Povežite se sa nama

DRUŠTVO

STRANI ZVANIČNICI O MILU ĐUKANOVIĆU I CRNOJ GORI: Ruski dolari i politička tama

Objavljeno prije

na

Milo Đukanović je devedesetih godina prošlog vijeka novac za izbore obezbjeđivao iz Rusije. To tvrdi Aleksandar Vladimirovič Ruckoj, nekadašnji potpredsjednik Ruske Federacije. On je to prije nekoliko dana izjavio na ruskoj televiziji Cargrad.

Na pitanje voditelja šta se dešava u Crnoj Gori i ima li sličnosti sa dešavanjima u Ukrajini, Ruckoj je, kako su prenijeli mnogi mediji kod nas i u inostranstvu, odgovorio:

„To su ljudi koji okreću zastavu na onu stranu na koju vjetar duva. Znam Đukanovića od 1991. godine. Meni su tada pozvonili iz administracije Borisa Nikolajeviča (Jeljcina), i zamolili me da se sretnem sa njim i porazgovaramo. Sa kakvim ciljem je on došao? Đukanović je došao u Rusiju da prosi novac za izbore. I sumu je naznačio – od 10 do 15 miliona dolara. Mi u to vrijeme nijesmo baš bogato živjeli, no tu sumu je bilo moguće dati i mi smo tu sumu dali.”

Na pitanje novinara da li je novac dat lično Đukanoviću, nekadašnji zamjenik Borisa Jeljcina je odgovorio: „Da! I kad slušam šta danas govori Đukanović, ja se sjećam šta je on tada govorio, kada smo se susreli. Da smo mi jedne vjere, da smo mi Sloveni, da smo mi pravoslavni, da je nemoguće zaboraviti podvig sovjetskog oficira i vojnika, da smo mi jedno… šta sve nije govorio”.

Osvrćući se na Đukanovićeve današnje izjave, Ruckoj tvrdi da će Đukanović ,,sigurno završiti loše”.

,,Ne pretendujem na predviđanje, ali ja osjećam da će on završiti loše, zato što je on stao protiv svih”.

Početkom oktobra ove godine, uoči parlamentarnih izbora Đukanović je pominjao ruski novac, ali u sasvim drugom kontekstu.

Sada već bivši premijer i aktuelni lider Demokratske partije socijalista rekao je da Rusija ,,velikim novcem, tajnim kanalima” pokušava da utiče na rezultate izbora u Crnoj Gori.

Gostujući na televiziji Pink M, Đukanović je kazao da razumije globalne interese i potrebu Rusije da se ponaša u skladu s njima, ali ne da Rusija kao tradicionalni saveznik Crne Gore ne poštuje njenu slobodu izbora.

Optužujući opoziciju da pokušava da Crnu Goru usmjeri prema interesima nekad Srbije, a sada Rusije, Đukanović je ustvrdio da su predstavnici opozicije ,,klečali” na nekim važnim međunarodnim adresama, moleći da se Crnoj Gori ne dozvoli referendum o obnovi nezavisnosti, nosili su navodno komprimitujuće papire protiv Đukanovića ,,nekom tribunalu” u Italiji i pozivali strane investitore da ne ulažu novac u razvojne projekte u Crnoj Gori. Obratite pažnju na ovo – klečali!

Nekoliko dana kasnije, tačnije tri dana pred izbore, u intervjuu za Rojters, Đukanović se požalio da Rusija zasipa novcem predizbornu kampanju u Crnoj Gori kako bi poremetila napredovanje ka članstvu u NATO.

,,Rusija je angažovala ozbiljna finansijska sredstva koja su, pretpostavljam, omogućena preko njihovih oligarha i kanalisana tajnim putevima kroz Srbiju i Republiku Srpsku”, rekao je Đukanović.

Rusija i opozicione partije su za Rojters negirali navode da je Moskva intervenisala u predizbornoj kampanji. Prema Rojtersu, najsnažniji aduti opozicije protiv Đukanovića predstavljaju optužbe da se premijer služi taktikom zastrašivanja, nepotizmom, optužbama da Crnu Goru tretira kao lično vlasništvo, kao i to da su interesi Rusije u Crnoj Gori povećani upravo za vrijeme negove vlasti.

Vlast u Crnoj Gori se tri decenije održava korupcijom, a podjele na podobne i nepodbne vode autokratiji, ocijenio je u utorak njemački poslanik i izaslanik za Zapadni Balkan i Crnu Goru Josip Juratović.

,,Vjerujem opoziciji kad tvrdi da se državne institucije zloupotrebljavaju u političke svrhe osobnih interesa jedne klike koja se korupcijom održava već tri decenije na vlasti”, kazao je Juratović, uz opasku ,,da je uspostavljanje vlade bez učešća gotovo pola parlamenta jako neukusno”.

Ne smije se nikako dozvoliti da vlada radi bez kontrole od strane opozicije”, poručio je Juratović.

Prema njegovim riječima ,,politička situacija u Crnoj Gori je krhka i nestabilna zbog neizgrađenih stabilnih institucija političkog i pravnog sistema”.

Poslanik Bundestaga je uvjeren da su na regularnost parlamentarnih izbora uticala hapšenja zbog državnog udara, konstatujući da se ,,nešto sumnjivo dešavalo”.

,,Neko je očito imao neki interes da to medijski plasira, međutim teško je odgonetnuti ko i zašto. Naravno da takve situacije utiču na odluke građana na izborima i to je još jedna činjenica koja govori o tami političkog života u Crnoj Gori”, ocijenio je Juratović, dodajući da dileme u vezi sa udarom treba riješiti argumentima i dokazima.

Time se, kako je rekao Juratović, mora baviti nezavisno državno tužilaštvo bez političke spekulacije, poput one doskorašnjeg premijera Mila Đukanovića da su odgovorni političari iz DF-a a da su tome doprinijeli mediji i NVO.

,,Svaka optužba koja nije potkrijepljena dokazima trajno nanosi štetu i baca sjenu na državni sistem te opravdano izaziva nesigurnost i nepovjerenje građana. Jedno demokratsko društvo je otvoreno sa mnogo različitih aktera a podjela društva na podobne i nepodobne vodi ka autokratiji koja je, pak, predvorje diktature”, rekao je Juratović Vijestima.

DPS i njegovi mediji na sve ovo odgovoriće, po starom običaju, hvalospjevima da je Crna Gora – lider u regionu. Naravno, lider za primjer.

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE
Đukanović i Rusi

Komentarišući za Monitor tvrdnje Aleksandra Ruckoja, analitičar geopolitike Blagoje Grahovac kaže:
– U svojoj političkoj karijeri Milo Đukanović je strastveno zagovarao najmanje pet političkih ideologija. Na svakoj od njih (koje su inače bile opozit onoj prethodnoj) , on je još strastvenije gradio svoju političku karijeru i učvršćivao svoju političku moć. Kako mu je to pošlo za rukom kada je ideologije mijenjao brže nego što vrcava preljubnica mijenja svoje partnere? Tako što mu nagoni ličnog interesa imaju veću snagu od snage njegovih svih ideologija zajedno i što je u sveopštem duhovnom i moralnom potonuću u Crnoj Gori odabrao dovoljnu diviziju glasača nalik sebi, pa je postao vrlo vješt i prodavac i preprodavac svojih ideologija. U tom kontekstu treba posmatrati petnaest miliona dolara iz 1991. godine oko kojih se spore Milo Đukanović i Aleksandar Ruckoj, tadašnji potpedsjednik vlade RF. Tada su njih dvojica bili čvrsti zagovornici iste političke ideologije. Javnosti je poznat pokušaj Aleksandra Ruckoja da izvrši državni udar zbog čega je bombardovan ruski Beli dvor u kojem se on, zajedno sa zavjernicima, bio zabarikadirao. Javnosti ću otkriti neke nepoznate detalje. Pukovnici Aleksandar Ruckoj, Džohar Dudajev i Ljubiša Veličković , inače svi piloti MIG-a 29, su 1989. godine bili u istoj klasi Ratne škole u Moskvi. Tada su se jedan drugom zakleli na vjernost da će životima braniti komunizam sovjetskog tipa. Saznavši za tu njihovu zakletvu na vjernost iz komande RV i PVO JNA pokrenut je postupak za prekid školovanja Ljubiši Veličkoviću. Bio sam jedan od učesnika u pokretanju tog postupka. Tadašnji savezni skeretar za narodnu odbranu general Veljko Kadijević to nije prihvatio. Vrijeme je potvrdilo kolike su štete nanijeli Aleksandar Ruckoj ruskom, Džohar Dudajev čečenskom, Ljubiša Veličković srpskom, a Veljko Kadijević jugoslovenskim narodima. Javnosti je poznat zvaničan odnos Crne Gore i RF, ali se postepeno otvara ono manje poznato, a to je odnos Đukanovića i pojedinih Rusa koji, inače, imaju specifičan odgovor na bilo čije prevare. Upravo to je razlog za paranoičan strah Mila Đukanovića, koji na sve načine pokušava da svoj odnos sa pojedinim Rusima prebaci na odnos između Crne Gore i RF. Nažalost, na taj njegov trik su se upecale pojedine birokrate briselske i vašingtonske administracije, te mnogi građani Crne Gore. Moja sugestija državnim organima Crne Gore je da ostave Đukanovića da sam rješava sve svoje sporazume i nesporazume sa pojednim Rusima. Dugoročno to će biti najbolje i za Crnu Goru i za RF.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKI SAVJET OSTAJE U NELEGITIMNOM SASTAVU: Evropski put čeka boljeg „šofera“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Skupština Crne Gore ni u drugom glasanju nije izabrala četiri člana Sudskog savjeta, što je bio jedan od ključnih uslova za nastavak EU integracija

 

Crna Gora nema kompletiran Sudski savjet. A to je ključni preduslov za promjene u sudskoj grani vlasti. Pokazalo se, tako, da su proljetošnje najave deblokade pravosuđa bile, najblaže rečeno, preuranjene.

Premijer Dritan Abazović i predsjednik skupštinskog kluba koalicije Crno na bijelo Miloš Konatar formiranje manjinske Vlade, uz podršku „kriminalne“ i „neprijateljske“ Demokratske partije socijalista (DPS), pravdali su pridobijanjem neophodne većine za izbor četiri člana Sudskog savjeta, koje bira Skupština iz reda uglednih pravnika. Kasnije su iste argumente koristili kao opravdanje za žurno izglasavanje i potpisivanje Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Međutim, nijedan od četiri predložena kandidata u parlamentu nije dobio dvotrećinsku većinu, dok je u drugom krugu tropetinsku većinu (49 poslanika) dobio samo penzionisani profesor Pravnog fakulteta Radoje Korać.

Profesor i bivši sudija Evropskog suda za ljudska prava Nebojša Vučinić, advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć i advokat Fikret Kurgaš nijesu dobili dovoljan broj glasova, čime je agonija Sudskog savjeta produžena. Korać je dobio 65 glasova poslanika, bez glasa protiv ili uzdržanih. Za Kurgaša je glasalo 47, dok su za Šoća glasala 43 poslanika, tri su bila uzdržana. Profesor Vučinić dobio je 46, uz dva glasa protiv. Zanimljivo je da je Vučinić u prvom krugu glasanja, prije dvadesetak dana, dobio 49 glasova koji bi mu u utorak bila dovoljna za izbor. Ali, poneko se u međuvremenu predomislio. Ili procijenio da mu politički odgovara produbljivanje postojeće institucionalne krize.

Predsjednica Skupštine Crne Gore Danijela Đurović najavila je novi konkurs za popunu upražnjenih mjesta u Sudskom savjetu. ,,Kako nismo izabrali sva četiri člana Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika pozivam nadležno radno tijelo – Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu da saglasno članu 16a Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, po isteku roka od dva mjeseca, raspiše javni poziv sve do izbora članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika u punom sastavu”, kazala je Đurovićeva na kraju sjednice.

Ugledni pravnici u Sudskom savjetu, koji su izabrani još 2. jula 2014. godine, a koji više od četiri godine rade u neustavnom mandatu, ostaće na funkciji sve do novog postupka ali i raspleta političke krize i ishoda međupartijskog dogovora o budućim kandidatima. Zakon o Sudskom savjetu i sudijama predviđa da ako Skupština izabere manje od četiri člana Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, žrijeb određuje ko će od njih biti zamijenjen novim članom.

Privremena predsjednica Sudskog savjeta Vesna Simović-Zvicer uoči glasanja apelovala je da je krajnje vrijeme da se izaberu sva četiri člana Sudskog savjeta. „Nama je mandat produžen, evo počela je peta godina, a članovi Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, između ostalih Dobrica Šljivančanin i Ljoro Markić, birani su 2014. Krajnje je vrijeme da se postigne ta potrebna većina. Ako se kojim slučajem to ne desi, mi po Zakonu o Sudskom savjetu i sudijama nastavljamo mandat do izbora novih članova“, kazala je Simović-Zvicer.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

RAT KLANOVA NAKON UBISTVA JOVANA VUKOTIĆA: Smrt brža od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Teško da se može zaključiti da je ubistvom Vukotića stavljena tačka na osmogodišnji krvavi obračun kotorskih klanova, smatraju upućeni u dešavanja u balkanskom podzemlju. Jedino što se u ovom trenutku može očekivati jeste da se „škaljarci“ primire na neko vrijeme jer su u nekoliko mjeseci pretrpjeli velike gubitke

 

Još jednom su pripadnici kriminalnih grupa pokazali da su organizovaniji od službi bezbjednosti kada je riječ o pronalasku odbjeglih kriminalaca – rivala iz konkurentskih klanova. Kao da su uporniji, bolje opremljeni i spremniji da prate tragove skrivenih protivnika i daleko od zemlje u kojoj su, zvanično, traženi.

O tome svjedoči prošlonedjeljno ubistvo u Istanbulu. Likvidiran je Kotoranin Jovan Vukotić, koji je prema operativnim podacima važio za apsolutnog vođu škaljarskog kriminalnog klana nakon što su, sredinom januara 2020, u Atini, na sličan način, pred suprugama i djecom ubijeni njegov kum Igor Dedović i prijatelj Stevan Stamatović.

I dalje nepoznate osobe, motorom su se dovezle pored automobila u kojem se nalazio Vukotić sa suprugom i maloljetnim djetetom. Pet hitaca u njega ispalila je osoba koja je sjedjela iza vozača motora. To je turskim istražiteljima rekla Vukotićeva nevjenčana supruga koja je objasnila da su tog dana krenuli u šoping.

Vukotić koji je već godinu, zvanično, bio u bjekstvu pred zakonom (njegovo skrivanje pred egzekutorima konkurentskog kavačkog klana trajalo je mnogo duže), u tom trenutku nije imao lično obezbjeđenje. „Bez obzira što je znao da mu je život ugrožen, vjerovao je da turskom teritorijom može slobodno da šeta, a prema nekim podacima, imao je i zaštitu tamošnjeg podzemlja”, navodi naš sagovornik iz bezbjednosnih krugova.

Tvrdnje da je škaljarski klan obezglavljen nakon ubistva u Istanbulu nijesu daleko od stvarnog stanja stvari u toj kriminalnoj organizaciji, smatra naš sagovornik. Podsjeća ipak da se ista ocjena mogla čuti i nakon ubistva Dedovića i Stamatovića u Atini. „Djelovanje kriminalnih grupa je takvo da se one, pokazalo je i vrijeme za nama, u veoma kratkom roku pregrupišu, a onda postaju jači, organizovaniji i opasniji nego što su bili. Neće biti iznenađenje ako škaljarski kriminalni klan uzvrati žestok udarac suprotstavljenoj kriminalnoj grupi – kavčanima”.

U ovom trenutku oni jesu ostali bez vođe, ali teško da se može zaključiti da je ubistvom Vukotića stavljena tačka na osmogodišnji krvavi obračun. Jedino što se u ovom trenutku može očekivati jeste da se primire na neko vrijeme jer su u nekoliko mjeseci pretrpjeli velike gubitke kada govorimo o ljudstvu, dodaju upućeni u dešavanja u balkanskom podzemlju.

Samo od juna, a prije prošlonedjeljnog ubistva, škaljarski kriminalni klan izgubio je dva visokopozicionirana člana. Prvo je u Budvi ubijen Podgoričanin Milić Minja Šaković, koji je prema podacima policije važio za šefa podgoričkog ogranka te kriminalne organizacije. Ubica mu je sedamnaeste junske noći prišao dok je sjedio sa društvom na terasi budvanskog kafića Korkovado, a zatim ispalio više hitaca, ne ostavljajući mu ni najmanju mogućnost da preživi.

Mjesec kasnije istražitelji su na osnovu bioloških i drugih tragova sklopili mozaik zločina i došli do imena direktnih počinilaca. Kao ubica označen je 22-godišnji Beograđanin Luka Pilčević, a kao njegov pomagač Kragujevčanin Duško Tanasković.

„Tanasković je 29. maja, koristeću falsifikovana dokumenta, u Budvi iznajmio stan i platio ga do 15. jula. Takođe, on je kupio hranu za sebe i Pilčevića, kao i električni trotinet koji su koristili dok su pripremali likvidaciju. Prema dokazima prikupljenim u ovoj fazi istrage, nadzorne kamere s više objekata snimile su ga 10. i 11. juna u Budvi”, objavile su Vijesti. Istovremeno, odgovarajući na novinarska pitanja, viši policijski inspektor u Sektoru za borbu protiv kriminala Draško Kalinić rekao je da se ubistvo Šakovića može dovesti u vezu sa sukobom i djelovanjem organizovanih kriminalnih grupa s područja Crne Gore. „Osumnjičeni se ne mogu dovesti u direktnu vezu sa sada pokojnim Šakovićem, što ukazuje da su ih angažovali pripadnici kriminalne organizacije suprotstavljene ovom klanu”, kazao je Kalinić.

Oružje se još nije ni ohladilo, a u regionu se pročula vijest o ubistvu škaljarca Gorana Vlaovića na Pagu. Vlaović je, prema operativnim podacima policije, takođe važio za jednu od ključnih figura u škaljarskom kriminalnom klanu. Crnogorskoj policiji je postao poznat nakon što je uhapšen zbog sumnje da je u julu 2009. godine počinio krivično djelo „pomoć učiniocu nakon počinjenog krivičnog djela“, odnosno da je nakon ubistva vođe navijača Delija Marka Vesnića pružio pomoć braći Roganović Vladimiru i Dušku, kojima se sudilo za ovaj zločin. U tom periodu nije bilo podjele na škaljarkski i kavački klan. Međutim, par godina kasnije, Roganovići su, prema operativnim podacima, pristupili kavčanima dok je Vlaović izabrao škaljarski klan.

U kratkom roku hrvatski istražitelji su uhapsili ubicu i ubrzo se utvrdilo da je hitac u ubijenog ispalio Kragujevčanin koji se sumnjiči da je pružao pomoć Šakovićevom ubici. Slijedila je egzekucija u Istanbulu.

Ubijeni Jovan Vukotić je drugi član porodice ubijen u ratu kotorskih narko- klanova. U aprilu 2019. godine u kotorskom naselju Dobrota, ispred porodičnih apartmana ubijen je Veselin-Vesko Vukotić otac navodnih vođa škaljarskog kriminalnog klana – Jovana i Igora. Napadač mu je prišao dok je izlazio iz automobila i u njega ispalio više hitaca, a potom pobjegao sa mjesta zločina. Do danas nije identifikovan.

Jovanov rođeni brat Igor Vukotić nalazi se u bjekstvu već godinama. Za njim je raspisana potjernica zbog sumnje da je član grupe koja je pripremala likvidacije bivših i sadašnjih policijskih službenika Zorana Lazovića, Duška Golubovića i Duška Koprivice, njegovog sina Strahinje Koprivice i navodnih članova kavačkog klana Darka Janjića, Radovana Mujovića, braće Nikole i Vladimira Banićevića. Članovima te grupe i dalje se sudi u podgoričkom Višem sudu, iza zatvorenih vrata. Optužnica protiv njih je potvrđena krajem decembra 2018. godine, ali do danas nije donijeta ni prvostepena presuda.

Još veći ceh u ratu kotorskih klanova platili su članovi porodice Roganović. Ubijeni su Niko Roganović, njegov sin Šćepan i sinovac Vladimir dok je njegov drugi sin Duško preživio atentat bombom podmetnutom ispod automobila, ali je ostao bez nogu.

Dok se traga za ubicama vođe škaljarskog klana, njegov supranik Radoje Zvicer, koji slovi za jednog od vođa kavčana u utorak je, u odsustvu, u Višem sudu u Novom Sadu osuđen na dvije godine i pet mjeseci zatvora zbog falsifikovanja isprava. I on je u bjekstvu a za njim je u aprilu prošle godine raspisana potjernica od strane nadležnih organa Republike Srbije.

I Zvicer se u maju 2020. godine u Kijevu našao na meti atentatora. Prema dokazima tamošnjih istražitelja, njega su pokušali da ubiju Barani Stefan Đukić i Emil Tuzović te srpski državljani Milan Branković i Petar Jovanović.

Sumnja se da su Tuzović i Đukić ispalili više od deset hitaca u Zvicera, koji je uspio da preživi napad. Njegova supruga Tamara, zabilježile su sigurnosne kamere, u trenutku pucnjave istrčala je iz zgrade u kojoj su živjeli i zapucala na napadače. Tako je postala prva žena za koju je nedvosmisleno utvrđeno da se, sa oružjem u ruci, aktivno ukuljučila u obračun suprotstavljenih klanova.

Crnogorski zvaničnici nijesu se oglašavali nakon ubistva Jovana Vukotića, pa je bez odgovora ostalo i pitanje kako su ubijenoga „kavčani” pronašli prije ovdašnje policije i njihovih međunarodnih partnera.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRAĐA ŠLJUNKA IZ MORAČE: Ko štiti građevinsku mafiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Regionalni vodovod je uloženo preko 100 miliona eura, a građevinske firme su nesmetano iz korita Morače ukrale isto toliko novca ostavljajući za sobom pustoš. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivo vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja. I nikom – ništa

 

Izdašnost vodoizvorišta Bolje sestre, iz kojeg se snabdijeva crnogorsko primorje, prije 15 godina iznosila je oko 2.000 litara u sekundi, a danas je to oko 700 litara, saopštio je vršilac dužnosti direktora Regionalnog vodovoda Borislav Ivanković u emisiji Radija CG. On je ponovio da je najveći problem koji na to utiče izvlačenje prijeska iz korita rijeke Morače.

U Regionalni vodovod je uloženo preko 100 miliona eura, a građevinske firme su nesmetano iz korita Morače ukrale isto toliko novca ostavljajući za sobom pustoš. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivo vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja, jer je zbog iskopavanja šljunka iz Morače kapacitet vodoizvorišta Bolje sestre za deset godina drastično smanjen.

Prošlog petka nelegalno vađenje šljunka je ponovo bila tema na sjednici Vlade. Premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović se pitao da li inspekciju interesuje gdje je ukradeni pijesak, te prozvao kompanije koje imaju nelegalne objekte: ,,Zašto građevinska inspekcija ne ode da sruši te objekte i to je pitanje”. Jeste, ali za koga ako ne za premijera.

Najava vlasti da će zaustaviti krađu šljunka odavno je postala farsa. Krajem prošle godine tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je javno progovorio o onom što svako zna – da su rijeke uništavane na zvjerski način. Javašluku poluga sistema čudio se i tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: ,,Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović je izjavio da je ,,Vlada  odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom. Raditi ovo godinama, na ovakav način, katastrofa je i mi smo odlučni da tome stanemo na kraj”.

Nakon decenija krađe uz amin države u novembru prošle godine uhapšeni su vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još par osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević – Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. Da nešto nije u redu sa pravdom bilo je jasno kada su neposredno nakon hapšenja  kamioni Cijevne Comerc  i pored zabrane i hapšenja snimljeni kako nesmetano odnose šljunak.

,,Policijska akcija koja je realizovana prošle godine rezultirala je sa dvije pojave, doprinijela je porastu cijena šljunka i greze, a u drugom dijelu pokazala nemoć i neozbiljnost države.  Za sada je smanjena samo eksploatacija šljunka iz same rijeke Morače, a  zbog porasta cijena i oslobađanja odgovornosti nelegalnih eksploatatora ili kažnjavanjem istih malim novčanim kaznama došli smo do toga da se nakon akcije intezivirala eksploatacija šljunka na državnim parcelama”, kaže za Monitor Vuk Vujisić, novinar koji ovu temu, uz brojne prijetnje mještana i vlasnika građevinskih firmi, drži u stalnom fokusu javnosti.

Objašnjava da u Osnovnom državnom tužilaštvu ove slučajeve nijesu shvatili ozbiljno, pa su u nekoliko slučajeva bez istrage odbacivali krivične prijave Uprave policije. Odbačeno je čak 18 prijava. U slučajevima gdje su postojali video dokazi nije se imalo kud pa su kradljivci kažnjeni novčanim kaznama od oko hiljadu eura. Beznačajna suma koja se na krađi pijeska zaradi za par sati.

Vujisić ističe da su osim tužilaštva odgovorne i građevinska inspekcija, Uprava za inspekcijske poslove, ali i ostale službe koje su trebale da krenu u oslobađanje državne imovine i procesuiranje onih koji samo za jednu godinu sa ovog prostora ukupno prihoduju i nekoliko desetina miliona eura.

Pored uništene rijeke i ekosistema, Centar za zaštitu i proučavanje ptica je iznio računicu da je do sada samo iz Morače izvučeno 138 miliona eura. Bivši ministar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. I dok je građevinski lobi zarađivao milione uništavajući Moraču, za rubriku Vjerovali ili ne je informacija iz 2016. da je Opština Podgorica na osnovu naknade za korišćenje šljunka imala prihod od 3,91 eura. Mafija je, zbog nemoći države, toliko osilila da je oko Morače na području Grbavaca i Mahale devastirala i uzurpirala stotine hiljada kvadrata državnog zemljišta.

,,Država je odmah trebala da sprovede zakone, da procesuira lica koja i danas kradu državno dobro, uništavaju životnu sredinu, uzurpiraju državno zemljište. Država ima mehanizme da sruši nelegalne separacije, da konfiskuje mašine kojima se vrši krivično djelo i procesuira odgovorne i nakon vještačenja i čiščenja prostora naplati štetu. Stvari su ovdje jednostavne, pitanje je samo političke volje i to da li su službenici ogrezli u korupciji. Da postoji političke volje sve bi se riješilo pa čak i procesuirali korumpirani službenici koji štite kradljivce šljunka i uzurpatore”, ističe Vujisić.

Iako je očigledno da sem retoričke, prave političke volje i odlučnosti nema, Vujisić se nada da će djelovanje novinara, pojedinih građana, Zorana Lakušića iz Regionalnog vodovoda, i prije svega Institucije zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, dovesti do toga da osim samih eksploatatora u budućem periodu odgovaraju i službenici koji su zbog nesavjesnog rada u službi potpomogli eksploataciju ili nisu radili svoj posao kako bi istu zaustavili.

,,Sav dokazni materijal predat je u SDT i sada se čeka reakcija glavnog specijanog tužioca Vladimira Novovića jer su pojedini specijalni tužioci odbacivali prijave”, navodi Vujisić. On kaže da sve materijale o krađi šljunka koje prikupi  ustupa Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa koji ih dalje šalje na dopunu u SDT.

,,Zanimljivo je da tek nakon što su materijali stigli do SDT-a da su pojedine institucije proradile, pa ćemo u nekim slučajevima imati i pomake u odbrani državne svojine i javnog interesa. Očekujem da će i pored ove situacije i zatrpanosti SDT-a koji vidimo posvećeno radi i na drugim slučajevima i u ovom slučaju SDT pokrenuti procese i razobličiti ovu organizovanu pljačku državnih resursa koja je godinama imala uporište u institucijama, a nažalost ima ih i dalje”, zaključuje Vujisić.

Ili to ili će pojedini i dalje krasti milione iz rijeka uz slijeganje ramena novih i starih vlastodržaca. Uz sumnju da i oni sami imaju koristi od ovako očiglednog unitšavanja i otimačine.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo