Povežite se sa nama

DRUŠTVO

BESKUĆNICI: Na drugoj strani ulice

Objavljeno prije

na

Svako zaslužuje mjesto koje će zvati domom, rečenica je koja se ponavlja u raznim pričama o beskućnicima. Ne zna se kako Života Vasić iz Valjeva i Zoran Stijepović iz Šavnika zovu napušteni toalet velik dva sa dva metra, bez vode i struje, u kojem, u centu Podgorice, žive. Teško da može biti dom. Naravno da se ne zna koliko beskućnika ima u Podgorici i Crnoj Gori. Naše nadležne službe vazda imaju preča posla.

NVO Banka hrane je upozorila, a TV Vijesti prošle sedmice prikazala, kako žive dvojica ljudi, zašlih u šezdesete, nakon što su iz građevinske firme u kojoj su radili otpušteni zbog starosti. Mjesto gdje ispod zemlje žive na stotinak je koraka od sjaja Hercegovačke ulice, mosta Milenijum i na minut-dva hoda do Vlade i Skupštine.

Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti poznaje termin bekućnik. To je ,,lice koje nema imovinu, nema mjesto stanovanja niti sredstava kojima bi moglo namiriti potrebu stanovanja te je privremeno smješteno u prihvatilištu ili boravi na javnim ili drugim mjestima koja nijesu namijenjena za stanovanje”. Oni spadaju u grupu koja se ,,posebno štiti” u ostvarivanju ciljeva socijalne i dječje zaštite. Može im priznati pravo na materijalno obezbjeđenje, jednokratnu novčanu pomoć, dodatak za njegu i pomoć drugog lica, ličnu invalidninu, smještaj u ustanovi socijalne zaštite ili porodični smještaj ako su u pitanju stare ili osobe sa invaliditetom. Kad kod nas nešto od socijalnih prava može, a ne mora, onda, uglavnom – ne može.

Prošloga ljeta ulcinjske su se vlasti našle u nevolji jer nijesu znale gdje da sahrane beskućnika iz Bosne Boža Kretiju. U Centru za socijalni rad za Boža nikad nijesu bili čuli. Mediji su spekulisali da je Kretija umro zbog neuhranjenosti, ali se nije isključivala ni mogućnost da je uzrok smrti neka bolest. Šta je zapravo bilo, nije se saznalo. Božo Kretija nije nikoga zanimao sve dok ga nije trebalo sahraniti. Najavljivano je da će, ako se niko od rodbine ne pojavi, biti sahranjen u ,,kolektivnoj grobnici”. Valjda je grob na kom bi pisalo njegovo ime bio prevelika investicija za naš sistem socijalne skrbi.

Početkom ove godine beskućnik V. V. se žalio Zaštitniku ljudskih prava na Centar za socijalni rad Podgorica i Centar bezbjednosti Podgorica. U pritužbi je napisao da je beskućnik i ugroženog zdravstvenog stanja; da je korisnik materijalnog obezbjeđenja u mjesečnom iznosu od 64 eura; da se obraćao Centru sa zahtjevom za tuđu njegu i jednokratnu novčanu pomoć, ali da je odbijen; da nema dovoljno sredstava za život, ljekove i plaćanje stana; da se institucije ne obaziru na činjenicu da je beskućnik i samim tim ne pružaju mu adekvatnu zaštitu iako je nesposoban za rad; da ga policija stalno kontroliše na javnim mjestima i pretura po njegovim ličnim stvarima, koje nema gdje na sigurnom da ostavi; da su ga jednom prilikom pritvorili na jedan mjesec i nakon toga oslobodili jer nije utvrđena njegova krivica. Smatra da su državne institucije povrijedile njegova prava.

Zaštitnik je pokrenuo ispitni postupak. Centar za socijalni rad uglavnom je potvrdio ono što je V.V. rekao. Dodali su da su mu povremeno davali jednokratnu novčanu pomoć za hranu, ljekove i stanovanje. Ukupno trista eura. Policija je kazala da V.V. legitimiše zbog ,,izgleda i ponašanja koje izaziva sumnju”.

,,Ne postoje navodi u pritužbi građanina na naročito nehumano ponašanje službenika prilikom vršenja svojih poslova, već ukazuje da su mu ovakvi pretresi stvari i presretanje na različitim djelovima grada bezobzirni i neprimjereni, s obzirom na to da sve stvari koje posjeduje (uključujući medicinsku dokumentaciju) nosi sa sobom jer je beskućnik i nema gdje da ih ostavi. Stigmatizacija i predrasude ove kategorije lica od strane organa javnog reda i mira može da dovede do ‘kriminalizacije beskućnika’ kojim bi se njihov boravak na javnom mestu osuđivao i sankcionisao prenebregavajući činjenicu da su faktički u pitanju ugrožene kategorije građana kojima je društvo dužno da pomogne”, ocijenjeno je u službi Zaštitnika ljudskih prava.

Prema mišljenu ove službe, beskućnik je tim statusom već doveden u ranjivu poziciju, pa je potrebno da policija ne povređuje nihov integritet, da obrazloži kontrole kako bi se umanjila mogućnost da beskućnik bude doveden ,,u stanje nesigurnosti i ličnog nespokojstva”.

Zaštitnik zaključuje da ,,nije zapažena direktna povreda prava u postupanju državnih službenika i njihovom odnosu prema podnosiocu pritužbe, ali da postoje propusti na sistemskom nivou zbrinjavanja i zaštite”.

I tu je suština priče. Imamo Nacionalnu stambenu strategiju, imamo i Zakon o socijalnom stanovanju, kao i Program socijalnog stanovanja. Sve je to prepuno socijalne inkluzije i kohezije, samo, eto, prihvatilišta nema. Osim jednog u Pljevljima.

NVO Akcija za ljudska prava ponovo je pozvala vlasti da obezbijede prihvatilište za beskućnike u Podgorici. Obratili su se Kemalu Purišiću, ministru rada i socijalnog staranja i podgoričkom gradonačelniku Slavoljubu Stijepoviću i podsjetili da je HRA, od decembra 2012. do aprila 2013, u Podgorici vodila prihvatilište za beskućnike uz finansijsku pomoć Ministarstva rada i socijalnog staranja i Open Society Foundation, a zatim je trebalo da država u saradnji sa lokalnom samoupravom obezbijedi prihvatilište. ,,Na osnovu iskustva, više puta smo naglašavali da troškovi vođenja prihvatilišta za beskućnike kapaciteta do 10 osoba ne prelaze 1.200 eura mjesečno (uz korišćenje jednog obroka u Narodnoj kuhinji), pa je jasno da je pitanje osnivanja prihvatilišta pretežno pitanje dobre volje da se najugroženijima obezbijedi pomoć, a ne pitanje nedostatka sredstava”, objašnjava HRA.

Iz te organizacije upozorili su ministra Purišića da uprkos najavama da će prihvatilište početi da radi ove zime, Podgorica ponovo najhladniji period dočekuje bez ikakvog prostora u kome može da pomogne da ne stradaju ljudi bez krova na glavom. ,,Apelujemo na vas da hitno preduzmete mjere prije nego što bude prekasno”.

U svijetu i u susjedstvu radi se drugačije. Odbornik u jednoj pariskoj opštini Arash Derambarsh pokrenuo je kampanju koja je rezultirala time da je francuski parlament prošle godine izglasao zakon prema kojem trgovački lanci neprodatu hranu, koja je i dalje jestiva, moraju da poklone dobrotvornim organizacijama. Nijesu bili srećni trgovci zbog dodatnog posla, ali – morali su.

Prihvatilišta za beskućnike u Hrvatkoj postoje u 11 gradova. Njihovim problemima bavi se veliki broj organizacija. Ulične svjetiljke prvi je hrvatski časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama, član je Međunarodne mreže uličnih novina. Projekat ima za cilj smanjenje broja beskućnika i poboljšanja životnih uslova za ovu sve brojniju populaciju u hrvatskom društvu. Časopis govori o beskućnicima, siromašnima, zavisnicima, djeci bez roditelja, prognanicima i izbjeglicama, ljudima s ruba društva, i pokušava da im bude „ulaznica u bolji svijet”. Ulične svjetiljke prodaju beskućnici, pola novca pripada prodavcu, dok druga polovina pokriva trošak štampanja novog broja. Izdavač časopisa je Franjevački svjetovni red Mjesno bratstvo Trsat.

Možda najvažnije: zahvaljujući trudu i dugotrajnom procesu zagovaranja, beskućnici su priznati kao jedna od posebnih ciljnih grupa u Mjerama za poticanje zapošljavanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Nama je najlakše – okrenuti glavu.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SDT I POLICIJA ZAPOČELI OPERACIJU GENERAL: Nove optužbe za stare znance

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više vođa i visokopozicioniranih članova registrovanih organizovanih kriminalnih grupa iz Crne Gore uhapšeno je ili se potražuju zbog sumnji da su bili dio zajedničke organizacije formirane radi krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu i Australiju

 

 

Službenici specijalnog policijskog odjeljenja u srijedu su, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, započeli veliku akciju u kojoj je uhapšeno više osoba koje su, godinama, slovile kao vođe ili visokopozicionirani članovi organizovanih kriminalnih grupa koje se bave krijumčarenjem narkotika. Uhapšeno je devet, a krivična prijava je podnijeta protiv 19 osoba, saopštili su iz SDT-a.

Prema onome što je saopštio portparol i tužilac SDT-a Vukas Radonjić, kriminalna organizacija je formirana “ u cilju vršenja krijumčarenja opojne droge kokain iz Južne Amerike u Evropu i Australiju, brodovima,” Po nalazima SDT grupa je odgovorna za krijumčarenje dva zaplijenjena tovara kokaina; prvog, u količini od 1.570 kilograma, koga su “organi otkrivanja Kolumbije” zaustavili u oktobru 2020. godine. Potom je, u junu 2021, tovar od 900 kilograma kokaina otkriven i zaplijenjen u Australiji.

Kriminalnu grupu organizovali su i vodili uhapšeni Podgoričanin Vaso Ulić i odbjegli Kotoranin Radoje Zvicer.

Ime Radoja Zvicera javnosti je poznato duže od deceniju, a posljednjih godina nedostupan je crnogorskim nadležnim organima. Označen je kao jedan od vođa kavačkog kriminalnog klana, a Specijalno tužilaštvo je protiv njega i članova njegove kriminalne grupe podiglo više optužnica zbog međunarodnog krijumčarenja narkotika i likvidacija članova suprostavljenog – škaljarskog kriminalnog klana.

Njegov partner u tek objelodanjenim kriminalnim radnjama bio je Podgoričanin Vaso Ulić. Za njega je crnogorska javnost prvi put čula 2017.godine kada je uhapšen zbog sumnje da je organizator kriminalne grupe koja se bavila međunarodnim švercom narkotika. Dok je za veći dio crnogorske javnosti on bio nepoznanica, nadležni organi Australije tvrdili su da je riječ o osobi koja upravlja jednom od najopasnijih kriminalnih organizacija na njihovom prostoru.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PETICIJA PROTIV SMJENE MINISTARKE PROSVJETE: Trebamo stručnjake umjesto političkih kadrova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Peticijom Prosvjetne zajednice, koju su podržale brojne NVO, traži se da, uprkos političkoj trgovini, ministarka prosvjete Anđela Jakšić-Stojanović ostane na čelu tog resora. Za razliku od svojih prethodnika, za sedam mjeseci, pokazala je rezultate, a to je ono što politici najviše i smeta

 

 

Prosvjetna zajednica Crne Gore pokrenula je peticiju kojom traže da se ne smjenjuje ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović.

Ministarki mandat treba da se završi u sklopu političkog dogovora oko rekonstrukcije Vlade, a na njeno mjesto planira se kadar Nove srpske demokratije Andrije Mandića. Neouobičajeno u praksi u kojoj je obrazovanje odavno zarobljeno politikom jeste ova peticija i podrška za ministarku od strane civilnog sektora.

Početak njenog mandata nije obećavao. Obilježio ga je štrajk prosvjetara u kome se Vlada a i Ministarstvo prosvjete nijesu najbolje snašli. Ipak, početno zastrašivanje i ,,isljeđivanje” direktora škola zamijenjeno je pregovorima i kakvim-takvim dogovorom.

Ono što je značajno je iskorak u dosadašnjoj praksi polaganja eksternih ispita. Za kratko vrijeme Ministarstvo prosvjete je uspjelo da od prošlogodišnjeg neregularnog polaganja, dodatno obilježenog skandaloznim ponašanjem roditelja „prepisivača“ i podrškom koju su im dali tadašnji čelnici resornog Ministarstva, na uštrb prosvjetara koji su pokušali ozbiljno raditi svoj posao,  napravi sistem koji je onemogućio prepisivanje i pokazao pravo – poprilično loše stanje u obrazovanju. Tako su nam rezultati ovogodišnjeg testiranja donijeli, u odnosu na prethodne tri godine, jedva do tri puta više jedinica. Dok je odličnih bilo tri do četiri puta manje. Razlog nije ispodprosječna generacija maturanata i polumaturanata, nego to se što ove godine testovi nijesu dijelili povlašćenima uoči ispita, a učenici nijesu mogli prepisivati tokom testiranja.

,,Simptomatično je da učenik ima jedinicu na eksternoj provjeri znanja, a nosilac je Luče“, istakla je ministarka Jakšić-Stojanović.

Ona se izdvojila od većine članova (ne samo ove) Vlade, tako što je kompententno govorila o svom resoru, uočavala mane i tražila rješenja. Kaže da je bila zaprepaštena uslovima zatečenim tokom obilaska  pojedinih škola. Uvjerila se da u pojedinima nema osnovne opreme da se izvodi, na primjer, nastava iz fizike, hemije, biologije. Zato je najavila ozbiljnija  ulaganja u infrastukturu.

Govorila je i o nekim tabu temama obrazovanja u Crnoj Gori, pa je za razliku od prethodnih ministara, pomenula da treba da se radi sa roditeljima koji pritiskaju nastavnike da djeci daju bolje ocjene. Pošto   praksa pokazuje da roditelji prelaze granicu i upliću se u nastavni proces.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PRIPREMNE RADNJE ZA NOVOG, STAROG DIREKTORA RTCG: Ostavka bez smjene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon pet presuda da je nezakonito izabran za generalnog direktora RTCG, Boris Raonić sada ima priliku da nakon ostavke na novom konkursu bude reizabran. Ovaj put zakonito.  Uz blagoslov političara i tužilaštva

 

 

Generalni direktor Radio televizije Crne Gore (RTCG) Boris Raonić podnio je u utorak ostavku, nakon čega ga je Savjet RTCG imenovao za vršioca dužnosti i raspisao konkurs za novog generalnog direktora.

,,Kako se sa nespornih uspjeha RTCG ne bi skretao fokus, nakon stupanja na snagu novog Zakona o nacionalnom javnom emiteru, odlučio sam da shodno članu 38 Zakona, podnesem ostavku na mjesto generalnog drektora i molim Savjet da ostavku konstatuje na prvoj sjednici. Vjerujem da je upravo ovo način da se reforme Javnog medijskog servisa stave u fokus i dodatno intenziviraju, a Savjet i menadžment relaksiraju od pritisaka koji se na njih vrše”, navodi se u ostavci Raonića.

Imenovanje Raonića za v.d. direktora podržali su svi članovi Savjeta, osim potpredsjednice tog tijela Marijane Camović-Veličković.

,,Boris Raonić se iživljava nad Javnim servisom na način koji mu padne na pamet i za sve ima podršku Savjeta čiji su članovi puki izvršitelji naloga koji uvijek djeluju organizovano i mimo logike, što je konstatovala i Agencija za sprječavanje korupcije koja je za takvo ponašanje rekla da ukazuje na korupcuju. Iživljavanje je podnošenje ostavke na funkciju koju je obavljao u nezakonitom mandatu sa objašnjenjem da će se tako stvari dovesti u red i momentalno samokandidovanje i imenovanje za vršioca dužnosti dok se ne završi konkurs za izbor novog generalnog direktora koji će biti raspisan u skladu sa Zakonom koji je pisao sam za sebe”, kaže za Monitor Camović-Veličković.

Zahvaljujući izmjenama Zakona o nacionalnom javnom emiteru, Raonić  sada ispunjava uslove da bude generalni direktor, sa pet umjesto kao do sada deset godina radnog iskustva na poslovima rukovođenja u oblasti od značaja za obavljanje djelatnosti Javnog medijskog servisa (novinarstvo, umjetnost, kultura, audiovizuelna medijska djelatnost, sociologija, istorija, pravo, ekonomija…).

Camović-Veličković podsjeća da je Sindikat medija prije usvajanja seta medijskih zakona upozorio poslanike na scenario koji se sada realizuje u Javnom servisu: ,,A to je podnošenje ostavke i raspisivanje konkursa za novi izbor generalnog direktora kako bi se preduprijedile pravosnažne sudske presude koje se čekaju i po kojima bi morao da bude razriješen. Pošto nijesmo naišli na razumijevanje većine u Skupštini, odnosno njima je ovaj ishod sasvim prihvatljiv i poželjan, imamo priliku da gledamo Raonićevu predstavu u kojoj se ruga svima nama, a najviše sudstvu čije presude ne poštuje i tužilaštvu koje nije u stanju duže od godinu da saopšti stav o podnijetim krivičnim prijavama protiv članova Savjeta koji nisu sproveli pravosnažnu sudsku presudu već reizabrali Raonića i protiv njega samog i pravnika RTCG koji su ih podstrekavali i orkestrirali taj reizbor. Sve se moglo izbjeći ali očigledno je bio cilj da se baš ovo ne izbjegne”.

Pet prvostepenih i pravosnažnih sudskih presuda do sada su potvrdile  da je Raonić nezakonito izabran za generalnog direktora RTCG u dva navrata u avgustu 2021., a zatim u julu 2023. godine.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je formiralo predmet zbog reizbora Raonića, u kome su saslušani osumnjičeni članovi Savjeta RTCG Veselin Drljević, Filip Lazović, Naod Zorić, Predrag Miranović i Amina Murić zbog sumnje da su odbili izvršenje pravosnažne i izvršne sudske presude i omogućili sticanje protivpravne koristi izabranom generalnom direktoru. Taj predmet je spojen sa drugim, koji se vodi protiv Raonića, kao i predstavnika pravne službe Želimira Mićovića i advokatice RTCG Zorice Đukanović, zbog osnova sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj putem podstrekavanja članova Savjeta.

Nakon što su preispitivali ovaj slučaj duže od godinu iz SDT-a su ga proslijedili Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT). Uz obrazloženje da specijalni tužioci istražuju samo visoke funkcionere, što Raonić i članovi Savjeta nisu.

,,Više od 12 mjeseci se izmišljaju razlozi da SDT ne završi postupak izviđaja, a preko medija se daju besmislena objašnjenja da se čeka vještačenje glasačkih listića sa sjednica Savjeta RTCG.Ovo upućuje na zaključak da su i SDT i vrhovni državni tužilac pod političkim uticajem jer su imali vremena da ovaj slučaj riješe i da ne dođemo u situaciju da osoba koja je dva puta nezakonito izabrana, u potpunosti svjesna da krši zakon, ponovo dobije priliku da u narednom mandatu vodi RTCG. Od osobe koja svjesno krši zakon su samo gori njegovi sadašnji politički mentori Milojko Spajić, Andrija Mandić i Milan Knežević”, saopštio je Goran Đurović, direktor Media centra.

Pored odlučivanja o direktoru, Savjet je za ombudsmana Javnog servisa imenovao Todora Brajkovića. On je bio kandidat i na prošlom konkusu koji je poništen, a upitna je bilo njegovo iskustvo od 10 godina u audio-vizuelnim medijima. Brajković ima i lične veze sa predsjednikom Savjeta Drljevićem, jer je generalni sekretar Udruženja sportskih novinara, čiji je predsjednik Drljević.

,,Iživljavanje je i izbor čovjeka za kojeg je jasno običnim čitanjem uslova konkursa da ne ispunjava uslove za ombudsmana baš na to mjesto kojem nije dorastao, a samo zato što je prijatelj predsjednika Savjeta Veselina Drljevića i zbog usluge Danu koji je aktuelne okupatore Javnog servisa zadužio makar sa tim što se u tim novinama ne može pročitati ni slovo o onome što se u RTCG dešava unazad tri godine”, ističe Camović-Veličković. Objašnjava i da je novi ombudsman sportski novinar Dana, što je navedeno kao konflikt interesa u samom Zakonu: ,,Upoznala sam sa tim članove i članice Savjeta prije nego što su glasali, ni osvrnuli se nisu”.

Za sada se većina Savjeta RTCG ne osvrće na pravila i zakone, a ni tužilaštvo na krivične prijave koje su podnijete zbog takvog načina rada.

Novi Zakon o RTCG predvidio je smanjenje uticaja političara iz Administrativnog odbora Skupštine Crne Gore na izbor članova Savjeta. Međutim, novi saziv Savjeta će početi sa radom tek sredinom sljedeće godine.

Do tada, nekritičkom promocijom političara Javni servis može i dalje da se bavi, sa sve Savjetom i novim, starim direktorom.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo