Povežite se sa nama

MONITORING

Sveto trojstvo čuvara režima

Objavljeno prije

na

Među ličnostima koje su, prema izboru Monitora, obilježile 2009. godinu bili su Milo Đukanović, Svetozar Marović, Milan Roćen, Milan Popović, Slobodan Pejović, Filip Kovačević, Ibrahim Čikić i Vanja Ćalović. O gotovo istim ljudima najviše se govorilo i pisalo i tokom ove godine.

Višestruki premijer Milo Đukanović obilježio je godinu odlukom da prekrati tekući premijerski mandat. Pečat političkim događajima davao je autokratskom vladavinom, ispraznim obećanjima i drskim prijetnjama neistomišljenicima.

„Lider DPS-a Milo Đukanović ima privatnu državu, a potpredsjednik Marović sopstveni grad – Budvu ili Svetozarevo na moru”. U znaku tog slogana Đukanović i Svetozar Marović preturili su, prema tvrdnjama opozicije, 2009. godinu. Tako je bilo i ove. Iz tog vremena ostala je zapamćena Marovićeva izjava da on i Đukanović nijesu konkurenti jedan drugom. Marović je Vladu napustio odmah za Đukanovićem. Onda su im se putevi, izgleda, razišli. Prije nekoliko dana Maroviću je uhapšen brat.

Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević izjavio je Monitoru početkom ove godine da je Marović politički izolovan i da mu slijedi politički odstrel. Medojević je i ove godine bio bespoštedni kritičar Đukanovićevog režima, prozivao je tajkune, ukazivao na korupciju i organizovani kriminal… Zbog toga što je Brana Mićunovića označio kao „šefa narko klana u Crnoj Gori”, fizički ga je napao njegov bratanić. Koji mjesec kasnije pretučen mu je sin.

Milan Roćen, ministar inostranih poslova ostaće upamćen i zbog toga što ga je propisno naljutilo zajedničko saopštenje ambasadora Njemačke i Velike Britanije Petera Platea i Ketrin Najt Sends u kojem su osudili napad na Medojevićevog sina. Roćen je izdao saopštenje iz kojeg bi neupućeni zaključili da je Crna Gora velesila: „Ukoliko bude potrebno Ministarstvo će dati instrukciju svojim ambasadorima u Berlinu i Londonu da ovim povodom obave razgovore na odgovarajućem nivou u ministarstvima inostranih poslova ovih zemalja”. U Berlinu i Londonu su se malo isprepadali, ali su pretekli.

Konsultantska firma Oksfordanalitika (Oksan) okarakterisala je Roćena kao zaslužnog za „dolazak ruskih investicija u ključne sektore privrede” Crne Gore. Opozicija ga je dovela u vezu sa firmom Bemax, koja je u doba najveće krize predano radila na popravljanju crnogorskih puteva i izvodila druge građevinske radove.

Filip Vujanović je i ove godine nekoliko puta zaboravio da je predsjednik svih građana Crne Gore. Jedno vrijeme izgledalo je da se distancira i od Mila Đukanovića. Usprotivio se slanju ambasadora u Prištinu. Sa liderom SNP-a Srđom Milićem pokrenuo je razgovore o izmjeni Zakona o državnim simbolima. U Bijelom Polju, prilikom proslave Dana opštine, odsvirana je u Vujanovićevom i Milićevom prisustvu skraćena verzija državne himne. „Proslavio” se braneći Srpsku pravoslavnu crkvu i lik i djelo njenog mitropolita Amfilohija Radovića.

Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore, hvalila je crnogorsko pravosuđe i pored oštrih kritika iz Evropske unije i američkog Stejt departmenta. Kada je u martu Stejt department objavio da sudovi u Crnoj Gori donose presude pod političkim pritiskom, Medenica je uzvratila da je te ocjene apsolutno ne dotiču: „Mi radimo i imamo rezultate”.

Pored sudske vlasti, Đukanovićev režim svojski je ispomagala i policija. Veselin Veljović, direktor Uprave policije Crne Gore, kao lav se borio protiv domaćih izdajnika – od Nebojše Medojevića, preko neidentifikovanih medija do nevladinih organizacija. Jedan od njegovih bisera je i tvrdnja da napad na sina Nebojše Medojevića nije politički motivisan. Tvrdio je takođe da hobotnica Darka Šarića nema pipke u Crnoj Gori, da se kriminal iz Srbije prebacuje u Crnu Goru, da ubistvo Dragana Dudića u Kotoru nije obračun klanova… Veljović je bez javnih tendera nabavio uređaje koji omogućavaju prisluškivanje razgovora preko fiksne i mobilne telefonije, uvid u SMS i MMS poruke, a i policijski pristup elektronskoj pošti.

Iako se tvrdilo da gradonačelnik Podgorice više nije u milosti svog partijskog lidera Mila Đukanovića, Miomir Mugoša je i dalje u toj fotelji. U julu je napunio 60 godina, troši još jedan gradonačelnički mandat i vlada Podgoricom kao da je njegovo vlasništvo. Viši sud je potvrdio odluku Osnovnog suda da se slijepa službenica Skupštine Opštine Podgorica Marijana Mugoša vrati sa psom vodičem u radne prostorije, ali gradonačelnik ne haje za tu presudu. Još se pohvalio da je „spokojan i čiste savjesti”. On je Marijani prije dvije godine zabranio pristup radnom mjestu u opštinskoj zgradi u pratnji psa vodiča.

Kad se sve sabere, jasne su riječi Filipa Kovačevića, profesora Univerziteta Crne Gore, koji Crnu Goru opisuje kao „utopiju hegelovske dijalektike, jer je vladajući režim sve stvari izokrenuo u sopstvene suprotnosti”.

„Često se pominje raspad DPS-a jer ga razvlače kao haromoniku dva uigrana dvojca: Đukanović-Lukšić i Marović-Vujanović. A onda se gleda u staklenu kuglu i gata koja je opcija manje gora. To je loše postavljeno pitanje – obje opcije su gore”, kazao je Kovačević u intervuju Monitoru, objavljenom u avgustu.

I njegov kolega sa Pravnog fakulteta Milan Popović ostao je dosljedni kritičar Đukanovićevog režima, ali i stanja na Univerzitetu Crne Gore. U bici za dostojanstvo Pravnog fakulteta, koji gazi dekan Ranko Mujović posebno su se istakle i njegove koleginice Vjera Begović, Maja Kostić Mandić, Snežana Miladinović, Ljiljana Kadić, Jelena Jauković, Ivana Jelić. One su upozoravale rektora Univerziteta i javnost da dekan Mujović veći dio profesora tretira krajnje grubo, omalovažavajuće i diskriminatorski. Mujović se na jednoj od sjednica Vijeća Pravnog zarekao, kao pravi Ilija Čvorović, da će i ubuduće o svemu informisati „nadležne državne institucije” o onome šta govori profesor Milan Popović.

„Izjave i postupci Ranka Mujovića usmjereni su na ‘čišćenje’ Pravnog fakulteta od neistomišljenika i zavođenje strahovlade u kojoj će stradati svi oni čije se mišljenje razlikuje od dekanovog”, objasnio je Milan Popović.

Svjedoku deportacije izbjeglica Slobodanu Pejoviću ni ove godine nije bilo lako. Kada je u oktobru u podgoričkom Višem sudu ponovio ono što godinama govori – da je za taj zločin odgovoran tadašnji državni vrh, protiv njega su dvojica bivših policajaca najavili tužbe. Sudsku tužbu, uz optužbu da je i Pejović imao značajnu ulogu u hapšenju izbjeglica, najavilo je i Udruženje porodica žrtava deportovanih građana BiH. Cilj nove hajke je očigledan: Pejovića i sve eventualne svjedoke tog zločina treba za sva vremena ućutkati i spasiti Momira Bulatovića i Mila Đukanovića, tadašnjeg predsjednika i premijera Crne Gore, od izvođenje pred lice pravde. Pejović je ove godine dobio nagradu Duško Kondor za građansku hrabrost, koju dodjeljuje Međunarodna nevladina organizacija Gariwo.

Okomili su se na još jednog od rijetkih svjedoka zločina. Ibrahima Čikića, jednog od članova SDA koji su devedesetih prošlog vijeka preživjeli policijsku torturu. Nakon što je objavio knjigu Gdje sunce ne grije, tužila ga je zbog navodne klevete grupa građana. Čikić još čeka sudski epilog o svom svjedočenju, ali čeka i da se pred sudom pojavi neko od učesnika te akcije nazvane Lim. Čikić je izjavio Monitoru da iza privatne tužbe stoji država i da „crnogorsko pravosuđe ni prstom nije mrdnulo i provelo istragu o strašnom zločinu nad Bošnjacima 1994. godine”.

Vanja Ćalović, direktorka NVO MANS, se uporno bavila korupcijom, a imala je posla i tokom štrajka nikšićkih rudara. Ulazila je kod njih u jamu, učestvovala na radničkim protestima u Nikšiću i podnijela krivičnu prijavu protiv ministra ekonomije Branka Vujovića zbog sumnje da je nesavjesno vršio nadzor nad sprovođenjem obaveza iz ugovora o privatizaciji Rudnika boksita. Pred poslanicima Evropskog parlamenta kazala je da Crna Gora nema rezultata u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

„Mi se svakodnevno trudimo da otkrivamo i odajemo tajne domaćih i stranih tajkuna građanima Crne Gore. Umjesto da sistem bude tu da bi nas zaštitio od kriminalaca, većina institucija sistema je tu da zaštiti kriminalce od nas i naših pokušaja da javno ukažemo na kršenje zakona”, jedan je od komentara Vanje Ćalović na kritike koje je vlast upućivala na adresu MANS-a.

Princ Nikola Petrović Njegoš odbio je da učestvuje u proslavi sto godina od uspostavljanja Kraljevine Crne Gore zato što Vlada Crne Gore nije riješila status dinastije Petrović. Njihov prijedlog, nakon šestogodišnjeg dopisivanja, bio je ponižavajući. Princ se javno požalio da crnogorski zvaničnici ime dinastije Petrović „često koriste isključivo u političkim debatama i pri podizanju spomenika koji više služe onima koji ih podižu nego fundamentalnim vrijednostima koje predstavljaju dinastija i dinastički simboli”.

Ministar kulture Branislav Mićunović namjeravao je da iza leđa osnivača Cetinjskog bijenala, obnovi tu manifestaciju sa Marinom Abramović. Princ je upozorio da to niko ne može uraditi bez njegovog pristanka, a Marina Abramović je potom povukla nominaciju za organizatora Cetinjskog bijenala.

Vlast nije uspjela da ućutka sve.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo