Povežite se sa nama

INTERVJU

FILIP KOVAČEVIĆ: Sve DPS frakcije su najgore

Objavljeno prije

na

Filip-Kovacevic-14maj2010

MONITOR: Crna Gora danas – ukratko iz Vaše vizure?

KOVAČEVIĆ: Crna Gora danas – utopija hegelovske dijalektike, jer je vladajući režim sve stvari izokrenuo u sopstvene suprotnosti. Kad kažu ,,borba protiv korupcije i kriminala” to znači bjelosvjetski tajkuni i mafija su dobrodošli, kad kažu ,,evropske integracije” to znači ne-evropske političke odluke, kad kažu ,,tolerancija” to znači diskriminacija, kad kažu ,,mirovna misija” to znači rat i smrt, kad kažu ,,rast životnog standarda” to znači rast apsolutnog siromaštva, kad kažu ,,visoko obrazovanje” to znači ideološko ispiranje mozga, kad kažu ,,međuetnički sklad” to znači nacionalizam, kad kažu ,,sloboda” to znači ćuti ili…

MONITOR: U javnosti se stvara utisak da se u Crnoj Gori sprema politička bura. Da li Vi tako mislite i da li možemo očekivati neke spektakularne promjene u vladajućoj koaliciji?
KOVAČEVIĆ: Svake godine se čeka ,,vruća jesen.” Beogradski kolumnista Teofil Pančić je o tome prošlog avgusta napisao jedan izuzetan članak. Međutim, ovog ljeta je na surov način napadnut, pa ova jesen za njega ipak nije kao svaka druga. Tako je i za Crnu Goru. Ne sumnjam da će se jedne jeseni klupko razmotati. Teško da će ta jesen “skuplja vijeka” biti baš ova, iako je ekonomska situacija vrlo loša, a režim nudi riskantna rješenja koja idu na štetu budućih generacija.

MONITOR: U posljednje vrijeme sve češće pominje se raspad DPS-a čak na tri struje…
KOVAČEVIĆ: Često se pominje raspad DPS-a jer ga razvlače kao harmoniku dva uigrana dvojca: Đukanović-Lukšić i Marović-Vujanović. A onda se gleda u staklenu kuglu i gata koja je opcija manje gora. To je loše postavljeno pitanje – obadvije opcije su gore. Demokratizacija Crne Gore znači da i jedan i drugi dvojac ide u političku penziju. I na preispitivanje odgovornosti za društvene devijacije posljednjih dvadeset godina. Bez lustracije, nema autentične demokratizacije.

MONITOR: Ukoliko bude nekih promjena, da li će one biti samo personalne, ili se možemo nadati i promjenama sistema?
KOVAČEVIĆ: Da bi došlo do promjena sistema, moraju se stvari početi raditi na drugi način. Moraju se mijenjati ideje djelovanja, ne može se nastaviti po starom. U Crnoj Gori se mora napraviti raskid sa autoritarnim političkim sistemom. To se, kako izgleda, ne može uraditi učestovanjem na izborima koji su štelovani da uvijek pobijedi ista strana. Moraju se promišljati strategije koje će ići na delegitimizaciju čitavog izbornog procesa. Takva je, na primjer, strategija bojkota. Jasno je da bojkot mora biti promišljen i dobro organizovan. Po mom mišljenju, politička opozicija je olako iz ruku ispustila ovaj jedini način da se počne međunarodnoj javnosti pokazivati da ćutanje i trpljenje nije više prihvatljivo. Tek kada zablokiraju institucije političkog sistema, pitaće se u Briselu i Vašingtonu da li je Đukanović zbilja njihov čovjek za sva vremena.

MONITOR: Opet je aktuelan Đukanovićev odlazak sa političke scene. Da li ćemo to konačno doživjeti i kako će se to reflektovati na političke i ostale prilike u Crnoj Gori?
KOVAČEVIĆ: Kao i mnogi drugi nedemokratski vlastodršci u svijetu, Đukanović radi za određene svjetske centre moći koji će, zarad ispunjenja materijalnih interesa svojih država, tolerisati mnogo toga što bi u sopstvenim sredinama odavno sankcionisali. Ti interesi, u konkretnom slučaju interes američke imperije da vojno dominira Evropom i Srednjom Azijom, nisu podudarni sa interesima građana Crne Gore. Međutim, znajući što ga održava na vlasti, Đukanović je odavno prestao da haje za interese crnogorskih građana. Crnogorski građani će mu opet postati važni tek kad ga ne budu više slušali.

MONITOR: Kako motivisati to odbijanje poslušnosti?
KOVAČEVIĆ: Čini mi se da to svako mora da uradi kroz sopstveni primjer. Svaki čovjek može samo sebe da oslobodi. Kada ga oslobađa drugi, to nije sloboda, nego novo ropstvo.

MONITOR: Da li ste razmišljali o psihološkom profilu Mila Đukanovića?
KOVAČEVIĆ: O psihološkom profilu Mila Đukanovića najbolje je pisao Momir Bulatović u svojoj knjizi Pravila ćutanja. To je i logično, jer ga je on najbolje poznavao. On kaže za Đukanovića da ima ,,izrazit psihološki dar za prikrivanje” i „upravo natprirodnu sposobnost da najuvjerljivije govori onda kada ne govori istinu”. Takođe treba uzeti u obzir i zapažanja Ratka Kneževića. Psihološka je istina da o nekoj osobi ,,najbolje” govore prevareni najbolji prijatelji.

MONITOR: Da li opozicija ovakva kakva je zaslužuje prelaznu ocjenu i da li ima konzistentnu strategiju?
KOVAČEVIĆ: Demokratski je iskorak to što su tri parlamentarne opozicione partije u političkom savezu i što rade na njegovom jačanju. Jasno je da će vladajući režim uraditi sve da taj savez razbije, a omiljena i već toliko puta uspješno aktivirana strategija su takozvana identitetska pitanja. To u stvari nisu nikakva ,,pitanja,” nego jasno označeni odgovori koje opozicija mora da odbaci. Nasuprot tome, opozicija mora da potencira novu socijalnu i spoljnu politiku crnogorske države. Neoliberalni koncepti i mehanizmi koji su uništili crnogorsku privredu i sadistički opredijelili cjelokupne generacije kao ,,otpad” moraju biti zamijenjeni konceptima socijalne pravde i državnog planiranja, uz eksproprijaciju nelegalno stečenog i nacionalizaciju ,,prihvatizovanog”. Biće to naporan rad, ali je jedini način da se izbjegne socijalna kataklizma. Po pitanjima spoljne politike, povratak crnogorskih vojnika iz Avganistana i referendum za NATO su prioriteti. Rat u Avganistanu je imperijalistički poduhvat sa elementima ratnog zločina i Crna Gora, shodno poštovanju međunarodnog prava, a ne prava jačeg tj. džungle, ne treba u njemu da učestvuje.

MONITOR: Vi se zalažete za to da se o ulasku Crne Gore u NATO odlučuje na referendumu.
KOVAČEVIĆ: Referendum o NATO-u kao o najkrupnijem spoljnopolitičkom pitanju za crnogorsku budućnost je ne samo demokratska, nego i ustavna obaveza. Uvjeren sam da niko iz opozicije neće prihvatiti da se odluka donese, mimo građana, u Skupštini. Ukoliko bilo ko od njih pristane na ovu DPSDP igru, moralno će se srozati na nivo režima i zaslužiti sve svoje buduće poraze. Kao i ismijavanje ministra odbrane Bora Vučinića.

MONITOR: Koji su to uslovi da bi se danas u Crnoj Gori mogla okupiti kritična masa, ako tako nešto u Crnoj Gori trenutno i postoji, za smjenu aktulenog režima?
KOVAČEVIĆ: Kritična masa nije nešto što se pojavi preko noći. Ona se gradi godinama. Mora se raditi na sticanju povjerenja između opozicionih stranaka, civilnog sektora, medija i nezavisnih pojedinaca kako bi se što prije formirao širi građanski forum. To je ključ demokratizacije. Prvi korak na tom putu je odlučno odbacivanje bilo kakvog dogovora sa bilo kojom frakcijom DPS-a. Sve dok je ovakav dogovor u igri, kritičke mase za promjene neće biti.

MONITOR: Zašto je sve manje građanske hrabrosti, zašto se tako umnožavaju poslušnici među obrazovanim slojem crnogorskog društva – sve je manje, na primjer, univerzitetskih profesora, književnika, ljekara, novinara… spremnih da javno kritički progovore o očiglednim društvenim deformacijama?
KOVAČEVIĆ: Sa jedne strane, korupcija statusom, privilegijama, honorarima, visokim platama. Sa druge, malodušnost, apatija, inercija, duhovni ambis, život sveden na najelementarnije potrebe. Hrabrost je vrlina, a vrlina je sreća – zna se još od Aristotela. Očigledno ovi pojedinci o kojima vi govorite ne žele da budu srećni. Više vole da budu sporedni glumci, epizodisti u svojim životima i zavisnici od milosti moćnika. Ovdje bih posebno istakao takozvane “dobre ljude” koji bi pomogli, promijenili nešto, ali eto nije do njih, oni tu ništa ne mogu uraditi. Pa, svaki nedemokratski sistem počiva upravo na ovakvim pojedincima, oni su nosioci te banalnosti svakodnevnog zla o kojoj je pisala Hana Arendt. Ima li tu lijeka osim klasika književnosti (edicije Vijesti – Milenijum i XX vijek), egzistencijalističke i kritičke filozofije i psihoanalize? Individualnom oslobođenju mora da prethodi kolektivno.

MONITOR: Kad je po Vašoj procjeni realno da Crna Gora postane član Evropske unije?
KOVAČEVIĆ: Prije nekoliko godina, jedan kolega, redovni profesor uglednog američkog univerziteta koji je bio pravni savjetnik ključnog čelnika Evropske komisije, rekao mi je da je Hrvatska posljednja država koju namjeravaju da prime u Evropsku uniju. Za najkasnije pet godina vidjećemo da li je govorio istinu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo