Povežite se sa nama

DRUŠTVO

OSMA GODIŠNJICA CRNOGORSKE NEZAVISNOSTI: Ti si naša čokolada

Objavljeno prije

na

Osam je godina kako su građani Crne Gore izglasali odluku o obnovi državnosti, ubjedljivom većinom od 230.661 prema 185.002 glasova (55,5 prema 44,5 odsto), na referendumu na kome je, koliko god to danas nevjerovatno zvučalo, pravo glasa iskoristilo 86,5 odsto upisanih u birački spisak.

,,Ne vjerujem da ima Crnogorca koji nije ponosan na to”, pohvalio se premijer Milo Đukanović u prazničnom razgovoru sa svojim poslušnicima iz DPS-ove Pobjede. ,,Zadovoljan sam”, kaže, ,,i rezultatima ostvarenim u osam godina nezavisnosti”. Koji su to rezultati, ne otkriva.

U suprotnom, neko bi se sjetio Đukanovićevih obećanja iz predizborne kampanje, u jesen 2006. ,,Za četiri godine u Crnoj Gori neće biti nezaposlenih. Kako god to nekome sada zvučalo, to je ozbiljna i realna procjena Vlade”. Šta danas da mislimo o ozbiljnosti i realnosti procjena tadašnje i sadašnje Vlade? Odnosno, da li smo spremni da za ovakve i ovolike promašaje optužimo opoziciju?

Posebno ako cijelu priču sagledamo u kontekstu mnogo realnijih procjena. Poput one koju nam je, još na prvu godišnjicu nezavisnosti, ponudio Branko Lukovac, bivši koordinator Pokreta za nezavisnost: ,,Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo, a razlike se ne smanjuju, već uvećavaju”. Detaljniji je bio je njegov kolega iz Pokreta Rade Bojović: ,,Društvo je u moralnom padu. Identitetom se trguje. Pravni sistem je traljav i često nemoćan. Vladavina zakona je sve više retorika, sve manje posvećeni cilj…”, nabrajao je Bojović na stranicama Monitora.

Uoči prve godišnjice nezavisnosti tadašnji i sadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović na Cetinju je držao slovo: ,,Demokratsko društvo i institucije nezamislivi su bez vladavine prava”. Njegov partijski kolega i odlazeći gospodar Podgorice Miomir Mugoša u istom je momentu, na obali Skadarskog jezera, otvarao ugostiteljski kompleks Plavnica, podignut bez građevinske dozvole u srcu nacionalnog parka. Toliko o DPS-ovoj vladavini prava.

U međuvremenu, Crnoj Gori je – pod komandom vladajuće DPSDP koalicije – prifalilo novih privrednih objekata, makar oni bili građeni i na divlje. Na treću godišnjicu nezavisnosti, Đukanović je u Bajicama otkrio Obelisk Božićnom ustanku, uz poruku da je taj događaj od prije 90 godina ,,u istoj ravni sa mnogim slavnim crnogorskim pobjedama na Vučjem dolu i Mojkovcu”. Ne želeći da veliča vlastiti doprinos ratnoj istoriji Crne Gore premijer je propustio da pomene Konavle.

Još čekamo prošlogodišnju predizbornu ,,investiciju” koja je razgalila prijestonicu – fabriku čokolade u halama pokojnog Oboda. Neće to biti obična čokolada, busali su se zvaničnici u prsa preduzetnička, već će se praviti u obliku grba i zastave, biće tu i anfas i profil našeg vladara, tranzicionog prvaka, i, kako bilježe lirici vješta pera sa platnog spiska Pobjede ,,čovjeka čije je ime personifikacija obnove crnogorske državnosti”. Šta je milka spram mila.

Centralna proslava ovogodišnjeg Dana državnosti, iz ekonomske perspektive gledano, odvijala se u podgoričkom naselju Stari aerodrom, gdje je nezaobilazni Miomir Mugoša Crnoj Gori darovao – kružni tok. Nezavršen, ali već vrijedan pola miliona eura. Naših para. Budu li se pitali Mugoša i njegovi partijski nasljednici, prezentovana cijena će se uvećati za makar 50 odsto.

Glavna pretpraznička poruka ovog maja stigla je od Nikšićanina Veselina Pejovića, vlasnika kompanije Uniprom, i projektovanog vlasnika prostora na kome se nekad dizao Kombinat aluminijuma Podgorica (KAP).

Pejović se pohvalio novinarima kako će ,,najvjerovatnije” naredne sedmice potpisati ugovor o kupovini KAP-a. Neće, objasnio je, čekati konačnu odluku EPCG o njegovom zahtjevu da Kombinat u narednih pet godina dobija struju po cijeni od 38 eura za megavat. „Ako EPCG ne želi da mi odobri cijenu od 38 miliona eura po megavat-satu, nije nikakav problem. Sklopke na brojilima za struju obaramo na dolje i gasimo Elektrolizu. Neka se onda EPCG zapita kome će prodavati struju koju je isporučivala KAP-u za 50 miliona godišnje”, samouvjeren je Pejović.

Kako će tek istupati ako postane vlasnik preostale imovine KAP-a, od koga zavisi sudbina nekih 750 ljudi, koji još u Dajbabama zarađuju za život. Uoči privatizacije Kombinata, krajem 2005., tu je radilo više od 3,5 hiljade ljudi. Potom je zaživjelo Đukanovićevo partnerstvo sa Olegom Deripaskom.

Na ruševinama KAP-a, Željezare, Oboda, Solane, Dakića, Marka Radovića, Luke Bar, Gornjeg Ibra, Velimira Jakića… raste današnja Crna Gora. Zemlja bez industrije. Ona kojoj je, u maju 2007, Đukanović predskazivao: ,,Imamo i vrlo poželjno prestrukturiranje proizvoda Crne Gore u pravcu razvoja turizma i usluga, što je savremena ekonomska tendencija…”

I dokle smo stigli?

O tome nam je, prošle nedjelje, par riječi prozborio i Žarko Borovinić, direktor Mašinske škole u Podgorici. Želite li siguran posao i dobru zaradu – vaša budućnost je na smjeru zavarivača, otkrio je tajnu životnog uspjeha polumaturantima, pošto je iz naših škola izašla prva generacija ,,evropskih osnovaca” sa devetogodišnjim obrazovanjem. Ove su preporuke stigle samo nedjelju ili dvije nakon što je javnosti obznanjena odluka uprave Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore da značajno redukuje broj upisanih studenata, odnosno, da na makar par godina zamrzne upis novih studenata na pojedinim studijskim programima (kriminalistika i bezbjednost u Podgorici, pravo u Budvi i Bijelom Polju).

I eto društva znanja u kome inženjeri elektrotehnike, metalurgije i mašinstva voze taksije i autobuse umjesto da pomažu razvoj Telekoma, EPCG, KAP-a, Dakića, ili rudnika uglja, boksita i cinka. Pravnici i ekonomisti prodaju švercovane cigarete i raznose ležaljke po crnogorskim plažama (izdatim u višedecenijski zakup privilegovanim tajkunima skrivenim iza of-šor kompanija), dok postdiplomci političkih nauka po crnogorskim opštinama lijepe plakate vladajuće partije (koalicije) i glasno kliču partijskim šefovima. Od toga da li će biti primijećeni zavisi njihova budućnost. U ovoj zemlji. Dok je ovo na vlasti.

Nedavno se Đukanović, da li kao premijer, naučni radnik, biznismen ili tek predsjednik partije, obratio svom narodu. ,,Naši krajnji dometi nijesu društveni proizvod po glavi stanovnika od 5.300 eura, naši dometi su ono što je evropski standard 25.000 eura po glavi stanovnika i ja sam siguran da ćemo pametnim radom, odgovornim korišćenjem resursa koje imamo…, u bliskoj budućnosti dosegnutu i taj cilj”. Čuva tajnu – ko mu je branio da u minulih 25 godina povede Crnu Goru da pređe i djelić tog puta.

Tu tajnu kriju domaći i strani računi političko-ekonomske elite koju je okupio oko sebe. Zato je premijer spremno ponudio pregršt demagogije. ,,Nemoguće je početi gradnju autoputa, ako prethodno nemate novi Ustav, na osnovu kojeg je nužno donijeti seriju novih zakona, uključujući i Zakon o koncesijama… Takođe, nemoguće je početi takve radove ako nemate Prostorni plan države i iz njega izvedenu prostorno-plansku dokumentaciju nižeg reda…Mi smo, najzad, sve to pripremili i sada je u toku tender za početak fizičke realizacije autoputa od Bara do Boljara…”. Da se ne uznesete – Đukanović vam je ovo poručio u maju 2008. Sada se ponovo priprema gradnja autoputa. Starijeg i ljepšeg.

Nije problem što zapošljenost i zarada u Crnoj Gori padaju. Problem je, kaže vlast, ona grupa mladića koja je opozicionu pobjedu u Beranama začinila srpskim zastavama. Ne smeta što smo se u proteklih osam godina zadužili sa 1,2 milijarde eura, i što smo taj novac potrošili spašavajući vlast i njene preduzetničke promašaje. Problem su privatni mediji koji podsjećaju na aferu Telekom. Ili se čude kako Rožajama i dalje gospodari odbjegli Safet Kalić, dok 200 djevojaka i momaka sa fakultetskom diplomom u tom gradu traži posao. Ima li smisla pitati za naš novac koji troše Pobjeda i RTCG dok nam politički marketing kreira Vladimir Beba Popović, a javnost ciljno sluđuju mediji tipa pink i informer?

Ništa od toga nije nam donio referendum 21. maja 2006. To nam je donio DPS. Zato bi i 25. maj 2014. mogao biti važan datum. Da li će nekadašnji dan mladosti postati dan MILOsti (u kome se glasovi kupuju ko krtole, a ustrašeni glasači izgone na birališta), na nama je da odlučimo. Crna Gora će preživjeti. A mi kako se ko snađe, makar do cetinjske čokolade.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo