Povežite se sa nama

INTERVJU

FILIP KOVAČEVIĆ: Sve DPS frakcije su najgore

Objavljeno prije

na

MONITOR: Crna Gora danas – ukratko iz Vaše vizure?

KOVAČEVIĆ: Crna Gora danas – utopija hegelovske dijalektike, jer je vladajući režim sve stvari izokrenuo u sopstvene suprotnosti. Kad kažu ,,borba protiv korupcije i kriminala” to znači bjelosvjetski tajkuni i mafija su dobrodošli, kad kažu ,,evropske integracije” to znači ne-evropske političke odluke, kad kažu ,,tolerancija” to znači diskriminacija, kad kažu ,,mirovna misija” to znači rat i smrt, kad kažu ,,rast životnog standarda” to znači rast apsolutnog siromaštva, kad kažu ,,visoko obrazovanje” to znači ideološko ispiranje mozga, kad kažu ,,međuetnički sklad” to znači nacionalizam, kad kažu ,,sloboda” to znači ćuti ili…

MONITOR: U javnosti se stvara utisak da se u Crnoj Gori sprema politička bura. Da li Vi tako mislite i da li možemo očekivati neke spektakularne promjene u vladajućoj koaliciji?
KOVAČEVIĆ: Svake godine se čeka ,,vruća jesen.” Beogradski kolumnista Teofil Pančić je o tome prošlog avgusta napisao jedan izuzetan članak. Međutim, ovog ljeta je na surov način napadnut, pa ova jesen za njega ipak nije kao svaka druga. Tako je i za Crnu Goru. Ne sumnjam da će se jedne jeseni klupko razmotati. Teško da će ta jesen “skuplja vijeka” biti baš ova, iako je ekonomska situacija vrlo loša, a režim nudi riskantna rješenja koja idu na štetu budućih generacija.

MONITOR: U posljednje vrijeme sve češće pominje se raspad DPS-a čak na tri struje…
KOVAČEVIĆ: Često se pominje raspad DPS-a jer ga razvlače kao harmoniku dva uigrana dvojca: Đukanović-Lukšić i Marović-Vujanović. A onda se gleda u staklenu kuglu i gata koja je opcija manje gora. To je loše postavljeno pitanje – obadvije opcije su gore. Demokratizacija Crne Gore znači da i jedan i drugi dvojac ide u političku penziju. I na preispitivanje odgovornosti za društvene devijacije posljednjih dvadeset godina. Bez lustracije, nema autentične demokratizacije.

MONITOR: Ukoliko bude nekih promjena, da li će one biti samo personalne, ili se možemo nadati i promjenama sistema?
KOVAČEVIĆ: Da bi došlo do promjena sistema, moraju se stvari početi raditi na drugi način. Moraju se mijenjati ideje djelovanja, ne može se nastaviti po starom. U Crnoj Gori se mora napraviti raskid sa autoritarnim političkim sistemom. To se, kako izgleda, ne može uraditi učestovanjem na izborima koji su štelovani da uvijek pobijedi ista strana. Moraju se promišljati strategije koje će ići na delegitimizaciju čitavog izbornog procesa. Takva je, na primjer, strategija bojkota. Jasno je da bojkot mora biti promišljen i dobro organizovan. Po mom mišljenju, politička opozicija je olako iz ruku ispustila ovaj jedini način da se počne međunarodnoj javnosti pokazivati da ćutanje i trpljenje nije više prihvatljivo. Tek kada zablokiraju institucije političkog sistema, pitaće se u Briselu i Vašingtonu da li je Đukanović zbilja njihov čovjek za sva vremena.

MONITOR: Opet je aktuelan Đukanovićev odlazak sa političke scene. Da li ćemo to konačno doživjeti i kako će se to reflektovati na političke i ostale prilike u Crnoj Gori?
KOVAČEVIĆ: Kao i mnogi drugi nedemokratski vlastodršci u svijetu, Đukanović radi za određene svjetske centre moći koji će, zarad ispunjenja materijalnih interesa svojih država, tolerisati mnogo toga što bi u sopstvenim sredinama odavno sankcionisali. Ti interesi, u konkretnom slučaju interes američke imperije da vojno dominira Evropom i Srednjom Azijom, nisu podudarni sa interesima građana Crne Gore. Međutim, znajući što ga održava na vlasti, Đukanović je odavno prestao da haje za interese crnogorskih građana. Crnogorski građani će mu opet postati važni tek kad ga ne budu više slušali.

MONITOR: Kako motivisati to odbijanje poslušnosti?
KOVAČEVIĆ: Čini mi se da to svako mora da uradi kroz sopstveni primjer. Svaki čovjek može samo sebe da oslobodi. Kada ga oslobađa drugi, to nije sloboda, nego novo ropstvo.

MONITOR: Da li ste razmišljali o psihološkom profilu Mila Đukanovića?
KOVAČEVIĆ: O psihološkom profilu Mila Đukanovića najbolje je pisao Momir Bulatović u svojoj knjizi Pravila ćutanja. To je i logično, jer ga je on najbolje poznavao. On kaže za Đukanovića da ima ,,izrazit psihološki dar za prikrivanje” i „upravo natprirodnu sposobnost da najuvjerljivije govori onda kada ne govori istinu”. Takođe treba uzeti u obzir i zapažanja Ratka Kneževića. Psihološka je istina da o nekoj osobi ,,najbolje” govore prevareni najbolji prijatelji.

MONITOR: Da li opozicija ovakva kakva je zaslužuje prelaznu ocjenu i da li ima konzistentnu strategiju?
KOVAČEVIĆ: Demokratski je iskorak to što su tri parlamentarne opozicione partije u političkom savezu i što rade na njegovom jačanju. Jasno je da će vladajući režim uraditi sve da taj savez razbije, a omiljena i već toliko puta uspješno aktivirana strategija su takozvana identitetska pitanja. To u stvari nisu nikakva ,,pitanja,” nego jasno označeni odgovori koje opozicija mora da odbaci. Nasuprot tome, opozicija mora da potencira novu socijalnu i spoljnu politiku crnogorske države. Neoliberalni koncepti i mehanizmi koji su uništili crnogorsku privredu i sadistički opredijelili cjelokupne generacije kao ,,otpad” moraju biti zamijenjeni konceptima socijalne pravde i državnog planiranja, uz eksproprijaciju nelegalno stečenog i nacionalizaciju ,,prihvatizovanog”. Biće to naporan rad, ali je jedini način da se izbjegne socijalna kataklizma. Po pitanjima spoljne politike, povratak crnogorskih vojnika iz Avganistana i referendum za NATO su prioriteti. Rat u Avganistanu je imperijalistički poduhvat sa elementima ratnog zločina i Crna Gora, shodno poštovanju međunarodnog prava, a ne prava jačeg tj. džungle, ne treba u njemu da učestvuje.

MONITOR: Vi se zalažete za to da se o ulasku Crne Gore u NATO odlučuje na referendumu.
KOVAČEVIĆ: Referendum o NATO-u kao o najkrupnijem spoljnopolitičkom pitanju za crnogorsku budućnost je ne samo demokratska, nego i ustavna obaveza. Uvjeren sam da niko iz opozicije neće prihvatiti da se odluka donese, mimo građana, u Skupštini. Ukoliko bilo ko od njih pristane na ovu DPSDP igru, moralno će se srozati na nivo režima i zaslužiti sve svoje buduće poraze. Kao i ismijavanje ministra odbrane Bora Vučinića.

MONITOR: Koji su to uslovi da bi se danas u Crnoj Gori mogla okupiti kritična masa, ako tako nešto u Crnoj Gori trenutno i postoji, za smjenu aktulenog režima?
KOVAČEVIĆ: Kritična masa nije nešto što se pojavi preko noći. Ona se gradi godinama. Mora se raditi na sticanju povjerenja između opozicionih stranaka, civilnog sektora, medija i nezavisnih pojedinaca kako bi se što prije formirao širi građanski forum. To je ključ demokratizacije. Prvi korak na tom putu je odlučno odbacivanje bilo kakvog dogovora sa bilo kojom frakcijom DPS-a. Sve dok je ovakav dogovor u igri, kritičke mase za promjene neće biti.

MONITOR: Zašto je sve manje građanske hrabrosti, zašto se tako umnožavaju poslušnici među obrazovanim slojem crnogorskog društva – sve je manje, na primjer, univerzitetskih profesora, književnika, ljekara, novinara… spremnih da javno kritički progovore o očiglednim društvenim deformacijama?
KOVAČEVIĆ: Sa jedne strane, korupcija statusom, privilegijama, honorarima, visokim platama. Sa druge, malodušnost, apatija, inercija, duhovni ambis, život sveden na najelementarnije potrebe. Hrabrost je vrlina, a vrlina je sreća – zna se još od Aristotela. Očigledno ovi pojedinci o kojima vi govorite ne žele da budu srećni. Više vole da budu sporedni glumci, epizodisti u svojim životima i zavisnici od milosti moćnika. Ovdje bih posebno istakao takozvane “dobre ljude” koji bi pomogli, promijenili nešto, ali eto nije do njih, oni tu ništa ne mogu uraditi. Pa, svaki nedemokratski sistem počiva upravo na ovakvim pojedincima, oni su nosioci te banalnosti svakodnevnog zla o kojoj je pisala Hana Arendt. Ima li tu lijeka osim klasika književnosti (edicije Vijesti – Milenijum i XX vijek), egzistencijalističke i kritičke filozofije i psihoanalize? Individualnom oslobođenju mora da prethodi kolektivno.

MONITOR: Kad je po Vašoj procjeni realno da Crna Gora postane član Evropske unije?
KOVAČEVIĆ: Prije nekoliko godina, jedan kolega, redovni profesor uglednog američkog univerziteta koji je bio pravni savjetnik ključnog čelnika Evropske komisije, rekao mi je da je Hrvatska posljednja država koju namjeravaju da prime u Evropsku uniju. Za najkasnije pet godina vidjećemo da li je govorio istinu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo