Komu je Kestnera pokušao da kontaktira i odobrovolji na saradnju tužilac Đuzepe Šelzi. No, pokušaji su izgleda bili bezuspješni. Direzione Investigativa Antimafia u publikovanoj optužnici protiv crnogorskih, srpskih i italijanskih građana uopšte ne pominje Kestnera kao svjedoka.

Kestner je javno istupio samo još jednom – kada je početkom 2002. za Vijesti pokušao da opovrgne svoje navode iz Nacionala (najbitniji su prethodno autorizovani kod javnog bilježnika u Zagrebu). Intervjuisao ga je Aleksandar Eraković, sadašnji ambasador Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Kestner je pred njemačkim sudom kao adresu prijavio Dubai, gdje sa porodicom, kako je rekao, „mora da živi”….

EU, time i Njemačka, sporazumom nakon spora pred jednim američkim sudom protiv multinacionalnih duvanskih kompanija, dobile su dio odštete tvrdeći da su godinama svjesno finansirale i na druge načine potpomagale šverc cigareta na zapadnoevropsko tržište – između ostalog i preko Balkana – i time im oštetile budžete za milijarde dolara. Što je sa crnogorskim budžetom?

Kestner je opisao da se veliki dio novca od „tranzita” nikada nije na propisan način evidentirao i slivao u prihode države. Naprotiv, tvrdi da je bio svjedok teških krivičnih djela, milionskih isplata u najlonskim kesama i da je u firmi, gdje je bio ortak sa Subotiće, procenat od svakog tovara odlazio „za čovjeka”.

Preko ovdašnjih miki maus firmi – od kojih je najmanje jednu osnovala direktno i SDB, u „tranzit” 1990-ih su uključeni Đukanović i njegovi kumovi i prijatelji i postaće bez izuzetka keš milioneri: budući glavni igrači u privatizaciji i spletkama na berzama, osnivači i komitenti Prve banke, jednom riječju šampioni tranzicije.

Čeka se tužilaštvo

Sada, kada je Srećko Kestner i pravosnažno švercer, najmanje što bi se očekivalo u pravno uređenoj državi je reakcija tužilaštva.

Na osnovu dva ugovora o pravnoj pomoći u krivičnim stvarima (sklopljenim još u doba SFRJ, 1970. i 1971. godine), bilo bi logično da se službeno zatraže od Njemačke spisi predmeta i pokrene istraga o tome što se desilo sa 44 miliona cigareta koje je Kestner ljeta 1992. prošvercovao u Crnu Goru.

U to vrijeme cigarete kod nas čak i nijesu bile glavna „akcizna” roba, već nafta i benzin. Relativno manje količine Kestner, vjerovatno i još poneko, u tom je periodu fiktivno slao za ovdašnje fri-šopove.

No, cigarete će „tranzitni” hit postati tek od proljeća 1994, kada se Kestner iz Skoplja vratio u Podgoricu i sa Vladimirom Bokanom od Mila Đukanovića, odnosno njegove Vlade, dobio dozvolu da, pored kamionskih transporta, uvozi i vazdušnim i pomorskim putem.

Baš u to vrijeme se kod nas pojavljuju „turisti” iz Sacra Corona Unite. Bokana je, prema sinopsisu koji niko nije opovrgao, od jeseni 1995. zamijenio Stanko Subotić.

U Švajcarskoj (Cirihu) i Britanskim Djevičanskim ostrvima, Kestner je imao miki maus firme, Rothmans of Pall Mall Ltd. i Lasel Universal Inc. Najmanje preko jedne od njih je trgovao sa Subotićem. Kestner je jedina osoba za koju je Subotić kasnije priznao da mu je, liše multinacionalnih duvanskih kompanija, bio dobavljač.

U taj posao švercera Kestnera i u Srbiji nepravosnažno osuđenog vođe organizovane kriminalne grupe Subotića je bila umiješana Vlada Crne Gore. Tone i tone cigareta iz njihovih transakcija godinama su bez problema ulazile i izlazile preko carinarnica u Baru i Podgorici, odnosno, lagerovane su u skladišta državnog preduzeća Zetatrans.

O tome postoji dokumentacija koja je, igrom slučaja, pribavljena u radu svojevremeno formirane anketne komisije Skupštine Crne Gore…

Vladimir JOVANOVIĆ

. Nije rekao više o tome: da li je ponudu prihvatio i da li se optužujući materijal odnosi na Đukanovića – koga je 2001. u Nacionalu opisao kao alfu i omegu šverca.

Komentari

Izdvojeno

VLADIN NOVOGODIŠNJI POKLON  SUDIJAMA USTAVNOG SUDA: Dodatak za korupciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednjeg dana prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojom je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Sudije tog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, a poklon je uslijedio nakon sukoba vlasti i opozicije oko kontrole u tom sudu

 

 

Dan prije nego je na vrata  pokucala  2025.godina, 30. decembra prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojim je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Kako se navodi u dokumentu koji je potpisao premijer Milojko Spajić, Odluka je donijeta „bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova“. Može valjda i tako.

U članu 15b Odluke, navodi se: „ U Ustavnom sudu pravo na specijalni dodatak ostvaruju Predsjednik i sudije u visini do 60 posto od osnovne zarade“.

Prema podacima koje je objavio na svojoj internet stranici Ustavni sud Crne Gore, plate sudija tog suda ni sada nijesu male. Prema zvaničnim podacima za period od 1.januara 2024. do 31. decembra 2024.godine ,  prosječna bruto zarada predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko  iznosila je 3416 eura, sudije Budimira Šćepanovića 3465 eura, sutkinje Desanke Lopičić 3493 eura, Momirke Tešić 3429 eura i Faruka Resulbegovića 3132 eura.  Sa povećanjem do 60 posto,  odnosno specijalnim dodatkom, bruto zarade sudija Ustavnog suda, mogle bi ići i i preko pet hiljada eura.  Podataka o neto zaradama  sudija Ustavnog suda nema u zvaničnim podacima. One su nešto manje. Primjera radi, prema imovinskom kartonu sudije Budimira Šćeopanovića, njegova se neto zarada kretala do 2815 eura tokom 2023. godine.

Sudije Ustavnog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, iako su neke od njihovih kolega iz pravosuđa (Apelacioni sud, Viši sud, Vrhovni sud) na tom spisku.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON TRAGEDIJE NA CETINJU: Mreža mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok policija i tužilaštvo najavljuju obračun sa sijačima mržnje nakon zločina na Cetinju, bez dovoljno informacija o konkretnim mjerama,  pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija i dalje pletu mrežu mržnje

 

 

Provala govora mržnje nakon tragedije na Cetinju ne jenjava, dodatno onespokojavajći i ulivajući strah.  Dok nadležni o tragediji daju dozirane(na početku i pogrešne) informacije, te još uvijek ne rasvjetljavaju bitne činjenice o ovom masovnom ubistvu, pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija pletu mrežu mržnje.

Podstaknuti političarima i djelom ,,analitičara”, koji su se odmah nakon tragedije osjetili pozvanim da javno saopšte nešto ,,bitno”, na društvenim mrežama se otvoreno i nekažnjeno zloupotrebljava tragedija za obračun sa Cetinjem, sa crnogorskim ili srpskim ,,krivcima”.

Uprava policije i Tužilaštvo dodatno su doprinijeli ovom problemu nedjelovanjem i zakašnjelim saopštenjima o “preduzimanju mjera i radnji”, bez dovoljno informacija o konkretno preduzetim aktivnostima, saopštili su iz Centra za demokratsku tranzicju (CDT).

Policija i tužilaštvo uključili su se tek nakon više od deset dana, saopštenjem da će procesuirati govor mržnje. Iz Uprave policije su ove sedmice poručili da su tužioca obavijestili o neprimjerenim komentarima i tekstovima na jednom portalu. Kazali su da, uzimajući u obzir da su u posljednjih 10 dana izraženi negativni i neprimjereni komentari na društvenim mrežama i drugim otvorenim izvorima, koji su uzrokovani tragedijom na Cetinju, službenici Uprave policije sa svim pojedinačnim navodima blagovremeno upoznaju državno tužilaštvo po mjesnoj nadležnosti.

Iz Višeg državnog tužilaštva su podsjetili da to tužilaštvo, u okviru svoje nadležnosti, ali i sva druga tužilaštva, kao i policija,  prate sve komentare i objave povodom tragičnog događaja na Cetinju, koji mogu sadržati elemente govora mržnje i preduzimaju mjere i radnje.

Prije nadležnih, reagovali su uznemireni građani. ,,Danima sam čitala otrovne komentare na društvenim mrežam. Nijesam mogla vjerovati da u pojedenim ljudima postoji tolika količina mržnje. U objavama i komentarima se pisalo: Cetinje ne treba razoružati, njega treba razoriti. Sjeme zla je tu posijano, Smrt Cetinju“, Nigdje krsta, nigdje Čirilice (ovo se odnosilo na smrtovnice djece). Dobro je da se izrodi pobiju između se, treba baciti atomsku bombu, tamo su  sve ludaci, potomci italijanske kopiladi, demonizovani izrodi…”, kaže za Monitor S. D. koja je prikupila 17 primjera govora mržnje povodom tragedije na Cetinju s namjerom da ih preda tužilaštvu.

,,To je trebao neko  pravno da uobliči, a pravo nije moj teren. Uputili su me na čovjeka koji je napisao preko 100 prijava. On je završio ostalo”, objašnjava sagovornica Monitora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Pregovori DPS –a i Milatovićevog pokreta navodno su imali  jedan  tehnički problem. Miloš Krstović, jedan od četiri odbornika PzPg, nije htio u koaliciju sa višedecenijskom bivšom vladajućom partijom.  No, taj problem opozicija očito nije smatrala nepremostivim kada je početkom sedmice gotovo slavila buduću vlast sa PzPG.

U utorak su  stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu.  Osvanuo je tvit predsjednika  Milatovića da   budućnost Podgorice i Crne Gore treba pronaći kroz jačanje dijaloga i međusobnog razumijevanja između političkih subjekata i aktera građanskog centra – ideje koju je na prethodnim lokalnim, predsjedničkim i parlamentarnim izborima predvodio jedinstveni PES .  I dok javnost još pokušava da shvati kako se desio obrt i otkud  preko noći  jedinstveni PES i građanski centar,  blok vlasti i Milatovićev blok  sjeli su za pregovarački sto. To im, kažu, „ide u dobrom pravcu“.  Pregovori sa DPS-om i partnerima „odgođeni su“.

Pravac je prvi javno prepoznao bivši premijer Zdravko Krivokapić, među čijih su 12 apostola bili i Milatović i Spajić, kao ministri ekonomskog sektora u tadašnjoj vladi.  On je odmah tvitnuo da podržava predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića “koji je pružio ruku svom nekadašnjem PES-u za saradnju na obostrano korisnim osnovama, u funkciji svih građana Crne Gore”.

Nakon sastanka predstavnika PZPG sa blokom koji predvodi Spajićev PES, nosilac liste koalicije PES-Demokrate Saša Mujović saopštio je  da je stvorena “dobra osnova”, ali da tek treba da se vidi hoće li to biti pretočeno “u rezultat”.

“Pokazali smo da želimo kompromis i da smo spremni na ustupke, te da smo listi koju predvodi Milatović spremni da ponudimo saradnju, a u korist građana Podgorice i cijele Crne Gore”, rekao je Mujović. Odbornica PzPG-a Nađa Ljiljanić, saopštila je da je sastanak s vladajućim strankama prošao u najboljem redu, i da su razgovarali o principima na kojima treba konstituisati vlast.  Principi su, očigledno, relativna stvar. Poklope se sa političkim interesom.

Učinak  pregovarača se broji u funkcijama. Navodno je PZPG ponuđeno više od četvrtine: mjesto zamjenika gradonačelnika, potpredsjednik Skupštine Glavnog grada, Sekretarijat za finansije, Upravu lokalnih javnih prihoda, Sekretarijat za socijalno staranje, Sekretarijat za kulturu, KIC Budo Tomović, Muzeji i galerije, CIS, Parking servis ili Zelenilo, Sportski objekti.

Za razliku od eventualne koalicije PZPG sa DPS i partnerima, blok vlasti ima većinu sa partijom bliskom Milatoviću,  pa vlast u Podgorici može formirati bez URE Dritana Abazovića, koalicionog partnera Milatovićevih snaga.   Iz Abazovićeve URE su stigle optužbe na račun novog pravca PzPG, dok im Mujović, kaže, drži otvorena vrata ako žele da se vrate na “poznati teren”. URA svakako više nema nepoznati teren.

Nepoznati teren je još i sastanak Milatovića i Spajića koji se odigrao krajem prethodne sedmice. Spajić je saopštio prije sastanka da ide „da izbavi Milatovića iz zagrljaja DPS-a“.  Nakon sastanka, ni on ni Milatović nijesu saopštili ništa, a do danas je tajna o čemu su razgovarali i šta su dogovorili.  Ko je koga izbavio i od čega.  Zbunjujuće je svakako što je nakon sastanka Milatović par dana nastavio da kritikuje vlast, a potom okrenuo priču na građanski centar i jedinstveni PES.  Da li  je u međuvremenu bilo još nekih razgovora iza zatvorenih vrata, javnost ne zna.

Teško  da se ovako važne pretumbacije u CrnojGori mogu desiti mimo znanja  i uticaja međunarodnog faktora. Preciznije Kvinte. Kakav i koliki je to uticaj može se samo nagađati,  ali je primijetno da su strane adrese u Crnoj Gori ovih dana,  oko formiranja vlasti u Podgorici,  vrlo suzdržane. Nemaju primjedbi, možda bi se moglo reći .

Milatović je priču o građanskom centru aktuelizovao još ranije, tokom boravka u Briselu.   Krajem novembra saopštio je da će po povratku iz Brisela pozvati premijera Milojka Spajića na dijalog. „Okupljanje građanskog i evropskog centra, koji će diktirati tempo društvenih promena do ulaska Crne Gore u EU, ideja je koja je veća od svakog pojedinca ili partije“, poručio je. Kazao je da smatra da je u narednom periodu neophodno prevazići nesuglasice između snaga koje pripadaju građanskom centru i zajednički krenuti ka ostvarivanju najvažnijeg vanjskopolitičkog cilja – članstvu Crne Gore u EU do 2028. godine.

I Brisel  je potezima davao znak da želi „građanski centar“ u Crnoj Gori, koja je ove godine dobila IBAR, ali istovremeno zaradila blokiranje zatvaranja poglavlja 31 od strane susjedne Hrvatske.  Stigla je na naplatu politika podjela i tenzija, i Rezolucija o Jasenovcu izglasana glasovima parlamentarne većine,  pogurana od strane bloka Aleksandra Vučića u Crnoj Gori.

U narednom periodu, a nakon što je Spajić zvaničnim saopštenjem prihvatio ponudu Milatovića da se sastanu radi evropskog puta zemlje, premijer i Predsjednik su zaoštrili retoriku. Sastanak se desio tek krajem prošle sedmice, a njegov rezultat ostao tajna. Javnost je isključena iz procesa.

Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta u Podgorici,sve su prilike  da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo