Povežite se sa nama

MONITORING

SUDBINA  ELITNOG KOMPLESKA  POD LUPOM NOVE VLASTI: Ko kupuje Sveti Stefan i Miločer

Objavljeno prije

na

Dok vođstvo i aktivisti  DPS-a nakon poraza na izborima kukaju za Crnom Gorom i državnim interesima koji će biti ugroženi gubitkom njihove vlasti,  najvredniji crnogorski resursi poput hotela Sveti Stefan i Miločer, zaista su ugroženi. U sjenci izborne retorike i zaklinjanja Crnoj Gori, Sveti Stefan polako, u tišini, mijenja vlasnika

 

Akcionarsko društvo Sveti Stefan Hoteli sa sjedištem u Budvi jedno je od reprezentativnih državnih preduzeća u kome je u danima poslije izbora zavladala  panika zbog promjene vlasti i posljedica koje ona donosi. Mlado Vladino preduzeće registrovano u avgustu prošle godine, nastalo izdvajanjem od najveće hotelske grupe u Crnoj Gori, HG Budvanska rivijera, preuzimanjem hotela Sveti Stefan i Miločer, zapošljava troje ljudi čiji je jedini posao praćenje realizacije Ugovora o dugoročnom zakupu ovih hotela,  odnosno naplata zakupnine koja  godišnje iznosi 1,2 miliona eura.

Elitni hoteli oduzeti su Budvanskoj rivijeri sa obrazloženjem da ova hotelska kuća ide u privatizaciju, dok će hoteli poznatog turističkog ljetovališta ostati u većinskom vlasništvu države. Mnogi, međutim, sumnjaju u obrazloženja izvršene segmentacije, smatraju da je novo akcionarsko društvo formirano radi tihe prodaje Svetog Stefana i prelaska ovog turističkog bisera u ruke bjelosvjetskih i domaćih biznismena i uticajnih političara. To se pokazuje i na djelu, jer je trgovina akcijama Svetog Stefana  na Montenegroberzi, krenula samo nekoliko dana nakon registracije novog akcionarskog društva.

Dok članovi i simpatizeri DPS-a nakon poraza na izborima kukaju za Crnom Gorom i državnim interesima koji će biti ugroženi dolaskom novih političkih snaga na vlast, prave crnogorske vrijednosti, njeni najvredniji resursi poput nekadašnjeg vodećeg turističkog brenda, hotela Sveti Stefan i Miločer, zaista su ugroženi. U sjenci izborne retorike i zaklinjanja Crnoj Gori, Sveti Stefan polako, u tišini, mijenja vlasnika,  u čemu zdušno pomaže uprava novog preduzeća.

Odbor direktora kompanije Sveti Stefan Hoteli broji pet članova, predstavnika bivše vladajuće koalicije DPS-SD i manjinskih akcionara, među kojima je najveći, srbijanska AIK Banka, koju kontroliše srpski biznismen Miodrag Kostić.

U prvi saziv novog borda direktora izabrani su Milan Vučinić (DPS), Petar Ivković (SD), Vladimir Sekulić, Savo Jasnić i Slobodan Leković. Kao članu i predsjedniku Odbora direktora Vučiniću je određena  plata u iznosu od 2.100 eura.  Izvršni direktor kompanije Miško Rađenović, za svoj angažman nagrađen je  platom od 1.800 eura, dok sekretar Društva, Saša Samardžić prima 1.200 eura. Nije poznato kolike su naknade članovima odbora, ali sigurno nisu male, ako se ima u vidu lični dohodak Vučinića u državnoj firmi čiji je jedini posao naplata kirije od zakupa za Sveti Stefan i Miločer. I neodgovorno trošenje državnog novca, koji dobrim dijelom ide na isplate enormnih plata zaposlenih, ili na sponzorstva u desetinama hiljada eura i humanitarne priloge firmama i asocijacijama iza kojih stoje provjereni DPS kadrovi.

Prema podacima Poreske uprave u prvom kvartalu ove godine naplaćena je zakupnina od 240.000 eura ali je i potrošeno oko 137.000 na zarade, razne naknade i lične rashode. Bahato se troši novac koji se ubira na ime zakupa atraktivnog crnogorskog ljetovališta.  Kada se tome doda da kompanija Adriatic properties, koja gazduje hotelima Svetog Stefana, redovno posluje sa gubicima koji se mjere milionima eura, ispada da država nema nikakave koristi od ,,ugovora stoljeća” kako je etiketiran ugovor o zakupu Sveca i Miločera zaključen u januaru 2007. godine.

Zebnja od promjena koje dolaze, od novih ljudi u državnim agencijama i preduzećima, nije bez osnova. Raskalašno trošenje novca normalna je pojava u državnim agencijama i preduzećima u kojima su uhljebljenje nalazili partijski kadrovi. Zabilježeno je da su direktor JP Morsko dobro, Predrag Jelušić i predsjednik Upravnog odbora tog preduzeća, Xhaudet Cakuli, imali mjesečna primanja po  2.800 eura.

Osnivački ulog kompanije Sveti Stefan Hoteli predstavlja imovina hotela Sveti Stefan i Miločer sa pripadajućim zemljišnim kompleksom i novčana sredstva u iznosu od 25.000 eura. Vrijednost kompleksa procijenjena je na 61 milion eura. Izvršene su i promjene u katastru nepokretnosti u kome se kao vlasnik 1/1 uknjižilo Akcionarsko društvo Sveti Stefan Hoteli. Organizovan je izlazak firme na slobodno tržište i zaključen ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji sa podgoričkom Montenegorberzom radi uspostavljanja kontinuiranog metoda trgovanja, napominje se u poreskim izvještajima.

Trinaest godina nakon potpisivanja ugovora o zakupu Sveti Stefan i Miločer dospjeli su na berzu. Prodaje se imovina koja je svojevremeno, prije 60 godina oduzeta od mještana, stanovnika naselja Sveti Stefan, koji su nasilno iseljeni iz svojih kuća u kojima su vjekovima živjeli njihovi preci, radi ,,višeg” cilja, izgradnje luksuznog turističkog ljetovališta. U istom paketu je i Miločer, ogromno imanje i nekadašnji letnjikovac dinastije Karađorđević predmet su trgovine o kojoj se malo govori.

Za sada se trguje akcijama manjinskih akcionara, dok Vlada kao većinski vlasnik, koja zajedno sa Fondom PIO i Zavodom za zapošljavanje posjeduje 58 odsto akcija preduzeća SSHO, neće prodavati svoj dio. Ukoliko drugačije ne odluči.

U maju ove godine planule su akcije Svetog Stefana na Montenegroberzi u vrijednosti od 2,5 miliona eura, kojom prilikom je Miodrag Kostić uvećao svoj udio i sada raspolaže sa 20 odsto vrijednosti preduzeća Sveti Stefan. Koja je to kombinatorika i poslovna politika DPS-a kojom  srpski biznismen polako preuzima nekadašnji dragulj crnogorske turističke ponude i njen zaštitni znak.

Posredstvom Univerzal Capital Banke oko 1.000 akcija kupio je i biznismen Petros Statis, koji preko kompanije Adriatic properties rukovodi zakupom ovog ljetovališta. Univerzal Banka u vlasništvu Statisa, kupovala je i ranije preko skrivenog kastodi računa akcije hotela kojim upravlja, ali i akcije HG Budvanska rivijera. Skriveni vlasnici čiji identitet štiti kastodi račun imaju oko 10 odsto akcija u obje hotelske kuće.

Očekuje se da će predstavnici nove vlasti u upravnim odborima HG Budvanska rivijera i Hotela Sveti Stefan da spriječe dalju prodaju vrijedne društvene imovine. Ukoliko se ovakvim tempom berzanske prodaje nastavi, na kraju zakupa koji ističe 2049, hoteli Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža neće biti vraćeni državi kako je ugovorom precizirano, jer će dobiti druge, manje ili više poznate vlasnike. Što sigurno nije epilog koji Paštrovići i građani Crne Gore žele.

Od novih vlasti očekuje se takođe, da konačno otkriju vlasničku strukturu osnivača kompanije Aidwey Investments Limited, registrovane na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, sa kojom su tadašnji funkcioneri DPS-a, ministar turizma Predrag Nenezić i direktor Budvanske rivijere Vule Tomašević, sklopili ugovor o višegodišnjem zakupu  hotela. Ne zna se ko su osnivači ove of-šor kompanije kojoj su dati najvredniji hoteli u zakup na dugi rok i koja planira gradnju luksuznih stanova u Miločeru. Zna se samo da njihove interese zastupa vodi Petros Statis preko firme Adriatic properties, čiji je stopostotni osnivač tajanstvena Adwey Investment. I da pristup zabranu, u koji se pretvorilo čuveno ljetovalište, i njegovim predivnim pustim plažama, imaju samo povlašćeni političari, biznismeni, njihove porodice i prijatelji.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo