Da bi, nakon tačno dvije godine, Rudnik uglja mogao ponovo da počne s radom potvrdili su i iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI). Kažu da se rješenje traži u trouglu između države, sadašnjeg vlasnika i potencijalnog inostranog partnera

Izvršni direktor Rudnika uglja Nikola Šćekić za Monitor  najavljuje da je za 26. april dogovorena posjeta predstavnika Ministarstva kapitalnih investicija, vlasnika Rudnika iz Sremske Mitrovice, poljske firme Bumeks, uz mogućnost prisustva i predstavnika Elektroprivrede Crne Gore. „Obići ćemo zajedno jamu i sagledati stanje u rudniku. Razgovaraće se otvoreno. Možda bi poslije tog sastanka moglo da se kaže nešto konkretnije o sudbini Rudnika“, kazao je Šćekić.

On je objasnio da pregovore sa Ministarstvom kapitalnih investicija vodi direktno vlasnik firme Metalfer iz Sremske Mitrovice, u čijem posjedu se Rudnik nalazi. „Ono što nam je vlasnik, Miloš Zečević, rekao da je zadovoljan i da to možemo prenijeti radnicima i zainteresovanoj javnosti. Ne želimo da ulivamo neki neosnovan optimizam, ali sada se otvaraju neke mogućnosti koje daju izvjesnu nadu da bi proizvodnja mogla biti pokrenuta“, rekao je Šćekić.

Za sada se ne zna da li bi poljska firma Bumeks u posao bila uključena kao suvlasnik ili podizvođač, ali je izvjesno da su se uključili u pregovore o iznalaženju rješenja za beranski Rudnik uglja. „Zbog svega toga i raduje činjenica da su oni potvrdili dolazak u Berane i zajednički obilazak jame i rudnika“, ističe sagovrnik Monitora.

Tako bi, nakon tačno dvije godine, Rudnik uglja mogao ponovo da počne s radom. To su potvrdili i iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI). I oni su kazali da se rješenje traži u trouglu između države, sadašnjeg vlasnika i potencijalnog partnera, a to bi mogla biti poljska kompanija koja je već angažovana u nikšićkim Rudnicima boksita. Problem je, međutim, to, što poslovanje Rudnika nekako treba učiniti isplativim.

Najava da bi Rudnik uglja mogao ponovo krenuti s radom, obradovala je bivšeg radnika Ratka Šekularca. ,,Kada smo ostali bez posla, mnogi od radnika su trbuhom za kruhom otišli iz Berana. Ja evo nisam, i radujem se mogućnosti da ponovo počnem da radim u rudniku”, kaže. On je jedan od oko 150 radnika koji su ostali bez posla prije skoro dvije godine kada je stala proizvodnja. Vlasnik Rudnika, firma Metalfer ostala je dužna doprinose za 123 radnika za dvije i po godine. Ukupni dugovi pri zatvaranju iznosili su oko pola miliona eura, kaže poslanica Pokreta za promjene (PZP) Jovanka Bogavac, koja je u ovom Rudniku na različitim pozicijama provela skoro dvije decenije.

,,Neisplativost proizvodnje glavni je problem Rudnika koji je sav iskopani ugalj plasirao Termoelektrani Pljevlja. Cijena uglja i cijena prevoza rude od Berana do Pljevalja, mogli bi biti rješenje za ovu situaciju”, kaže Bogavac. Prema njenom mišljenju, u slučaju ponovnog otvaranja Rudnika od njega se ne može očekivati veliki profit, ali može velika korist za zajednicu, prije svega preko zapošljavanja.

Bogavac ističe da je ovaj rudnik uglja otvaran kad je bio u mnogo gorem stanju, a da se sada sa proizvodnjom može krenuti već za dva mjeseca.

Beranski rudari sada sa nestrpljem iščekuju da li će biti nešto od najavljenog pokretanja proizvodnje, željni posla i ubijeđeni da je, kako kažu, velika greota da ovaj rudnik na sjeveru države, sa ogromnim rudnim rezervama crnog zlata ne radi.

Jedan od njih, koji nije želio da mu se pominje ime, navikao na život i rad u jami, priznaje da je to teško zarađena kora hljeba, ali zato siguran i jedini prihod u njegovom domaćinstvu. ,,U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima. Od kada je rudnik zatvoren meni i supruzi nije preostalo ništa drugo nego da obrađujemo zemlju da bismo prehranili i školovali  djecu. Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Poslije šest godina, u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji, ova kompanija se odjednom našla na koljenima. Proizvodnja je prekinuta baš u ovo vrijeme prije dvije godine, a šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo je bez posla samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Iz Metalfera je tada rečeno da je glavni razlog  za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika pokriva vlasnik, koji nije više u situaciji da to čini.

Rudnik uglja za Berane ima posebnu vrijednost, jer osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega je u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Bilansne rezerve samo jame Petnjik su oko šesnaest miliona tona. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, sastavljenom od kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera izbili su nesporazumi koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika  oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je prije skoro sedam godina kupila grčka kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa.    Grci su početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine od početka privatizacije našao se na vrhuncu poslovanja, kada su radili u tri smjene i imali 157 radnika. Tadašnji menadžment je čak najavljivao upošljavanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Nema preciznog odgovora zašto je, potom, došlo do zatvaranja Rudnika, osim objašnjenja iz te kompanije da im je beranski Rudnik donosio samo gubitke.

Od tada slušamo obećanja od kojih, do sada, nije bilo ništa. Samo da se i ovo posljednje ne pokaže kao isprazno.

Državna pomoć za bivše rudare

Poslanica Jovanka Bogavac zimus je bila predlagač amandmana koji bivšim beranskim rudarima garantuje da će biti obuhvaćeni Zakonom o ostvarivanju prava na finansijsku pomoć radnicima koji su bili zaposleni u privrednim društvima u sektoru rudarske i metalske industrije.

,,Rudari rudnika mrkog ugija u Beranama radili su u najtežim uslovima, 200 metara ispod zemlje, svakodnevno ugrožavajući svoj život i zdravlje uz skromne zarade. Jedan dio rudara je primio otpremnine u iznosu od tri prosječne zarade ili otpremnine preko Fonda rada, a zbog neuplaćenih poreza i doprinosa, mnogi nisu bili u mogućnosti da ostvare pune ili bilo kakve penzije”, obrazložila je Bogavac.

Ona je naglasila da među nekadašnjim beranskim rudarima ima puno invalida rada koji su korisnici izuzetno skromnih invalidskih naknada

,,Kako su se za rudare beranskog rudnika uvijek prihvatala zakonska rješenja istovjetna kao i za Rudnike podzemne eksploatacije boksita u Nikšiću, kako za uslove za penzionisanje rudara pod povoljnijim uslovima, beneficirani staž i mnoga druga, jedino je logično da se i pri donošenju Zakona ne zaobiđu rudari podzemne eksploatacije uglja, kao jedne od socijalno najugroženijih djelatnosti”, insistirala je Bogavac. Njen amandman je prihvaćen u parlamentu, pa je postao sastavni dio pomenutog Zakona.

                                                      Tufik SOFTIĆ

Komentari