Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ODBJEGLI KOTORANIN OPTUŽIO POLICIJU DA U AKTUELNOM RATU NARKOBANDI POMAŽE NJEGOVE KONKURENTE: Ko je kome gazda

Objavljeno prije

na

Odbjegli Kotoranin optužio je neimenovane, visokopozicionirane pripadnike Uprave policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost za saradnju sa kriminalnim strukturama „neprijateljske grupe, koja na sve načine pokušava da zavlada Crnom Gorom i regionom”.

Nije bilo teško prepoznati da Jovan Vukotić, navodni vođa škaljarskog klana, crnogorskim snagama reda i mira spočitava favorizovanje tzv. kavačkog klana, konkurentske kriminalne organizacije iz Kotora. U njihovim sukobima, od kraja 2015. do danas, ubijeno je 14 ljudi (uglavnom u Crnoj Gori, dvije žrtve pale su u Beogradu, a jedna u Mostaru) dok se o broju ranjenih i zaplašenih može samo nagađati. I povod za Vukotićevo obraćanje Vijestima (izjava dostavljena elektronskom poštom) bio je ovonedjeljni napad u Podgorici, kada je bomba sa daljinskim upravljačem aktivirana ispod automobila u kome se nalazio njegov prijatelj i, kažu, član obezbjeđenja Marko Martinović. On je, uz ozbiljne povrede, preživio taj napad a, prema nezvaničnim navodima iz policije, prava meta nepoznatih atentatora trebalo je da bude Jovanov brat Igor Vukotić.

Jovan je odgovorio prijetnjama. „Znam koji od pomoćnika direktora Uprave policije uzima 20.000 eura mjesečno od kriminalaca i koji je policijski načelnik uzeo 100.000 eura od kriminalaca. Znam i koji je inspektor na platnom spisku mafije već četiri godine”, ustvrdio je navodni vođa Škaljaraca, optužujući visokopozicionirane korumpirane policajce da „pomažu kriminal, spletkare, kriju ubice…”.

Da se prvo, ipak, pozabavimo pridjevom navodni (vođa kriminalne organizacije). Prema podacima iz policijske SOCTA (Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori) braća Vukotić skupa sa Igorom Dedovićem komanduju škaljarskim klanom koji je, duže od dvije godine, u krvavom sukobu sa Kavačima koje predvode Slobodan Kašćelan i Radoje Zvicer. Prvi se, opet navodno, u poslu oslanjaju na Luku Bojovića i njegov zemunski klan, drugi na određene (para)državne strukture. U uniformi i bez nje. Poput ostalih vođa kriminalnih grupa – od Bara i Budve do Pljevalja, Rožaja i Bijelog Polja – i oni se za kriminalne aktivnosti, na domaćem i stranom terenu, terete uglavnom u povjerljivim bezbjednosnim izvještajima, ali ne i na sudu. Tamo svraćaju rijetko, najčešće pod optužbom za nelegalno držanje oružja, nasilničko ponašanje, izazivanje opšte opasnosti… Osude ih rijetko, a eventualne kazne izdržavaju još rjeđe.

Opasnost im prijeti od policije u inostranstvu – tako su pali Darko Šarić i Safet Kalić – i, još više, od konkurencije. Posebno od kada su crnogorski kriminalni klanovi postali dio međunarodne mreže krijumčara preko koje – sa kontinenta na kontinent – putuju tovari narkotika čija se vrijednost ponekad mjeri i desetinama miliona. Vjerujemo li policijskim izvorima koji su, po pravilu post festum, dobro upućeni – kotorski niz smrti započet je nakon što je u Valensiji nestao tovar kokaina vrijedan 25 – 30 miliona. Nestao znači da ga je dio kriminalne grupe ukrao i prodao bez znanja dotadašnjih saradnika u ilegalnom poslu.

„Sistem je nemoćan da se izbori sa svim tim, pa je najlakše sve zataškati i mene i moje prijatelje proglasiti krivima”, požalio se Vukotić crnogorskoj javnosti, objašnjavajući da je ta nemoć posljedica toga što sistem „u svojim redovima ima desetine korumpiranih visikopozicioniranih policajaca – kriminalaca. To su provjereni igrači, duboko upleteni u te aktivnosti. Za njih se godinama zapravo zna ko su ali ih ta prepoznatljivost ne tjera sa funkcija”.

Proizilazi da se Vuković žali na nelojalnu konkurenciju pod zaštitom države. Već viđeno: slijedeće privatne interese privilegovanih struktura vlasti favorizuju jednu u odnosu na sve ostale grupe „preduzetnika”. Praktično na isti način na koji to rade, ili su radili, u sivoj ekonomiji (tranziti duvana i nafte), politici (afera listing, afera snimak, državni udar), sportu (Budućnost vs Zeta), građevinarstvu (Tehnomax i Bemax), finansijama (Prva protiv – CKB), berzi (tajkuni i njihovi PIF-ovi protiv malih akcionara) ili medijima (patriotski/DPS glasnogovornici protiv ostalih). Samo je ulog negdje titula a negdje robija/život.

Reakcije na Vukotićev istup nije trebalo dugo čekati. I nadležni su prepoznali da je na temu kriminala i korupcije progovorio neko dobro upućen. Bez obzira što se, između redova, da zaključiti da „naši” i „njihovi” iz Vukotićeve ispovijesti pripadaju istom, ili vrlo sličnom miljeu. Policja pomaže „neprijateljske grupe„ žali se Vukotić „Od Kotora prave čist grad, kako bi njime zapravo zavladala njihova grupacija ili klan kako ih zovete”…

Specijalno državno tužilaštvo je istog dana kada se u Vijestima pojavilo Vukotićevo pismo o korumpiranim policajcima saopštilo kako je „formiralo predmet” u kome će ispitati te navode.

Ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić naložio je Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije „da utvrdi istinite činjenice”. Konačno, na „teške i nepotkrijepljene optužbe” reagovala je i Uprava policje. Podsjećajući da se Vukotić nalazi u bjekstvu i da je riječ o osobi koja je „bezbjednosno – interesantna službama bezbjednosti ne samo kod nas već u regionu i Zapadnoj Evropi” iz UP su saopštili da „ne posjeduju ni saznanja ni indicije koje bi ukazale na sumnju da određene policijske starješine ili policijski službenici primaju novac od kriminalaca ili da su na bilo kakvom tzv. platnom spisku kriminalnih grupacija…”.

Teško je sada precizno reći šta tačno znači ta neobaviještenost čelnika UP.

Sjetimo se – oni ljetos nijesu znali da će poslanik Janko Vućinić pred Skupštinom protestovati sa penzionerima KAP-a. Kada su, nakon pretresa kuće Veselina Mujovića, u UP nestali prikupljeni dokazi – 13 pisama (među njima, navodno, i pisma koja je Mujović pisao Milu Đukanoviću, Veselinu Veljoviću…) i dva službena akta tužilaštva, a Specijalno državno tužilaštvo za taj nestanak osumnjičilo i privelo funkcionere UP Dalibora Medojevića i Nikolu Terzića, čelnici Uprave policije nijesu objašnjavali nego optuživali: „Ovim činom Specijalnog državnog tužilaštva, kao i medijskim konstrukcijama, izvršen je ne samo atak na lični, porodični i profesionalni integritet policijskih službenika, već i atak na Upravu policije kao jednog od najvažnijih subjekata u sistemu bezbjednosti naše države”.

Konačno, UP je praktično prećutala septembarsko hapšenje Zlatka Samardžića, pomoćnika komandira u Odjeljenju bezbjednosti Kotor. On je osumnjičen da je odavao informacije kavačkom klanu (što ukazuje da u ovonedjeljnom Vukotićevom iskazu „ima mesa”). Da sve bude čudnije, iako je Samardžić priznao da je narkoklanu odavao povjerljive službene informacije on je, poslije nepunih mjesec dana pritvora, pušten na slobodu.

Toliko o spremnosti aktuelnih predstavnika države da se obračunaju sa policajcima koji rade za kriminalce.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo