Povežite se sa nama

MONITORING

MONITOROVA ANKETA: Iz sjenke na vidjelo

Objavljeno prije

na

BALŠA BRKOVIĆ, KNJIŽEVNIK:

Farsa na kvadrat

Ne znači ništa dobro za Crnu Goru, nema sumnje. Imate onu staru floskulu da se istorija, kada se ponovi, ukazuje kao farsa, ali niko nije probao da objasni što se dešava kada imate farsu na kvadrat? A ovo jeste – farsa na kvadrat.

Crna Gora ne može očekivati ništa dobro od njegovog povratka, ali, pretpostavljam da imate jednu grupaciju koja mnogo toga očekuje od njegovog povratka. A to je ključni problem Crne Gore – što se njeno dobro mjeri isključivo dobrom jedne male, mračne i kriminogene grupacije. A sve se to dešava uz golemu podršku dijela intelektualaca. To će, vjerujem, biti zanimljiv prostor za analize, jednom…

Zašto se vraća? Mora da ga je neka nužda natjerala. Sada liči na čovjeka koji više nikome ne vjeruje sasvim. Tako je izgledalo i u kampanji. Diktatori, po pravilu, u sutonskoj fazi svoje vladavine tonu u neku vrstu samoće… Možda će se vratiti i na druge funkcije – pa da bude istovremeno i predsjednik i premijer i prvi čovjek košarkaškog saveza. Možda i predsjednik CANU, i poglavar CPC?

SRĐA PAVLOVIĆ, PROFESOR NA UNIVERZITETU ALBERTE U KANADI
Putinizacija Crne Gore

Milo Đukanović se formalno vratio na političku funkciju zato što je to mogao. Nije bilo nikoga da ga u tome spriječi, bez obzira na to što su opozicioni prvaci glasno, često i multimedijalno najavljivali odlučne akcije međunarodne zajednice ukoliko se Primus vrati u politiku. Nadam se da će Đukanovićev neometen povratak na vlast poslužiti kao motivacija da se ozbiljno preispita dosadašnje neutemeljeno opoziciono ,,deponovanje” političkog povjerenja na međunarodne adrese. Možda ovo bude i prilika da se analitički odmjeri stvarni nivo interesa i interesovanja koje međunarodni faktori imaju za Crnu Goru. Mislim da bi taj reality check bio koristan za sve one koji se zalažu za promjene u Crnoj Gori.

Đukanović je demonstrirao nesporni talenat za političko preživljavanje. Istovremeno, njegova politička dugovječnost je proizvod i potpune kontrole institucija i resursa države u cilju ostvarivanja i očuvanja vlasti. Đukanovićev ,,povratak” je ogledalo u kojem se jasno odslikava teško stanje crnogorskog društva i problematični karakter crnogorskog političkog prostora. Tokom svojih proteklih mandata Đukanović je uspješno okončao sve tri faze uništavanja demokratskog pokušaja u Crnoj Gori. Građani su prvo prepadnuti ratovima, fizičkom eliminacijom, i gubitkom postojećeg državnog okvira. Potom su osiromašeni i svedeni na poslušne najamnike crnogorskih tranzicijskih plutokrata. Istovremeno, kroz seriju izbornih pobjeda, Đukanović i njegov DPS su gotovo sasvim ugasili nadu građana da se bilo šta može promijeniti, a sebe predstavili kod kuće i u inostranstvu kao jedinu sigurnu ruku koja može da vodi Crnu Goru.

To je svojevrsna putinizacija Crne Gore. Za razliku od svog idola, Vladimira Vladimiroviča, koji se razgolićen do pojasa fotografiše u ruskoj divljini, i kroz kojega šapuće politički i ideološki Orijent, crnogorski Baš Čelik svoju snagu projektuje tako što uz osmijeh i s lakoćom podiže masivnu bocu francuskog šampanjca. To je projekcija crnogorske političke prevrtljivosti zalivene sladunjavim evropskim vinom. Dublju analizu političke upotrebljivosti Đukanovićeve harizme i fizičkog izgleda, kao i političke dominantnosti, prepuštam antropolozima. Imajući u vidu njegovu prilagodljivost, kao i spremnost mnogih segmenata crnogorskog društva da hitro uhvate korak sa moćnim političkim povratnikom, nijesam siguran da će sedma vlada Mila Đukanovića biti na velikim iskušenjima. Mislim da će on brzo naći zajednički jezik sa onim međunarodnim partnerima koji pridaju značaj NATO integracijama. Ne treba zaboraviti da je Zapad oduvijek tetošio diktatore.

 

SVETOZAR JOVIĆEVIĆ, PROFESOR
Odstupnica

Motivi Đukanovićevog povratka su lični i kolektivni.

Kao kolektivni motiv vidim zahtjev njegovog neposrednog okruženja, političkog a možda i nekog drugog, u situaciji koja teži dramatičnoj. Takozvana stara garda, čiji su politički i materijalni interesi ugroženi, u Milu Đukanoviću vide spas. Obraćaju mu se kao mesiji s nadom da će okrenuti ,,novi list”.

Lični motivi su da zaštiti sopstvenu odstupnicu. Ne vjerujem da mu je bila želja da se po ko zna koji put nađe na vjetrometin, ali iz sjenke se to više nije moglo.

Kao glavni krivci, a to se jasno čuje i iz vlasti, navode se momci ili kako su ih prozvali kursadžije iz Donje Gorice. Problem nije u samim momcima već u tome što su prihvatili ulogu piona, da se njima vlada iz sjenke. Tako da su i zaslužili takvu političku sudbinu.

Ništa naročito dobro se ne može očekivati od Đukanovićevog povratka. Da bi se negativni trendovi zaustavili moraju se povući krupni potezi koji bi ekonomsku i političku scenu relaksirali od velikog broja afera, kriminala, pogrešnih poteza… Okretanje lista bez toga nije moguće jer bi taj novi list već bio zaprljan prethodnim. To vlast na čelu sa Đukanovićem ne može i neće da uradi.

Očekujem prizivanje novih investicija. Bojim se da će to biti ogromne, grandomanske investicije. Postoji opasnost da se tako preuzmu obaveze koje bi dodatno opteretile buduće generacije. Ono što je ostalo neprodato da se da na doboš – Buljarica, Jaz…, po rđavim uslovima i upitnim investitorima, što je i do sada bio slučaj. Vjerovatno će to biti osnova ekonomske politike. Ne očekujem ništa bolje. Biće vjerovatno manje zaduživanja zbog toga što se sa zaduživanjem odavno prešla crta.

 

MILAN POPOVIĆ, PROFESOR NA UNIVERZITETU CRNE GORE
Povratnik iz nužde

Višestruki povratnik. To već ima grotesknu dimenziju da, s druge strane, nije zabrinjavajuće za celokupno društvo. Unutar tog tragikomičnog i farsičnog žanra, moj utisak je da Đukanovića na povratak ovoga puta primorajavu okolnosti, većim delom nepoznate široj javnosti koje su za samog Đukanovića mnogo teže nego što to i mi, najžešći njegovi kritičari, znamo.

Imam utisak da je Đukanović bio iskren kada je prilikom poslednjeg povlačenja rekao da se povlači zbog zasićenosti. Sada ga je opet nešto teško nateralo na povratak. I izborna kampanja je bila kampanja jednog čoveka, u njegovoj partiji nije bilo nikoga ko ga je pratio. Ako se sve to poveže sa brojnim optužbama i krivičnim prijavama, nije teško sklopiti sliku. Na povratak ga teraju činjenice i detalji koje ćemo tek saznati. Sve to je optimističkija varijanta. Čovek, kao i svaka druga zver, kada je ugrožen, tada je najslabiji ali i najopasniji.

 

MIRJANA KULJAK, PROFESORICA NA EKONOMSKOM FAKULTETU
Opozicija najzaslužnija za povratak

Đukanović se vraća zbog toga što je to njegov lični interes, volja građana, a najviše volja aktuelne opozicije Crne Gore, koja je svojim učestvovanjem na izborima (umjesto da ih je bojktovala), dala legitimitet tom procesu.

Njegov povratak znači da u Crnoj Gori nema političke volje da se preispita porijeklo imovine onih osoba koje su vršile najviše državne funkcije od 1990-ih do sada, kao i njihova odgovornost za ratne zločine. Kao posljedica toga, problemi velike korupcije i organizovanog kriminala neće biti rješavani potrebnom dinamikom i u korijenu, a ostaje i neetička poruka mlađim generacijama da je lopov samo onaj ko krade na sitno, a da je onaj ko krade na veliko uspješan ,,poslovan čovjek”.

S druge strane, spoljnopolitičko pozicioniranje Crne Gore određivaće oni koji u šaci drže crnogorsko rukovodstvo po pitanju kriminala, ratnog i posljeratnog, što će Crnu Goru još dogledno vrijeme držati u nedefinisanom međuprostoru Zapad-Istok.



LJUPKA KOVAČEVIĆ, PSIHOLOŠKINJA
Nekoliko koraka unazad

Sigurna sam da razlozi Đukanovića da se vrati na mjesto premijera nisu altruistički jer ima mnogo načina da bogat čovjek pokaže svoj altruizam u Crnoj Gori.

Mislim da se on vraća iz ,,realnih razloga”. Kao svih ovih godina ,,maestro realne politike” vodi uspješnu politiku osiromašivanja, nacionalizma i straha prema raji, a bogaćenja i nekažnjivosti prema članovima i partnerima DPS- a. I ,,mirna Bosna”!

Za Crnu Goru, u psihološkom smislu, Đukanovićev povratak znači nekoliko koraka unazad. To je poruka nesposobnosti i autoritarnosti, gdje se nikada nadobro nije završilo ,,ponavljanje razreda” ili ,,vraćanje na mjesto zločina” .

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo