…U ovom istorijskom trenutku globalnih nedaća i stradanja, ljudska solidarnost i bratstvo se potvrđuju kao temeljni principi opstanka svijeta i izgradnje pravednog, inkluzivnog i miroljubivog društva. U takvim okolnostima moramo najozbiljnije razmisliti o važnosti kulture uzajamnog poštovanja i dijaloga na ravnopravnim osnovama da bismo izgradili svijet kakav ljudima dolikuje. To govorimo, ali usred mirovnih pregovora,  pobijemo duhovnog vođu, predsjednika i pola vlade strane sa kojom pregovaramo

Svakog aprila niknu mi krila! Nekad u prvim danima, nekad sredinom mjeseca, nekad pred kraj aprila. Juče sam sa zebnjom pomislio da ću  prvi put ostati bez svojih aprilskih krila. Ophrvan tom slutnjom,  odmah poslije doručka stigao sam na jednu od mojih omiljenih metafizičkih osmatračnica.  U planinu. Dan – savršen. Jedan od onih Božjih dana u kom je čovjeku jasno da je biti živ, najveći blagoslov! Neuporedivo veći i značajniji od svega što bi mogao poželiti.  Sunce blista sred plavetnog svoda. Blago zatalasana livada, ukrašena zlatnom srmom jaglika na kojima se presijavaju posljednje kapi jutarnje rose, U sjeni  venecijanski zagasitog zelenila tek olistale bukove šume, livada mirno diše kao usnula djevojka. Tri planinske ševe lebde iznad njenog lica, nježno je bude cvrkutom. Sve je tu. Još jednom!

Laktovima uronjen u svježu mirisnu travu, pogledom odlutam duboko dolje. U  dolini,  dalek i sam – grad. Ali ne kao Lorkina Kordoba, daleka i sama. Za Lorku je to nostalgija i prizivanje davne ljepote koje više nema i harmonije koja se više ne može prizvati. Za mene je to prisutnost i prijetnja koja je neporecivo tamo i užas koji se ne može opozvati! Ulomak svjetske groteske u kojoj svi učestvujemo i u koju ću se ja, poslije ove kratke aprilske eskapade, vratiti…

…U ovom historijskom trenutku globalnih nedaća i stradanja, ljudska solidarnost i bratstvo se potvrđuju kao temeljni principi opstanka svijeta i izgradnje pravednog, inkluzivnog i miroljubivog društva. U takvim okolnostima moramo najozbiljnije razmisliti o važnosti kulture uzajamnog poštovanja i dijaloga na ravnopravnim osnovima da bismo izgradili svijet kakav nam kao ljudima, dolikuje. To govorimo, ali usred mirovnih pregovora,  pobijemo duhovnog vođu, predsjednika i pola vlade strane sa kojom pregovaramo. Gotovo svi lideri država svijeta  ne usuđuju ne samo da protestuju, nego ni da  da izraze svoje saučešće državi čija je vlada obezglavljena ovim zločinom bez presedana u historiji  međunarodnih mirovnih pregovora. Jedina država koja je to učinila – Južnoafrička republika, dobila je oštro upozorenje da ubuduće provjeri da li se ono što namjerava javno reći, dopada ili ne vladi države počinitelja ovog elitocida. Sve vlade su ili javno  podržale, ili prećutale kidnapovanje presjednika Venecuele i njegove supruge, o čijoj sudbini se više i ne govori. S druge strane, kada je u nedavnom napadu na goste  svečane večere uhapšen atentator „naoružan do zuba“, mnogi državnici su požurili da se oglase najoštrijom osuduom ovog gnusnog čina. To što je “atentator“živ  uhapšen od iste policije koja je bez upozorenja ubila čovjeka zato što je na protestima protiv genocida, mahao mobilnim telefonom, nikoga nije začudilo!? Dok u svim pregovorimo postoji kompromis, u kom svaka strana čini neke ustupke,  ova jača strana upozorava da neće prihvatiti 80, 90 , 95 posto  njenih uslova, nego samo i jedino 100 posto.  I naglašava da će, ako to ne prihvati, druga strana biti zbrisana sa lica Zemlje, bez obzira šta neko o tome misli.

          Femicid je jedan od najstrašnijih zločina i društvo se mora najodlučnije boriti da se to više nikada ne desi i da počinitelji budu najoštrije kažnjeni. Sve svjetske organizacije za zaštitu ljudskih prava zajednički  podstiču sve vlade svijeta da postupe u skladu sa ovim pravednim zahtjevima i zaštite žene od svakog nasilja, političkog, državnog ii porodičnog! To govorimo, ali dvije godine sistematskog femicida u kom  je ubijeno više od 30.000 žena, prošlo je a da se nije čuo ni jedan glas osude ni zahtjev da se počinitelju kazne. Ili bar da se zaustave. I kada je ciljno gađana škola u kojoj je ubijeno 170 učenica,  nije se oglasila ni jedna  organizacija za zaštitu ljudskih prava i borbe protiv femicida…

…Prenu me dodir. Dodir mek kao šapat. Leptir na mojoj ruci. Odahnuh. I ovog aprila, nikla mi krila!

Ferid MUHIĆ

Svijet koji sam sebe oholo naziva „Slobodni svijet“, je konkvistadorski svijet, svijet kolonizacije i porobljavanja! Dovoljan je nepristrasan pogled na noviju istoriju, da bi se shvatilo kako je genocid u Gazi u skladu  sa praksom tog svijeta,  njegovim moralnim načelima i filozofskim principima

Gledao sam razaranje Gaze, dvije godine svakodnevno, hiljade ubijenih ljudi, bezbroj djece, (ko može biti tako bezdušan da broji ubijenu djecu a da mu srce ne prepukne?), izloženi neprekidnim bombardovanjima i prvi put se ozbiljno suočio sa pitanjem veličine i pokvarenosti čovjeka! Gledao sam bolesne, gladne, promrzle ljude kako besciljno tumaraju među ruševinama i gledao sam kako ljudi koji su ih ubijali preživjelima prekidaju dostavu vode, hrane, električne struje, goriva, ljekova. Gledao sam kako ljudi bombarduju bolnice, ubijaju i pacijente i liječnike, i porodilje i novorođene bebe. Gledao sam pokvarenost čovjeka dok kriminalizira ljude koji protestuju protiv počinitelja ovog genocida, i daju podršku njegovim žrtvama.  Gledao sam širom svijeta žestoke represije vlasti protiv ljudi koji zahtijevaju prolaz humanitarnoj pomoći Gazi na umoru. I gledao sam kako ni jedna država nije prekinula diplomatske odnose sa državom počiniteljem genocida, Gledao sam kako “Slobodni svijet“ stavlja veto na osudu genocida i kako, zajedno sa državama EU, počiniteljima genocida  šalje oružje vrijedno desetine milijardi dolara. I gledao sam veličinu čovjeka  u ponosu ljudi iz Gaze, koji se ne predaju i ne mole za milost! Na moje oči, genocid u Gazi prerastao je u pitanje morala i savjesti čovječanstva!

Pitanje budućnosti Gaze, postalo je neodvojivo od pitanja moralne budućnosti svijeta. Iluzija o nekakvim “evropskim vrijednostima“, rasprsla se u paramparčard. Pažljivije ispitivanje principa postojanja i načina djelovanja Zapadnih država, s jedne strane, i temeljnih postulata Zapadnog mišljenja s druge, u dlaku se poklapaju. Genocid u Gazi nije suprotan, nego je upravo sukladan političkoj i intelektualnoj tradiciji Zapadnog svijeta!  Debakl morala i krah  iluzije o evropskim vrijednostima nije se desio u odnosu Zapada prema genocidu u Gazi. Naprotiv,  takav odnos je konsistentan sa epistemološkim temeljima Zapadnog svijeta. To je suština i autentično stanje, referentna tačka moralnog i  političkog  smrtnog grijeha filozofije Zapada i konstanta njegovog odnosa prema Drugome.  Svijet koji sam sebe oholo naziva „Slobodni svijet“, je konkvistadorski svijet, svijet kolonizacije i porobljavanja! Dovoljan je nepristrasan pogled na noviju historiju, da bi se shvatilo kako je genocid u Gazi u skladu  sa praksom tog svijeta,  njegovim moralnim načelima i filozofskim principima. Genocid u Gazi je samo potvrdio karakter životne filozofije Zapada koja je oduvijek bila egoistična, rasistička i imanentno ekskluzivistička.

Prošle nedjelje vidio sam pogreb jedne civilizacije. Glasnije od nuklearne bombe, svijetom je odjeknula izjava predsjednika najmoćnije države Zapadne civilizacije:“Noćas će umrijeti jedna civilizacija i vratiti će se u kameno doba, gdje i pripada!“ Tom prijetnjom sahranjena je jedna civilizacija.  Iako je  prijetnja opozvana pola sata prije isteka ultimatuma, već je bilo prekasno i za spas te civilizacije i za pokajanje. Prijetnja se obistinila! Onaj isti koji je zaprijetio da će uništiti cijelu jednu civilizaciju i vratiti je u kameno doba, svojom besramnom blasfemijom cijelog ljudskog roda, definitivno je sahranio sopstvenu civilizaciju i vratio je u kameno doba.        Gdje i pripada.

Civilizacija kojoj je zaprijetio, svojim dostojanstvom i hrabrošću je potvrdila  veličinu čovjeka.

Ako je čovjek sličan svrgnutom kralju koji žudi samo da ponovo stekne izgubljenu veličinu iako zna da to ne može učiniti, zar je onda čudo što je u njemu sabrana takva protivrječnost!? Kakva zaprepašćujuća, fantastična kreatura je čovjek, kakva novotarija, monstruoznost, haotičan, protivrječan, ogroman, sudija svim stvarima, najveći zločinac, bijedni crv, nosilac istine, kolijevka laži, baruština zabluda i grešaka, slava i otpad Univerzuma!

Što više upoznajem čovjeka, to se više divim njegovoj veličini i stidim njegove pokvarenosti!

Ferid MUHIĆ

Vještačka inteligencija protiv Prirodne glupavosti! Od ishoda ovog meča vrlo vjerovatno zavisi odgovor  na pitanje pred kakvo čovječanstvo nije bilo postavljeno do sada.  Ne na pitanje kakva nas budućnost čeka, nego hoće li uopšte biti budućnosti za rod homo sapiensa

Da vam odmah odgonetnem značenje naslova: iako relativno nova, AI je već široko poznata skraćenica  sintagme “Artificial Intelligence“, u prevodu, “Vještačka inteligencija“. NS  je skraćenica koju do sada niste mogli znati, jer se prvi put sa njom srećete upravo u ovom tekstu. Koncipirana je kao pojmovni  kontrapunkt AI i označava sintagmu “Natural Stupidity“, u prevodu, “Prirodna glupavost“. Da bi se značenje ove novouvedene skraćenice tačno shvatilo, treba imati u vidu da je termin “glupost“, kao generički pojam, ovdje zamijenjenon terminom “glupavost“, koji se odnosi na osobinu pojedinca,. Glupost je anonimna, dok uz glupavost uvijek stoji konkretno ime.

Naslov je sada razjašnjen. Sva u superlativima, to je  najkraća moguća, ali najeksplozivnija najava najvažnijeg meča u historiji čovječanstva! Najbrutalnijeg, najkrvavijeg meča, u kom je od strane NS najavljeno da NS neće štediti nikoga, ni one koji se predaju,  ni žene, ni djecu, ni bebe u kolijevkam – najkrvavijeg meča koji je već ušao u prvu rundu! Vještačka inteligencija protiv Prirodne glupavosti! Od ishoda ovog meča vrlo vjerovatno zavisi odgovor  na pitanje pred kakvo čovječanstvo nije bilo postavljeno do sada.  Ne na pitanje kakva nas budućnost čeka, nego hoće li uopšte biti budućnosti za rod homo sapiensa!

Ako  čovječanstvo računa samo na AI – vještačka inteligneija, nema šansu u borbi sa Prirodnom glupavošću. Ni svi sistemi vještačke inteligencije zajedno, ne mogu proizvesti toliko gigabajta pameti, koliko samo jedan NS jednog čovjeka može proizvesti gigabajta mahnitog ludila.  Mjesecima slušamo eksperte i analitičare kako ignorišu činjenicu da situaciju u svijetu već duže vremena diktira  apsolutna dominacija NS faktora i i uzdaju se u analize bazirane na AI procjenama, ili, u najboljem slučaju, na filozofskim, sociološkim i politikološkim teorijama o zakonitostima društvenog razvoja i historije.  Rasčlanjuju logiku Novog svjetskog poretka, skiciraju tektonske promjene geopolitičke mape svijeta, tumače skriveme planove Svjetskog Uma, zavjereničke komplote Duboke države, lociraju složenu teleologiju uzroka, prave minuciozne prognoze raspleta – slušaš i diviš se!  Sve sam Nostradamus do Nostradamusa, Hegel do Hegela., Špengler do Špenglera! Daroviti i prosvijetljeni – vide što niko drugi ne vidi. Lažu! Ništa oni ne vide,  kao što ni niko drugi ništa ne vidi – nego izmišljaju. Bulazne! Kad ludost vidi on čega nema – to ona iz sebe same ispreda pređu ludila!

Uz sve to, nuklearno oružje posjeduju i o njegovoj upotrebi odlučuju  konkretni NS faktori a ne anonimna AI instanca. Zato niko i ne uzima u obzir rješenje koje nam je pred očima: Svjetska Komisija u kojoj su uključene sve države, popiše, sabere i demontira sav nuklearni arsenal svijeta! Uz trajnu zabranu proizvodnje. Država koja prekrši zabranu suočava se sa automatskim  i opštim prekidom svih odnosa od strane svih država svijeta na neodređeno vrijeme. Alternativa: podjela cijelog nuklearnog arsenala ravnomjerno, proporcionalno broju nstanovnika na sve države bez izuzetka, tako da ni jedna ne ostane barem, bez jedne nuklearne bombe.

To ne može! Zašto? Zato što će se osujetiti objektivni razvoj nesalomljivih zakonitosti historije, poremetiti ostvarenje plana Svjetskog Uma!? Ili zato što  bi uspostavilo princip ravnopravnosti svih država i promovisalo zdrav razum u modus njihove komunkacije!?

Rimska sentenca: „Potestas in populo, auctoritas in senatu!“ ponovo  se potvrdila, kao tačna, ali u svjetlu dominacije NS faktora, otkrila je jedan dublji sloj.  Moć jeste u narodu, autoritet vlasti jeste u Senatu!  Ali istinski izvor moći naroda nije u njegovoj brojnosti. Moć naroda je u sačuvanoj zdravoj pameti! Spontani pokret “No Kings“, potvrđuje da narod srećom, makar i sa zakašnjenjem, dođe sebi i svojoj zdravoj pameti. Uz njegovu podršku svugdje u svijetu, AI bi još uvijek mogla pobijediti u krvavom i odsudnom meču protiv NS!

Ferid MUHIĆ