Povežite se sa nama

DRUŠTVO

UNIŠTAVANJE RIJEKA ZA ŠAKU EURA: Legalni i divlji eksploatatori

Objavljeno prije

na

moraca1

Kako nebriga o prirodi i rijekama zna da se osveti pokazale su nedavne poplave u regionu. U Crnoj Gori eksploatacija šljunka i pijeska obavlja se u devet opština na rijekama Morači, Tari, Limu, Gračanici, Grnčari i Ibru. Koncesionari legalni i ,,divlji”, uz amin državnih i opštinskih službi, nesmetano se bogate uništavajući riječna korita. Mještanima u amanet ostavljaju uništene rijeke, razrušene puteve, prijetnje od suše i poplava.

,,To je kriminal, ako ga ima. Totalna nebriga vlasti. Treba samo pogledati rijeku Moraču preko puta Kombinata aluminijuma, kod izvorišta Bolje sestre. To je potpuno uništena rijeka. Država ništa ne čini, a pojedinci se enormno bogate. Taj šljunak se koristi za gradnju u Podgorici, primorju…”, kaže za Monitor Vladimir Vujović, predsjednik Kluba odbornika SNP-a Podgorica.

Morača je u gornjem toku, kod izvorišta Bolje sestre, pretvorena u ,,pustinju”. I pored toga što je u zoni izvorišta Bolje sestre proglašena trajna zabrana eksploatacije šljunka i pijeska, bageri i dan danas nesmetano rade na tom potezu.

Opozicione partije odavno upozoravaju da na ovaj način resurse glavnog grada koriste privilegovani pojedinci. Uspostavljen je savršeni kriminalni krug: gradski budžet ostaje uskraćen za višemilionske prihode, a pare od nelegalne eksploatacije šljunka završavaju na računima pojedinaca od kojih pokradena opština i država kupuje taj isti ukradeni pijesak i šljunak otet od građana.

Da je problem eskalirao primijetio je i odlazeći gradonačelnik Miomir Mugoša, uz opasku da kada su u pitanju koncesije, Opština ima zavezane ruke. ,,Vidimo brda šljunka pravnog i bespravnog, a ne možemo uticati. Inspekcija nije naša”.

Inspekcija je državna i ne radi gotovo ništa. Inspekcija za vode je tokom prošle godine na rijekama Morači i Cijevni zbog nelegalne eksploatacije šljunka i pijeska podnijela jednu krivičnu prijavu, izdat je jedan prekršajni nalog i u četiri slučaja zabranjena eksploatacija šljunka. Često se pravdaju da su im problem kadrovski kapaciteti, a i da su divlji šljunkari lukavi – vrlo teško ih je uhvatiti na djelu, jer vade šljunak u ranim jutarnjim ili kasnim noćnim satima, kada malobrojni inspektori spavaju.

Dešavalo se da kada mještani Zete prijave nelegalnu eksploataciju, iz inspekcije dobiju odgovor da na teren nema ko da izađe osim u ,,izuzetno hitnim slučajevima”. Mještani Vukovaca, Ponara, Berislavaca i Gornje Zete su nekoliko puta zvali inspekciju, zapomagali, pisali peticije GO Golubovci, ali njihove molbe su ostale neuslišene.

Sredinom prošle godine u Gostilju je jednom mještaninu imanje pretvoreno u nelegalni majdan šljunka. Mediji su izvještavali da se u Zeti, gdje divlji eksploatatori šljunka godinama nemilosrdno uništavaju imanja i korita Morače i Cijevne, svakome može desiti da mu imanje natovare na kamion i odnesu.

Mještani Zete se godinama žale na to da su koncesionari izmjestili tok Cijevne i Morače, tako da mnogi poljoprivrednici ne mogu da navodnjavaju proizvode zbog čega svake godine suša uzima danak. Navode i da su omiljena kupališta na obali Cijevne pretvorena u smetilišta, a koncesionari napravili puteve za kamione posred livada.

Dragutin Klikovac, funkcioner Demokratskog fronta, godinama upozorava na problem koji koncesionari prave mještanima Zete. On je u više navrata govorio da su eksploatatori šljunka uticali na prirodni tok kako Morače tako i Cijevne i da zato nema zime da Zeta ne poplavi.

Pored divljih, često su problem i legalni koncesionari. Mještani Ljaljkovića u Zeti su početkom aprila blokirali prolaz kamionima Geneksa. Protestovali su, jer se iz Geneksovih kamiona , napunjenih do vrha i bez cerade, prosipao šljunak po ulici i svakodnevno ugrožavala bezbjednost mještana.

U poslu sa ekspolatacijom šljunka duže od deceniju je i Danilo Petrović, vlasnik Cijevne komerc. Mještani su protestovali i povodom pojedinih poteza te firme koja je od Uprava za vode dobila projektnu dokumentaciju na osnovu koje uređuju korito Morače u dijelu od Vukovačkog mosta do Skadarskog jezera. Na optužbe mještana, Danilo Petrović je odgovarao da je i on iz Ponara, te da je njegova firma uvijek pomagala okolnim selima – kada su bile poplave, radili su brane.

Osim pomoći oko poplava, Gradska opština Golubovci nema neke vajde od legalnih koncesionara. Naime, svega 10.000 eura se godišnje slije u budžet Gradske opštine kao naknada od koncesija.

Pored Podgorice, problem sa eksploatacijom šljunka imaju i opštine na sjeveru Crne Gore. Granični prelaz sa Albanijom u Gusinju, koji je već duže od godinu dana završen, zbog nemara koncesionara zreo je za rekonstrukciju. Mještani lijevog Grnčara, kroz koji put prolazi, su se početkom ove godine žalili da je koncesionar Sead Hot, koji eksploatiše šljunak i pijesak iz rijeke Grnčar, oštetio novu saobraćajnicu čija je izgradnja koštala preko dva miliona eura. Kako navode, teškim mašinama ulazi se u korito rijeke poprečnim putevima, a utovare nose bez zaštitne cerade, materijal se s pretovarenih kamiona prosipa po putu, a mještani su prinuđeni da ga uklanjaju lopatama i metlama.

Od divljih šljunkara nije zaštićena ni suza Evrope – Tara. Bagerima se prokopava riječno korito ove rijeke koja je za dlaku izbjegla uništavanje izgradnjom hidroelektrana. Koncesionari u Kolašinu, koji su dobili sve potrebne dozvole za eksploataciju šljunka, više puta su se žalili da ne mogu da rade zbog divljih kolega. Osim što prodaju riječni materijal po znatno nižoj cijeni, nelegalni koncesionari su se potrudili za konkurenciju, pa su legalnima u više navrata bušili gume na mašinama, krali gorivo, lomili table na obilježenoj deponiji…

Bilo je slučajeva i da Opština Kolašin prebija dugove preko šljunka iz Tare. Kako nije bilo novca da se plati nekolicini vlasnika mehanizacije koje je Opština angažovala na nekim infrastrukturnim objektima, dozvoljavano im je da se namire vađenjem određenih količina šljunka i pijeska iz rijeke.

U poplavama početkom prošle godine u Beranama, u naselju Talum, deset porodica sa preko 80 članova napustilo je svoje domove, jer im se voda, što od rijeke Lim, što od nabujale rječice Vrelo, uselila u kuće. Mještani su za to optužili opštinu i privatno preduzeće Tehnostar Bakula Barjaktarevića, koji je eksploatisao šljunak. Naveli su da je ovo preduzeće na sredini korita sakupljalo šljunak i Lim okretalo prema naselju, ne ispunjavajući obavezu da naselje zaštiti od poplava.

Sistem krađe riječnog materijala u Beranama je sličan kao i u ostalim crnogorskim opštinama.

,,Lokalna uprava Berane je posljednjih godina zajedno sa kumovima – koncesionarima pokrala materijal iz Lima metodom ‘sprudova’ uz saglasnost Uprave za vode”, kaže za Monitor Velibor Ivanović, iz NVO Za život voda Crne Gore.

On tvrdi da su se koncesionari u saradnji sa rukovodiocima lokalnih uprava dosjetili za njih veoma korisne ,,kombinacije”: pošto je dobijanje koncesije komplikovano i trebalo bi nešto državi da se plati – odustali su od toga. Sjetili su se da uklanjaju sprudove. Sprud je nanos materijala u rijeci koji može biti opasnost prilikom eventualnih poplava. Opština traži od nadležnog državnog organa (Uprave za vode) da „o svom trošku ukloni sprud”. Dobije saglasnost i onda angažuje svoje koncesionare da tobože uklanjaju sprudove. Uklanjanje se plaća opštinskim parama.

,,Tako su u Beranama posljednjih pet godina ‘kumovi’ uklanjali sprudove i sprudove. Gdje su god primijetili da ima šljunka i pijeska kumovi i glavari bi utvrdili da je to sprud i da Lim može da poplavi grad ako se ne ukloni”, kaže Ivanović.

Ovakav sistem omogućava koncesionarima da dobiju besplatan materijal i transportuju ga i prodaju gdje i kome hoće, a lokalni moćnici troškove navodnog uklanjanja raspoređuju po svom nahođenju. Kako su pare raspoređivali, dovoljno govori podatak da je DPS vlast u Beranama novoj vlasti ostavila dug od preko sedam miliona eura.

I dok koncesionari legalni i divlji diljem Crne Gore udarnički rade, podaci Uprave za vode govore da država od koncesija za vađenje šljunka i pijeska godišnje zaradi tek nešto oko 90.000 eura. A u privatnim džepovima završavaju – milioni.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo