Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ODBJEGLI KOTORANIN OPTUŽIO POLICIJU DA U AKTUELNOM RATU NARKOBANDI POMAŽE NJEGOVE KONKURENTE: Ko je kome gazda

Objavljeno prije

na

Odbjegli Kotoranin optužio je neimenovane, visokopozicionirane pripadnike Uprave policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost za saradnju sa kriminalnim strukturama „neprijateljske grupe, koja na sve načine pokušava da zavlada Crnom Gorom i regionom”.

Nije bilo teško prepoznati da Jovan Vukotić, navodni vođa škaljarskog klana, crnogorskim snagama reda i mira spočitava favorizovanje tzv. kavačkog klana, konkurentske kriminalne organizacije iz Kotora. U njihovim sukobima, od kraja 2015. do danas, ubijeno je 14 ljudi (uglavnom u Crnoj Gori, dvije žrtve pale su u Beogradu, a jedna u Mostaru) dok se o broju ranjenih i zaplašenih može samo nagađati. I povod za Vukotićevo obraćanje Vijestima (izjava dostavljena elektronskom poštom) bio je ovonedjeljni napad u Podgorici, kada je bomba sa daljinskim upravljačem aktivirana ispod automobila u kome se nalazio njegov prijatelj i, kažu, član obezbjeđenja Marko Martinović. On je, uz ozbiljne povrede, preživio taj napad a, prema nezvaničnim navodima iz policije, prava meta nepoznatih atentatora trebalo je da bude Jovanov brat Igor Vukotić.

Jovan je odgovorio prijetnjama. „Znam koji od pomoćnika direktora Uprave policije uzima 20.000 eura mjesečno od kriminalaca i koji je policijski načelnik uzeo 100.000 eura od kriminalaca. Znam i koji je inspektor na platnom spisku mafije već četiri godine”, ustvrdio je navodni vođa Škaljaraca, optužujući visokopozicionirane korumpirane policajce da „pomažu kriminal, spletkare, kriju ubice…”.

Da se prvo, ipak, pozabavimo pridjevom navodni (vođa kriminalne organizacije). Prema podacima iz policijske SOCTA (Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori) braća Vukotić skupa sa Igorom Dedovićem komanduju škaljarskim klanom koji je, duže od dvije godine, u krvavom sukobu sa Kavačima koje predvode Slobodan Kašćelan i Radoje Zvicer. Prvi se, opet navodno, u poslu oslanjaju na Luku Bojovića i njegov zemunski klan, drugi na određene (para)državne strukture. U uniformi i bez nje. Poput ostalih vođa kriminalnih grupa – od Bara i Budve do Pljevalja, Rožaja i Bijelog Polja – i oni se za kriminalne aktivnosti, na domaćem i stranom terenu, terete uglavnom u povjerljivim bezbjednosnim izvještajima, ali ne i na sudu. Tamo svraćaju rijetko, najčešće pod optužbom za nelegalno držanje oružja, nasilničko ponašanje, izazivanje opšte opasnosti… Osude ih rijetko, a eventualne kazne izdržavaju još rjeđe.

Opasnost im prijeti od policije u inostranstvu – tako su pali Darko Šarić i Safet Kalić – i, još više, od konkurencije. Posebno od kada su crnogorski kriminalni klanovi postali dio međunarodne mreže krijumčara preko koje – sa kontinenta na kontinent – putuju tovari narkotika čija se vrijednost ponekad mjeri i desetinama miliona. Vjerujemo li policijskim izvorima koji su, po pravilu post festum, dobro upućeni – kotorski niz smrti započet je nakon što je u Valensiji nestao tovar kokaina vrijedan 25 – 30 miliona. Nestao znači da ga je dio kriminalne grupe ukrao i prodao bez znanja dotadašnjih saradnika u ilegalnom poslu.

„Sistem je nemoćan da se izbori sa svim tim, pa je najlakše sve zataškati i mene i moje prijatelje proglasiti krivima”, požalio se Vukotić crnogorskoj javnosti, objašnjavajući da je ta nemoć posljedica toga što sistem „u svojim redovima ima desetine korumpiranih visikopozicioniranih policajaca – kriminalaca. To su provjereni igrači, duboko upleteni u te aktivnosti. Za njih se godinama zapravo zna ko su ali ih ta prepoznatljivost ne tjera sa funkcija”.

Proizilazi da se Vuković žali na nelojalnu konkurenciju pod zaštitom države. Već viđeno: slijedeće privatne interese privilegovanih struktura vlasti favorizuju jednu u odnosu na sve ostale grupe „preduzetnika”. Praktično na isti način na koji to rade, ili su radili, u sivoj ekonomiji (tranziti duvana i nafte), politici (afera listing, afera snimak, državni udar), sportu (Budućnost vs Zeta), građevinarstvu (Tehnomax i Bemax), finansijama (Prva protiv – CKB), berzi (tajkuni i njihovi PIF-ovi protiv malih akcionara) ili medijima (patriotski/DPS glasnogovornici protiv ostalih). Samo je ulog negdje titula a negdje robija/život.

Reakcije na Vukotićev istup nije trebalo dugo čekati. I nadležni su prepoznali da je na temu kriminala i korupcije progovorio neko dobro upućen. Bez obzira što se, između redova, da zaključiti da „naši” i „njihovi” iz Vukotićeve ispovijesti pripadaju istom, ili vrlo sličnom miljeu. Policja pomaže „neprijateljske grupe„ žali se Vukotić „Od Kotora prave čist grad, kako bi njime zapravo zavladala njihova grupacija ili klan kako ih zovete”…

Specijalno državno tužilaštvo je istog dana kada se u Vijestima pojavilo Vukotićevo pismo o korumpiranim policajcima saopštilo kako je „formiralo predmet” u kome će ispitati te navode.

Ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić naložio je Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije „da utvrdi istinite činjenice”. Konačno, na „teške i nepotkrijepljene optužbe” reagovala je i Uprava policje. Podsjećajući da se Vukotić nalazi u bjekstvu i da je riječ o osobi koja je „bezbjednosno – interesantna službama bezbjednosti ne samo kod nas već u regionu i Zapadnoj Evropi” iz UP su saopštili da „ne posjeduju ni saznanja ni indicije koje bi ukazale na sumnju da određene policijske starješine ili policijski službenici primaju novac od kriminalaca ili da su na bilo kakvom tzv. platnom spisku kriminalnih grupacija…”.

Teško je sada precizno reći šta tačno znači ta neobaviještenost čelnika UP.

Sjetimo se – oni ljetos nijesu znali da će poslanik Janko Vućinić pred Skupštinom protestovati sa penzionerima KAP-a. Kada su, nakon pretresa kuće Veselina Mujovića, u UP nestali prikupljeni dokazi – 13 pisama (među njima, navodno, i pisma koja je Mujović pisao Milu Đukanoviću, Veselinu Veljoviću…) i dva službena akta tužilaštva, a Specijalno državno tužilaštvo za taj nestanak osumnjičilo i privelo funkcionere UP Dalibora Medojevića i Nikolu Terzića, čelnici Uprave policije nijesu objašnjavali nego optuživali: „Ovim činom Specijalnog državnog tužilaštva, kao i medijskim konstrukcijama, izvršen je ne samo atak na lični, porodični i profesionalni integritet policijskih službenika, već i atak na Upravu policije kao jednog od najvažnijih subjekata u sistemu bezbjednosti naše države”.

Konačno, UP je praktično prećutala septembarsko hapšenje Zlatka Samardžića, pomoćnika komandira u Odjeljenju bezbjednosti Kotor. On je osumnjičen da je odavao informacije kavačkom klanu (što ukazuje da u ovonedjeljnom Vukotićevom iskazu „ima mesa”). Da sve bude čudnije, iako je Samardžić priznao da je narkoklanu odavao povjerljive službene informacije on je, poslije nepunih mjesec dana pritvora, pušten na slobodu.

Toliko o spremnosti aktuelnih predstavnika države da se obračunaju sa policajcima koji rade za kriminalce.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo