Povežite se sa nama

MONITORING

Sveto trojstvo čuvara režima

Objavljeno prije

na

vanja-calovic-3

Među ličnostima koje su, prema izboru Monitora, obilježile 2009. godinu bili su Milo Đukanović, Svetozar Marović, Milan Roćen, Milan Popović, Slobodan Pejović, Filip Kovačević, Ibrahim Čikić i Vanja Ćalović. O gotovo istim ljudima najviše se govorilo i pisalo i tokom ove godine.

Višestruki premijer Milo Đukanović obilježio je godinu odlukom da prekrati tekući premijerski mandat. Pečat političkim događajima davao je autokratskom vladavinom, ispraznim obećanjima i drskim prijetnjama neistomišljenicima.

„Lider DPS-a Milo Đukanović ima privatnu državu, a potpredsjednik Marović sopstveni grad – Budvu ili Svetozarevo na moru”. U znaku tog slogana Đukanović i Svetozar Marović preturili su, prema tvrdnjama opozicije, 2009. godinu. Tako je bilo i ove. Iz tog vremena ostala je zapamćena Marovićeva izjava da on i Đukanović nijesu konkurenti jedan drugom. Marović je Vladu napustio odmah za Đukanovićem. Onda su im se putevi, izgleda, razišli. Prije nekoliko dana Maroviću je uhapšen brat.

Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević izjavio je Monitoru početkom ove godine da je Marović politički izolovan i da mu slijedi politički odstrel. Medojević je i ove godine bio bespoštedni kritičar Đukanovićevog režima, prozivao je tajkune, ukazivao na korupciju i organizovani kriminal… Zbog toga što je Brana Mićunovića označio kao „šefa narko klana u Crnoj Gori”, fizički ga je napao njegov bratanić. Koji mjesec kasnije pretučen mu je sin.

Milan Roćen, ministar inostranih poslova ostaće upamćen i zbog toga što ga je propisno naljutilo zajedničko saopštenje ambasadora Njemačke i Velike Britanije Petera Platea i Ketrin Najt Sends u kojem su osudili napad na Medojevićevog sina. Roćen je izdao saopštenje iz kojeg bi neupućeni zaključili da je Crna Gora velesila: „Ukoliko bude potrebno Ministarstvo će dati instrukciju svojim ambasadorima u Berlinu i Londonu da ovim povodom obave razgovore na odgovarajućem nivou u ministarstvima inostranih poslova ovih zemalja”. U Berlinu i Londonu su se malo isprepadali, ali su pretekli.

Konsultantska firma Oksfordanalitika (Oksan) okarakterisala je Roćena kao zaslužnog za „dolazak ruskih investicija u ključne sektore privrede” Crne Gore. Opozicija ga je dovela u vezu sa firmom Bemax, koja je u doba najveće krize predano radila na popravljanju crnogorskih puteva i izvodila druge građevinske radove.

Filip Vujanović je i ove godine nekoliko puta zaboravio da je predsjednik svih građana Crne Gore. Jedno vrijeme izgledalo je da se distancira i od Mila Đukanovića. Usprotivio se slanju ambasadora u Prištinu. Sa liderom SNP-a Srđom Milićem pokrenuo je razgovore o izmjeni Zakona o državnim simbolima. U Bijelom Polju, prilikom proslave Dana opštine, odsvirana je u Vujanovićevom i Milićevom prisustvu skraćena verzija državne himne. „Proslavio” se braneći Srpsku pravoslavnu crkvu i lik i djelo njenog mitropolita Amfilohija Radovića.

Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore, hvalila je crnogorsko pravosuđe i pored oštrih kritika iz Evropske unije i američkog Stejt departmenta. Kada je u martu Stejt department objavio da sudovi u Crnoj Gori donose presude pod političkim pritiskom, Medenica je uzvratila da je te ocjene apsolutno ne dotiču: „Mi radimo i imamo rezultate”.

Pored sudske vlasti, Đukanovićev režim svojski je ispomagala i policija. Veselin Veljović, direktor Uprave policije Crne Gore, kao lav se borio protiv domaćih izdajnika – od Nebojše Medojevića, preko neidentifikovanih medija do nevladinih organizacija. Jedan od njegovih bisera je i tvrdnja da napad na sina Nebojše Medojevića nije politički motivisan. Tvrdio je takođe da hobotnica Darka Šarića nema pipke u Crnoj Gori, da se kriminal iz Srbije prebacuje u Crnu Goru, da ubistvo Dragana Dudića u Kotoru nije obračun klanova… Veljović je bez javnih tendera nabavio uređaje koji omogućavaju prisluškivanje razgovora preko fiksne i mobilne telefonije, uvid u SMS i MMS poruke, a i policijski pristup elektronskoj pošti.

Iako se tvrdilo da gradonačelnik Podgorice više nije u milosti svog partijskog lidera Mila Đukanovića, Miomir Mugoša je i dalje u toj fotelji. U julu je napunio 60 godina, troši još jedan gradonačelnički mandat i vlada Podgoricom kao da je njegovo vlasništvo. Viši sud je potvrdio odluku Osnovnog suda da se slijepa službenica Skupštine Opštine Podgorica Marijana Mugoša vrati sa psom vodičem u radne prostorije, ali gradonačelnik ne haje za tu presudu. Još se pohvalio da je „spokojan i čiste savjesti”. On je Marijani prije dvije godine zabranio pristup radnom mjestu u opštinskoj zgradi u pratnji psa vodiča.

Kad se sve sabere, jasne su riječi Filipa Kovačevića, profesora Univerziteta Crne Gore, koji Crnu Goru opisuje kao „utopiju hegelovske dijalektike, jer je vladajući režim sve stvari izokrenuo u sopstvene suprotnosti”.

„Često se pominje raspad DPS-a jer ga razvlače kao haromoniku dva uigrana dvojca: Đukanović-Lukšić i Marović-Vujanović. A onda se gleda u staklenu kuglu i gata koja je opcija manje gora. To je loše postavljeno pitanje – obje opcije su gore”, kazao je Kovačević u intervuju Monitoru, objavljenom u avgustu.

I njegov kolega sa Pravnog fakulteta Milan Popović ostao je dosljedni kritičar Đukanovićevog režima, ali i stanja na Univerzitetu Crne Gore. U bici za dostojanstvo Pravnog fakulteta, koji gazi dekan Ranko Mujović posebno su se istakle i njegove koleginice Vjera Begović, Maja Kostić Mandić, Snežana Miladinović, Ljiljana Kadić, Jelena Jauković, Ivana Jelić. One su upozoravale rektora Univerziteta i javnost da dekan Mujović veći dio profesora tretira krajnje grubo, omalovažavajuće i diskriminatorski. Mujović se na jednoj od sjednica Vijeća Pravnog zarekao, kao pravi Ilija Čvorović, da će i ubuduće o svemu informisati „nadležne državne institucije” o onome šta govori profesor Milan Popović.

„Izjave i postupci Ranka Mujovića usmjereni su na ‘čišćenje’ Pravnog fakulteta od neistomišljenika i zavođenje strahovlade u kojoj će stradati svi oni čije se mišljenje razlikuje od dekanovog”, objasnio je Milan Popović.

Svjedoku deportacije izbjeglica Slobodanu Pejoviću ni ove godine nije bilo lako. Kada je u oktobru u podgoričkom Višem sudu ponovio ono što godinama govori – da je za taj zločin odgovoran tadašnji državni vrh, protiv njega su dvojica bivših policajaca najavili tužbe. Sudsku tužbu, uz optužbu da je i Pejović imao značajnu ulogu u hapšenju izbjeglica, najavilo je i Udruženje porodica žrtava deportovanih građana BiH. Cilj nove hajke je očigledan: Pejovića i sve eventualne svjedoke tog zločina treba za sva vremena ućutkati i spasiti Momira Bulatovića i Mila Đukanovića, tadašnjeg predsjednika i premijera Crne Gore, od izvođenje pred lice pravde. Pejović je ove godine dobio nagradu Duško Kondor za građansku hrabrost, koju dodjeljuje Međunarodna nevladina organizacija Gariwo.

Okomili su se na još jednog od rijetkih svjedoka zločina. Ibrahima Čikića, jednog od članova SDA koji su devedesetih prošlog vijeka preživjeli policijsku torturu. Nakon što je objavio knjigu Gdje sunce ne grije, tužila ga je zbog navodne klevete grupa građana. Čikić još čeka sudski epilog o svom svjedočenju, ali čeka i da se pred sudom pojavi neko od učesnika te akcije nazvane Lim. Čikić je izjavio Monitoru da iza privatne tužbe stoji država i da „crnogorsko pravosuđe ni prstom nije mrdnulo i provelo istragu o strašnom zločinu nad Bošnjacima 1994. godine”.

Vanja Ćalović, direktorka NVO MANS, se uporno bavila korupcijom, a imala je posla i tokom štrajka nikšićkih rudara. Ulazila je kod njih u jamu, učestvovala na radničkim protestima u Nikšiću i podnijela krivičnu prijavu protiv ministra ekonomije Branka Vujovića zbog sumnje da je nesavjesno vršio nadzor nad sprovođenjem obaveza iz ugovora o privatizaciji Rudnika boksita. Pred poslanicima Evropskog parlamenta kazala je da Crna Gora nema rezultata u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

„Mi se svakodnevno trudimo da otkrivamo i odajemo tajne domaćih i stranih tajkuna građanima Crne Gore. Umjesto da sistem bude tu da bi nas zaštitio od kriminalaca, većina institucija sistema je tu da zaštiti kriminalce od nas i naših pokušaja da javno ukažemo na kršenje zakona”, jedan je od komentara Vanje Ćalović na kritike koje je vlast upućivala na adresu MANS-a.

Princ Nikola Petrović Njegoš odbio je da učestvuje u proslavi sto godina od uspostavljanja Kraljevine Crne Gore zato što Vlada Crne Gore nije riješila status dinastije Petrović. Njihov prijedlog, nakon šestogodišnjeg dopisivanja, bio je ponižavajući. Princ se javno požalio da crnogorski zvaničnici ime dinastije Petrović „često koriste isključivo u političkim debatama i pri podizanju spomenika koji više služe onima koji ih podižu nego fundamentalnim vrijednostima koje predstavljaju dinastija i dinastički simboli”.

Ministar kulture Branislav Mićunović namjeravao je da iza leđa osnivača Cetinjskog bijenala, obnovi tu manifestaciju sa Marinom Abramović. Princ je upozorio da to niko ne može uraditi bez njegovog pristanka, a Marina Abramović je potom povukla nominaciju za organizatora Cetinjskog bijenala.

Vlast nije uspjela da ućutka sve.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo