MONITORING
SUMNJE U NESAVJESNO LIJEČENJE U KCCG: Zašto su umrle dvije bebe

Objavljeno prije
10 godinana
Objavio:
Monitor online
Šestog dana maja 2013. godine trudnica u osmom i po mjesecu trudnoće – koja je insistirala na anonimnosti – primljena je u KCCG. Tri dana kasnije njeni sinovi, blizanci, umrli su tokom porođaja. Do danas ona nije dobila odgovor na pitanje – šta je uzrok smrti njenih beba. Ohrabrena u javnosti otvorenom debatom nakon tragedije smrti bebe u Bijelom Polju, kontaktirala je Monitor i odlučila da progovori.
Našem listu dostavila je svu medicinsku dokumentaciju (Mat. br. istorije bolesti: 10061/359). Imajući u vidu delikatnost teme, par mjeseci smo istraživali slučaj: konsultovali više stručnjaka iz ove oblasti, nekoliko eminentnih ginekologa, pogledali komparativna iskustva drugih trudnica, zatražili odgovore od svih u lancu – od majke, preko doktora i obducenta, pa do načelnika klinika – te odlučili da slučaj prezentujemo javnosti. Stručnjaci i ginekolozi koji su nam bili konsultanti prilikom izrade ovog, zahtijevali su, zbog kolegijalnosti, da im ne objavljujemo identitet.
Ultrazvučnim pregledima utvrđeno je da trudnica ima blizanačku trudnoću koja je monohorionska i monoamnionska (bebe nijesu izolovane jedna od druge). Takva trudnoća spada u one sa visokim rizikom i izuzetno je rijetka, javlja se u prosjeku jednom u 35.000 do 60.000 trudnoća. Stručnjaci sa kojima je Monitor razgovarao nemaju dilemu: u skladu sa stavovima medicinske struke i nauke preporučuje se da se takve trudnice porađaju carskim rezom, prijevremeno, najčešće u 32-34 nedjelji trudnoće, kako bi se sprječilo da dođe do nagnječenja ili zapetljavanja pupčanika u toku same trudnoće.
U slučaju koji istražujemo trudnica je porođena prirodnim putem. Obje bebe su umrle. Porođaj je izveo doktor Predrag Jovović.
U otpusnoj listi navodi se da je porodilja primljena u bolnicu poslije osam i po mjeseci trudnoće (što po shvatanjima u medicini može biti optimalno vrijeme za njen porođaj s obzirom na monoamnionsku trudnoću). Poslije pojave grčeva, ljekar joj je ubrizgao sintocinon za stimulisanje porođaja. Navodi se da je pacijentkinji vodenjak pukao spontano oko 16 časova i da su u periodu poslije pucanja vodenjaka prestala da kucaju srca obje bebe i to je registrovano kardiotokografom. Međutim, u otpusnoj listi ne stoji tačno vrijeme prestanka rada srca beba! Obje bebe su porođene kao mrtvorođene.
Bitno je notirati rezultate obdukcije, koju potpisuje načelnik Odjeljenja patologije Filip Vukmirović, a u koje je Monitor imao uvid. Vukmirović je konstatovao znake mrtvorođenosti, a onda i to da nijesu nađene anomalije ploda ni kod jedne od beba! Između ostaloga notirao je i to da je „pupčanik bez patoloških promjena”. Što se tiče uzroka smrti piše – „causa ignota” , tj. da je uzrok smrti – nepoznat!
Monitor je pitanja o uzroku smrti beba – postavio najodgovornijim akterima ove priče: doktoru Jovoviću, obducentu Vukmiroviću, ali i načelnici Ginekološko akušerske klinike u tom trenutku (ali i sada) Snežani Crnogorac. Kada se iščita medicinska dokumentacija, prije svega otpusna lista i izvještaj obducenta – te uporedi sa odgovorima koje smo od narečenih dobili, ali i kada se njihovi odgovori sučele, u oči upadaju kontradiktornosti.
Doktora Jovovića smo pitali: zašto je pacijentkinja koja je imala jednohorionsku i istovremeno jednoamnionsku blizanačku trudnoću porođena prirodnim putem i šta je uzrok smrti beba? Odgovorio je da ,,nije u mogućnosti da odgovori na pitanja, jer je u profesionalnoj obavezi prema svojim pacijentima.” Ipak je dodao: ,,Monohoriona i monoamniona trudnoća nije apsolutna indikacija za carski rez, tj. da se mora uvijek uraditi, već samo jedan od činilaca koji su važni za donošenje pravilne odluke u porođaju.” Što se drugog pitanja tiče, odgovorio je: ,,U mojoj struci postoji mors ignota, tj. smrt nepoznatog uzroka, a što nije u pomenutom slučaju.”
Obavijestili smo ga da se nama obratio upravo njegov pacijent, opet pitali doktora Jovovića: ,,Navedite, molim Vas, precizno razlog zbog kog ste u konkretnom slučaju izabrali porođaj prirodnim putem, koji je bio visokorizičan za trudnoću kakvu je imala pacijentkinja” I: ,,Molim Vas da konkretno odgovorite šta je bio uzrok smrti dvije bebe, ako, kako sami navodite nije mors ignota”.
Jovović nije odgovorio, ovaj put pozvavši nas da još jednom pažljivo pročitamo medicinsku dokumentaciju jer je on ,,potpuno siguran da tamo piše sve jasno i razumljivo za nekog ne samo medicinske struke. “
Ne piše, a i ono što piše je kontradiktorno.
Doktor Jovović decidno kaže da smrt nije nepoznatog uzroka, dok je obducent Vukmirović, crno na bijelo, zapisao da je smrt nepoznatog uzroka! Takođe u otpusnoj listi, stoji da je pupčanik jedne od beba ,,izrazito tanak”, dok obducent bilježi suprotno, da je ,,bez patoloških promjena”! U otpusnoj listi piše da je teža beba hidropična, što se ne navodi u nalazu obducenta. U otpusnoj listi se konstatuje postojanje samo jedne placente „sa krvnim sudovima koji komuniciraju i velamentoznu inserciju pupčanika drugog ploda”. Obducent to, iako obavezan, takođe, nije konstatovao.
Obducent nije izvršio potpuni opis posteljice koja je blizanačka, iako je bio obavezan da utvrdi i napiše da li je na osnovu pregleda posteljice trudnoća bila dihorionska ili monohorionska i da li je diamnionska ili monoamnionska, što on nije učinio. Zašto je ta, izuzetno važna činjenica, izostavljena, pitaju se naši sagovornici.
Obratili smo se doktoru Vukmiroviću. Pitali smo zašto nije naveo da li je placenta mono ili dihorionska i mono ili diamnionska. Odgovorio je: „Posteljica (placenta) je bila monohorionska, monoamnionska, u suprotnom bi bilo navedeno drugačije u nalazu.”
Stručnjaci koje smo konsultovali smatraju da kakva je posteljica nije moguće zaključiti ako obducent to ne utvrdi pregledom i konstatuje, a posebno nije moguće kada je monohorionska i monoamnionska (što je slučaj ovdje) koja je izuzetno rijetka pojava. Ono što je, pak, značajno, jeste da je obducent ovim nedvosmisleno potvrdio ono što stoji i u rezultatima ultrazvukova – da je riječ o monohorionskoj i monoamnionskoj posteljici, trudnoći. Kasnije o tome.
Pitali smo ga i kako objašnjava činjenicu da u njegovom nalazu nije utvrđeno niti da je pupčanik izrazito tanak, da je posteljica sa krvnim sudovima koji komuniciraju, a da je insercija pupčanika velementozna, što je bilo obavezno, a što je navedeno u otpusnoj listi. Odgovorio je: „Ne mogu tumačiti podatke iz otpusne liste pacijentkinje jer u njih nijesam imao neposredan uvid, niti je to dio moga posla kao patologa. Ono što sam našao prilikom pregleda posteljice i pupčanika navedeno je u patohistološkom nalazu.” Moglo bi se prevesti i kao da jedan od dva izvještaja nije tačan, obdukcioni ili izvještaj ljekara.
„Nalaze obdukcije čekala sam skoro tri mjeseca, i to sam ih dobila za svako dijete posebno, iako je riječ o blizancima. Zbog čega sam toliko čekala te nalaze ni danas mi nije jasno, a posebno imajući u vidu da su ta tri mjeseca najteža u mom životu”, kazala je u razgovoru za Monitor majka mrtvorođenih beba .
Kontaktirali smo i načelnice klinika: ginekološko-akušerske, Snežanu Crnogorac i odjeljanja Patologije trudnoće Snežanu Raspopović, čiji potpisi stoje na otpusnoj listi. Snežanu Crnogorac pitali smo: ,,Zašto je pacijentkinja, koja je imala medicinske nalaze da ima jednohorionsku i istovremeno jednoamnionsku blizanačku trudnoću, porođena prirodnim putem, a ne carskim rezom? Odgovorila je: „Pacijentkinja je u porodilište primljena 9. maja 2013. god. sa blizanačkom trudnoćom šest nedjelja prije termina, kao drugorotka. U trenutku prijema imala je povoljan akušerski nalaz, prvi plod je prednjačio glavom, postojali su uslovi za prirodan porođaj. Radilo se o monohorionskoj biamnionskoj blizanačkoj trudnoći što znači da je postojala jedna zajednička posteljica i dvije amnionske duplje.”
Stručnjaci koje je Monitor konsultovao saglasni su da je to što plod prednjači glavom povoljna indikacija za vaginalni porođaj samo ako nije u pitanju monoamnionska trudnoća. Potom: nalazi ultrazvučnih pregleda na koje je trudnica do porođaja bila svakih mjesec dana kod dva različita ljekara konstatovali su monoamnionsku a ne biamnionsku trudnoću, kako tvrdi doktorica Crnogorac. Uz to, načelnicu Crnogorac demantuje i obdukcioni nalaz dr Vukmirovića, a koji je i Monitoru potvrdio da je bila u pitanju monoamnionska (i monohorionska) trudnoća!
Na pitanje šta je uzrok smrti beba, doktorka Crnogorac je odgovorila: „Obzirom da su bebe imale zajedničku posteljicu najvjerovatnije se radilo o akutnom razvoju jednog rijetkog stanja u akušerstvu, poznatog kao TTTS (twin to twin Sy), koji je moguć zbog postojanja zajedničke cirkulacije. Oba pupčanika su bila odvojena bez uplitanja.”
Naši sagovornici opet tvrde da se TTTS kao razlog smrti u ovom slučaju može potpuno isključiti. Prije svega, jer je obducent u svom nalazu jasno zaključio da nijesu nađene anomalije ploda ni kod jedne od beba, a, uz to, pogotovo nijesu nađene one koje su karakteristične za TTTS, a to je uvećano srce do te mjere da izazove smrt. Kod jedne od beba je pronađeno da je srce samo lako uvećano, što nikako nije moglo izazvati njenu smrt, tvrde naši sagovornici. Bebe zbog TTTS ne umiru istovremeno, ako umiru onda umiru u toku trudnoće i pogotovo ne u toku samog porođaja baš nakon pucanja vodenjaka, što je ovdje slučaj, tvrde naši sagovornici.
Gospođu Raspopović, tadašnju načelnicu odjeljenja Patologije trudnoće pitali smo: „Zašto pacijentkinja koja je imala jednoamnionsku blizanačku trudnoću, te bolove ‘po dnu trbuha i u krstima’, nije porođena u periodu od tri dana koliko je držana na odjeljenju Patologije trudnoće – od 06.05. do 09.05. 2013. godine?” Nije odgovorila.
Eksperti koje smo konsultovali, imajući u vidu sve navedeno, smatraju da u ovom slučaju okolnosti ukazuju da je do smrti došlo zbog asfiksije (gušenja) beba usljed prolapse, previjanja i nagnječenja pupčanika u toku vaginalnog porođaja nakon pucanja vodenjaka, kada su bebe krenule kroz porođajni kanal. Na to, po njihovom mišljenu, ukazuje činjenica da su umrle istovremeno, što, navode, ukazuje na smrt nastalu kao posljedicu navedenih problema sa pupčanicima kod monoamnionske trudnoće kada se porođaj vrši vaginalno, a ne carskim rezom. Monitor ne želi da arbitrira u ovako osjetljivom slučaju. Smatramo da je važno da se on do kraja rasvijetli. I zbog porodice umrlih beba i zbog doktora Jovovića.
Marko MILAČIĆ
Komentari
Izdvojeno
SPAJIĆEVA SEDMODNEVNA POSJETA SAD: Bez sastanaka sa zvaničnicima i dijasporom

Objavljeno prije
1 danna
1 Maja, 2025
Posjeta premijera Americi završena je bez razgovora s američkim državnim i vojnim zvaničnicima Iz diplomatske zajednice u Vašingtonu više krive ambasadu i Ministarstvo vanjskih poslova za lošu organizaciju i indolentnost. U par neformalnih razgovora Monitoru je rečeno da ambasada uopšte ne radi svoj posao kao ni Ministarstvo. Radom ambasade je ogorčena i crnogorska dijaspora
Premijer Milojko Spajić je 21. aprila otputovao za Sjedinjene Američke Države (SAD) sa oamočlanom delegacijom uključujući i ministra finansija Novicu Vukovića. Šef kabineta Branko Krvavac i premijerova savjetnica za vanjske poslove Milica Perišić su ostali u zemlji. Nezavisno od ove delegacije u Vašington je otputovala i guvernerka Centralne banke Crne Gore (CBCG) Irena Radović na poziv direktora za Evropu Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Alfreda Kamera.
I premijer, kao i guvernerka i ministar finansija su objavili da su otputovali zbog redovnih “godišnjih sastanaka MMF-a i Grupacije Svjetske banke (GSB).
U prijedlogu platforme Vlade je objašnjeno da je to događaj koji “tradicionalno okuplja svjetske lidere iz oblasti finansija, guvernere centralnih banaka, ministre finansija… radi diskusija o globalnim ekonomskim i finansijskim pitanjima”. Od bilateralnih susreta su zakazani sastanci sa zamjenikom generalnog direktora MMF-a, Bo Lijem, šefom Misije MMF-a za Crnu Goru i gorepomenutim Kamerom. Crnogorska delegacija se sastala i sa čelnicima Svjetske banke, ali na nivou njenog potpredsjednika za Evropu i Centralnu Aziju kao i sa izvršnim direktorom SB za zemlje regiona.
U Platformi koju je Vlada usvojila 17. aprila navodi se i da su “SAD snažan saveznik i prijatelj Crne Gore”, a posjeta premijera “ dokaz kontinuiteta odličnih odnosa dvije države”. Navedeno je i da će posjeta dati novi podsticaj saradnji, i da će se „na sastancima s američkim kolegama izraziti zahvalnost za podršku SAD-a u ostvarivanju cmogorskih vanjskopolitičkih prioriteta i učvršćivanje odličnog partnerstva dvije države“.
Međutim, već 22. aprila su Vijesti objavile da izgleda neće biti nikakvih susreta “s američkim kolegama”. U Platformi, oni nisu ni imenovani, za razliku od detaljnog navođenja zvaničnika i funkcija međunarodnih finansijskih institucija. Iako je Vladina Služba za odnose s javnošću navela da će se “razmijeniti mišljenja o saradnji unutar NATO-a”, i “ukazati na našu namjeru da izdvajamo veća sredstva za odbranu” Vijestima nije odgovoreno s kim će Spajić razgovarati.
Na kraju nije bilo razgovora ni s američkim državnim ni vojnim zvaničnicima. Dio medija, čak i onih naklonjenih Vladi, je kritički komentarisao učinke posjete. “Nonšalantan i stihijski pristup državnom protokolu”, “seljenje diplomatske komunikacije u privatne kanale”. Cjelosedmični boravak prvog čovjeka Vlade je nazivan “katastrofom” nekoliko puta.
Uvijek kritički nastrojen prema Spajiću, lider Pokreta za promjene (PZP) Nebojša Medojević je takođe 22. aprila, dan po dolasku delegacije u SAD, dao objavu. Premijer je “tražio sastanke sa Donaldom Trampom, potredsjednikom JD Vensom, šefom Stejt Dipartmenta Markom Rubiom, šefom CIA i direktorom FBI!!! Niko od njih nije htio da se sretne” s njim zaključio je Medojević.
M-portal i Etv su javili da su Spajićevi saradnici pokušali kontaktirati dvojicu američkih zvaničnika radi sastanka sa premijerom, ali i da preko njih dođu do zvaničnika viših u hijerarhiji. Jedan je navodno bio uticajni republikanski senator Ted Kruz, osoba bliska Trampu, za koga ovi mediji na osnovu svojih izvora tvrde da nije odgovorio na više mejlova poslatih od strane kabineta. Druga osoba je Luis L. Bono, viši savjetnik u Kancelariji za evropske i evroazijske poslove, koji takođe nije odgovarao na upite.
Crnogorski premijer je ranije, navodno, odbio susret sa Bonom, pravdajući odbijanje time da „viši savjetnik nije nivo sa susret sa premijerom“. Ovakav rezon je u diplomatskoj praksi opravdan kada su u pitanju zvanične posjete. Kada je u pitanju telefonska komunikacija, ovakav razgovor je prihvatljiv. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je nedavno telefonon razgovarao s Bonom.
Međutim, treba uzeti i druge činjenice u obzir prije nego se donese sud o učincima premijera, ili bolje govoreći o (ne)učincima Ministarstva vanjskih poslova (MVP) Ervina Ibrahimovića i crnogorskog poslanstva u Vašingtonu kojim rukovodi Jovan Mirković.
U petak 25. aprila Bono je napustio funkciju i na njegovo mjesto je došao Brendon Hanrahan. Dan nakon Uskrsa, 21. aprila je umro Papa Francisko. Njegova sahrana je promijenila planove mnogih svjetskih lidera koji su otišli na njegovu sahranu, uključujuči i predsjednika Trampa. Potpredsjednik JD Vens je već ranije bio odsutan, prvo kod Pape na Veliki Petak a onda u službeni posjet Indiji. Državni sekretar Rubio je takođe bio u Evropi. Jedini koje je Spajić mogao vidjeti, a da odgovara protokolarnom nivou, su bili sekretar za odbranu Met Hegset i možda predsjednički savjetnik za nacionalnu bezbjednost Majkl Volc. Pentagon i Hegset se trenutno nalaze u velikoj buri zbog kadrovskih promjena-neslaganja unutar najužeg kruga Hegseta i curenja povjerljivih podataka. Stoga je i ta opcija bila daleka za Spajića.
Iz diplomatske zajednice u Vašingtonu više krive ambasadu i MVP za lošu organizaciju i indolentnost. U par neformalnih razgovora sa Monitorom rečeno je da ambasada uopšte ne radi svoj posao kao ni Ibrahimovićevo ministarstvo. Crnogorski predstavnici se ne pojavljuju ni u jednoj značajnoj instituciji, niti održavaju kontakte koje su dotadašnji predstavnici Crne Gore stvorili sa državnim službama i uticajnim think-tankovima i lobističkim krugovima. Antena M je prenijela jednog neimenovanog crnogorskog diplomatu koji je rekao da Crna Gora nema više kokus u Kongresu, o čemu je Monitor već pisao ranije. Dodao je da “ne zna da li je crnogorska diplomatija bila angažovana u pripremi Spajićeve posjete”. Ako nije, ovaj diplomata (ime poznato našoj redakciji) ističe da je to “veliki propust”.
Radom ambasade je ogorčena i crnogorska dijaspora. Džemal Lanica, predsjednik Albansko-američkog udruženja Ulcinj je poslao otvoreno pismo ministru Ibrahimoviću u kojem izražava nezadovoljstvo radom crnogorske ambasade i “posebno ambasadora Mirkovića” zbog “nefunkcionisanja ambasade i nepoznavanja dijaspore”. Dokaz da ambasada ne poznaje dijasporu je zakazivanje sastanka albanskih asocijacija u Americi sa premijerom u zgradi ambasade. U razgovoru za Monitor Lanica je rekao da je imao zakazan susret s premijerom preko savjetnice Milice Perišić sedam dana prije njegovog dolaska u SAD i da je komunicirao oko toga s ambasadorom Mirkovićem. “Teme razgovara su precizirane i nisu uključivale Veliku plažu i razgovore oko ulaganja iz Emirata već teme koje se tiču dijaspore i kako se može Crnoj Gori najbolje pomoći” kaže Lanica. “Ja sam htio sa sobom dovesti i Crnogorce i Bošnjake da nas bude iz svih djelova Crne Gore” nastavlja Lanica. Međutim, umjesto predstavnika raznorodne dijaspore, na sastanak je pozvan Naser Nika sa nekoliko Albanaca od kojih većina nema nikakve veze sa Crnom Gorom.
Nika je, na osnovu njegovih objava na Facebook-u veliki protivnik sadašnje Vlade i pozivao je na proteste protiv premijera. Naser Nika je poznat kao predsjednik udruženja Albanaca Stejtn Ajlenda – koji je dio Njujorka. Facebook stranica ovog udruženja obiluje nacionalističkom agendom. Nepunih dvije sedmice prije Spajićevog puta ovo udruženje je objavilo mapu regiona na facebook-u koju je predložilo kao način “za postizanje mira u Evropi”. Na toj mapi Crna Gora ne postoji već je njena teritorija rasparčana između Albanije i Hrvatske. Sa mape je izbrisana i Srbija koju su rasparčale Rumunija i Albanija. Ova skandalozna mapa je i dalje na Facebook stranici udruženja koje vodi Naser Nika.
Pored Nasera Nike, sa premijerom su se slikali i Paško Camaj iz Udruženja Vatra, predsjednik udruge Skenderbeg Imer Lacaj i Arb Šabani, navodni aktivista albanske zajednice u tom dijelu SAD-a. Udruzenje Vatra se bavi interesima Kosova i Albanije i po riječima Lanice, “nema nikakve veze sa crnogorskim temama i dijasporom”. Imer Lacaj je Albanac iz okoline Drača u Republici Albaniji i njegovo udruženje takođe nema nikakvih dodirnih tačaka s Crnom Gorom. Šabani, iako porijeklom iz Crne Gore, nije član nijednog udruženja iz Crne Gore niti ima funkciju.
Ambasador Mirković je na kraju izdejstvovao da se zakazani sastanak sa Albansko-američkim udruženjem Ulcinj izbjegne iako je bio zakazan. Tako je ispalo da se premijer Spajić nije mogao sastati ni sa legitimnim predstavnicima crnogorske dijaspore iako je samo Udruženje Ulcinj do sada kroz humanitarne projekte poslalo preko 1,1 milion eura u Crnu Goru.
Premijer je na kraju uspio i skoknuti do Kalifornije u privatnu posjetu bratu.
Šta je radila trostruka delegacija Crne Gore po Americi i na sastancima s istim ljudima iz finansijskih institucija je posebno pitanje na koje sada nema odgovora. Nema ni odgovora do kada će se urušavati diplomatska mreža crnogorske države na radost okolnih političara koji ne skrivaju da imaju pretenzije prema njoj kao i mapa Nasera Nike.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari

Skupština, Vlada i Tužilaštvo sa dužnom pažnjom izbjegavaju da se oglase o aferi koja je na putu da potvrdi očigledno: prije pet godina nijesmo promijenili sistem nego samo ljude koji su, i dalje, spremni da zaloupotrebljavaju institucije zarad ličnih privilegija i koristi
Skoro je petnaest dana od kako se, pred zoru 19. aprila, na ulici u centru Podgorice dogodio pokušaj dvostrukog ubistva koji i dalje intrigira javnost. Dok se, sa druge strane, nadležne institucije ponašaju kao da se trude da oko cijelog događaja podignu zid ćutanja ne bi li ga, što prije i temeljnije, predali zaboravu.
Podsjetimo: prema navodima policije, Podgoričanin Danilo Mandić (35) pucao je i ranio dvojicu sugrađana, Darka Perovića i Arisa Turkovića u blizini raskrsnice ulica Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića, nakon što je bijelim range roverom prepriječio put njihovom vozilu. Policija je, po dolasku, na mjestu događaja zatekla samo jednog od povrijeđenih. Nije im se žurilo, pa su Osnovno tužilaštvo o događaju obavijestili dva, a Više tužilaštvo – skoro četiri sata nakon pretpostavljenog vremena izvršenja krivičnog djela. Pogodilo se, nekako,da ni jedni ni drugi nijesu našli za potrebno da izađu na uviđaj…
Tako smo dobili jednu, i za crnogorske standarde, neuobičajenu istragu jednako neuobičajenog događaja. Povrijeđeni su, na jedvite jade, prihvatili da su ranjeni („povrede u predjelu nogu“, tvrdi policija). Turković se, navodno, ne sjeća kada je, gdje i kako ranjen. Perović je pri prvom susretu sa policijom kao napadača imenovao Danila Mandića da bi, dva dana kasnije, pred tužiocima ustvrdio da su ga policajci natjerali da optuži nevinog. Iako on, zapravo, ne poznaje napadača.
Uviđaj možda jeste a možda nije obavljen. Dežurni tužioci su ostali u kancelarijama dok su službenici policije, kako tvrde, „izvršili kriminalističko-tehnički pregled lica mjesta po pravilima struke o čemu je sačinjena odgovarajuća dokumentacija“. Jesu li i kakve dokaze pronašli tokom te pretrage ne zna se. Ali, u istom saopštenju možemo pričitati i sljedeće: „Po saznanju da se lice D.M. dovodi u vezu sa krivičnim djelom, policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica su raspisali lokalnu potragu za imenovanim, odnosno raspis o traganju, zbog sumnje da je izvršio krivično djelo teško ubistvo u pokušaju”.
Ostaje nepoznanica zašto policija nije tražila osumnjičenog za pokušaj dvostrukog ubistva, nego su čekali da se on, u pratnji beogradskog advokata Miroja Jovanovića, sam pojavi u Odjeljenju bezbjednosti Podgorica. Dvadesetak sati nakon vatrenog obračuna.
Danilo Mandić u tom trenutku nije bio potraživano lice, tvrdi njegov advokat, nego su u policiju došli nakon što su se pojavile ulične priče. Pomenuti range rover sa mjesta pucnjave dovezao je pred policiju, izgleda, neko treći. Oružje iz koga je pucano još se nije pojavilo.
Advokat Jovanović je, ujedno, jedan od rijetkih koji kaže da razumije to što tužioci nijesu izašli na mjesto događaja. “Zato što tragova na licu mjesta nije bilo, a pošto tragova na licu mjesta nije bilo, to se nikakav događaj, posebno ne događaj u kom je postojao nekakav navodni krvavi obračun, nikad nije dogodio“, pojasnio je . „Dakle, policija nije pogriješila što nije izvršila uviđaj, jer se uviđaj ne vrši kada nema nijednog traga na licu mjesta navodno izvršenog krivičnog djela”. Još da nam neko objasni da Perović i Turković, zapravo, ni nijesu ranjeni – pa da stavimo tačku na ovu priču.
Možemo i da pokušamo razumjeti nemušti jezik institucija.
Počevši od toga da policija nije tragala za osumnjičenim. Pošto je Danilo Mandić ranije osuđivano lice (napad na policajca, nedozvoljeno posjedovanje oružja…) i, prema informacijama iz policije na koje se pozivaju ovdašnji mediji, bezbjednosno interesantno lice (BIL), svrsishodno je pretpostaviti da su znali adresu njegove kuće u Zagoriču.
Danila Mandića nijesu tražili ni na poslu. Možda policija ne zna gdje radi? To bi značilo da makar jedan pripadnik Službe za obezbjeđenje štićenih osoba nadležnima iz Uprave policije nije prijavio svakodnevne kontakte sa osuđivanim, bezbjednosno interesantnim licem. Naime, Danilo Mandić ima (ne)formalni status pripadnika obezbjeđenja predsjednika Skupštine Crne Gore, i njegovog strica, Andrije Mandića. O tome, pored izjava tipa jedan od njegovih „dugogodišnjih najbližih saradnika“, svjedoče i dokumenta.
Objavljujemo jedan od njih, na kome je Danilo, krajem marta prošle godine, naveden kao član obezbjeđenja predsjednika parlamenta tokom puta za Beograd. Avionom Vlade Crne Gore.
Opet, može da bude da u UP, osim što međusobno ne pričaju o zajedničkom poslu (kontakti sa BIL), ni ne prate medije. Pa nijesu čuli/pročitali da je Danilo Mandić dio stričevog obezbjeđenja. Nezakonito, po svoj prilici. U tom slučaju, kako im nije bilo interesantno to što je osumnjičeni za pokušaj dvostrukog ubistva koristio vozilo koje je, odlukom Vlade Crne Gore iz aprila prošle godine, dodijeljeno Skupštini Crne Gore? Da utvrde da li osumnjičeni radi u parlamentu i duži službeno vozilo, da ga nije možda nezakonito otuđio ili mu ga je na korišćenje ustupio stric? Mimo procedure i instutucije.
Ni to ne bi bilo posebno neobično. Ispostavilo se da je Danilo Mandić prilikom izvršenja jednog od krivičnih djela koja su mu stavljana na teret, u nelegalnom posjedu imao pištolj koji je dobio od strica Andrije. A ovaj ga je, prema službenom iskazu, prethodno preuzeo od kuma. Iako su ta preuzimanja ostala neprijavljena, aktuelni predsjednik parlamenta nije sankcionisan.
Mimo običaja, resorni ministar i potpredsjednik Vlade nadležan za bezbjednost Danilo Šaranović i Aleksa Bečić ignorisali su ovu zanimljivu priču. Od njih nijesmo čuli ni rječ pohvale/kritike na račun policije. Uz redovnu poruku nema nedodirljivih.
Službe Skupštine Crne Gore ignorišu upite novinara, pa brojna pitanja i dalje čekaju odgovore. Da li je Danilo Mandić službenik parlamenta? Da li je naoružan kada prati predsjednika Skupštine kao dio ličnog obezbjeđenja? Je li to oružje privatno ili službeno, odnosno, da li je u legalnom ili ilegalnom posjedu? Jesu li poslanici i službenici parlamenta upoznati sa činjenicom da se u Skupštini mogu sresti sa osuđivanom bezbjednosno interesantnim licem koja je moguće naoružana? Da li je sa tom činjenicom upoznato obezbjeđenje parlamenta?
Drugi set pitanja, jednako ignorisanih, namijenjen je tužilaštvu i Vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću.
Taj zid ćutanja pokušava da probije i Centar za demokratsku tranziciju (CDT) , inicijativom Tužilačkom savjetu da preispitaju postupanje u ovom slučaju. „U kontekstu izraženog nepovjerenja javnosti u postupanje pravosudnih organa i ozbiljnosti javnih optužbi – uključujući i sumnje da se favorizuje osumnjičeno lice zbog njegovih političkih veza – smatramo da je hitna i transparentna reakcija Tužilačkog savjeta neophodna u cilju zaštite integriteta pravosudnog sistema, ali i povjerenja građana u institucije. Uvjereni smo da će Tužilački savjet prepoznati važnost ovog slučaja za javni interes i djelovati u skladu sa svojim nadležnostima”, piše u inicijativi CDT.
Mnogi ne dijele njihov optimizam (ili tek profesionalnu ljubaznost). Tradicija zataškavanja duboko je ukorijenjena u crnogorskim institucijama sve tri grane vlasti. Afera Mandići razvija se u pravcu potvrde tog kontinuiteta. I sve rasprostranjenijeg zaključka da političke promjene 2020. nijesu bile sistemske već samo personalne prirode.
Na kraju jedna dobra vijest: nestali predsjednik parlamenta je živ i zdrav. Javio se iz službene posjete španskom parlamentu.
Danilu Mandiću određen je pritvor od 30 dana. Mogućnost, koju je predočio njegov advokat – da je zatvoren nevin čovjek – za sada javnost ne uzima pretjerano ozbiljno. Mada su, čini se, dokazi i svjedočenja krenuli da se transformišu baš u tom pravcu.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
KAKO JE PRIRODNA UVALA GALIJE POSTALA INVESTICIONO KUPALIŠTE: Betoniranje bisera budvanske rivijere

Objavljeno prije
1 danna
1 Maja, 2025
Radove na podizanju masivnog betonskog zida na plaži Galija izvodi podgorička firma Beach Doo, koja posjeduje ugovor za zakup te plaže i susjednih parcela u zoni morskog dobra, na rok od 25 godina. Riječ je o takozvanom investicionom ugovoru, osmišljenom u upravi JP Morsko dobro, kojim se investitorima izdaju u zakup djelovi neizgrađene i neuređene obale na kojima će praviti nova kupališta
Građane Budve i Svetog Stefana uznemirila je nedavno informacija da se na poznatoj prirodnoj plaži Galije izvode obimni građevinski radovi. Snimci dugog betonskog zida sa armaturom na dijelu plaže na kome se doskora nalazio plažni restoran sa terasom, postavljen je na mnogim društvenim mrežama, uz oštre kritike javnosti, posebno prema nadležnim institucijama koje su to dozvolile.
Plaža Galije predstavlja jedan od bisera budvanske rivijere, udaljena na 1,3 kilometra od Svetog Stefana. Smještena u istoimenoj uvali među stijenama, sa bijelim kamenim oblutcima umjesto sitnog pijeska, posjetiocima je davala osjećaj da se nalaze u divljini, u netaknutoj prirodi uz čisto plavo more. Za promjenu ove idilične slike pobrinuli su se pojedini biznismeni i nadležni u Javnom preduzeću Morsko dobro koji su vidjeli samo priliku za unosan posao.
Radove na podizanju masivnog betonskog zida na plaži izvodi podgorička firma Beach Doo, koja posjeduje ugovor za zakup plaže Galija i susjednih parcela u zoni morskog dobra, na rok trajanja od 25 godina. Riječ je o takozvanom investicionom ugovoru, osmišljenom u upravi JP Morsko dobro, kojim se investitorima izdaju u zakup djelovi neizgrađene i neuređene obale na kojima će praviti nova kupališta.
Investicioni ugovori za zakup morskog dobra po pravilu su dugoročni sa određenim povlasticama tokom izgradnje.
Nije međutim jasno, po kojem kriterijumu je postojeća prirodna plaža Galija postala dio investicionog projekta. Dvije decenije ranije, bila je u zakupu mještana, na period do četiri godine. Na plaži je postojao ugostiteljski objekat sa terasom i uređenim kupalištem sa plažnim mobilijarom.
U produžetku plaže nalazi se neuređeni kameniti dio obale, koji je i kao takav privlačan turistima koji preferiraju prirodno okruženje, u odnosu na plažu Galija pretvorenu u pravo mondensko kupalište sa cijenama plažnih kompleta i baldahina, hrane i pića, koje su mogle konkurisati uslugama na plažama hotela Sveti Stefan i Miločer.
Početkom jula 2020. godine JP Morsko dobro objavilo je javni poziv za zakup obale za izgradnju kupališta, u dužini od 308 metara, površine od 7.273 m2., „u cilju realizacije druge faze projekta izgradnje i opremanja novih kupališta“. Kao najpovoljnija ponuda prihvaćena je ona koju je dostavila privatna firma Beach Doo.
Prvog septembra 2020., dan nakon održanih izbora 30. avgusta 2020. godine, kada je Demokrastka partija socijalista izgubila vlast, JP Morsko dobro i tadašnji direktor Predrag Jelušić i Društvo Beach doo iz Podgorice, vlasnika Saše Kaluđerovića, zaključili su ugovor o zakupu morskog dobra na rok od 25 godina. Godišnja rata zakupa iznosila je 36.000 eura, bez PDV-a.
Na taj način dio atraktivne morske obale dužine 300 metara dat je na korišćenje fizičkom licu do 2045. godine. Nije u pitanju firma iza koje stoji neki turistički rizort ili ekskluzivni hotelski kompleks koji bi opravdao dugoročni ugovor. Niti je plaža Galija, koja je dio zakupljenog prostora, zapuštena krševita obala koji treba urediti.
Predmetno kupalište u Atlasu crnogorskih plaža, internom dokumentu JPMD, označeno je kao lokacija 22B, Budva.
Podizanje betonskog zida na plaži dio je pripremnih radova za izgradnju ugostiteljskih objekata na lokaciji koju je investitor zakupio.
Urbanističko tehnički uslovi za izgradnju i postavljanje privremenih objekata u zoni morskog dobra, za uređenje kupališta, šetališta i drugih objekata na obali, izdaju se na osnovu smjernica Prostornog plana posebne namjene za obalno područje –PPPNOP. Dio morske obale oko plaže Galija u zahvatu je sektora 47 tog prostornog plana.
Na osnovu dobijenih UT uslova i Programa postavljanja privremenih objekata u zoni morskog dobra, koji donosi Ministarstvo prostornog planiranja, investitor je uradio projekat uređenja plaže Galija. Idejno rješenje projekta potpisuje biro AEQUUM Doo iz Splita.
Prema tom projektu ukupan prostor podijeljen je na tri kupališta kao tri cjeline, zapadni, središnji i istočni dio. Na tim kupalištima planirani su ugostiteljski objekti, restorani površine od 90 do 202 kvadrata sa terasama koje se prostiru i do 300 kvadrata. Predviđeni su i mnogi prateći objekti, toaleti, tuševi, kabine, ostave za mobilijar, parkinzi….
Na postojećim stijenama planirana je izgradnja pristaništa dužine 20 metara, za privez motornih vozila. Cijelom dužinom središnje plaže dozvoljena je izgradnja obalnog zida i betonskog platoa iznad. Tu je i lukobran, parkinzi, objekti za zaštitu plaže od erozije…. Mnogo betona i na kopnu i na moru. Umjesto poznate plaže Galija dobija se jedan veliki građevinski kompleks.
Na način izvođenja betonskih radova, kvalitet betona i željeza koji će se ugraditi na plaži Galija i u moru koje je okružuje, u obimnom tekstu Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu – Uređenje plaže Galija II faza, koji je investitor uputio na saglasnost Agenciji za zaštitu životne sredine, odnose se desetine stranica od ukupno 220.
„Armirano betonski blokovi čuvari, AB baldahini – oplata, ugradnja armature I betoniranje obavljaju se na suvom, u betonjerci ili na platou unutar gradilišta. Betoniranje se izvodi betonom za betoniranje pod morem, uz dodatak aditiva za sprječavanje djelovanja hlorida I ubrzivača vezanja betona. Blokovi čuvari se kao gotovi postavljaju u more. Ukupno je predviđeno izgradnja 64 komada baldahina (23 na AB platou “B” i 41 na AB platou “C”, samo je dio uputa za betoniranje plaže, mora i zaleđa jedne od najljepših uvala na budvanskoj rivijeri, navednih u tekstu Elaborata.
U Agenciji za zaštitu životne sredine su Monitoru kazali da je Elaborat dva puta vraćan investitoru na doradu te da će konačnu odluku o predloženom projektu donijeti uskoro.
Investitor Saša Kaluđerović kog je Monitor takođe kontaktirao nakon informacija o betoniranju na plaži Galija, kazao je da radove izvodi u skladu sa zakonom, dobijenim UT uslovima i predviđenim procedurama.
U maju 2022. prijavio je građenje objekta Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma – Direkciji za inspekcijski nadzor. U prijavi je navedeno da je u pitanju investiciono kupalište sa pratećim objektima i potpornim zidom sa navedenim katastarskim parcelama.
On je kazao kako je betonski zid koji je izazavao revolt građana, sanacioni, izgrađen kao zaštita od odrona stijenja i kamenja sa zaleđa plaže. Saglasnost za sanaciju dobijena je od JP Morsko dobro i komunalne inspekcije radi sigurnosti posjetilaca, nakon što je tokom prošle zime u jakom nevremenu i odronu veće stijene, oštećen restoran na plaži Galija.
Građevinske mašine mogu se vidjeti i na susjednim plažama, na lokaciji Crvena glavica. I sve je u skladu sa zakonom i propisima Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, njihovim pravilnicima, atlasima i raznim smjernicama plana obalnog područja, čijom primjenom obala Crnogorskog primorja nepovratno gubi svoje prirodne atribute.
Branka PLAMENAC
Komentari
Kolumne

Novi broj


PRVI MAJ U ZEMLJI UHLJEBA: Sve živo počiva

SPAJIĆEVA SEDMODNEVNA POSJETA SAD: Bez sastanaka sa zvaničnicima i dijasporom

AFERA MANDIĆI: Institucije mrtve ili se pretvaraju
Izdvajamo
-
IN ENGLISH3 sedmice
Government Summons Ambassadors for Consultations and Instructions: A Foreign Policy Tightrope
-
DRUŠTVO4 sedmice
MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva
-
IN ENGLISH3 sedmice
TWILIGHT OF MONTENEGRIN INTERESTS IN AMERICA: Prayer Breakfast Instead of Real Diplomacy
-
SVIJET4 sedmice
SLUČAJ MARIN LE PEN: Za desnije sjutra
-
INTERVJU3 sedmice
SANJA RAONIĆ, SLIKARKA: Događanje umjetnosti kao čin otpora
-
INTERVJU2 sedmice
SANJA DAMJANOVIĆ, NAUČNICA, BIVŠA MINISTARKA NAUKE: Šansa koja ne smije biti izgubljena
-
DRUŠTVO3 sedmice
SJEVER I ULAGANJA IZ UAE: Kolašin nudi Bjelasicu i Sinjavinu
-
INTERVJU1 sedmica
VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija