Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ODBJEGLI KOTORANIN OPTUŽIO POLICIJU DA U AKTUELNOM RATU NARKOBANDI POMAŽE NJEGOVE KONKURENTE: Ko je kome gazda

Objavljeno prije

7 godina

na

zlatko samardzic

Odbjegli Kotoranin optužio je neimenovane, visokopozicionirane pripadnike Uprave policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost za saradnju sa kriminalnim strukturama „neprijateljske grupe, koja na sve načine pokušava da zavlada Crnom Gorom i regionom”.

Nije bilo teško prepoznati da Jovan Vukotić, navodni vođa škaljarskog klana, crnogorskim snagama reda i mira spočitava favorizovanje tzv. kavačkog klana, konkurentske kriminalne organizacije iz Kotora. U njihovim sukobima, od kraja 2015. do danas, ubijeno je 14 ljudi (uglavnom u Crnoj Gori, dvije žrtve pale su u Beogradu, a jedna u Mostaru) dok se o broju ranjenih i zaplašenih može samo nagađati. I povod za Vukotićevo obraćanje Vijestima (izjava dostavljena elektronskom poštom) bio je ovonedjeljni napad u Podgorici, kada je bomba sa daljinskim upravljačem aktivirana ispod automobila u kome se nalazio njegov prijatelj i, kažu, član obezbjeđenja Marko Martinović. On je, uz ozbiljne povrede, preživio taj napad a, prema nezvaničnim navodima iz policije, prava meta nepoznatih atentatora trebalo je da bude Jovanov brat Igor Vukotić.

Jovan je odgovorio prijetnjama. „Znam koji od pomoćnika direktora Uprave policije uzima 20.000 eura mjesečno od kriminalaca i koji je policijski načelnik uzeo 100.000 eura od kriminalaca. Znam i koji je inspektor na platnom spisku mafije već četiri godine”, ustvrdio je navodni vođa Škaljaraca, optužujući visokopozicionirane korumpirane policajce da „pomažu kriminal, spletkare, kriju ubice…”.

Da se prvo, ipak, pozabavimo pridjevom navodni (vođa kriminalne organizacije). Prema podacima iz policijske SOCTA (Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori) braća Vukotić skupa sa Igorom Dedovićem komanduju škaljarskim klanom koji je, duže od dvije godine, u krvavom sukobu sa Kavačima koje predvode Slobodan Kašćelan i Radoje Zvicer. Prvi se, opet navodno, u poslu oslanjaju na Luku Bojovića i njegov zemunski klan, drugi na određene (para)državne strukture. U uniformi i bez nje. Poput ostalih vođa kriminalnih grupa – od Bara i Budve do Pljevalja, Rožaja i Bijelog Polja – i oni se za kriminalne aktivnosti, na domaćem i stranom terenu, terete uglavnom u povjerljivim bezbjednosnim izvještajima, ali ne i na sudu. Tamo svraćaju rijetko, najčešće pod optužbom za nelegalno držanje oružja, nasilničko ponašanje, izazivanje opšte opasnosti… Osude ih rijetko, a eventualne kazne izdržavaju još rjeđe.

Opasnost im prijeti od policije u inostranstvu – tako su pali Darko Šarić i Safet Kalić – i, još više, od konkurencije. Posebno od kada su crnogorski kriminalni klanovi postali dio međunarodne mreže krijumčara preko koje – sa kontinenta na kontinent – putuju tovari narkotika čija se vrijednost ponekad mjeri i desetinama miliona. Vjerujemo li policijskim izvorima koji su, po pravilu post festum, dobro upućeni – kotorski niz smrti započet je nakon što je u Valensiji nestao tovar kokaina vrijedan 25 – 30 miliona. Nestao znači da ga je dio kriminalne grupe ukrao i prodao bez znanja dotadašnjih saradnika u ilegalnom poslu.

„Sistem je nemoćan da se izbori sa svim tim, pa je najlakše sve zataškati i mene i moje prijatelje proglasiti krivima”, požalio se Vukotić crnogorskoj javnosti, objašnjavajući da je ta nemoć posljedica toga što sistem „u svojim redovima ima desetine korumpiranih visikopozicioniranih policajaca – kriminalaca. To su provjereni igrači, duboko upleteni u te aktivnosti. Za njih se godinama zapravo zna ko su ali ih ta prepoznatljivost ne tjera sa funkcija”.

Proizilazi da se Vuković žali na nelojalnu konkurenciju pod zaštitom države. Već viđeno: slijedeće privatne interese privilegovanih struktura vlasti favorizuju jednu u odnosu na sve ostale grupe „preduzetnika”. Praktično na isti način na koji to rade, ili su radili, u sivoj ekonomiji (tranziti duvana i nafte), politici (afera listing, afera snimak, državni udar), sportu (Budućnost vs Zeta), građevinarstvu (Tehnomax i Bemax), finansijama (Prva protiv – CKB), berzi (tajkuni i njihovi PIF-ovi protiv malih akcionara) ili medijima (patriotski/DPS glasnogovornici protiv ostalih). Samo je ulog negdje titula a negdje robija/život.

Reakcije na Vukotićev istup nije trebalo dugo čekati. I nadležni su prepoznali da je na temu kriminala i korupcije progovorio neko dobro upućen. Bez obzira što se, između redova, da zaključiti da „naši” i „njihovi” iz Vukotićeve ispovijesti pripadaju istom, ili vrlo sličnom miljeu. Policja pomaže „neprijateljske grupe„ žali se Vukotić „Od Kotora prave čist grad, kako bi njime zapravo zavladala njihova grupacija ili klan kako ih zovete”…

Specijalno državno tužilaštvo je istog dana kada se u Vijestima pojavilo Vukotićevo pismo o korumpiranim policajcima saopštilo kako je „formiralo predmet” u kome će ispitati te navode.

Ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić naložio je Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije „da utvrdi istinite činjenice”. Konačno, na „teške i nepotkrijepljene optužbe” reagovala je i Uprava policje. Podsjećajući da se Vukotić nalazi u bjekstvu i da je riječ o osobi koja je „bezbjednosno – interesantna službama bezbjednosti ne samo kod nas već u regionu i Zapadnoj Evropi” iz UP su saopštili da „ne posjeduju ni saznanja ni indicije koje bi ukazale na sumnju da određene policijske starješine ili policijski službenici primaju novac od kriminalaca ili da su na bilo kakvom tzv. platnom spisku kriminalnih grupacija…”.

Teško je sada precizno reći šta tačno znači ta neobaviještenost čelnika UP.

Sjetimo se – oni ljetos nijesu znali da će poslanik Janko Vućinić pred Skupštinom protestovati sa penzionerima KAP-a. Kada su, nakon pretresa kuće Veselina Mujovića, u UP nestali prikupljeni dokazi – 13 pisama (među njima, navodno, i pisma koja je Mujović pisao Milu Đukanoviću, Veselinu Veljoviću…) i dva službena akta tužilaštva, a Specijalno državno tužilaštvo za taj nestanak osumnjičilo i privelo funkcionere UP Dalibora Medojevića i Nikolu Terzića, čelnici Uprave policije nijesu objašnjavali nego optuživali: „Ovim činom Specijalnog državnog tužilaštva, kao i medijskim konstrukcijama, izvršen je ne samo atak na lični, porodični i profesionalni integritet policijskih službenika, već i atak na Upravu policije kao jednog od najvažnijih subjekata u sistemu bezbjednosti naše države”.

Konačno, UP je praktično prećutala septembarsko hapšenje Zlatka Samardžića, pomoćnika komandira u Odjeljenju bezbjednosti Kotor. On je osumnjičen da je odavao informacije kavačkom klanu (što ukazuje da u ovonedjeljnom Vukotićevom iskazu „ima mesa”). Da sve bude čudnije, iako je Samardžić priznao da je narkoklanu odavao povjerljive službene informacije on je, poslije nepunih mjesec dana pritvora, pušten na slobodu.

Toliko o spremnosti aktuelnih predstavnika države da se obračunaju sa policajcima koji rade za kriminalce.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

19 sati

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

19 sati

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

19 sati

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo