Povežite se sa nama

Izdvojeno

SUDBINA RUDNIKA BERANE: Nova šansa ili stara obećanja

Objavljeno prije

na

Da bi, nakon tačno dvije godine, Rudnik uglja mogao ponovo da počne s radom potvrdili su i iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI). Kažu da se rješenje traži u trouglu između države, sadašnjeg vlasnika i potencijalnog inostranog partnera

 

Izvršni direktor Rudnika uglja Nikola Šćekić za Monitor  najavljuje da je za 26. april dogovorena posjeta predstavnika Ministarstva kapitalnih investicija, vlasnika Rudnika iz Sremske Mitrovice, poljske firme Bumeks, uz mogućnost prisustva i predstavnika Elektroprivrede Crne Gore. „Obići ćemo zajedno jamu i sagledati stanje u rudniku. Razgovaraće se otvoreno. Možda bi poslije tog sastanka moglo da se kaže nešto konkretnije o sudbini Rudnika“, kazao je Šćekić.

On je objasnio da pregovore sa Ministarstvom kapitalnih investicija vodi direktno vlasnik firme Metalfer iz Sremske Mitrovice, u čijem posjedu se Rudnik nalazi. „Ono što nam je vlasnik, Miloš Zečević, rekao da je zadovoljan i da to možemo prenijeti radnicima i zainteresovanoj javnosti. Ne želimo da ulivamo neki neosnovan optimizam, ali sada se otvaraju neke mogućnosti koje daju izvjesnu nadu da bi proizvodnja mogla biti pokrenuta“, rekao je Šćekić.

Za sada se ne zna da li bi poljska firma Bumeks u posao bila uključena kao suvlasnik ili podizvođač, ali je izvjesno da su se uključili u pregovore o iznalaženju rješenja za beranski Rudnik uglja. „Zbog svega toga i raduje činjenica da su oni potvrdili dolazak u Berane i zajednički obilazak jame i rudnika“, ističe sagovrnik Monitora.

Tako bi, nakon tačno dvije godine, Rudnik uglja mogao ponovo da počne s radom. To su potvrdili i iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI). I oni su kazali da se rješenje traži u trouglu između države, sadašnjeg vlasnika i potencijalnog partnera, a to bi mogla biti poljska kompanija koja je već angažovana u nikšićkim Rudnicima boksita. Problem je, međutim, to, što poslovanje Rudnika nekako treba učiniti isplativim.

Najava da bi Rudnik uglja mogao ponovo krenuti s radom, obradovala je bivšeg radnika Ratka Šekularca. ,,Kada smo ostali bez posla, mnogi od radnika su trbuhom za kruhom otišli iz Berana. Ja evo nisam, i radujem se mogućnosti da ponovo počnem da radim u rudniku”, kaže. On je jedan od oko 150 radnika koji su ostali bez posla prije skoro dvije godine kada je stala proizvodnja. Vlasnik Rudnika, firma Metalfer ostala je dužna doprinose za 123 radnika za dvije i po godine. Ukupni dugovi pri zatvaranju iznosili su oko pola miliona eura, kaže poslanica Pokreta za promjene (PZP) Jovanka Bogavac, koja je u ovom Rudniku na različitim pozicijama provela skoro dvije decenije.

,,Neisplativost proizvodnje glavni je problem Rudnika koji je sav iskopani ugalj plasirao Termoelektrani Pljevlja. Cijena uglja i cijena prevoza rude od Berana do Pljevalja, mogli bi biti rješenje za ovu situaciju”, kaže Bogavac. Prema njenom mišljenju, u slučaju ponovnog otvaranja Rudnika od njega se ne može očekivati veliki profit, ali može velika korist za zajednicu, prije svega preko zapošljavanja.

Bogavac ističe da je ovaj rudnik uglja otvaran kad je bio u mnogo gorem stanju, a da se sada sa proizvodnjom može krenuti već za dva mjeseca.

Beranski rudari sada sa nestrpljem iščekuju da li će biti nešto od najavljenog pokretanja proizvodnje, željni posla i ubijeđeni da je, kako kažu, velika greota da ovaj rudnik na sjeveru države, sa ogromnim rudnim rezervama crnog zlata ne radi.

Jedan od njih, koji nije želio da mu se pominje ime, navikao na život i rad u jami, priznaje da je to teško zarađena kora hljeba, ali zato siguran i jedini prihod u njegovom domaćinstvu. ,,U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima. Od kada je rudnik zatvoren meni i supruzi nije preostalo ništa drugo nego da obrađujemo zemlju da bismo prehranili i školovali  djecu. Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Poslije šest godina, u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji, ova kompanija se odjednom našla na koljenima. Proizvodnja je prekinuta baš u ovo vrijeme prije dvije godine, a šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo je bez posla samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Iz Metalfera je tada rečeno da je glavni razlog  za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika pokriva vlasnik, koji nije više u situaciji da to čini.

Rudnik uglja za Berane ima posebnu vrijednost, jer osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega je u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Bilansne rezerve samo jame Petnjik su oko šesnaest miliona tona. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, sastavljenom od kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera izbili su nesporazumi koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika  oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je prije skoro sedam godina kupila grčka kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa.    Grci su početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine od početka privatizacije našao se na vrhuncu poslovanja, kada su radili u tri smjene i imali 157 radnika. Tadašnji menadžment je čak najavljivao upošljavanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Nema preciznog odgovora zašto je, potom, došlo do zatvaranja Rudnika, osim objašnjenja iz te kompanije da im je beranski Rudnik donosio samo gubitke.

Od tada slušamo obećanja od kojih, do sada, nije bilo ništa. Samo da se i ovo posljednje ne pokaže kao isprazno.

 

Državna pomoć za bivše rudare

Poslanica Jovanka Bogavac zimus je bila predlagač amandmana koji bivšim beranskim rudarima garantuje da će biti obuhvaćeni Zakonom o ostvarivanju prava na finansijsku pomoć radnicima koji su bili zaposleni u privrednim društvima u sektoru rudarske i metalske industrije.

,,Rudari rudnika mrkog ugija u Beranama radili su u najtežim uslovima, 200 metara ispod zemlje, svakodnevno ugrožavajući svoj život i zdravlje uz skromne zarade. Jedan dio rudara je primio otpremnine u iznosu od tri prosječne zarade ili otpremnine preko Fonda rada, a zbog neuplaćenih poreza i doprinosa, mnogi nisu bili u mogućnosti da ostvare pune ili bilo kakve penzije”, obrazložila je Bogavac.

Ona je naglasila da među nekadašnjim beranskim rudarima ima puno invalida rada koji su korisnici izuzetno skromnih invalidskih naknada

,,Kako su se za rudare beranskog rudnika uvijek prihvatala zakonska rješenja istovjetna kao i za Rudnike podzemne eksploatacije boksita u Nikšiću, kako za uslove za penzionisanje rudara pod povoljnijim uslovima, beneficirani staž i mnoga druga, jedino je logično da se i pri donošenju Zakona ne zaobiđu rudari podzemne eksploatacije uglja, kao jedne od socijalno najugroženijih djelatnosti”, insistirala je Bogavac. Njen amandman je prihvaćen u parlamentu, pa je postao sastavni dio pomenutog Zakona.

                                                      Tufik SOFTIĆ

Komentari

FOKUS

NOVA TRAGEDIJA NA CRNOGORSKIM PUTEVIMA: Drumovi straha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovonedjeljna nesreća na putu Cetinje – Budva ponovo je aktuelizovala pitanje odgovornosti za neprekinut niz tragičnih udesa na našim putevima. Samo policija ne može mnogo kada na jednoj strani imamo stara vozila, upitne drumove i odsustvo vještine, iskustva i saobraćajne kulture kod vozača, a na drugoj nedostatak kadra i opreme

 

Stručnjaci pokušavaju da utvrde zašto je autobus firme Papović, bez kontakta sa drugim vozilima, najmanje 15 metara udarao u odbojnu bankinu na krivini, prije nego je probio zaštitnu ogradu i sa 30 putnika sletio u provaliju. Nesreća se dogodila prije nekoliko dana na Obzovici, mjestu između Cetinja i Budve. Dvoje putnika izgubilo je život, jedan je i dalje životno ugrožen, a još dvadesetak putnika i vozač autobusa zadobili su teže i lakše povede. Vozač je uhapšen.

Razmjere tragedije najvjerovatnije bile bi i mnogo veće da gusto granje i šiblje nijesu amortizovali pad i zaustavili autobus da se, nakon slijetanja, surva još dublje u provaliju.

Istog dana u udesu na Žabljaku povrijeđen je motociklista, dok je prethodnog dana na teritoriji Crne Gore registrovano 16 saobraćajnih nezgoda. Iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije kazali su da se tog dana u Podgorici dogodilo deset, u Baru pet i u Nikšiću jedna saobraćajna nezgoda. Izdato je 326 naloga za uplatu novčanih kazni i podnijeto 77 prekršajnih prijava. Policija je oduzela dva para registarskih tablica.

Crnogorski putevi i dalje liče na ratište. Samo prošle godine poginulo je gotovo 60 osoba i pored formalno pooštrenih kazni za prekršaje u saobraćaju.

U svijetu gotovo 1,3 miliona godišnje pogine u saobraćaju, procjena je Svjetske zdravstvene organizacije. Riječ je o deset puta većem broju od stradalih u ratovima – Globalni indeks mira (Global Peace Index) procijenio je da je u ratnim konfliktima prošle godine stradalo 238 hiljada ljudi. To nije utjeha, već upozorenje.

Najteža saobraćajka u ovom vijeku kod nas se dogodila prije deset godina (2013) u kanjonu Morače. Autobus sa 46 putnika sletio je sa mosta, kod Manastira Morača. Prevozio je rumunske turiste u Crnu Goru,  stradalo je 18 osoba, njih 29 je povrijeđeno. Rumunski autobus kretao se dvostruko brže od dozvoljene brzine na toj dionici magistrale. Desetak godina ranije, na granici sa Kosovom, u saobraćajnoj nesreči poginulo je deset osoba, uključujuci dvoje djece, dok je 31 osoba povrijeđena. Autobus sa 40 putnika je saobraćao na realciji Ulcinj – Kosovo, kada je sletio s puta i prevrnuo se niz liticu.

Saobraćajni inženjer Mirko Đurović ističe da je najčešći uzrok saobraćajnih nezgoda u Cnoj Gori nepoštovanje brzine i da vozači nijesu dovoljno iskusni. On upozorava i da je previše saobraćajnih nesreća  na ovom malom prostoru.

“Na putu od Podgorice do Budve dosta se brzo vozi. Put nije loš, ali vozači precjenjuju svoje mogućnosti i voze maksimalnom brzinom. Ako se desi neki kiks on u toj situaciji ne može da se snađe i onda šeta ne cesti, lijevo – desno i najčešće se tada desi saobraćajna nezgoda”, pojasnio je Đurović. On kaže da naši vozači „nijesu baš iskusni“ jer imaju vrlo malo pređenih kilometara u toku godine.

Put od Podgorice do Budve (preko Cetinja) nedavno je potpuno rekonstruisan, kako bi se donekle amortizovali nemar vozača i nekoliko opasnih krivina na toj saobraćajnici. Obzovica je  ostala crna tačka.

Samo pregledom tekstova iz medija može se vidjeti da se u posljednjih tri godine u tom selu dogodilo desetak saobraćajki. U tri je bilo smrtno stradalih.

Uprava policije ranije je saopštila da i pored želje, profesionalih napora i aktivnosti koje  „kontinuirano ulažu“ u bezbjednost saobraćaja i smanjenje saobraćajnih nesreća, jedan broj vozača i dalje ne poštuje saobraćajne propise, čineći najteže prekršaje. Među nijima je i značajan broj  mladih vozača (do 24 godine).

„Nepažnja, neprilagođena ili velika brzina, upravljanje vozilom pod dejstvom alkohola, su i dalje glavni uzroci saobraćajnih nezgoda sa najtežim posljedicama na našim putevima. Nažalost, od početka 2022. godine, u saobraćajnim nezgodama je stradalo 57 osoba, od kojih je 15 bilo mlađe od 24 godina života, dok je samo u posljednjih 48 časova, stradalo njih troje”, navodi se u saopštenju policije s kraja prošle godine.

Moramo, međutim biti svjesni da ni policija ne može mnogo kada na jednoj strani imamo stara vozila, upitne drumove i odsustvo vještine, iskustva i saobraćajne kulture kod vozača, a na drugoj nedostatak kadra i opreme.

Odlazeći ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić izjavio je početkom nedjelje da Crnoj Gori, prema novoj sistematizaciji radnih mjesta, nedostaje oko 1.600 policajaca. To je ilustrovao pričom da u Budvi, iznad koje se desio ovonedjeljni udes, u jednoj smjeni rade samo tri policajca.  Ko onda da kontroliše poštovanje saobraćajnih propisa i uslove na cesti?

Dugo najavljivana realizacija projekta stacionarnih radarskih sistema na 72 kritične dionice puteva u Crnoj Gori još nije na dnevnom redu. Iako je Akcionim planom za sprovođenje Strategije poboljšanja bezbjednosti u drumskom saobraćaju ovaj projekat bio planiran godinama unazad, to nije učinjeno jer nijesu bila obezbijeđena finansijska sredstva za njegovu realizaciju u iznosu od 2,5 miliona eura. Vlada je 2020. godine konačno opredijelila sredstva za realizaciju ovog projekta, ali još nije realizovan tender za njihovu nabavku. Ili je upitanju nešto drugo?

“Crna Gora je jedina zemlja u regionu koja nema sistem stacionarnih radara, koji mogu olakšati saobraćajnoj policiji kontrolu učesnika, posebno tokom ljetnih mjeseci kada je veliki priliv turista. Osim toga, radari bi smanjili i broj patrola na saobraćajnicama, čime bi se u kratkom periodu izvršile uštede u budžetu potrebne za ovu investiciju”, piše u Akcionom planu, ali nabavka radara još nije realizovana.

Istovremeno, svjedoci smo svojevrsnog neformalnog nadmetanja – ko će imati najviše promila alkohola u krvi kada ga policija zaustavi tokom vožnje i podvrgne alko-testu. Rekorderi su preskočili tri promila, i o njima se na društvenim mrežama piše kao o herojima.

Podaci govore da profesionalni vozači ne spadaju u red takvih. Njihov problem je, najčešće, neiskustvo i premor. Vozači kamiona i autobusa u Crnoj Gori od 2019. godine u skladu sa evropskim standardima moraju imati završenu srednju trogodišnju školu, vozačku dozvolu C,D ili E kategorije, ali i licencu profesionalnog vozača koju izdaje Privredna komora. Obuka za stručno usavršavanje vozača (CPC – obuka profesionalnih vozača) u nacionalnom i međunarodnom drumskom prevozu putnika ili tereta omogućava vozačima da steknu nova znanja i vještine, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i direktivama Evropske unije.

“Obukom se, između ostalog, podiže sposobnost vozača na viši nivo u cilju povećanja bezbjednosti u saobraćaju. Posjedovanje licence profesionalnog vozača je uslov za pristup tržištu u javnom prevozu putnika i tereta, kako u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom tako i uskladu sa direktivama EU”, navode iz Privredne komore.

Kazne za poslovanje suprotno Zakonu o prevozu u drumskom saobraćaju propisane su članom 138, u minimalnom iznosu od 1500 eura za pravna lica, dok su u zemljama EU kazne znatno veće.

Nije svuda u regionu tako. Tako u Srbiji više nije neophodno najmanje dvogodišnje iskustvo sa položenom C1 kategorijom (kamioni od 3,5 do 7,5 tona) da bi se stekao uslov za polaganje kategorije koja omogućava vožnju autobusa.

„Razlog za olakšane uslove za dobijanje dozvola za kamione i autobuse je što postoji konstantan nedostatak kvalifikovanih kadrova“,  piše u obrazloženju novog Zakona o drumskom saobraćaju. „Prosečna starost vozača u Srbiji je blizu 55 godina jer se veliki broj mladih profesionalnih vozača opredeljuje za rad u drugim zemljama, gde takođe postoji potreba za ovim kadrom, a uslovi su znatno povoljniji“, objašnjavali su saobraćajni strućnjaci Novoj ekonomiji uz napomenu da je problem u prevozu putnika i robe dobio na značaju od početka 2019. godine kada je postalo izvjesno da će vozači moći lakše da odlaze u zemlje u EU.

Sve to se odražava i na stanje u Crnoj Gori koja se trudi, da makar zakonskom regulativom, drži korak sa EU.

Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju predviđa da licencu profesionalnog vozača mora imati vozač motornog vozila ili skupa vozila, koji je zaposlen kod prevoznika odnosno obavlja prevoz za sopstvene potrebe, koji obavlja prevoz putnika ili tereta kojem je upravljanje vozilom osnovno zanimanje. Licencu izdaje Ministarstvo kapitalnih investicija i vodi evidenciju o izdatim licencama.

Da bi dobio licencu vozač mora da ima  vozačku dozvolu za upravljanje vozilima jedne od kategorija C1, C1+E, C, C+E, D1, D1+E, D ili D+E ili vozačku dozvolu za upravljanje vozilima kategorije B za prevoz putnika iznajmljenim vozilom sa vozačem ili u šatl prevozu. Mora imati i  sertifikat o početnoj stručnoj osposobljenosti ili sertifikat o ubrzanoj početnoj stručnoj osposobljenosti. Licenca se izdaje se na pet godina.

Svako malo se, ipak, uvjerimo koliki je raskorak između regulative i stvarnosti na našim drumovima. Cijena tog nauka su, nerijetko, izgubljeni ljudski životi.

 

Saobraćaj je vodeći uzrok smrti mladih

Svjetska zdravstvena organizacija navodi da između 20 i 50 miliona učesnika u saobraćajnim nezgodama pretrpi povrede koje nisu smrtonosne, a mnogi od njih imaju invaliditet kao rezultat povrede.

Povrede u saobraćaju nanose značajne ekonomske gubitke pojedincima, njihovim porodicama i narodima u cjelini.

„Ovi gubici nastaju zbog troškova liječenja, kao i gubitka produktivnosti za one koji su poginuli ili onesposobljeni zbog njihovih povreda, kao i za članove porodice koji moraju da odsustvuju sa posla ili škole da bi se brinuli za povrijeđene. Saobraćajne nesreće većinu zemalja koštaju tri odsto njihovog bruto društvenog proizvoda“, navodi se u istraživanju te organizacije.

Analiza pokazuje i da se više od 90 odsto smrtnih slučajeva u saobraćaju dešava  u zemljama sa niskim i srednjim prihodima. Čak i u zemljama sa visokim dohotkom, veća je vjerovatnoća da će ljudi iz nižeg socioekonomskog porijekla biti uključeni u saobraćajne nesreće. Povrede u saobraćaju su vodeći uzrok smrti djece i mladih od pet do 29 godina.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok tužilaštvo istražuje prijavu protiv hirurga Nikole Fatića, mediji špekulišu da je po srijedi nezakonito uzimanje organa. Fatić se ne oglašava. Iz partije Alternativa tvrde da se istražuje da li je hirurg ,,odnio” medicinski otpad – tromb. Čekaju se nalazi obdukcije da se saopšti u kom će pravcu krenuti istraga. Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali on nije odgovarao na naše poruke. Izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji

 

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je istragu kojom je obuhvaćen vaskularni hirurg Kliničkog centra Crne Gore Nikola Fatić na osnovu krivične prijave koju je protiv doktora podnijela porodica preminulog pacijenta. Iz tužilaštva je saopšteno da će nakon utvrđivanja rezultata obdukcije tijela pacijenta koji je preminuo nakon operacije u KCCG u Podgorici, a kojeg je operisao doktor Fatić, biti utvrđen dalji tok istrage.

Na navode medija po kojima je porodica pokojnika podnijela prijavu zbog navodnog protivpravnog oduzimanja ljudskih organa ili djelova tijela, odnosno zbog navodnog nesavjesnog liječenja njihovog člana porodice iz tužilaštva se nijesu javno izjašnjavali.

Iz Uprave policije je potvrđeno da je tokom vikenda policija pretresla prostorije hirurškog odjeljenja Kliničkog centra u Podgorici, te prikupljala obavještenja vezana za navode iz krivične prijave, odnosno tužilačke istrage. Takođe je saopšteno da je policija pretresla i privatnu ordinaciju doktora Nikole Fatića.

Iz Kliničkog centra Crne Gore je saopšteno da će po dobijanju rezultata obdukcije i policijske istrage ,,biti odlučeno o svim radnjama koje će biti preduzete u vezi sa ovim slučajem, bez prejudiciranja”.

Mediji pišu da se Fatić sumnjiči da je teglu sa ostacima dijela organa, aorte, koju je operisao, neovlašćeno iznio iz Kliničkog centra i odnio u svoju privatnu ordinaciju. On se sumnjiči da je, nakon što je porodica vidjela teglu sa etiketom na kojoj je bilo napisano ime pacijenta i alarmirala policiju, to vratio u jednu od prostorija KCCG u kojoj je nađena prilikom pretresa.

Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali nije odgovarao na naše poruke. A izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji.

Dok je cijeli slučaj obavijen ćutanjem, jedina se oglasila organizacija Alternativa koja je objavila da je policija pretresala prostorije gdje borave hirurzi, ali prema njihovim saznanjima, tom prilikom nije pronađen nijedan dokaz o eventualnoj trgovini organima. Iz ove organizacije su saopštili da se ne radi o organu nego o trombu: ,,Treba da znate da taj vrsni vaskularni hirurg nema ni svoju kancelariju u Kliničkom centru. Prinuđen je da stvari ostavlja gdje stigne, da je šikaniran i proganjan od strane istih onih koji sad plasiraju aferu o ‘trgovini organima’. Optužuju ga da je kući odnio ‘tromb'(medicinski otpad) koji je izvadio pacijentu”.

Vesko Pejak iz partije Alternativa tvrdi da događaj predstavlja nastavak pritiska na ono malo ljekara koji pružaju otpor javašluku i neredu koji vlada u ,,elitnoj” zdravstvenoj instituciji Crne Gore: ,,Nije bio dio tima koji naplaćuje operacije, tima koji namjerno odlaže termine pacijentima da bi se liječili u privatnim klinikama, tima koji piše lažne prekovremene! Dr Nikola radi kao savjestan ljekar, ne uzima mito, svakog pacijenta savjesno prima i pomaže”.

U periodu kada je KCCG rukovodio Jevto Eraković, Fatić je 2018. dobio otkaz. Početkom ove godine, postala je pravosnažna presuda kojom je KCCG dužan da Fatiću isplati 32.000 eura zbog nezakonitog otkaza i suspenzije.

Prije ove Osnovni sud u Podgorici je donio presudu kojom je utvrđeno da je Fatić pretrpio zlostavljanje na radu kod poslodavca Kliničkog centra Crne Gore od avgusta 2017. do juna 2018. godine neraspoređivanjem  na radno mjesto u zakonom propisanom roku, uz neosnovano obavezivanje na obavljanje probnog rada i neopravdanim izolovanjem zaposlenog.

U vrijeme kada je bio pred otkazom, Monitor je u martu 2018. pisao o problemima u KCCG: ,,Pacijentkinja J. S. primljena je u Centar za vaskularnu hirurgiju Kliničkog centra CG 9. marta. Dr Nikola Fatić procijenio je da se radi o bolesnici koja je za hitnu operaciju, jer je nakon pretraga ustanovio trombozu abdominalne aorte i kompletnog aortoilijakalnog segmenta. Međutim, nadležni zabranjuju operaciju uz obazloženje da pacijent nije hitan slučaj. Na urgenciju porodice i pismenu preporuku dr Fatića da se liječenje nastavi van KCCG, J. S. dobija uput za nastavak liječenja u Klinici za vaskularnu hirurgiju Kliničkog centra Srbije. U Beogradu je tretiraju kao hitan slučaj i u roku od jednog sata primaju u operacionu salu i uspješno operišu”.

Sada se čeka nalaz obdukcije da se vidi u kojem smjeru će tužilaštvo usmjeriti ovaj slučaj.

Patoanatomski otpad

Iz Kliničkog centra Crne Gore su objasnili da se hirurški odstranjeni djelovi krvnih sudova i organa uništavaju kremiranjem ili sahranjivanjem.

,,Prema članu 167 Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sa djelovima ljudskog tijela koji su hirurškim zahvatom ili na drugi način odstranjeni, postupa se na način koji propisuje Ministarstvo, uz saglasnost nadležnog organa opštine. Za svaki hirurški odstranjeni dio ljudskog tijela obavezno se vrši patomorfološka i histološka obrada”, navode iz KC CG. Pojasnili su da je patoanatomski otpad medicinski otpad koji uključuje djelove tijela, amputate, tkiva i organe odstranjene tokom hirurških zahvata, tkiva uzeta u dijagnostičke svrhe, fetuse, placente i drugi anatomski otpad koji zahtijeva posebne uslove zbrinjavanja.

,,Radi se o ljudskim organima i djelovima tijela koji se kasnije skladište u posebnom prostoru na niskim temperaturama do konačnog odlaganja, odnosno, sahranjivanja u grobnici u vlasništvu Kliničkog centra”, naveli su iz KCCG.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE REGION BORI SA CIJENAMA: Snagom države protiv poskupljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlade Srbije, Hrvatske i Sjeverne Makedonije pokušavaju olakšati inflatorni udar na građane. Riječ je uglavnom o administartivnim mjerama kojima se ograničavaju neke cijene u maloprodaji. Analitičari upozoravaju da bi mjere mogle imati i kontraefekat u vidu nestašica ili uvoza nekvalitetnijih ali jeftinijih proizvoda. U Crnoj Gori nemamo sličnih briga. Naša Vlada za skupću ne mari

 

Dok crnogorske vlasti brinu postizborne brige, drugi probaju raditi ono što im je u opisu posla. Makar zbog toga što njih izbori tek čekaju. Ili građani  očekuju da se vlast odgovorno odnosi prema nevoljama koje je donijela inflacija.

Nakon kolega iz Evrope, i vlade država u regionu odlučile su da se uhvate u koštac s visokim cijenama osnovnih životnih namirnica.

Prvo se pred TV kamerama pojavio predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vućić. On je, u svom reality stilu najavljujući akciju Bolja cena – cena za narod predstavio tridesetak proizvoda koji će, makar do kraja godine, potrošačima biti dostupni po cijenama koje su  10 do 30 odsto niže od onih iz prve polovine septembra. Dakle, u Beogradu su iz potrošačke korpe probrali dio proizvoda (brašno, ulje, razni mliječni prizvodi, mesne prerađevine, kupus, grašak, marmelada, šampon za bebe, deterdžent…) odabrali po jedan, uglavnom domaći, proizvod i propisali mu jedinstvenu cijenu u svim trgovinama u zemlji. Uz računicu da će domaćinstva, kupujući baš te proizvode, moći da uštede više od 30 eura mjesečno.

Glavna zvijezda te akcije, uz Aleksandra Vučića, postala je jeftina (najjeftinija) salama u omotu, narodski –  parizer, koja se proizvodi u nekoj od fabrika Miroslava Miškovića.

Prvo su potrošači primijetili da na etiketi parizera piše kako sadrži samo 35 odsto mesa. Onda su stigle ocjene da nešto što je toliko jeftino ne može biti dobrog kvaliteta.“ Znači, 400 grama hrane za pse košta kao kilogram parizera za penzionere koji promoviše Vučić”, objavio je jedan od opozicionih političara. Potom je Vučić organizovao radni doručak na kome su on i dvojica njegovih saradnika iz Vlade Srbije (ministri finansija i trgovine) pravili sendviče sa Miškovićevim parizerom. Opozicioni političari i mediji primijetili su kako kamere nijesu zabilježile da je Predsjednik Srbije zaista jeo ponuđeni obrok.

Sve to, zapravo, nije toliko važno, jer ne može sakriti suštinu, smatra urednik nedeljnika NIN Milan Ćulibrk. “A istina je da se u poslednje tri godine cena hrane u Srbiji povećala 57, 8 odsto – od toga je meso poskupelo za više od 50 odsto; mleko, jaja i sir više za 70 odsto, povrće za više od 80 odsto i to su zvanični podaci Republičkog zavoda za statistiku. U isto vreme u Srbiji je povećana penzija za 36 odsto, medijalna zarada koju prima više od polovina zaposlenog stanovništva u Srbiji povećana je za 43 odsto. Predsedniče, ako su primanja građana povećana za ovoliko odsto, a hrana poskupela za 58 odsto, da li se u Srbiji bolje živi, bez obzira na ovaj vaš parizer kome ste oborili cenu“, rekao je Ćulibrk gostujući na televiziji N1.

Dok se političari i analitičari u Srbiji spore o tome koliko će ove mjere istinski uticati na zaustavljanje inflacije i poboljšanje standarda građana, niko ne dovodi u pitanje to da će mjere trajati onoliko koliko je to obećao Predsjednik Srbije. Makar trgovci i proizvođači platili visoku cijenu toga što se baš njihov proizvod našao na listi Bolja cena. Kao što se već desilo proizvođačima žita, mesa i ulja, nakon prošlogodišnjih ograničenja cijena i zabrane izvoza za neke strateške poljoprivredne proizvode.

U Hrvatskoj je priča nešto drugačija.

Vlada Andreja Plenkovića predstavila je prošle nedjelje novi (predizborni) paket mjera pomoći građanima i ekonomiji vrijedan više od 460 miliona eura. Cijene struje i gasa za domaćinstva ostaće iste, banke će povećati kamate na štednju, penzioneri dobiti dodatak uz penziju. Pride Vlada je odlučila da propiše maksimalne (sadašnje) cijene ulja, šećera, brašna tip 400 i 500, mlijeka, cijelog pileta i mljevenog svinjskog mesa. Uz to, trgovcima je naloženo da cijene još 30-tak proizvoda vrate na nivo od 31. decembra prošle godine. Na tom popisu su  neki mlječni proizvodi, pirinač, špagete, jaja, svinjski i juneći vrat bez kosti, viršle, neke vrste voća i povrća, pasta za zube, gel za tuširanje, šampon, toalet papir, pelene i higijenski ulošci…

Mjere Hrvatske od onih u Srbiji se razlikuju po tome  što je tamo Vlada ograničila cijene za cijele kategorije prizvoda. Tako, recimo, sve vrste špageta u pakovanju od 500 grama moraju koštati 1,09 eura ili manje. Isto važi i za limun, ili recimo sve vrste i kvalitete krompira u pakovanju od pet kilograma.

Zvaničnici u Zagrebu izračunali su da bi kupac kompletne palete proizvoda iz paketa Ograničena cijena uštedio nešto manje od 25 eura. Potrošači su primijetili da u radnjama već postoje proizvodi koji su jeftiniji od cijena koje nameće Vlada. Stručnjaci upozoravaju da bi državna ograničenja tržištu mogla donijeti nestašice i “inovativna rješenja proizvođača i trgovačkih lanaca”.

Iz Udruženja potrošača strahuju od vještački izazavanih nestašica. “Bojimo se da će određeni proizvodi početi nestajati s polica kao što je i prošle godine bilo kada je nestajalo pileće meso i svinjski vrat. Vlada je unaprijed trebala poduzeti mjere, upozoriti trgovce kako se to ne bi ponovno dogodilo…”, rekla je Index-u predsjednica Udruge Ana Knežević.

Postoji i druga strana te priče. “Za najbolje marke je sramotno da se prodaju po istoj cijeni kao najlošiji proizvodi. I zato očekujmo puno inovacija u nadolazećim danima. Kvaliteta košta”, objašnjava profesor ekonomije Boris Podobnik. “Ne znam što će učiniti trgovac, ali da sam ja trgovac, prodavao bih krumpir ne u vrećama od 5 kg već u vrećama od 4.5 kg, kvalitetniju tjesteninu bih prodavao u pakiranju od 550 g, u pakiranju za 10 jaja jedno bi mi uvijek falilo pa bi ih bilo 9,.. I znajte, ovo bih radio ne da prkosim vladi, već zato što poštujem kvalitetu, a ona se mora platiti.”

Knežević i Podobnik nijesu usamljeni u strahu da će Hrvatska narednih mjeseci, dok budu na snazi Vladine mjere iz paketa Ograničena cijena, biti preplavljena nekvalitetnim ali jeftinim uvoznim prehrambenim i higijenskim proizvodima, kojima će trgovci zamijeniti domaće poljoprivrednike i proizvođače koji ne mogu da se uklope u limitirane cijene. Ili svoje proizvode mogu prodati tamo gdje nema administrativnih ograničenja.

I Vlada Sjeverne Makedonije odlučila je sredinom nedjelje da snizi i zamrzne cijene 24 grupe prehrambenih proizvoda, po modelu da se cijene vraćaju na stanje od 1. avgusta pa potom umanjuju za još 10 odsto. “To bi moglo da znači i pojeftinjenje od 30 do 40 odsto”, najavio je u ministar ekonomije Krešnik Bekteši.

Makedonska akcija Garantovana cijena trajaće do kraja novembra a, da bi se izbjegle vještačke nestašice, vlada u Skoplju je trgovce obavezala da u radnjama moraju obezbijediti “najmanje 70 odsto količine koju su prodali u avgustu” svih artikala sa vladinog popisa. On je sličan onima iz Srbije i Hrvatske, samo je na njemu više vrsta svježeg mesa (skoro sve) i svježeg voća i povrća.

U Makedoniji se, poput Hrvatske, garantovane cijene odnose na sve proizvode, nezavisno od proizvođača.

To je suprotno onome što se sada radi u Srbiji a što je Vlada Crne Gore uradila proljetos, tokom akcije Stop inflaciji. Tada su, u dogovoru sa trgovcima, u najvećim maloprodajnim lancima u Crnoj Gori pojedini proizvodi, makar po jedan iz kategorije 30-tak artikala koji zauzimaju značajno mjesto u potrošačkoj korpi, prodavani uz minimalnu trgovačku maržu, po cijenama koje su bile ozbiljno niže od sličnih proizvoda iz ponude.

Početak ljeta i dolazak većeg broja stranih gostiju naveo je i Vladu i trgovce da zaborave na bilo kakva ograničenja.  Cijene su nastavile da rastu. I neće stati, sudeći po najavama da će od naredne godine rasti cijena komunalnih usluga u dobrom dijelu Crne Gore (tu odluku donose lokalne vlasti i opštinska komunalna preduzeća)  dok i iz EPCG grupe stižu najava novih cijena koje bi se mogle primjenjivati od januara. Dok se i država i Elektroprivreda hvale rekordnim prihodima tokom ove godine, niko ozbiljno ne pominje mogućnost smanjenja akciza i PDV-a.

To nije cijela priča. Uvid u narodne i ograničene cijene u Srbiji i Hrvatskoj pokazuju kako dobar dio uporedivih proizvoda iz tih zemalja, ni nakon mjera tamošnjih vlada, neće biti značajno jeftiniji od onoga što se već sada može naći u podgoričkim megamarketima. To ne važi i za trgovine istih lanaca u turističkim mjestima na jugu i sjeveru Crne Gore gdje su cijene značajno više. A plate, uglavnom, niže.

Zoran RADULOVIĆ     

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo