Povežite se sa nama

MONITORING

Čoek – žena režima

Objavljeno prije

na

Liči na scenario detektivskog filma. Porodična žena rođena krajem četrdesetih; skromnog posla na mjestu šefice administracije u državnoj ustanovi, fakultetu u Nikšiću, i to, da fabula bude intresantnija – Filozofskom; osoba van fokusa javnosti i medijskog intresovanja; gospođa na čijem Facebook profilu, umjesto fotografije, koja se ne može pronaći nigdje u javnosti, možete naći crnogorski grb… Ta i takva, ,,povučena” Nada Martinović, prema više izvora našeg lista, osoba je od najvećeg povjerenja prvog čovjeka DPS-a Mila Đukanovića. Moćna žena koja, iz pozadine, navodno, kontroliše najdelikatnije procese u bici DPS- a za osvajanje i kontolu vlasti.

Prvi i jedini put je njeno ime procurilo u javnost kada ju je poslanik PZP-a Koča Pavlović optužio da za potrebe DPS-a vodi bazu podataka u kojoj se nalaze informacije o svim biračima u Crnoj Gori, sa nezakonito prikupljenim podacima o glasačima Đukanovićeve stranke, koja se puni uz podršku ANB i mreže paralelnih službi, pa i državnih organa, sudova, policije… Martinovićka je demantovala te tvrdnje rekavši da nije čak ni član DPS-a: ,,Niti ja mogu voditi bazu podataka DPS-a, niti znam šta je to i kako se to radi.” Duši na volju, priznala je: ,,Ali podržavam Mila Đukanovića i DPS.”

Pavlović je, u julu ove godine, potpredsjedniku Vlade Dušku Markoviću postavio i poslaničko pitanje o tome da li će naložiti istragu o protivzakonitoj bazi podataka koju za potrebe DPS-a vodi šefica administracija Filozofskog fakulteta u Nikšiću. Marković je odgovorio da ,,nije neprimjerno da se unutar DPS-a vodi socijalna briga i solidarnost sa ljudima koji je podržavaju i glasaju”, te da, ,,ako je to monstruozna baza podataka onda je to tačno.” Ministar pravde je poručio da: prvo – neće naložiti istragu, jer mu to po sistemu ne pripada, i, drugo – može samo da obavijesti tužioca o njegovim navodima. Prvo obećanje je ispunio, za drugo ne znamo. Naslućujemo. O Martinovićkoj ni riječi: ni jeste, ni nije.

Priča o tajanstvenoj ženi koja odrađuje veoma važan posao u partijskoj mašineriji, prije svega kada je riječ o terenskom poslu, tu se završava. Uprkos ozbiljnim optužbama jedne parlamentarne stranke da pomenuta gospođa vodi bazu podataka na osnovu koje se vrši pritisak na birače i crpe informacije za kupovinu ličnih karata, institucije istrajno ćute. Tipično.

Sagovornici Monitora iz Nikšića, ljudi iz javnog života, kažu da Nada Martinović nije zadužena samo za Nikšić, već za čitavu Crnu Goru. ,,Veoma je involvirana u čitav tok izbornog procesa. Ona vodi bazu podataka i kupovinu ličnih dokumenata. To ide čak dotle da kada je neophodno da se obavi neki posao van Nikšića, za nju se iznajmljuje apartman u tom gradu, odakle ona potom koordinira akcije”, tvrdi naš izvor koji je insistirao na anonimnosti.

Ko je čoek-žena režima Mila Đukanovića?

Nada Martinović, zapisano je u Centralnom registru privrednih subjekata, jedan je od pet osnivača, generalni direktor i ovlašćeni zastupnik nevladine organizacije Građanski forum iz Nikšića, čija je osnovna djelatnost, prema podacima Registra nevladinih organizacija – vladavina prava. Ta NVO je, dalje, osnivač Društva za proizvodnju, promet i usluge Grafomont DOO, takođe iz Nikšića, što je samo po sebi čudno: NVO čija je djelatnost ,,vladavina prava” osniva DOO koji se bavi ,,inženjerskim djelatnostima i tehničkim savjetovanjem!” Gospođa Martinović je direktor i ovlašćeni zastupnik i u Grafomontu, dok je ćerka, Maja Utješinović, izvršni direktor, i, kao i njena majka, ovlašćeni zastupnik.

Nada Martinović u Kočanima i Rastocima (gdje se nalazi porodična kuća Mila Đukanovića) na svoje ime posjeduje 14.630 m2 šuma, livada, pašnjaka, voćnjaka prve klase… od čega je 2.813 m2 stečeno kupovinom, dok je preostali, mnogo veći dio, 11.817 m2, stečen po osnovu pravnog propisa. ,,Upada u oči podatak iz katastra da se toliko zemljišta, sve sa dvorištem od 500 m2 i ‘zemljištem pod objektima’ od 131m2 na njemu, dobije po osnovu pravnog propisa”, objašnjava za Monitor advokat Veselin Radulović. Ne nasljeđem, ne kupovinom, već odlukom.

