Povežite se sa nama

MONITORING

Sveto trojstvo čuvara režima

Objavljeno prije

na

Među ličnostima koje su, prema izboru Monitora, obilježile 2009. godinu bili su Milo Đukanović, Svetozar Marović, Milan Roćen, Milan Popović, Slobodan Pejović, Filip Kovačević, Ibrahim Čikić i Vanja Ćalović. O gotovo istim ljudima najviše se govorilo i pisalo i tokom ove godine.

Višestruki premijer Milo Đukanović obilježio je godinu odlukom da prekrati tekući premijerski mandat. Pečat političkim događajima davao je autokratskom vladavinom, ispraznim obećanjima i drskim prijetnjama neistomišljenicima.

„Lider DPS-a Milo Đukanović ima privatnu državu, a potpredsjednik Marović sopstveni grad – Budvu ili Svetozarevo na moru”. U znaku tog slogana Đukanović i Svetozar Marović preturili su, prema tvrdnjama opozicije, 2009. godinu. Tako je bilo i ove. Iz tog vremena ostala je zapamćena Marovićeva izjava da on i Đukanović nijesu konkurenti jedan drugom. Marović je Vladu napustio odmah za Đukanovićem. Onda su im se putevi, izgleda, razišli. Prije nekoliko dana Maroviću je uhapšen brat.

Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević izjavio je Monitoru početkom ove godine da je Marović politički izolovan i da mu slijedi politički odstrel. Medojević je i ove godine bio bespoštedni kritičar Đukanovićevog režima, prozivao je tajkune, ukazivao na korupciju i organizovani kriminal… Zbog toga što je Brana Mićunovića označio kao „šefa narko klana u Crnoj Gori”, fizički ga je napao njegov bratanić. Koji mjesec kasnije pretučen mu je sin.

Milan Roćen, ministar inostranih poslova ostaće upamćen i zbog toga što ga je propisno naljutilo zajedničko saopštenje ambasadora Njemačke i Velike Britanije Petera Platea i Ketrin Najt Sends u kojem su osudili napad na Medojevićevog sina. Roćen je izdao saopštenje iz kojeg bi neupućeni zaključili da je Crna Gora velesila: „Ukoliko bude potrebno Ministarstvo će dati instrukciju svojim ambasadorima u Berlinu i Londonu da ovim povodom obave razgovore na odgovarajućem nivou u ministarstvima inostranih poslova ovih zemalja”. U Berlinu i Londonu su se malo isprepadali, ali su pretekli.

Konsultantska firma Oksfordanalitika (Oksan) okarakterisala je Roćena kao zaslužnog za „dolazak ruskih investicija u ključne sektore privrede” Crne Gore. Opozicija ga je dovela u vezu sa firmom Bemax, koja je u doba najveće krize predano radila na popravljanju crnogorskih puteva i izvodila druge građevinske radove.

Filip Vujanović je i ove godine nekoliko puta zaboravio da je predsjednik svih građana Crne Gore. Jedno vrijeme izgledalo je da se distancira i od Mila Đukanovića. Usprotivio se slanju ambasadora u Prištinu. Sa liderom SNP-a Srđom Milićem pokrenuo je razgovore o izmjeni Zakona o državnim simbolima. U Bijelom Polju, prilikom proslave Dana opštine, odsvirana je u Vujanovićevom i Milićevom prisustvu skraćena verzija državne himne. „Proslavio” se braneći Srpsku pravoslavnu crkvu i lik i djelo njenog mitropolita Amfilohija Radovića.

Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore, hvalila je crnogorsko pravosuđe i pored oštrih kritika iz Evropske unije i američkog Stejt departmenta. Kada je u martu Stejt department objavio da sudovi u Crnoj Gori donose presude pod političkim pritiskom, Medenica je uzvratila da je te ocjene apsolutno ne dotiču: „Mi radimo i imamo rezultate”.

Pored sudske vlasti, Đukanovićev režim svojski je ispomagala i policija. Veselin Veljović, direktor Uprave policije Crne Gore, kao lav se borio protiv domaćih izdajnika – od Nebojše Medojevića, preko neidentifikovanih medija do nevladinih organizacija. Jedan od njegovih bisera je i tvrdnja da napad na sina Nebojše Medojevića nije politički motivisan. Tvrdio je takođe da hobotnica Darka Šarića nema pipke u Crnoj Gori, da se kriminal iz Srbije prebacuje u Crnu Goru, da ubistvo Dragana Dudića u Kotoru nije obračun klanova… Veljović je bez javnih tendera nabavio uređaje koji omogućavaju prisluškivanje razgovora preko fiksne i mobilne telefonije, uvid u SMS i MMS poruke, a i policijski pristup elektronskoj pošti.

Iako se tvrdilo da gradonačelnik Podgorice više nije u milosti svog partijskog lidera Mila Đukanovića, Miomir Mugoša je i dalje u toj fotelji. U julu je napunio 60 godina, troši još jedan gradonačelnički mandat i vlada Podgoricom kao da je njegovo vlasništvo. Viši sud je potvrdio odluku Osnovnog suda da se slijepa službenica Skupštine Opštine Podgorica Marijana Mugoša vrati sa psom vodičem u radne prostorije, ali gradonačelnik ne haje za tu presudu. Još se pohvalio da je „spokojan i čiste savjesti”. On je Marijani prije dvije godine zabranio pristup radnom mjestu u opštinskoj zgradi u pratnji psa vodiča.

Kad se sve sabere, jasne su riječi Filipa Kovačevića, profesora Univerziteta Crne Gore, koji Crnu Goru opisuje kao „utopiju hegelovske dijalektike, jer je vladajući režim sve stvari izokrenuo u sopstvene suprotnosti”.

„Često se pominje raspad DPS-a jer ga razvlače kao haromoniku dva uigrana dvojca: Đukanović-Lukšić i Marović-Vujanović. A onda se gleda u staklenu kuglu i gata koja je opcija manje gora. To je loše postavljeno pitanje – obje opcije su gore”, kazao je Kovačević u intervuju Monitoru, objavljenom u avgustu.

I njegov kolega sa Pravnog fakulteta Milan Popović ostao je dosljedni kritičar Đukanovićevog režima, ali i stanja na Univerzitetu Crne Gore. U bici za dostojanstvo Pravnog fakulteta, koji gazi dekan Ranko Mujović posebno su se istakle i njegove koleginice Vjera Begović, Maja Kostić Mandić, Snežana Miladinović, Ljiljana Kadić, Jelena Jauković, Ivana Jelić. One su upozoravale rektora Univerziteta i javnost da dekan Mujović veći dio profesora tretira krajnje grubo, omalovažavajuće i diskriminatorski. Mujović se na jednoj od sjednica Vijeća Pravnog zarekao, kao pravi Ilija Čvorović, da će i ubuduće o svemu informisati „nadležne državne institucije” o onome šta govori profesor Milan Popović.

„Izjave i postupci Ranka Mujovića usmjereni su na ‘čišćenje’ Pravnog fakulteta od neistomišljenika i zavođenje strahovlade u kojoj će stradati svi oni čije se mišljenje razlikuje od dekanovog”, objasnio je Milan Popović.

Svjedoku deportacije izbjeglica Slobodanu Pejoviću ni ove godine nije bilo lako. Kada je u oktobru u podgoričkom Višem sudu ponovio ono što godinama govori – da je za taj zločin odgovoran tadašnji državni vrh, protiv njega su dvojica bivših policajaca najavili tužbe. Sudsku tužbu, uz optužbu da je i Pejović imao značajnu ulogu u hapšenju izbjeglica, najavilo je i Udruženje porodica žrtava deportovanih građana BiH. Cilj nove hajke je očigledan: Pejovića i sve eventualne svjedoke tog zločina treba za sva vremena ućutkati i spasiti Momira Bulatovića i Mila Đukanovića, tadašnjeg predsjednika i premijera Crne Gore, od izvođenje pred lice pravde. Pejović je ove godine dobio nagradu Duško Kondor za građansku hrabrost, koju dodjeljuje Međunarodna nevladina organizacija Gariwo.

Okomili su se na još jednog od rijetkih svjedoka zločina. Ibrahima Čikića, jednog od članova SDA koji su devedesetih prošlog vijeka preživjeli policijsku torturu. Nakon što je objavio knjigu Gdje sunce ne grije, tužila ga je zbog navodne klevete grupa građana. Čikić još čeka sudski epilog o svom svjedočenju, ali čeka i da se pred sudom pojavi neko od učesnika te akcije nazvane Lim. Čikić je izjavio Monitoru da iza privatne tužbe stoji država i da „crnogorsko pravosuđe ni prstom nije mrdnulo i provelo istragu o strašnom zločinu nad Bošnjacima 1994. godine”.

Vanja Ćalović, direktorka NVO MANS, se uporno bavila korupcijom, a imala je posla i tokom štrajka nikšićkih rudara. Ulazila je kod njih u jamu, učestvovala na radničkim protestima u Nikšiću i podnijela krivičnu prijavu protiv ministra ekonomije Branka Vujovića zbog sumnje da je nesavjesno vršio nadzor nad sprovođenjem obaveza iz ugovora o privatizaciji Rudnika boksita. Pred poslanicima Evropskog parlamenta kazala je da Crna Gora nema rezultata u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

„Mi se svakodnevno trudimo da otkrivamo i odajemo tajne domaćih i stranih tajkuna građanima Crne Gore. Umjesto da sistem bude tu da bi nas zaštitio od kriminalaca, većina institucija sistema je tu da zaštiti kriminalce od nas i naših pokušaja da javno ukažemo na kršenje zakona”, jedan je od komentara Vanje Ćalović na kritike koje je vlast upućivala na adresu MANS-a.

Princ Nikola Petrović Njegoš odbio je da učestvuje u proslavi sto godina od uspostavljanja Kraljevine Crne Gore zato što Vlada Crne Gore nije riješila status dinastije Petrović. Njihov prijedlog, nakon šestogodišnjeg dopisivanja, bio je ponižavajući. Princ se javno požalio da crnogorski zvaničnici ime dinastije Petrović „često koriste isključivo u političkim debatama i pri podizanju spomenika koji više služe onima koji ih podižu nego fundamentalnim vrijednostima koje predstavljaju dinastija i dinastički simboli”.

Ministar kulture Branislav Mićunović namjeravao je da iza leđa osnivača Cetinjskog bijenala, obnovi tu manifestaciju sa Marinom Abramović. Princ je upozorio da to niko ne može uraditi bez njegovog pristanka, a Marina Abramović je potom povukla nominaciju za organizatora Cetinjskog bijenala.

Vlast nije uspjela da ućutka sve.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo