Povežite se sa nama

DRUŠTVO

UNIŠTAVANJE RIJEKA ZA ŠAKU EURA: Legalni i divlji eksploatatori

Objavljeno prije

na

Kako nebriga o prirodi i rijekama zna da se osveti pokazale su nedavne poplave u regionu. U Crnoj Gori eksploatacija šljunka i pijeska obavlja se u devet opština na rijekama Morači, Tari, Limu, Gračanici, Grnčari i Ibru. Koncesionari legalni i ,,divlji”, uz amin državnih i opštinskih službi, nesmetano se bogate uništavajući riječna korita. Mještanima u amanet ostavljaju uništene rijeke, razrušene puteve, prijetnje od suše i poplava.

,,To je kriminal, ako ga ima. Totalna nebriga vlasti. Treba samo pogledati rijeku Moraču preko puta Kombinata aluminijuma, kod izvorišta Bolje sestre. To je potpuno uništena rijeka. Država ništa ne čini, a pojedinci se enormno bogate. Taj šljunak se koristi za gradnju u Podgorici, primorju…”, kaže za Monitor Vladimir Vujović, predsjednik Kluba odbornika SNP-a Podgorica.

Morača je u gornjem toku, kod izvorišta Bolje sestre, pretvorena u ,,pustinju”. I pored toga što je u zoni izvorišta Bolje sestre proglašena trajna zabrana eksploatacije šljunka i pijeska, bageri i dan danas nesmetano rade na tom potezu.

Opozicione partije odavno upozoravaju da na ovaj način resurse glavnog grada koriste privilegovani pojedinci. Uspostavljen je savršeni kriminalni krug: gradski budžet ostaje uskraćen za višemilionske prihode, a pare od nelegalne eksploatacije šljunka završavaju na računima pojedinaca od kojih pokradena opština i država kupuje taj isti ukradeni pijesak i šljunak otet od građana.

Da je problem eskalirao primijetio je i odlazeći gradonačelnik Miomir Mugoša, uz opasku da kada su u pitanju koncesije, Opština ima zavezane ruke. ,,Vidimo brda šljunka pravnog i bespravnog, a ne možemo uticati. Inspekcija nije naša”.

Inspekcija je državna i ne radi gotovo ništa. Inspekcija za vode je tokom prošle godine na rijekama Morači i Cijevni zbog nelegalne eksploatacije šljunka i pijeska podnijela jednu krivičnu prijavu, izdat je jedan prekršajni nalog i u četiri slučaja zabranjena eksploatacija šljunka. Često se pravdaju da su im problem kadrovski kapaciteti, a i da su divlji šljunkari lukavi – vrlo teško ih je uhvatiti na djelu, jer vade šljunak u ranim jutarnjim ili kasnim noćnim satima, kada malobrojni inspektori spavaju.

Dešavalo se da kada mještani Zete prijave nelegalnu eksploataciju, iz inspekcije dobiju odgovor da na teren nema ko da izađe osim u ,,izuzetno hitnim slučajevima”. Mještani Vukovaca, Ponara, Berislavaca i Gornje Zete su nekoliko puta zvali inspekciju, zapomagali, pisali peticije GO Golubovci, ali njihove molbe su ostale neuslišene.

Sredinom prošle godine u Gostilju je jednom mještaninu imanje pretvoreno u nelegalni majdan šljunka. Mediji su izvještavali da se u Zeti, gdje divlji eksploatatori šljunka godinama nemilosrdno uništavaju imanja i korita Morače i Cijevne, svakome može desiti da mu imanje natovare na kamion i odnesu.

Mještani Zete se godinama žale na to da su koncesionari izmjestili tok Cijevne i Morače, tako da mnogi poljoprivrednici ne mogu da navodnjavaju proizvode zbog čega svake godine suša uzima danak. Navode i da su omiljena kupališta na obali Cijevne pretvorena u smetilišta, a koncesionari napravili puteve za kamione posred livada.

Dragutin Klikovac, funkcioner Demokratskog fronta, godinama upozorava na problem koji koncesionari prave mještanima Zete. On je u više navrata govorio da su eksploatatori šljunka uticali na prirodni tok kako Morače tako i Cijevne i da zato nema zime da Zeta ne poplavi.

Pored divljih, često su problem i legalni koncesionari. Mještani Ljaljkovića u Zeti su početkom aprila blokirali prolaz kamionima Geneksa. Protestovali su, jer se iz Geneksovih kamiona , napunjenih do vrha i bez cerade, prosipao šljunak po ulici i svakodnevno ugrožavala bezbjednost mještana.

U poslu sa ekspolatacijom šljunka duže od deceniju je i Danilo Petrović, vlasnik Cijevne komerc. Mještani su protestovali i povodom pojedinih poteza te firme koja je od Uprava za vode dobila projektnu dokumentaciju na osnovu koje uređuju korito Morače u dijelu od Vukovačkog mosta do Skadarskog jezera. Na optužbe mještana, Danilo Petrović je odgovarao da je i on iz Ponara, te da je njegova firma uvijek pomagala okolnim selima – kada su bile poplave, radili su brane.

Osim pomoći oko poplava, Gradska opština Golubovci nema neke vajde od legalnih koncesionara. Naime, svega 10.000 eura se godišnje slije u budžet Gradske opštine kao naknada od koncesija.

Pored Podgorice, problem sa eksploatacijom šljunka imaju i opštine na sjeveru Crne Gore. Granični prelaz sa Albanijom u Gusinju, koji je već duže od godinu dana završen, zbog nemara koncesionara zreo je za rekonstrukciju. Mještani lijevog Grnčara, kroz koji put prolazi, su se početkom ove godine žalili da je koncesionar Sead Hot, koji eksploatiše šljunak i pijesak iz rijeke Grnčar, oštetio novu saobraćajnicu čija je izgradnja koštala preko dva miliona eura. Kako navode, teškim mašinama ulazi se u korito rijeke poprečnim putevima, a utovare nose bez zaštitne cerade, materijal se s pretovarenih kamiona prosipa po putu, a mještani su prinuđeni da ga uklanjaju lopatama i metlama.

Od divljih šljunkara nije zaštićena ni suza Evrope – Tara. Bagerima se prokopava riječno korito ove rijeke koja je za dlaku izbjegla uništavanje izgradnjom hidroelektrana. Koncesionari u Kolašinu, koji su dobili sve potrebne dozvole za eksploataciju šljunka, više puta su se žalili da ne mogu da rade zbog divljih kolega. Osim što prodaju riječni materijal po znatno nižoj cijeni, nelegalni koncesionari su se potrudili za konkurenciju, pa su legalnima u više navrata bušili gume na mašinama, krali gorivo, lomili table na obilježenoj deponiji…

Bilo je slučajeva i da Opština Kolašin prebija dugove preko šljunka iz Tare. Kako nije bilo novca da se plati nekolicini vlasnika mehanizacije koje je Opština angažovala na nekim infrastrukturnim objektima, dozvoljavano im je da se namire vađenjem određenih količina šljunka i pijeska iz rijeke.

U poplavama početkom prošle godine u Beranama, u naselju Talum, deset porodica sa preko 80 članova napustilo je svoje domove, jer im se voda, što od rijeke Lim, što od nabujale rječice Vrelo, uselila u kuće. Mještani su za to optužili opštinu i privatno preduzeće Tehnostar Bakula Barjaktarevića, koji je eksploatisao šljunak. Naveli su da je ovo preduzeće na sredini korita sakupljalo šljunak i Lim okretalo prema naselju, ne ispunjavajući obavezu da naselje zaštiti od poplava.

Sistem krađe riječnog materijala u Beranama je sličan kao i u ostalim crnogorskim opštinama.

,,Lokalna uprava Berane je posljednjih godina zajedno sa kumovima – koncesionarima pokrala materijal iz Lima metodom ‘sprudova’ uz saglasnost Uprave za vode”, kaže za Monitor Velibor Ivanović, iz NVO Za život voda Crne Gore.

On tvrdi da su se koncesionari u saradnji sa rukovodiocima lokalnih uprava dosjetili za njih veoma korisne ,,kombinacije”: pošto je dobijanje koncesije komplikovano i trebalo bi nešto državi da se plati – odustali su od toga. Sjetili su se da uklanjaju sprudove. Sprud je nanos materijala u rijeci koji može biti opasnost prilikom eventualnih poplava. Opština traži od nadležnog državnog organa (Uprave za vode) da „o svom trošku ukloni sprud”. Dobije saglasnost i onda angažuje svoje koncesionare da tobože uklanjaju sprudove. Uklanjanje se plaća opštinskim parama.

,,Tako su u Beranama posljednjih pet godina ‘kumovi’ uklanjali sprudove i sprudove. Gdje su god primijetili da ima šljunka i pijeska kumovi i glavari bi utvrdili da je to sprud i da Lim može da poplavi grad ako se ne ukloni”, kaže Ivanović.

Ovakav sistem omogućava koncesionarima da dobiju besplatan materijal i transportuju ga i prodaju gdje i kome hoće, a lokalni moćnici troškove navodnog uklanjanja raspoređuju po svom nahođenju. Kako su pare raspoređivali, dovoljno govori podatak da je DPS vlast u Beranama novoj vlasti ostavila dug od preko sedam miliona eura.

I dok koncesionari legalni i divlji diljem Crne Gore udarnički rade, podaci Uprave za vode govore da država od koncesija za vađenje šljunka i pijeska godišnje zaradi tek nešto oko 90.000 eura. A u privatnim džepovima završavaju – milioni.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo