DRUŠTVO
SUDBINA ĐUKANOVIĆEVOG ,,POSLA STOLJEĆA”: A2A & CRNA GORA: Ljepota poroka

Objavljeno prije
11 godinana
Objavio:
Monitor online
Ponovo je odložen odgovor na pitanje vrijedno nekih 500 miliona eura: kakva je budućnost poslovnih odnosa u četvorouglu: Vlada Crne Gore – EPCG – A2A – Prva banka?
Sredinom maja, iz Italije je stigla vijest da je generalni direktor A2A, Renato Ravaneli, najavio mogućnost prodaje njihovog dijela akcija u Elektroprivredi Crne Gore. „Moraćemo dobro da razmislimo, jer ako nastavimo sa investicijom u Crnoj Gori to ćemo uraditi kako bismo stvorili dodatnu vrijednost”, kazao je Ravaneli a prenosi Dan. Ekonomski analitičari skloni su pojasniti kako A2A, ne treba da nastavi već da započne sa obećanim investicijama – ako pod tim pojmom ne podrazumijeva promjenu strujnih brojila kod potrošača iz kategorije domaćinstva, i novac koji su Italijani oročili u porodičnoj banci familije Đukanović, kako bi uspostavili i održali njenu likvidnost.
Sa ove strane Jadrana, vlast se (već deset mjeseci) bavi rebusom – kako od EPCG naplatiti 45 miliona eura na ime postojećeg poreskog duga, a ne naljutiti strane partnere kojima je data ,,prećutna saglasnost” (formulacija premijera Đukanovića) da dugove prema državi ne moraju plaćati dok isporučuju besplatnu struju za Kombinat aluminijuma, najznačajniju crnogorsku kompaniju, koju su do bankrota, nakon privatizacije, doveli vlasnici – menadžeri sa platnog spiska Olega Deripaske i njihovi saradnici iz Vlada Mila Đukanovića, Željka Šturanovića i Igora Lukšića.
Dok je nastajao ovaj tekst, potpredsjednik Vlade Vujica Lazović, jedan od najvatrenijih protagonista aranžmana sa A2A, pred Skupštinom je objašnjavao kako izvršna vlast nije prekršila Zakon o budžetu za 2014. godinu, iako je njime predviđeno da će država do 31. marta naplatiti poreski dug od EPCG, tako što će, na račun A2A, povećati svoj akcijski kapital u toj kompaniji. ,,Član 12 Zakona o budžetu nije prekršen, već se kasni zbog toga što EPCG nije donijela odluku o realizaciji tog posla”, pokušao je da objasni Lazović, ne pominjući da je sjednica Skupštine akcionara EPCG odložena zbog toga što na nju nijesu došli predstavnici većinskog vlasnika – Vlade.
Nova sjednica Skupštine akcionara EPCG će, najavljuje se, biti održana krajem juna. To obećanje ne smijemo uzeti zdravo za gotovo pošto dogovora o nastavku saradnje Vlade i A2A, odnosno EPCG i KAP-a nema ni na vidiku. Sporna su makar tri pitanja: naplata poreskog duga EPCG od 45 miliona, sudbina potraživanja EPCG prema Kombinatu aluminijuma i Montenegrobonusu (struja isporučena toj kompaniji takođe je završila u Elektrolizi) i buduće snabdijevanje KAP –a strujom, preciznije cijena te energije. Vladin favorit za preuzimanje KAP-a, Nikšićanin Veselin Pejović traži struju po cijeni od maksimalno 38 eura po megavatu, računajući i troškove prenosa. Prema dostupnim informacijama – EPCG, odnosno A2A, spremna je da podgoričkoj fabrici struju ponudi po cijeni koja nije niža od 45 eura za megavat sat. I to samo do kraja ove godine. I ako su veći dio 2012 i pola 2013. godine, KAP strujom snabdijevali – praktično besplatno.
Uz tri javno otvorena pitanja, problematična su i makar dva manje vidljiva detalja. Riječ je o novcu kojim A2A, preko EPCG, u Prvoj banci brani poslovnu čast i kapital porodice Đukanović. Precizan iznos novca lagerovanog na računima banke kojom, zvanično, gazduje Aco Đukanović nije poznat, iako se prema nekim navodima pominju iznosi veći od 70 miliona eura. Jasno je da taj ,,umrtvljeni kapital” ima cijenu. Nepoznanica je kako je plaćamo: preko računa za električnu energiju ili kroz budžet i poreske olakšice koje, nezakonito, koristi menadžment A2A.
Još je tajanstvenija priča o milionima koje je EPCG – bez javnog nadmetanja – isplatila stručnim konsultantima iz Crne Gore i inostranstva. To pitanje otvorili su manjinski akcionari EPCG i A2A u Crnoj Gori i Italiji, kada su shvatili da Elektroprivreda isplaćuje višemilionske iznose navodnim konsultantima za nešto što je, makar u interpretaciji ovdašnjih zvaničnika, bilo u opisu redovnih poslova menadžmenta iz A2A. Podaci koje nam je predočilo Udruženje manjinskih akcionara EPCG na čelu sa Vasilijom Miličkovićem, pokazuju kako je od ukupno 14,5 miliona potrošenih za novodne savjetodavne usluge, najveći dio novca završio na računima A2A Montenegro (gdje su, priča se, uhljebljenje našla i djeca pojedinih vladinih funkcionare interesno vezanih za EPCG).
Zvanično ovi problemi kao da ne postoje. Umjesto toga, mnogo se češće pominje mogućnost da A2A pokrene arbitražu protiv Crne Gore zbog problema koje im je izazvao Kombinat aluminijuma, kao i navodnog mijenjanja regulatornog okvira za određivanje cijena struje u našoj zemlji. Zvaničnici uporno iskazuju optimizam po pitanju nastavka saradnje sa Italijanima, ne objašnjavajući ni riječju, šta je taj aranžman donio Crnoj Gori (a ne Prvoj banci).
Prvobitni Ugovor o djelimičnoj privatizaciji i dokapitalizaciji Elektroprivrede Crne Gore ističe krajem ove godine. Rad na njegovoj reviziji sa Italijanima započela je još 2011. Vlada Igora Lukšića, neposredno nakon što je postalo očigledno da Italijani nijesu u stanju da ispune preuzete obaveze. Prije svega one koje se tiču obećanih investicija i dobiti koju je EPCG morala da ostvari, vođena menadžmentom A2A. Pominjalo se tada oko 300 miliona eura profita koji će, navodno, EPCG ostvariti za pet godina. Vrijeme je pokazalo kako je u tim pričama (obećanjima) bilo jako malo istine.
,,Crnogorski zvaničnici nemaju odgovor na pitanje – koliko će u narednih pet godina A2A uložiti u Elektroprivredu”, upozoravao je Monitor u septembru 2009. ,,Umjesto toga, Lazović kaže kako su ‘investicije’ prepoznate u ugovoru”. Čak i neki članovi Tenderske komisije – inače ministri u Đukanovićevoj Vladi – u nezvaničnom razgovoru tvrde da nijesu imali priliku da vide ugovor između Vlade i A2A.”
Tu je i priča o 300 miliona eura profita koje A2A treba da napravi tokom petogodišnjeg upravljanja EPCG. I to je obećanje dato a da nijesu precizirana dva najvažnija uslova za njegovu realizaciju – budući poslovni odnosi KAP-a i EPCG i politika cijena prema potrošačima na distributivnoj mreži…
Jednaka nepoznanica bilo je pitanje – da li će nakon petogodišnjeg partnerskog aranžmana A2A postati većinski vlasnik Elektroprivrede ili će Vlada vratiti prodate akcije u državno vlasništvo. Za pet godina dobili smo samo jedan odgovor: Crna Gora ostaje većinski vlasnik EPCG. Šta to tačno znači – niko ne umije da objasni.
,,Italijani su sada u velikom problemu u EPCG”, kaže elektroinženjer Strahinja Bulajić, poslanik DF. ,,Očigledno je da A2A želi da proda akcije, ali izgleda da nema zainteresovanog kupca. Knjiženi gubici su sa 70 narasli na čitavih 301 milion eura i pitanje je da li će baš, tek tako, moći da se izađe iz čitave priče”. Bulajić, potom, pretpostavlja – ili spekuliše, ako neko više voli – da su aktuelne dileme investitora iz Italije dijelom i proizvod njihovih političkih procjena. ,,Da li je očigledno ljuljanje Vlade i skora promjena vlasti opredijelila A2A na takve postupke, biće ubrzo jasnije. Bilo kako bilo, sadašnje ponašanje A2A je spašavanje u velikoj šteti”.
Đukanović i Lazović ostaju optimisti. A to može da znači samo jedno – konačan račun biće ispostavljen građanima Crne Gore.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
SJEVER I ULAGANJA IZ UAE: Kolašin nudi Bjelasicu i Sinjavinu

Objavljeno prije
6 danana
11 Aprila, 2025
Na poziv Vlade da opštine kandiduju projekte za potencijalna ulaganja iz UAE, iz lokalnih uprava na sjeveru različito su reagovali. Nekim opštinama nedostaje prostor za krupna ulaganja, pa nijesu kandidovale projekte. S druge strane, Kolašin je ponudio stotine hektara na Bjelasici i Sinjavini kao prostor za „valorizaciju“
Nakon dvije propale zimske turističke sezone, zbog nedostatka snijega i sitema za vještačko osnježavanje, kolašinska lokalna uprava i dalje sanja krupne snove. Iako državno skijalište Kolašin 1600, koje je građane koštalo nekoliko desetina miliona eura, i hipergradnja na Bjelasici, za sada, gradu ne donose nikakve benefite, iz Opštine su za potencijalna ulaganja iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) kandidovali projekte, koji podrazumijevaju i nove ski centre i nove hotele na planini.
Pored Bjelasice, prostor za gradnju turističkih kompleksa vidjeli su i na Sinjavini, iako taj dio kolašinske opštine, bar deklarativno, namjeravaju da stave pod zaštitu.
Na dvadesetak strana, aktuelna kolašinska vlast izložila je ideju o projektu, radno nazvanom Bjelasica 365, što bi, kako su Monitoru objasnili, trebalo da asocira na cjelogodišnje trajanje i diverzifikaciju turističke sezone.
„To podrazumijeva dalju turističku valorizaciju planine, koja će se oslanjati i biti pažljivo uvezana sa postojećim kapacitetima državnog i privatnog skijališta, buduće gondole, kao i ostalih turističkih kapaciteta. Naziv projekta odnosi se na cilj cjelogodišnje turističke ponude, kao i diverzifikacije kolašinskog turističkog proizvoda. Kao pogodne lokacije za proširenje turističkog razvoja identifikovane su zone uz stanice gondola. Ideja se nadovezuje i na brojne projekte koji se realizuju ili planiraju u gradu“, kazali su Monitoru u lokalnoj upravi.
Prema ideji koja je poslata na adresu Vlade, a u koju je Monitor imao uvid, riječ je o novom talasu hipergradnje na planini, u onom dijelu do kojeg još nije stigao krupni kapital.
Država je nedavno pristala da finansira izgradnju gondole, koja bi povezivala grad sa Bjelasicom, a koštala između 60 i 80 miliona eura. Prema novoj ideji kolašinske vlasti, novac iz UAE mogao bi da posluži za gradnju hotela i turističkih naselja u blizini nekoliko međustanica te žičare. Svi ti kompleksi, kako su objasnili iz lokalne uprave, bili bi objedinjeni u novi Ski resort Bjelasica ESCAPE.
„Naslanjajući se na infrastrukturne potencijale PUP-a, veza grada sa skijalištem planirana je gondolom, na čijim međustanicaama su planirane razvojne turističke zone. Novi projekat ,koji bi uvezao realizovane i planirane ski kapacitete, moguće je planirati na čvorištima, odnosno stanicama gondole. Kao pogodne lokacije za proširenje turističkog razvoja identifikuju se zone uz stanice gondola, a koje se nadovezuju na polaznu stanicu na obali Tare“, objašnjavaju iz kolašinske Opštine. „Predmetna trasa gondole, na obroncima Bjelasice, predstavlja nerazvijeni potencijal za kontinuiran urbani razvoj i obogaćivanje turističke ponude, ali i stvaranje uslova za održiv ekonomski razvoj“, konstatuju.
Prema toj ideji, planirani kapaciteti bi se prostirali na oko 1.400 mnv, u podnožju Ključa, jednog od vrhova Bjelasice, i bili bi infrastrukturno povezani sa gradom saobraćajnicom, dok bi gondola dodatno omogućila direktnu konekciju s gradom, ski centrom i, s druge strane, sa autoputem. Na taj način, uz sadašnju infrastrukturu privatnog i državnog skijališta Kolašin, tvrde iz Opštine, bilo bi moguće izgraditi 125 km skijaških staza, dva i po puta više u odnosu na sadašnju dužinu staza.
Iz Opštine su eventualnim investitorima poslali poruku da bi sve realizovali na državnom i dijelu privatnog zemljišta, koje je moguće otkupiti po povoljnim cijenama. Kolašinska lokalna uprava, godinama ne uspijeva da završi obavezu izgradnje komunalne infrastrukture ni za hotele i naselja koja se trenutno grade ili su završena.
Odlukom Vlade iz 2018. godine, konzorcijum „Kolašin 1600“ zakupio je na Bjelasici od države 270.000 metara kvadratnih na 90 godina. Na toj lokaciji, do koje još nije stigla ni vodovodna ni kanalizaciona mreža, trenutno je završen jedan, dva hotela su u izgradnji, a planirano je još turističkih objekata. Investitori na Bjelasici grade na osnovu Prostornog plana posebne namjene (PPPN) Bjelasica i Komovi, a neki djelovi planine devastirani su nekontrolisanom i nesankcionisanom nelegalnom individualnom gradnjom.
Dok se u ideji za projekat Bjelasica 365 predviđa da Sinjavina bude „fabrika hrane“, drugi projekat poslat Vladi iz Kolašina, tu planinu takođe vidi kao prostor za gradnju hotela. Na konsultacijama sa sugrađanima oko ideja koje će poslati za potencijalna ulaganja iz UAE kolašinski funkcioneri nisu trošili vrijeme. Prema zvaničnim informacijama Monitora, jednu ideju za projekat je poslao potpredsjednik opštine Vasilije Ivanović (Pokret Evropa sad), a drugu predsjednik Petko Bakić (Demokrate).
U Opštini Mojkovac su, kad su predlagali projekte, bili i skromniji i jedinstveniji. Na listi njihovih želja je razvoj turističke infrastrukture na Bjelasici, tačnije, na lokaciji skijališta Žarski, u koje je do sada država uložila više miliona eura. Objasnili su da bi projekat obuhvatio „izgradnju gondola, završetak žičara, izgradnju turističkih naselja i prateće infrastrukture, čime bi se značajno povećala atraktivnost ovog kraja za domaće i strane turiste“. Pored toga, u Mojkovcu imaju ideju izgradnje luksuznih hotela i turističkih kompleksa u Podbišću, gdje Opština ima 100.000 metara kvadratnih zemljišta. Treći projekat, u kojem lokalna uprava vidi mogućnost za ulaganje, jeste restauracija i izgradnja srednjovjekovnog grada Brskovo. Kako su objasnili iz Opštine, izrada projektne dokumentacije za taj projekat je u završnoj fazi.
Lokalne uprave u Plužinama i Šavniku nijesu kandidovale nijedan projekat, jer nemaju „potencijale za velike projekte“. Iz Berana su predložili lokalitet Jelovice, uzimajući u obzir planska dokumenta, kao i prostor beranske strane Bjelasice, te revitalizaciju aerodroma. Prostor za kapital iz UAE u Plavu, na primjer, vide na planini Bogićevića „kao lokalitet sa izuzetnim potencijalom za razvoj zimskog i ljetnjeg turizma“.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva

Objavljeno prije
2 sedmicena
4 Aprila, 2025
Crna Gora se u pretpristupnim pregovorima obavezala da do 2035. godine izgradi postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) za sve zajednice koje imaju opterećenje otpadnim vodama u ekvivalentu od 2.000 stanovnika. Izgradnju postrojenja, međutim, mještani koji žive u blizini lokacija na kojima su planirana, nerijetko dočekuju „na nož“. Razlog su nedovoljna obaviještenost, ali i loša iskustva u opštinama u kojima su već izgrađena
U različitim fazama kapitalnih investicionih projekata prikupljanja i prečišćavanja otpadnih voda trenutno je devet crnogorskih opština. No, u nekim od njih, izazovi postoje već na samom početku priprema za relizaciju. U pojedinim opštinama na sjeveru pokazalo se da postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) koja već postoje izazvaju brojne probleme.
Slično mještanima Botuna, i u Bijelom Polju mještani više sela tvrde da nema te cijene po kojoj će dozvoliti izgradnju PPOV na Potkrajcima. Dok iz Delegacije Evropske unije (EU) i lokalne uprave navode kako je riječ o projektu koji će riješiti dugogodišnji ekološki problem Bijelog Polja i šire regije, mještani, pak, tvrde da će ih postrojenje iseliti iz svojih domova. Iz udruženja Zelena dolina Potkrajci tvrde da je „nedopustivo da se postrojenje gradi u srcu poljoprivredne zone koja može da prehrani sjever i veliki dio Crne Gore“.
„U slučaju izgradnje postrojenja bili bismo prinuđeni da napustimo ognjišta. Mještani ovdje skoro isključivo žive od poljoprivrede, a slično je i u ostalim selima. Baš ovaj dio gdje se gradi kolektor je prepoznat kao poljoprivredno dobro, i iz tog mjesta se odselilo najmanje ljudi, upravo zato što se bave poljoprivredom. Ako oni taj koncept promijene, ljudi će biti primorani da se isele. Nama nema opstanka ni rada u poljoprivredi, jer više niko neće kupovati naše proizvode“, ubijeđeni su u tom udruženju.
U Potkrajcima i još nekoliko okolnih sela kažu da je projekat za PPOV planiran više godina, a da im se za to vrijeme niko nije obratio ni sa državnog ni sa lokalnog nivoa. Tek kad su stigle mašine, saznali su, navodno, šta se i gdje gradi, ali ne i kako postrojenje funkcioniše. Zbog toga su održali više protesta do sada.
Prva asocijacija na PPOV su im, tvrde, problemi koje imaju Budvani i Pljevljaci nakon što su realizovani slični projekti. U međuvremenu, mještani više bijelopoljskih sela tražili su od Opštine da postrojenje bude građeno na lokaciji kilometar i po dalje, gdje je nenaseljeno područje.
„Poručujemo lokalnim vlastima da nas ne izlažu maltretiranju jer ćemo sigurno blokirati put. Sigurno se neće praviti na ovoj lokaciji“, kazali su mještani bijelopoljskih sela na poslednjem protestnom okupljanju.
Do Bjelopoljaca kojima ne odgovara lokacija PPOV, za sada, kao da ne stižu objašnjenja sa zvaničnih adresa da ta vrsta postrojenja „ne predstavlja ekološki problem za one koji žive u blizini objekta i da su neophodan preduslov za zaštitu životne sredine i očuvanje javnog zdravlja“.
Potpisivanje ugovora za izgradnju jednog od najvećih i najznačajnijih projekata u Bijelom Polju očekuje se do juna, a u toku je tenderski postupak za izbor projektanta i izvođača radova. U prvoj fazi, kazali su Monitoru u Opštini, izgrađen je glavni gradski kanalizacioni kolektor koji je u kompletnom iznosu od 3,1 milion eura finansiran iz sredstava Delegacije EU. Za nastavak su „sa nadležnim ministarstvima i DOO Project Consulting iz Podgorice obezbijedili novčana sredstva za realizaciju ovog projekta kreditnim zaduženjem kod Evropske investicione banke, a dio grantom od Zapadnobalkanskog investicionog okvira-WBIF“.
Lokaciju za PPOV ne namjeravaju da mijenjaju, jer je već odavno planirana planskim dokumentom.Izgradnja glavnog kolektora za otpadne vode u Bijelom Polju, prvi dio projekta, završena je 2018. godine. U međuvremenu su ažurirana idejna rješenja i inicijalne procjene uticaja na životnu sredinu, kao i priprema za tenderski postupak. Vrijeme posvećeno unapređenju postojeće tehničke dokumentacije, kako su ranije saopštili iz Delegacije EU, bilo je neophodno kako bi se uskladilo s međunarodnim standardima i poštovale relevantne nacionalne procedure. Kazali su da je sve to rađeno sa ciljem da se realizacijom projekta doprinese poboljšanju higijenskih uslova u Bijelom Polju te zaštiti izvora pijaće vode i kvaliteta životne sredine u područjima nizvodno i pod uticajem rijeke Lim.
U Pljevljima imaju već godinama PPOV, ali i brojne probleme u njegovom funkcionisanju. Kako su nedavno saopštili iz lokalne vlasti, postrojenje koje je napravljeno u selu Židovići skoro je neupotrebljivo, a za njegovo održavanje godišnje Opština izdvaja velika sredstva. Navodno, lani je u pojedinim periodima tretiralo samo petinu otpadnih voda, dok je ostatak završavao u rijeci Ćehotini. U samom startu je, kako tvrde ekolozi, napravljena greška, pa nijesu odvojena atmosferske od fekalne kanalizacije, a toliku količinu voda PPOV nije moglo da „savlada“.
Kolektor je projektovan za prosječni protok od 233,22 metra kubnih po satu, Opština za rad PPOV u Židovićima godišnje izdvaja 800.000 eura. Taj iznos podrazumijeva troškove isplate zarada zaposlenima sa doprinosima, potrošenu struju i razne hemikalije potrebne za rad postrojenja. Prema istraživanju koje je sprovedeno minule godine u Pljevljima, skoro polovina ispitanika (48,51 odsto) izrazila je nezadovoljstvo funkcionalnošću postrojenja, dok je više od trećine (32,18%) veoma nezadovoljno.
Skoro polovina ispitanika primijetila je negativne efekte PPOV na okolinu, uključujući smrad i zagađenje, a čak 65,35 odsto onih koji su učestvovali u istraživanju vjeruje da je bilo elemenata korupcije u procesu izgradnje i održavanja PPOV. U Pljevljima se sada spremaju da krenu u projekat rekonstrukcije kanalizacione mreže u gradu, odnosno razdvajanje atmosferske od kanalizacione mreže. Sredstva za to biće obezbijeđena, takođe, kroz grantove WBIF.
Mojkovac, takođe, godinama ima PPOV, ali je lani Opština bila prinuđena da se preko Ministarstva finansija, kod Evropske investicione banke (EIB), zaduži kako bi cijeli sistem za upravljanje otpadnim vodama unaprijedila. Projekat, kako su Monitoru objasnili u lokalnoj upravi, podrazumijeva odvajanje kanalizacione i atmosferske mreže u centru grada u dužini od 2.060 metara, gradnju nove kanalizacije u naseljima Ambarine, Juškovića potok i Podbišće u ukupnoj dužini od 7,99 kilometara, za potrebe 2.500 stanovnika. Drugi dio odnosi se na rehabilitaciju PPOV. Unaprjeđenje postrojenja biće projektovano u dvije faze, sa krajnjim kapacitetom od 7.300 ES (ekvivalentnih stanovnika).
Nepostojanje PPOV i nedovoljno razvijena kanalizaciona mreža jedan su od najvećih kolašinskih ekoloških problema. U toku su tenderi za nadzor i izvođača radova. U okviru inovirane verzije Studije izvodljivosti za PPOV iz 2020. godine, analizirane su tri opcije, a kao najoptimalniji izabran je „konvencionalan proces aktivnog mulja sa aerobnom stabilizacijom mulja“.
Do 2012. godine za izgradnju PPOV u opštini Kolašin izdvojeno je 1,2 miliona eura. Gotovo milion eura bio je kredit od Evropske investicione banke, dok je za razvoj projekta iz pretpristupnih fondova EU obezbijeđeno 200.000 eura. Zbog nedostatka novca za izgradnju, Kolašinci od tada čekaju na PPOV.
Crna Gora se u pretpristupnim pregovorima obavezala da do 2035. godine izgradi postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) za sve zajednice koje imaju opterećenje otpadnim vodama u ekvivalentu od 2.000 stanovnika.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
NOVA HAPŠENJA ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Pao i drugi vlasnik Tehnomaxa

Objavljeno prije
3 sedmicena
28 Marta, 2025
Specijalno policijsko odjeljenje lišilo je slobode vlasnika crnogorske kompanije „Tehnomax“ Veska Petranovića i članove njegove navodne kriminalne grupe, među kojima i tri policajca
Specijalno državno tužilaštvo (SDT) zadalo je prošle sedmice još jedan udarac organizovanom švercu cigareta u Crnoj Gori. Pao je cijeli švercerski klan, okupljen oko crnogorske firme Tehnomax.
Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nekadašnji predsjednik Momir Bulatović 1998. godine o švercu cigareta raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji.
Međunarodna organizacija “Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala” – mreža više od 300 nezavisnih svjetskih i regionalnih eksperata koji se bave ljudskim pravima, demokratijom, upravom i temom razvoja, tvrde da je šverc cigareta glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu, a njegovo središte je Crna Gora. U svom izvještaju su naveli da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta, odnosno da inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz tog lučkog grada.
Specijalno državno tužilaštvo počelo je da istražuje švercerske rute još krajem 2022. kada je Specijalno policijsko odjeljenje (SPO) iz Luke Bar oduzelo svu dokumentaciju o ulasku i izlasku brodova tokom 2018., 2019., 2020. i 2021. godine, jer su, kako tvrde, cigarete dopremane kontejnerima na crnogorsku obalu, zapravo završavale u rukama švercera. Tužilaštvo vjeruje da je ovim švercerskim poslom, koji je godinama u nekoliko krakova i na više nivoa funkcionisao preko Slobodne zone Luke Bar, država Crna Gora oštećena za stotine miliona eura.
Zbog obimne dokumentacije koja je uzeta u Luci Bar, ali i dokaznog materijala, koje su SDT i SPO dobili od EUROPOL-a, ta švercerska piramida, koja je imala zajedničku logistiku, istražuje se u nekoliko odvojenih istraga na kojima mjesecima radi više specijalnih tužilaca. Prvi udar na duvansku mafiju krenuo je pred sam kraj 2023. godine hapšenjem vlasnika barske firme “Playmaker” Đorđija Đoka Pavićevića, nakon čega su prošle godine u dvije odvojene istrage obuhvaćeni biznismen Aleksandar Aco Mijajlović i Podgoričanin Saša Pekić.
Nova istraga otvorena je kada je na podgoričkom aerodromu po dolasku u Crnu Goru uhapšen vlasnik kompanije Tehnomax Vesko Petranović. Po nalogu državnog tužioca Siniše Milića, službenici SPO su osim Petranovića uhapsili još šest osoba, za koje se vjeruje da su imale važnu ulogu u organizaciji švercerskih ruta. Među uhapšenima su i službenici Uprave policije.
U kampu specijalnih jedinica policije na Zlatici privedeni su pripadnici Posebne jedinice policije Dražen Vukadinović i Davor Lukačević, a slobode je lišen i inspektor Potražne službe podgoričkog odjeljenja bezbjednosti Marko Đurišić. U sklopu ovog predmeta uhapšen je i Dejan Jokić, koji je po nalogu SDT-a lišavan slobode i u februaru prošle godine, zbog sumnje da je bio dio kriminalne organizacije, koju je, kako se vjeruje, formirao biznismen Aleksandar Aco Mijajlović.
U ovom predmetu uhapšeni su i Podgoričani Branko Čelić i Ratomir Obrenić, za koje se sumnja da su imali ulogu u švercu cigareta od Luke Bar, preko Crne Gore ka zemljama Evropske unije. Policija u ovom predmetu traga za još nekoliko osoba.
Tokom rada na ovom predmetu SDT i SPO su došli do osnovane sumnje da su okrivljeni pripadnici ove kriminalne organizacije uspjeli da organizuju brojne rute šverca cigareta, čija se vrijednost procjenjuje na nekoliko desetina miliona eura. Specijalno tužilaštvo vjeruje da je Petranović bio uključen u pružanju logistike za transport cigareta, koje su švercerskim kanalima uzimane iz skladišta Slobodne zone Luke Bar. Krajem 2024. po nalogu SDT-a uhapšen je njegov poslovni saradnik Saša Pekić, koji je ranije bio i suvlasnik u kompaniji “Tehnomax”, a slovi za nezvaničnog vlasnika. Sa Pekićem su tog dana uhapšeni i policajci Predrag Vučurović, Dragan Backović i Predrag Mijušković, biznismen Srđan Jokić, Podgoričanin Goran Janketić i Nikola Glomazić iz Plužina, a poslije desetak dana predala su se i braća iz Plužina Marko i Petar Cicmil.
U švercerskoj šemi vjeruje se da je kompanija “Playmaker” okrivljenog Đorđija Đoka Pavićevića, uz pomoć osumnjičenih carinika Ivane Kovačević i Veljka Đuričića, kao i dvije firme sa Filipina i Paname, imali zaduženje da lažiraju dokumentaciju o fiktivnom izvozu cigareta iz Crne Gore u brojne luke u Mediteranu. Brojni kontejneri cigareta iz Luke Bar nikada nisu ni ukrcani na brodove, koji su uplovljavali na Crnogorsko primorje, već je, kako se sumnja, pravljena lažna dokumentacija o fiktivnom izvozu, a zapravo su paketi cigareta iz lučkih skladišta kamionima završavali u švercerskim rukama.
Kako se navodi u spisima tužilaštva, osumnjičeni Aleksandar Aco Mijajlović, koji se brani sa slobode, za godinu je naručio, kupio i organizovao prevoz bar 60.000 paketa cigareta iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koje su potom preko barske luke završavale na ilegalnom tržištu Crne Gore i drugih država. Narudžbe su dogovarane na mjesečnom nivou, a prva za koji specijalni tužioci navodno imaju dokaz, dogodila se 19. novembra 2019. godine – kada je Mijajlović kupio ukupno 4.760 paketa i to: 2.412 paketa cigareta marke “Trokadrero slim blue”, 88 paketa “FM pink slim”, 1.000 paketa cigareta “FM crveni”, 723 paketa “FM plavi slim” i 537 paketa “FM crveni slim”…
“Označene cigarete je pomorskim putem prevezao u Luku Bar i uskladištio u slobodnu carinsku zonu, nakon čega je okrivljeni, zajedno sa Dejanom Jokićem, kao i sa drugim sada nepoznatim pripadnicima kriminalne organizacije, u više navrata, realizujući kriminalni plan, na neutvrđeni način iznio iz carinskog skladišta i prenio preko carinske linije, izbjegavajući mjere carinskog nadzora… A sve u namjeri njihove dalje prodaje i rasturanja na carinskom području Crne Gore i drugih država”, navodi SDT u tom predmetu.
Specijalno državno tužilaštvo tokom rada na istragama u predmetima protiv duvanske mafije uporedo je otvaralo i brojne finansijske istrage protiv članova kriminalnih organizacija. U predmetu finansijske istrage protiv osumnjičenog Saše Pekića rješenjem Višeg suda, a po nalogu SDT-a, blokirana je vrijedna imovina u Podgorici, Crmnici, primorju… Krajem 2024. i u prvim danima ove godine po nalogu SDT-a upisana je privremena zabilježba – zabrana raspolaganja nad 12 stanova, devet poslovnih prostora, deset garaža i dva nestambena prostora, uknjiženih na Pekića i članove njegove porodice. Većina imovine, koja se vodi na Pekića, kako se vidi u evidenciji Uprave za nekretnine, je na istim katastarskim parcelama kao i imovina danas uhapšenog Veska Petranovića i Dejana Jokića.
Ova trojka je u proteklih nekoliko godina imala i zajedničke graditeljeske poduhvate na primorju. Sudeći prema ranijem slijedu koraka tužilaštva, vjeruje se da će već u narednih nekoliko dana biti upisan teret i na imovinu osumnjičenog Petranovića.
Tehnomax bila najbolja firma 2017. godine
Kompanija “Tehnomax”, osnovana 2004. godine, ima čak 17 maloprodajnih objekata za prodaju bijele i ugradne tehnike, TV uređaja, računara, telefona… Kompanija je tokom 2017. godine bila dobitnik prestižne nagrade za najbolju firmu u Crnoj Gori po izboru Privredne komore.
Prije pet godina Petranovićeva kompanija je proširila poslovanje i na turizam – kupili su stari hotel “13. jul” na Virpazaru, gdje su poslije tri godine potpune rekonstrukcije otvorili novi pod imenom “DeAndros”.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


Government Summons Ambassadors for Consultations and Instructions: A Foreign Policy Tightrope

TWILIGHT OF MONTENEGRIN INTERESTS IN AMERICA: Prayer Breakfast Instead of Real Diplomacy

TRAMPOVE IGRE CARINAMA: Globalno potčinjavanje ili globalni otpor
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi
-
DRUŠTVO3 sedmice
NOVA HAPŠENJA ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Pao i drugi vlasnik Tehnomaxa
-
DRUŠTVO4 sedmice
,,SLUČAJ TENDER” ZA ULCINJSKA KUPALIŠTA: Brzina koja budi sumnju
-
Izdvojeno4 sedmice
GAZA U IZRAELSKO-AMERIČKOM PAKLU: Zeleno svijetlo za čišćenje
-
INTERVJU4 sedmice
BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice
-
IN ENGLISH5 dana
TWILIGHT OF MONTENEGRIN INTERESTS IN AMERICA: Prayer Breakfast Instead of Real Diplomacy
-
Izdvojeno3 sedmice
VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku
-
IN ENGLISH5 dana
Government Summons Ambassadors for Consultations and Instructions: A Foreign Policy Tightrope