Na tom zemljištu Martinovićka ima kuću, stečenu građenjem, površine 195 m2, od čega dvije sobe u prizemlju zauzimaju prostor od 111m2, dok se na spratu nalazi trosoban stan površine 84 m2. Nada Martinović, jasno je to nakon uvida u izvod iz evidencije nepokretnosti – nema građevinsku dozvolu za parcele i objekat, ,,porodičnu stambenu zgradu”. Nad njima je u katastru upisan teret! Ne samo to, za narečenu ,,porodičnu stambenu zgradu” u katastarskim podacima na jednom mjestu piše da je njen osnov sticanja prava – ,,pravni propis” dok na drugom, pod istom rubrikom stoji – ,,nema podataka”! Ne zna se što je sumnjivije.

Nije to sve. Martinovićka na svoje ime posjeduje i dvosoban stan površine 57 m2, stečen kupovinom, u ulici Alekse Backovića, Nikšić. Tu je i primorje. U Radanovićima, na ime Nade Martinović upisano je 637 m2 zemljišta (osnov sticanja prava – kupovina) i stambeni objekti, najvjerovatnije kuća, površine 183 m2 – prizemlje 63 m2 i prvi sprat 120 m2 (osnov sticanja prava – građenje). Međutim, kada se zaviri u papire Uprave za nekretnine Crne Gore, može se uočiti ozbiljna stvar: Nada Martinović nema dozvolu ni za parcele u Radanovićima, niti za objekte na njima!

Ni podmladak nije bez nekretnina. Ćerka Nade Martinović, izvršna direktorica i ovlašćeni zastupnik firme Grafomont, Maja Utješinović na svoje ime, u Podgorici, posjeduje stan od 77 m2. Druga ćerka, Ljudmila, zajedno sa sestrom Milicom, osnivač je Društva za promet i usluge Martinović CO D.O.O. koje se bavi ,,frizerskim i kozmetičkim uslugama” i u Nikšiću je vlasnica stana, stečenog kupovinom, površine 88 m2. Treća ćerka Milica Martinović, radi u Gradskom pozorištu u Nikšiću i na svoje ime nema upisanih nepokretnosti.

Nada Martinović nalazi se i na spisku, datira iz 2010, javnih funkcionera za koje je Komisija za sprječavanje sukoba interesa, organu vlasti uputila zahtjev za razrješenje sa javne funkcije – člana Savjeta za razvoj i zaštitu lokalne samouprave (predsjednik Savjeta bio je Velimir Bogdanović, član opštinskog odbora DPS-a i nekadašnji ge¬ne¬ral¬ni di¬rek¬tor Pr¬ve ban-ke )!

Monitor je kontaktirao Komisiju i osim podatka da je predsjednik Slobodan Leković na službenom putu, a radnik zadužen za problematiku koja nas intresuje – van kancelarije, dobio i informaciju da moramo čekati do sljedeće sjednice komisije, koja je za mjesec, kako bi, eventualno, saznali da li je Martinovićka nakon upućenog zatjeva i razriješena sa funkcije, kao i zbog čega je zahtijevano njeno razrješenje.

Dio odgovora dobili smo u Službi za skupštinske poslove Opštine Nikšić: Nade Martinović nema u novom sazivu Savjeta za razvoj i zaštitu lokalne samouprave. Ni na toj adresi nijesmo mogli saznati da li u pitanju razrješenje, i ako jeste, zbog čega. Preciznije – u kom dijelu je gospođa Martinović prekršila Zakon o konfliktu interesa.

Valja podsjetiti: ,,Sukob interesa postoji kada javni funkcioner privatni interes stavlja ispred javnog interesa, radi sticanja materijalne koristi ili privilegija za njega ili sa njim povezanih lica”.

,,Toliko je moćna da je uticala na postavljanje nekih ministara i direktora. Prosto, kako DPS najviše pažnje posvećuje ,'radu’ na terenu, a ona je tu jedna od najvažnijih karika. Tako je i stekla status osobe koja direktno komunicira sa Đukanovićem”, kaže sagovornik Monitora.

Nada Martinović: žena koje ima. U sjenci DPS-a i Fakulteta, ćuti i završava posao.

Martinović: No comment

Monitor je pokušao da čuje i drugu stranu i Nadu Martinović pita o navedenim optužbama: vođenju baze podataka DPS-a ,,Siguran glas”, o njenoj involviranosti u lanac kupovine ličnih karata, o vezama sa Milom Đukanovićem, o gradnji bez dozvole, o kršenju Zakona o konfliktu interesa… Gospođa Martinović, preko službenice Filozofskog fakulteta, novinaru Monitora poručila je da ne želi da priča.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo