Vlada parlamentu predlaže usvajanje koncesionog ugovora za upravljanje aerodromima u Podgorici i Tivtu koji će, tvrde, državi donijeti “najmanje milijardu eura” u narednih 30 godina. Koliko nas može koštati ta milijarda nijesu računali

Nakon godina odlaganja, uz nebrojeno prekršenih procedura i obećanja, Vlada je u srijedu “prelomila”. Konačnu odluku o ustupanju aerodroma u Podgorici i Tivtu u trodecenijski zakup prepustiće  – parlamentu.

Za odluku o prebacivanju odgovornosti  pripremljen je i valjan alibi. Na zahtjev Ministarstva saobraćaja Uprava za državnu imovinu izvršila je novu procjenu vrijednosti stalne imovine preduzeća Aerodromi Crne Gore. Utvrđena je vrijednost od približno 265 miliona eura pa, u skladu sa Zakonom o državnoj imovini, konačnu odluku o koncesiji ne može donijeti Vlada (samostalno može da odlučuje o imovini vrijednoj do 150 miliona), već se o njenom prijedlogu mora izjasniti Skupština. Na zna se kada će to biti.

Vlada će parlamentu predložiti usvajanje odluke kojom će Milojka Spajića ovlastiti da se južnokorejskom državnom kompanijom Incheon Airport Consortium potpiše ugovor o tridesetogodišnjoj koncesiji za upravljanje aerodromima u Podgorici i Tivtu. To će, tvrde, državi donijeti “najmanje milijardu eura” tokom koncesionog perioda.

Prema kratkom predočenom objašnjenju, 100 miliona donijeće jednokratna naknada koju će Incheon uplatiti u roku od mjesec nakon potpisivanja ugovora. Dodatnih 300 miliona “direktnih finansijskih efekata za državu” predstavljaju najavljene investicije u rekonstrukciju i izgradnju novih kapaciteta na oba aerodroma. Sve to će, po isteku koncesije, postati državno vlasništvo. Prihod varijabilne naknade po osnovu polugodišnjih uplata koncesionara, u visini od 35 odsto prihoda sa aerodroma u Podgorici i Tivtu donijeće, prema procjenama iz Vlade, još makar 600 miliona eura.

Prvo pitanje glasi: da li su  predočene brojke i približno tačne? Na njega nemamo valjan odgovor.

Vlada još nije obznanila dokumenta na osnovu kojih je izvedena ova računica. Na njenoj internet stranici stoji (četvrtak prijepodne) obavještenje da će dokumenti: Predlog za davanje koncesije za aerodrome Podgorica i Tivat sa Predlogom odluke koju parlament treba da usvoji i, najvažnije, Predlogom ugovora o koncesiji „biti objavljeni nakon tehničke redakcije“. Do tada možemo da analiziramo predočene brojke bez prvog konteksta.

Po tom osnovu, mogli bi problematizovati što je jednokratna naknada za zakup ostala na iznosu pretpostavljenom još 2018., kada je priča o koncesiji započela. Suprotno procjenama iz 2020. kada se,  nakon iskazanog interesovanja na pretkvalifikacionom tenderu, procjenjivalo da će ponude porasti na 150-200 miliona (tadašnji ministar saobraćaja Osman Nurković). Od tada je vrijednost aerodroma više nego udvostručena, dok su očekivane investicije skoro učetvorostručene – sa „najmanje 80“ na 300 miliona.

Upitna je i računica po kojoj tih 300 miliona investicija koje će, mahom, biti realizovane u prvih 3-7 godina zakupa (koncesije) računamo kao imovinski prihod države po isteku ugovora. Zapitajmo se koliko danas vrijedi aerodromska (ili bilo koja druga) infrastruktura izgrađena prije 25 godina, i razumjećemo da za 30+ godina to ne mora biti baš reprezentativna imovina.

Najveću pažnju, ipak,  zavrjeđuje tvrdnja da će država, na ime godišnje koncesione naknade dobijati više od trećine godišnjih prihoda sa aerodroma. To je makar dva puta više od uobičajenih naknada za slične aranžmane (pet do 15 odsto prihoda) dok, pride, znatno prevazilazi i očekivane/uobičajene aerodromske profitne marže (razlika između troškova i cijene usluga pruženih operaterima i putnicima) koje se, najčešće, procjenjuju na 10 do 25 odsto ukupnog prihoda.

Da li se ove brojke nalaze u predloženom koncesionom ugovoru? Ako je odgovor potvrdan, znači li to da će Incheon uložiti 400 miliona (jednokratna naknada + investicije) za pravo da 30 godina upravlja našim aerodromima bez zarade? Sigurno ne.

Možda računaju na intenzivan rast broja letova i putnika, što bi bila dobitna kombinacija za obije strane. Ali taj model ne zavisi samo od Incheona i Vlade. Ili planirani model poslovanja predviđa smanjenje troškova i rast cijena aerodromskih usluga? To bi njima donijelo profit, ali bi moglo imati negativne efekte po ovdašnju ekonomiju, po osnovu većih troškova za turiste koji planiraju dolazak u Crnu Goru i smanjenja broja aerodromskog osoblja.

U tom slučaju može se pokazati da će najavljeni prihod u državnoj kasi biti manji od onoga što bi privreda i građani mogli izgubiti na drugim stranama.

Treba razmotriti i model po kome Južna Koreja svjesno rizikuje da njena investicija ne bude direktno profitabilna, računajući da će to višestruko naplatiti kroz povoljnosti koje donosi trodecenijsko vođenje oba aerodroma  „prve naredne članice EU“. Tu se, prije svega, misli na kontrolu lanaca snabdijevanja mnogobrojnih korejskih proizvođača. Zamislimo kako se Ćemovsko polje pretvara u logističku bazu Samsunga, LG-a, KIA-e, Hyundaia , POSCO-a… Pa zaračunajmo rizik da bi, u tom slučaju, broj letova niskobudžetnih kompanija za/iz Podgorice i Tivta mogao ostati u drugom planu.

Ili se zapitajmo: da li je Vlada napravila sličnu računicu, formirajući sliku o potencijalnim benefitima državne uprave nad aerodromima u Podgorici i Tivtu? Kakav je taj rezultat u odnosu na predočenu milijardu koncesionog prihoda?

Nemamo informaciju da su Spajić i ministarska ekipa uradili tako nešto. Treba li očekivati da bi računica mogla biti izvedena u parlamentu, tokom odlučivanja o ponuđenom koncesionom ugovoru? Naši sagovornici nijesu optimisti.

„Odluka Vlade da pokrene koncesiju za aerodrome više liči na pokušaj da se posljedice lošeg upravljanja riješe ustupanjem resursa, nego na promišljenu ekonomsku politiku. Suštinski problem crnogorskih Aerodroma nije održivost”, kaže za Monitor Miodrag Vujović (KOD). “Aerodromi već ostvaruju značajnu dobit, to su osmocifreni iznosi dobiti godišnje.  Uz to preduzeće ima deponovana značajna sredstva, pa najavljenih 20 miliona godišnje od koncesije ne djeluje kao superioran argument. Tim prije što novac vremenom devalvira, a nemamo ponuđenu projekciju koja bi to imala u vidu”.

U sposobnost svog preduzeća da, i pod državnom upravom, provede  modernizaciju i proširi kapacitete vjeruju i predstavnici sindikalnih organizacija zapošljenih na aerodromima u Podgorici i Tivtu. Tvrdnje potkrjepljuju podatkom da su prihodi Aerodroma CG u 2025. godini iznosili 56 miliona eura. “Nakon što su Aerodromi avio-kompanijama po Podsticajnoj šemi odobrili 13 miliona eura popusta na aerodromske usluge, neto prihod za 2025. godinu je 43 miliona. Neto profit je 13 miliona eura, što je rekordan iznos za kompaniju”, stoji u njihovom saopštenju kojim pozivaju parlament da ne usvoji Vladin prijedlog.

Zaista, šta biva sa podsticajnom šemom ako se Aerodromi predaju koncesionaru?

“Osim toga, Aerodromi Crne Gore u ljetnju sezonu ulaze sa nevjerovatnom 21 novom linijom…”, navodi se u sindikalnom obraćanju kojim se upozorava na rad tenderske komisije u postupku dodjele koncesije. Njihov rad je, tvrde, “nepovratno kompromitovao” legitimitet čitavog procesa. “Našu ozbiljnu zabrinutost potvrđuje činjenica da su ključne odluke unutar Komisije donošene uz direktno ignorisanje preporuka renomiranih međunarodnih konsultanata poput IFC-a (Svjetske banke)…”

O kriterijumima za donošenje Vladinog Prijedloga govori i Mila Kasalica.  “Najkraći komentar Vlade odluke mogao bi biti ‘padoše spajkijanci, ali se na mufte snađoše’”, konstatuje sagovornica Monitora objašnjavajući kako se predloženom koncesijom plaća četvorogodišnji nerad i uhljebljavanja partija iz tekuće većine. “Imali smo milion modela da kao ozbiljni vlasnici (Vlada u ime crnogorskih poreskih obveznika) ovo privredno društvo sopstvenim snagama i upornim radom privedemo na grane održive konkurencije na regionalnom nivou”. Umjesto toga, kaže Kasalica, “poklonici 30. avgusta ne odustaju da uvijek zauzmu nerazvojni stav, suprotan interesima crnogorske ekonomije”.

I Vujović smatra da,  “bez preciznih i obavezujućih ciljeva”, koncesija nije garancija razvoja.  “Alternativa je jasna: dugoročna strategija, uključenje struke i predan rad bez partijskih uticaja. Dok se bježi od tog pristupa imaćemo rentijersku filozofiju na svim nivoima – od izdavanja garsonjera u privatnoj režiji do davanja u koncesiju ključnih državnih resursa. To su različita lica iste ekonomske misli, koja  počiva na pretpostavci da je neko drugi više zainteresovan za našu dobrobit od nas samih.”

Jesu li, zaista, naši resursi – tuđa briga? To ćemo saznati u parlamentu kad pitanje budućnosti crnogorskih aerodrome dođe na dnevni red. Vladi se žuri, radi potpisivanja Ugovora i naplate koncesione naknade. Nakon toga, pojasnila je premijerova savjetnica za ekonomsku politiku Milena Milović, Crna Gora ima rok od godinu da obezbijedi sve preduslove i preda Inchonu aerodrome na upravljanje.

Dakle, Aerodromi još najmanje godinu ostaju ovakvi kakvi jesu. Da li je to dobra ili loša vijest za ovdašnje građane i privredu bićemo naknadno obaviješteni.

Zoran RADULOVIĆ

Pred Osnovnim sudom u Podgorici i Privrednim sudom se odvijaju dva neobična postupka vezana za indirektne garancije KAP-u u stečaju. Ti sudovi odlučiće da li su osnovana potraživanja MN Bonusa prema Vladi i KAP-a prema MN Bonusu i da li će to na kraju plaćati građani

O nekadašnjem crnogorskom industrijskom gigantu Kombinatu Aliminijuma Podgorica (KAP) je pisano puno. U maju 2023. je ugašeno i posljednjih 12 ćelija elektrolize. Većina je pogašena u decembru 2021. kada je Elektroprivreda (EPCG) odbila isporuke struje po dotadašnjoj cijeni od 44 eura za megavat sat jer je berzanska cijena premašila 200 eura. Od tada su EPCG i zadnji vlasnik KAP-a – Uniprom biznismena Veselina Pejovića na sudu zbog podnešenih tužbi (od 4.6 miliona) i kontratužbi (17.4 miliona) za nastalu štetu zbog raskida ugovora i neplaćanja. Pejović se žalio da ga nova vlast politički progoni.

Iza gašenja proizvodnje primarnog aluminijuma su ostale i druge razne tužbe i maratonski izviđaji Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) oko aktiviranih garancija od preko 120 miliona eura koje je režim Mila Đukanovića dao kremaljskim tajkunima i obavještajcima. Među 14 imena protiv kojih je SDT pokrenuo izviđaj u proljeće 2021. nema šefa režima bez čijeg znanja i blagoslova se, kako se široko percipira u javnosti, ništa nije moglo raditi. Postupci tadašnjeg SDT-a kojim je rukovodio Milivoje Katnić (sada u pritvoru zbog pomaganju narko kartelu) odavno ne čude. I Katnić javno i šefovi narko kartela tajno u SKY komunikacijama su hvalili Vođu i sve činili da zadrži vlast.

Pred Osnovnim sudom u Podgorici i Privrednim sudom se odvijaju dva, po svemu neobična postupka vezana za indirektne garancije KAP-u u stečaju, čiji akteri su javnosti dobro poznati.

Naime, Montenegro Bonus DOO je 07.06.2024. pokrenuo regresnu tužbu protiv države – Vlade Crne Gore u vrijednosti od 981 hiljadu eura na ime garancije koju joj je Vlada Mila Đukanovića dala 11.07.2013. (br.08/56) i nekoliko puta kasnije ponovila u zaključcima. Radi se o pokriću troškova po “Ugovoru o poslovno–tehničkoj saradnji s Kombinatom aluminijuma ad u stečaju”. Vlada Crne Gore se tada saglasila da “ukoliko po osnovu Ugovora…nastane šteta ili na bilo koji drugi način dođe do smanjenja stečajne mase, štetu naknadi Montenegro Bonusu.” Vlada je time utvrdila način – osnov nastanka štete, tačnu vrstu štete (ona koja nastane zbog smanjenja stečajne mase) i svoju izrično imperativnu obavezu da MBonusu naknadi tu štetu. Odluku je potpisao Milo Đukanović.

Stečaj u KAP-u je otvoren 08.07.2013, svega tri dana prije jemstva Vlade dok je Ugovor o poslovno – tehničkoj saradnji između KAP-a u stečaju i MN Bonusa potpisan naredni dan – 09.07.2013. Vlada je devet dana kasnije, 18.07.2013. u zaključcima dala saglasnost na predmetni ugovor. Interesantno je i da su sva akta Đukanovićeve Vlade i resora označeni stepenom tajnosti “interno”.

Đukanovićeva Vlada je 05.06.2014. (08-64/6) ponovila saglasnost da ako “po osnovu Ugovora…nastane šteta…ili dođe do smanjena stečajne mase” ona će to nadokaditi MN Bonusu. Pet dana nakon toga dolazi do “privatizacije KAP-a” (iako je Uniprom Pejovića bio u procesu kupovine KAP-a još od sredine 2013.). Stečajni upravnik KAP-a je bez čekanja dao na vještačenje dokumentaciju Institutu računovođa i revizora Crne Gore. Ovaj Institut je utvrdio da MN Bonus “na ime smanjenja stečajne mase KAP-a po osnovu organizovanja proizvodnje od 18.07.2013. do 18.07. 2014.” (kako je premijer Đukanović “prorokovao”) dužan da plati KAP-u 3.345 miliona. Kasnijim ugovorom između KAP-a u stečaju i MN Bonusa od 30.12.2014. strane su se saglasile da je Ugovor o poslovno – tehničkoj saradnji okončan 18.07.2014. U članu 3 stoji da MN Bonus prihvata obavezu da KAP-u plati 3.345 miliona.

Da se radilo o simuliranom potraživanju i indirektnoj subvenciji privatnom preduzeću Uniprom i Veselinu Pejoviću od strane Đukanovića i Vlade se može naslutiti preko tužbe (P 215/15) koju je KAP pokrenuo u Privrednom sudu za prvi nepuni milion. Vlada zaključkom br. 08-25 od 18.02.2016. “predviđa da se tuženom od prodaje stečajne mase KAP-a uplati 969.762 eura” a tužilac (KAP) podneskom Privrednom sudu 26.02.2016. smanjuje tužbeni zahtjev sa 3.345 miliona na nepunih 967 hiljada. Tužba za ostalih 2.375 miliona je povučena (ali se tužilac nije odrekao potraživanja). Privredni sud je 25.03.2016. okončao postupak i obavezao MN Bonus da plati novac u roku od osam dana.

Interesantno, stranke se nisu nagodile mimo suda (i pored ugovora od 30.12.2014.) niti su, što je zakonomjernije, zaključile sudsko poravnanje. Tako ispada da je Pejović dobio novac, ne direktno od Đukanovićeve Vlade, već preko MN Bonusa u državnom vlasništvu i to putem simulirane presude Privrednog suda kako i ističe sadašnji pravni zastupnik MN Bonusa u svojim podnescima. Time ispada da se otklanja sva potencijalna odgovornost Đukanovića i da je aranžmanu data oblanda sudske pravosnažnosti.

Međutim, čudesima nije kraj. Iako je presuda donešena marta 2016. godine, Pejović ne aktivira presudu punih pet godina. Tek nakon promjene vlasti i dolaska prve post-DPS Vlade sa kojim KAP pokreće naplatu potraživanja od MN Bonusa u martu 2021. Javni izvršitelj donosi rješenje o izvršenju na sumu uvećanu za zatezne kamate i ostale troškoce – cirka 978 hiljada eura. Novac je naplaćen 19.05.2021. Štaviše, iako je prošlo pet godina, Pejović opet pokreće novu tužbu za preostalih 2.375 miliona iako je zahtjev za tu sumu povukao u februaru 2016 na ročištu u Privrednom sudu. Traži i plaćanje kamate od 30.12.2014. Ukupna sumu, koja se potražuje od MN Bonusa iznosi 5.22 miliona eura zaključno sa 31.03. 2026.

Zastupnik tužioca je advokatica Snežana Jović, osoba bliska bivšem predsjedniku Privrednog suda Blažu Jovaniću. Oboje su uhapšeni u akciji SDT-a 09.05.2022. zajedno sa još 11 lica pod optužbama za članstvo  u kriminalnoj organizaciji i zloupotrebe u stečajnim postupcima u kojima je bila advokat. U pritvoru je provela 15 mjeseci dok postupak i dalje traje. Na teret joj se stavlja da je u stečajnim postupcima “fiktivnim uslugama, procjenama i inventarisanjem uvećavala troškove stečajnog postupka, kao i da na osnovu fiktivno pruženih i nedokumentovanih usluga pravne pomoći primala sredstva sa računa stečajnog dužnika, a u svoju i u korist kriminalne organizacije”. U krivičnoj prijavi od 08.02.2026. SDT-u od strane Stevana Đukića, jednog od osnivača Nivel Investa koji je uveden u stečaj navodi se, da je po njegovim saznanjima, za usluge fingirane prodaje i izazivanje lažnog stečaja Blažo Jovanić dobio od njegovog bivšeg poslovnog partnera na poklon stan na magistrali u Budvi (PD209). Navodno se formalno vodi na advokaticu Jović. SDT je po nedavnim saznanjima Monitora formirao predmet po prijavi.

U tužbi protiv MN Bonusa Jovićka se poziva na “sticanje bez osnova” čl. 217 Zakona o obligacionim odnosima (ZOO). Kad je “neki dio imovine jednog lica prešao na bilo koji način u imovinu drugog lica, a taj prijelaz nema svoj osnov u nekom pravnom poslu ili u zakonu, sticalac je dužan da ga vrati” ili “nadoknadi vrijednost postignutih koristi”. Time se pretendira primjena roka zastare na 10 godina za potraživanja za koja ne postoji pravni osnov čime se izbjegava primjena zastarjelosti. Međutim, MN Bonus i pravni zastupnik advokat Vladan Bojić u svom odgovoru navodi da jasno postoji pravni osnov i da je to ugovor između KAP-a i tuženog, koji je zajedno sa zaključcima Vlade jedini pravni osnov. Po istom osnovu je u proljeće 2021. naplaćeno 978 hiljada eura. Stoga se u ovom slučaju mora primijeniti čl. 383 ZOO koji kaže da “međusobna potraživanja pravnih lica iz ugovora u privredi… zastarijevaju za tri godine”.

Čak i da se uzme priznanje MN Bonusa na ročištu od 26.12.2016. ono se odnosi samo na priznanje cirka 970 hiljada. Sve i da je MN Bonus priznao i ostatak od 2.375 miliona zastara je nastupila 27.03.2019. Kada bi nekim slučajem uspjela tužba i KAP dobio traženih 5.22 miliona, onda bi MN Bonus opet mogao pokrenuti regresnu tužbu protiv Vlade a taj novac se prevalio na građane Crne Gore.

U regresnoj tužbi pred Osnovnim sudom u Podgorici predstavnik Vlade i Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore su osporili tužbu uz tvrdnje tuženog da su odluke Đukanovićeve Vlade nezakonite a time i neobavezujuće ,iako su proizvele konkretne pravne posledice i realno pravno prijete da izazovu nove. MN Bonus je ukazao da je teret dokazivanja na Vladi i da mora tražiti i ostvariti poništenje ili utvrditi ništavost garancija Vlade pravnosnažnom odlukom u odgovarajućem sudskom postupku. U dopisu SDT-u od strane Osnovnog suda i punomoćnika MN Bonusa traženo je prije pola godine da tužilaštvo pribavi sve navedene spise kako bi se utvrdile krivično-pravne realnosti i da se vidi da li sudija Ivana Žujović može zaključiti glavni pretres prije donošenja presude za naplatu nepunog miliona od Vlade. Iz dopisa prošlog mjeseca koji je potpisao specijalni tužilac Zoran Vukčević navedeno je da u spornim garancijama i vratolomijama “nema elemenata krivičnog djela”, tj. odgovornosti Mila Đukanovića – po ko zna koji put.

Na potezu su sada Osnovni i Privredni sud koji trebaju odlučiti da li su osnovana potraživanja MN Bonusa prema Vladi i KAP-a prema MN Bonusu (i na kraju opet prema Vladi) i da li će to na kraju plaćati građani.

Jovo MARTINOVIĆ

Nameće se zaključak da je zakupac poravnanjem sačuvao svoje interese, gazdovanje državnom zemljom u Miločeru na 90 godina, gradnju i prodaju stanova na najvrjednijoj lokaciji u Crnoj Gori, legalizaciju bespravno sagrađenih objekata na Svetom Stefanu i u zaleđu male Kraljičine plaže. Uz punu kontrolu plažnog prostora na tri najljepše plaže Crnogorskog primorja

Na sjednici održanoj  2. aprila Vlada je donijela odluku o prihvatanju uslova poravnanja u arbitraži koja se vodi pred međunarodnim sudom u Londonu između Crne Gore i kompanije Adriatic properties. Time je započet proces ponovnog otvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer.

„ Sa velikim zadovoljstvom obavještavam crnogorsku javnost da su se stekli i formalni uslovi za ponovno otvaranje grad-hotela Sveti Stefan, dugogodišnjeg simbola i zaštitnog znaka našega turizma. Vlada je zvanično usvojila prijedlog uslova poravnanja u postupku koji se vodi pred Međunarodnim sudom u Londonu. Ovoj odluci prethodili su intenzivni i odgovorni pregovori, tokom kojih smo uspjeli da zaštitimo državni interes i otklonimo rizik potencijalne štete koja bi bila preko stotinu miliona eura“ – kazao je premijer Spajić u zvaničnom obraćanju naciji.

Vlada i kompanija Adriatik propertis, zakupac hotela Sveti Stefan i Vile Miločer, potpisali su ugovor ili sporazum o poravnanju kojim je definisano da dvije strane u roku od sedam dana od potpisivanja obavijeste zajedničkim podneskom Arbitražni sud u Londonu o odustajanju od arbitražnog postupka, te da će hoteli Sveti Stefan i Vila Miločer biti otvoreni najkasnije u junu ove godine.

Tekst sporazuma između Vlade i kompanije Adriatic nije moguće naći na sajtu Vlade. Nije dostavljen ni medijima pa se sa sigurnošću ne mogu znati svi uslovi pod kojima je nastao, odnosno šta je sve u pogledu zahtjeva zakupca država prihvatila a šta nije.

Premijer Spajić je istakao osnovne odredbe sporazuma o povećanju godišnje zakupnine za elitne crnogorske hotele, produžetak roka zakupa i novinu o učešću u zajedničkom profitu. Druge ključne stavke sukoba između lokalne zajednice i zakupca oko korišćenja plaža i javnih staza kroz Miločerski park, zbog kojih je spor i nastao i doveo do zatvaranja hotela i pauze u radu koja je trajala četiri turističke sezone, u njegovom obraćanju su ostale nerazjašnjenje.

Pojedini mediji prenijeli su nezvanična saznanja u vezi toga, pa nije jasno zašto integralni tekst dogovora o poravnanju nije dostupan svima pod istim uslovima.

„Postignutim rješenjem ne samo da smo sačuvali sredstva svih građana, već smo obezbijedili i povoljnije finansijske uslove za domaća preduzeća Sveti Stefan hoteli i HTP Miločer, čije će se zakupnine odnosno prihodi povećati sa 1,285,000, odnosno 350,000 na 1,555,000 odnosno 423,000 eura, a ti iznosi će se indeksirati i uvećavati sa inflacijom odmah od početka rada. Razlika od 500 hiljada eura u obračunatoj zakupnini biće bez odlaganja isplaćena. Takođe, u prethodnom dogovoru nije isplaćivan PDV na sve te iznose, dok će se ovoga puta urediti taj dio i značajno povećati prihodi države od 21 posto na sve to. Posebno je značajno da će država, u skladu sa novim aranžmanom, ostvarivati i učešće u profitu u visini od 10 posto, što je kruna novih uslova dogovora“, rekao je Spajić.

Podsjećamo da je iznos zakupnine za tri hotela, nekoliko restorana i kafea u ekskluzivnom ljetovalištu prema odredbama osnovnog ugovora o zakupu iz 2007. godine iznosio 1,96 miliona eura.

Pored povećanja zakupnine, predviđen je i produžetak zakupa hotela za pet godina, koliko je ovaj poznati turistički rizort bio zatvoren za posjetioce.

To je već drugo produženje zakupa u odnosu na osnovni ugovor, kojim je Sveti Stefan izdat na rok od 30 godina. Prva promjena uslova ugovora izvršena je 2013. godine u Skupštini Crne Gore kada je poslanička većina usvojila amandmane ministra održivog razvoja i turizma, Branimira Gvozdenovića, o produženju roka zakupa sa 30 na 42 godine za hotele Sveti Stefan i Miločer uz smanjenje zakupnine za 30 odsto.

Nakon svega, rok zakupa hotela elitnog ljetovališta produžen je za 17 godina u odnosu na prvobitni ugovor i trajaće do 2055. godine. Međutim, rok na koji je otuđeno državno zemljište u Miločeru produžen je na 90 godina. Tim aktom skupštinske većine zapečaćena je sudbina miločerskog parka koji trpi  urbanistički cunami, nevjerovatnu devastaciju prostora, jedinstvenu ambijentalnu cjelinu za koju je kod nadležnih državnih institucija zatražen status zaštićenog prirodnog i kulturno-istorijskog predjela paštrovske rivijere.

Poravnanjem je utvrđeno da u miločerskom parku nema dodatne gradnje, mimo one predviđene građevinskom dozvolom i u postojećim gabaritima.

Upravo ovaj dio sporazuma Vlade i Adriatic propertiesa izazvao je najviše negativnih komentara u javnosti, mještana Svetog Stefana i građana Budve. Kako je moguće da poslije četiri godine zatvorenih hotela i mnogih protesta mještana i lokalnih vlasti zbog neprimjerene gradnje u Miločerskom parku u kojem zakupac podiže ogroman hotelsko-apartmanski kompleks sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina, čija je gradnja 2021. zaustavljena, odjednom dobija saglasnost Vlade za nastavak radova “u skladu sa građevinskim dozvolama”.

Poznato je da građevinska dozvola nikada nije ni izdata niti postoji planski dokument na osnovu kojeg bi i mogla biti. Urbanističko tehnički uslovi za gradnju monstruozne građevine u Miločeru izdalo je Ministarstvo održivog razvoja i turizma na osnovu dokumenta koji je osmislio tadašnji ministar Gvozdenović – Turistički rizort Miločer,  koji nema utemeljenje ni u jednom važećem planskom dokumentu.

Saglasnost na idejni projekat hotelsko-apartmanskog kompleksa koji se gradi na lokaciji porušenog hotela Kraljičina plaža, na zahtjev HTP Miločer i Adriatic prperties, potpisao je glavni državni arhitekta Dušan Vuksanović 2019. godine.

Kompleks se gradi na parceli površine 12.255 m2. Oko 126 smještajnih juedinica, 60 soba i 66 apartmana od kojih svaki raspolaže sa oko 120 kvadrata, sa svim pratećim sadržajima, imaće više od 37.000 kvadrata bruto površine, u sred borove šume Miločerskog parka. Bivši premijer i lider GP URA Dritan Abazović problematizovao je stav Vlade o nastavku gradnje u Miločeru. On je izveo računicu po kojoj ni jedan stan namijenjen prodaji ne vrijedi manje od dva miliona eura te da će investitor, Adriatic Proeprties i krajnji vlasnici iz kompanie Aidwey staviti u džep čistih 80 miliona eura od ove investicije.

Nijedna od političkih partija koje su se zalagale za zabranu gradnje u Miločeru, u vrijeme kada su na republičkom nivou bile opozicija a u lokalu u Opštini Budva vlast, nije se oglasila povodom potpisivanja sporazuma sa zakupcem Svetog Stefana u dijelu koji se odnosi na nastavak započete investicije.

U julu 2016. godine u budvanskom parlamentu većinom glasova odbornika svih partija usvojena je Deklaracija o zaštiti miločerskog parka i neposrednog zaleđa ostrva Sveti Stefan, koja je imala za cilj da zaustavi megalomanske projekte na vrijednom neizgrađenom prostoru poznatog turističkog rizorta. Organizovani su tada protesti u Miločeru na kojima su pored tadašnjeg predsjednika Opštine, Marka Bata Carevića, učestvovali predstavnici svih stranaka, DF-a, Demokrata, GP URA i mještani, složni u jednom, da ne dozvole  betoniranje miločerskog parka i svetostefanskih maslinjaka.

Aktuelni predsjednik Opštine, Nikola Jovanović, podržao je sporazum o otvaranju hotela Sveti Stefan bez rezervi u pogledu nastavka gradnje stanova u Miločeru na šta ga obavezuje opštinska Deklaracija o zaštiti Miločera.

Država očigledno nije pokazala institucionalnu snagu odlukom da ne podrži nastavak gradnje višespratnice u Miločeru sa stanovima za tržište za koji je i uslove i saglasnosti donosila vlast DPS čiji su visoki funkcioneri involvirani u ovaj visokoprofitni projekat.

Zato se nameće zaključak da je zakupac ovakvim poravnanjem sačuvao svoje interese. Gazdovanje državnom zemljom u Miločeru na 90 godina, gradnju i prodaju stanova na najvrjednijoj lokaciji u Crnoj Gori, legalizaciju bespravno sagrađenih objekata na Svetom Stefanu i u zaleđu male Kraljičine plaže. Uz punu kontrolu plažnog pristora na tri najljepše plaže Crnogorskog primorja.

Branka PLAMENAC