Povežite se sa nama

DRUŠTVO

TAJNA POLICIJA, LJEKARI I SUDSKA ADMINISTRACIJA: Štrajkuj ako smiješ

Objavljeno prije

na

Fridom haus je u najnovijem izvještaju Crnu Goru nagradio debelim minusom. Preselio je u djelimično slobodne zemlje ,,zbog narušenih ljudskih sloboda i ograničenja na slobodu mirnog okupljanja”.

Da je ovim izvještajem obuhvaćeno i ono što se proteklih dana dešavalo u vezi najavljenih štrajkova u Kliničkom centru i Osnovnom sudu u Podgorici, Đukanovićev lider u svemu i svačemu sigurno bi dobio još slabiju ocjenu kad je riječ o ljudskim slobodama.

Ljekari Kliničkog centra (KCCG) su najavili da će stupiti u štrajk 5. aprila zato što nadležni odbijaju da im povećaju zarade. Zakonom o zaradama u javnom sektoru predviđeni su koeficijenti od 6,6 do 8,2 za doktore medicine, specijaliste i subspecijaliste, a hirurzi zahtijevaju dvaput veće. Dodatno ih je iritiralo što se ministar zdravlja Budimir Šegrt nije udostojio da doktorima medicine odgovori na zahtjev za povećanje koeficijenata.

Hirurzi su prošle sedmice Šegrta optužili za grubo kršenje Zakona o radu i ,,klasičan pokušaj obmane”. Ranije su poručili Šegrtu da, kao minimum ispod kojeg neće ići, zahtijevaju koeficijente 12 za doktore medicine, 18 za specijaliste i 19 za uže specijaliste. Primjera radi, sudije imaju koeficijent od 24, u Ministarstvu pravde daktilograf ima koeficijent 18.

U ime Sindikata doktora medicine Kliničkog centra, hirurg Predrag Bajić kazao je Vijestima da je štrajk posljednje sredstvo da se zaustavi dalja degradacija ljekara. Sindikat doktora medicine ima 737 registrovanih članova. Inače, u KCCG postoje tri sindikata doktora.

Štrajk je do daljnjeg odgođen nakon upozorenja menadžmenta da je svaka obustava rada u radno vrijeme kršenje zakona. Ljekarima je priprijećeno da će, bilo da se odluče za štrajk, bilo za minimalni rad, protiv njih biti pokrenut disciplinski postupak.

O problemima u zdravstvu raspravljalo se nedavno i u parlamentu, na premijerskom satu. Premijer Milo Đukanović je obavijestio javnost da ljekari specijalisti u KCCG imaju start 680 eura, ali da im na osnovu radnog staža i dežurstava plata izađe do 1.300 eura.

Komentarišući ovu premijerovu tvrdnju Bajić je rekao da se suma od 1.300 eura odnosi na 10 do 12 dežurstava i da ljekari žele platu za 184 sata, odnosno za osmočasovno radno vrijeme. ,,Nama ne treba prekovremeni rad, to sve ide preko naše grbače, nas i naše porodice”.

Đukanovićeve tirade inspirisale su i hirurga Aleksandra Mugošu da uputi otvoreno pismo premijeru Đukanoviću. U njemu mu je poručio: ,,Čistačica koja dođe da Vam čisti kuću zarađuje mnogo više nego subspecijalista u toku radnog vremena”.

Dr Liljana Krivokapić, predsjednica Sindikata zdravstva pri Uniji slobodnih sindikata, objašnjava za Monitor zašto se Sindikat zdravstva umjesto štrajka odlučio za pregovore: ,,Sindikat zdravstva na čijem sam čelu ima oko 5000 članova zaposlenih u zdravstvu i odluka da se za pregovaračkim stolom pokuša doći do povećanja zarada je proizašla iz iskustva ranijeg pokušaja organizovanja štrajka. Tada su skoro svi kolege doktori potpisali odluku za štrajk kao i medicinske sestre, da bi preko noći bili pozivani od strane menandžmenta i sjutradan odustali od te namjere. Slično je bilo i sada, kada nisu uspjeli kolege iz Sindikata doktora da se objedine u istoj misiji.

Drugi razlog je što je po Sporazumu o minimumu procesa rada gotovo nemoguće štrajkovati u sistemu zdravstva, jer moraju da rade ambulante za hitne slučajeve i preglede, urgentni blokovi, transfuzija, mora se brinuti o hospitalizovanim pacijentima…Dosta procedura koje podrazumijevaju organizovanje rotirajućih doktora koji bi radili.

Pošto je zamisao bila da se štrajkuje samo u Kliničkom centru, a ne i ostalim zdravstvenim ustanovama, štrajk je unaprijed osuđen na propast”.

Ljiljana Krivokapić kaže da se nakon bilo kog upozorenja mora sjesti i razgovarati i da su ljekari tražili povećanje zarada za 30 odsto zaključno sa 2017. godinom. ,,Uspjeli smo da pregovaramo za 10 odsto do kraja godine, a nakon novog rebalansa budžeta nastavljamo pregovore o daljem povećanju zarada. Kada bi se povećale zarade za 20 odsto to bi bilo uvećanje budžeta za 20 miliona eura”.

Ona tvrdi da specijalisti u bolnicama i Kliničkom centru osim startne plate, na osnovu minulog rada, dežurstava i prekovremenog rada gde je on potreban, mogu zaraditi od 1200 do 1700 eura, ali to znači da oni rade cijele godine, vikendima, praznicima… Njima i medicinskim sestrama je, kaže Krivokapićeva, uvećanjem dežurstva sada planirano povećanje plata, dok ljekari u KBC-u imaju dodatno plaćen rad u komisijama, savjetima, odborima…

,,Mislim da samo zajedničkim naporima, uz argumente, možemo povećati zarade. Ali kako je startna osnova mala to je povećanje i sa sto odsto nedovoljno da bi zdravstveni radnici bili zadovoljni”, kaže Ljiljana Krivokapić.

Na štrajk su se pripremali i administrativni radnici u nekoliko crnogorskih osnovnoih sudova, ali njima je skrenuta pažnja da prvo za protest treba da dobiju zeleno svjetlo od Agencije za nacionalnu bezbjednost. Tako propisuje zakon.

O tome zašto je nezadovljna administracija u pravosuđu, razgovarali smo sa predsjednikom Sindikalne organizacije zaposlenih u Osnovnom sudu Podgorica i ovlašćenim članom Koordinacionog odbora ispred sindikalnih organizacija zaposlenih u sudovima i tužilaštvu Dejanom Đukićem.

,,Duboko sam razočaran ignorantskim ponašanjem države prema administraciji pravosudnih organa. Mjesecima zaposleni u pravosuđu pokušavaju da isprave nepravdu koju je donio Zakon o zaradama i koji im, po ko zna koji put, uzima dostojanstvo. Posebno, ako pri tom uzmemo u obzir činjenicu da namještenik (po rangiranju ima najmanji koeficijent u svim institucijama) u Skupštini Crne Gore ima znatno veći koeficijent nego samostalni referent u pravosuđu, a o tome odlučuje isključivo ministar finansija, koji je, kad je riječ o ovim pitanjima, alfa i omega države”, kaže Đukić. ,,Očekujemo novi krug pregovora sa ministrom pravde, koji se okrenuo problemima pravosuđa, predsjednikom Sudskog savjeta, predsjednikom Tužilačkog savjeta i predsjednicom Vrhovnog suda. Ali optimizam zaposlenih pao je ispod svakog nivoa”.

Optimizam, kad je riječ o zaradama, jedino ne splašnjava kod sudija osnovnih i viših sudova, Vrhovnog, Apelacionog i Ustavnog suda. Oni su dobro nagrađeni.

Administrativni radnici u pravosuđu i tužilaštvu, obajašnjava Đukić, traže uvećanje koeficijenta za svega 0,45, što je na godišnjem nivou 360.000 eura, a toliko novca gospoda iz grupe A i B potroše na telefonske razgovore u toku jedne godine. Pri tom, niko ne poziva na odgovornost grupe ili pojedince zbog bahatog ponašanja koje košta milione eura.

,,Odgovorno tvrdim da nijedna državna institucija nema ni obim, ni složenost poslova, ni fizičko angažovanje kakvo imaju zaposleni u pravosuđu. Osnovni sud u Podgorici ima 65 odsto od ukupnog broja predmeta u svim sudovima u Crnoj Gori. Zbog toga je Vrhovni sud odlučio da rastereti ovaj sud delegiranjem predmeta u ostale sudove. I, šta se dešava? Posljednja dva dana, valjda se čulo da više neće biti slanja predmeta u druge sudove, pojedini advokati predavali su ovom sudu i po 150 tužbi odjednom”, kaže Đukić.

Prilikom štrajka u pravosuđu, koji je organizovan krajem 2011. godine i kada su štrajkovali zaposleni u 22 suda, potpisan sporazum, koji, između ostalog, sadrži klauzulu da se do januara 2016. godine neće štrajkovati. U martu prošle godine donijet je novi Zakon o štrajku i, što je veoma simptomatično, Predlog zakona o zaradama u javnom sektoru. A kakve su njihove odredbe? Član 18 Zakona o štrajku precizira da se u državnim organima može organizovati štrajk ukoliko se ne ugrožavaju nacionalna bezbjednost, bezbjednost imovine i lica, opšti interes građana… A odluku o tome donosi Agencija za nacionalnu bezbjednost!

,,Sasvim je jasno da će Agencija pravosuđe svrstati u djelatnost od opšteg interesa i štrajk oglasiti nezakonitim! A nezakoniti štrajk povlači otkaze! Pitamo se ko su autori i potpisnici ovakvog zakona? Zbog toga su zaposleni u pravosuđu odlučili da se obrate Ustavnom sudu Crne Gore”, kaže Đukić.

U Uniji slobodnih sindikata Crne Gore kazali su nam da nijedan zakon o štrajku država u okruženju nema odredbu po kojoj tajna policija odlučuje da li zaposleni u javnom sektoru mogu štrajkovati ili ne. Pomenutom odredbom crnogorskog zakona njihovo pravo na štrajk praktično može da suspenduje – tajna policija!

Svi nezadovoljni

– Niko u zdravstvu nije zadovoljan zaradama – ni medicinske sestre ni doktori u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Doktorima iz domova zdravlja zarada se ne obračunava po granskom kolektivnom ugovoru, tako da izabrani doktor i tim koji sa njim radi može da zaradi i do 1300 eura. Međutim, doktori u centrima za podršku ne mogu zaraditi ništa više osim osnovne plate po koeficijentu za specijaliste iz granskog kolektivnog ugovora i minulog rada, što je jako malo, nedovoljno i neprihvatljivo. To važi i za sestre koje rade sa njima. Oni ne rade praznicima i vikendom, samo za vrijeme redovnog radnog vremena za razliku od specijalista na bolničkom nivou i otuda razlika u zaradama na tim nivoima, kaže dr Ljiljana Krivokapić.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

PO MILOSTI SPC-a: Ordenje za zaslužne političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ordeni SPC-a na grudima političara svjedoče o prevrtljivosti politike i promjenama težnji i interesa. I o kontinuitetu bliskosti SPC-a sa politikom

 

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uručio je, protekle sedmice, na Miholjskoj prevlaci kod Tivta Orden prvog stepena Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca direktoru i predsednik odbora direktora Elektroprivrede – Nikoli Rovčaninu i Milutinu Đukanoviću, kao i predsjedniku i članici borda Rudnika uglja Dušanu Janjuševiću i Slavici Batinić.

Ordeni su dodijeljeni „za djelatnu ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a posebno za nesebičnu pomoć Manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Miholjskoj prevlaci”. Rovčanin i Janjušević su funkcioneri Demokrata, a Đukanović Demokratskog fronta.

Opozicija je reagovala i optužila funkcionere vladajućih partija da su dobili ordenje za uništavanje državne energetske kompanije. Mimo politike, primjetno je da je EPCG od preuzimanja kompanije od strane nove vlasti ukinula neka sponzorstva za sportske saveze, muzičke i kulturne manifestacije. S druge strane, crkvi se sve češće izlazi u susret sa donacijama. Tokom ove godine EPCG je donirala novac za izgradnju skulpture Svetog Save u Goliji (5.000 eura), obnovu hrama u selu Muževice (3.000 eur), renoviranje i adaptaciju prostorija Parohijskog doma u Toploj (5.000 eura), održavanje i tekuće potrebe za Hram Sv. Dimitrija u Kolašinu (3.000 eura), kupovinu zemljišta zbog ,,nastavka aktivnosti“ za izgradnju Sabornog hrama na Žabljaku (10.000 eura).

I tokom prošle godine, EPCG je pomagao brojnim crkvama i manastirima po Crnoj Gori. Kako piše Pobjeda nova donatorska strategija izlazi u susret i  organizacijama bliskim crkvi: Institutu za srpsku kulturu, Klubu dobrovoljnih davalaca krvi Sveti Sava Nikšić, Matici srpskoj, NVO Miholjski zbor Pljevlja, Časopis za književnost, istoriju i kulturu Glas Holmij iz Kolašina, Udruženju srpskih epskih pjesnika Crne Gore Radovan Bećirović Trebješki, Bratstvu pravoslavne omladine Sveti Pantelejmon Tivat…

Pomoć SPC-u i od strane bivše vlasti nije bila neuobičajena, kada je to trebalo. To pokazuje i slučaj funkcionera DPS-a Predraga Boškovića. Obavljajući jednu od brojnih funkcija, Bošković je dok je bio predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja pomogao izgradnju pravoslavnog hrama u Pljevljima. I za to je od SPC-a dobio Orden Svetog Save.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

U Vladi Crne Gore su uvjereni da je državi vraćena vrijednost od 200 miliona eura. Prema riječima premijera Dritana Abazovića, Solana je samo jedan primjer korupcije sa pečatom države. ,,Bivši vlasnici namjeravali su da prodaju Solanu za 250 ili čak i 300 miliona eura, koju su kupili za 800 hiljada. Ovaj problem traje 20 godina jer su oni bili povezani sa državnim vrhom”, rekao je on. Abazović je naglasio  da  rješavanje imovinsko-pravnih odnosa znači da država može nesmetano da pregovara o vraćanju proizvodnje i života na tom području, kojim već više od šest godina upravljaju Nacionalni parkovi Crne Gore.

Prije odluke Upravnog suda bili su optimisti i u civilnom sektoru. ,,Glavni kamen spoticanja bila je vlasnička struktura. Mi smo zahvalni jer je to pitanje riješeno”, kazala je direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.

Ta renomirana organizacija je osigurala donaciju od pola miliona eura koja bi se investirala u oporavak Solane. ,,Novac bi trebao biti usmjeren na izradu geodetske podloge. To je  preduslov za dalju izradu dokumentacije potrebne za obnovu nasipa i pratećih ekoloških dozvola, nabavku dva bagera, nabavku i instaliranje nove pumpne stanice 31, koja predstavlja samo srce Ulcinjske solane bez koje nije moguća buduća proizvodnja kao ni povoljno upravljanje hidrološkim režimom“, saopštila je Janjuševićeva.

Ona je najavila i izradu hidrološke studije. Ta studija  bi dala precizne informacije kako upravljati vodama Solane u cilju obezbjeđivanja povoljnog ekološkog statusa za mnoge ugrožene vrste koje zavise od zdrave i vitalne Solane, kao i očuvanje Natura 2000 habitata.

,,Uz saglasnost stečajnog upravnika, u toku je adaptacija budućeg muzeja i informativnog centra Parka prirode Ulcinjska solana koji će imati jedinstvenu umjetničku postavku”, navode iz CZIP-a.

Zahvaljujući podršci Njemačkog federalnog ministarstva za životnu sredinu i zaštitu prirode, CZIP će kroz naredne dvije godine razvijati šemu monitoringa biodiverziteta za Solanu kako bi ona bila operativna za buduće upravljačko tijelo.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Opštine Ulcinj su najavili da će do kraja ove godine osnovati zajedničko privredno društvo koje će upravljati Parkom prirode Ulcinjska solana.

,,Brojni primjeri iz regiona, Evrope i svijeta govore da smo na pravom putu, i da je turistička valorizacija bivših fabrika soli, okrenuta prirodi i ornitologiji, jedini održivi model. Opština Ulcinj je formirala i Sekretarijat za ekologiju koji će se aktivno uključiti u rješavanje problematike Solane i za tu svrhu imati i poseban namjenski budžet”, kazao je predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Sva ova predviđena dinamika, na kojoj posebno insistiraju evropske institucije, je sada dovedena u pitanje. Iz Upravnog suda su saopštili da će u ponovnom postupku, Vlada Crne Gore imati u vidu primjedbe ukazane njihovom presudom, s tim što će tužiocu omogućiti učešće u postupku, shodno Zakonu o opštem upravnom postupku. ,,Na taj će mu  način omogućiti da u raspravi, iznese činjenice i pruži potrebne dokaze za svoje tvrdnje, s obzirom na to da mu to u prethodnom postupku nije bilo omogućeno. Nakon otklanjanja svih ovih nepravilnosti, tuženi će biti u mogućnosti da donese, novu i na zakonom zasnovanu odluku”, navodi se u obrazloženju presude.

Dok se čeka na novu odluku Vlade, u Ulcinju se nadaju da će se sistematskom i planskom devastacijom Solane konačno pozabaviti Državno tužilaštvo. Posebno zato što je u maju najavljeno razotkrivanje stečajne mafije koja je državu oštetila za desetine miliona eura. Među preduzećima u kojima najduže traje stečajni postupak, uz brojne nezakonitosti, je svakako i Ulcinjska solana.

Bivši radnici te kompanije ističu da do sada niko nije odgovarao za to. ,,I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu. Zato ih mi radnici i zovemo – stečajna mafija“, rekao je Veselin Mitrović., nekadašnji rukovodilac finansija u Solani

                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Publika je, nakon uspijeha u Ljubljani, rukometašice dočekala na Aerodromu u Podgorici. Selektroka Popović, nekada najbolja igračica svijeta, kojoj je ovo prva trenerska medalja, kazala je da se rukometni svijet pita kako prave ovakve rezultate: ,,Bez zajedništva i timskog duha možeš da budeš igrački genije, možeš da budeš ne znam kakav trener, ali neće biti rezultata. Mi smo bile tim u svim mečevima”.

Osvrnula se i na kritike, koje su u ovdašnjoj javnosti često jedina stvarnost: ,,Bilo je kritika, a valjalo bi ponekad uputiti i lijepu riječ, podržati i kada ne ide, jer su ovo naša djeca, koja vole ovo što rade, koja stvaraju neki svoj put i potrebna im je podrška. Hvala svima, i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, a mi ćemo se uvijek boriti do kraja i koliko možemo”, kazala je Popovićeva.

Svečani doček za rukometašice upriličen je i u utorak veče u SC MoračaBemax areni. Jovanka Radičević,  koja je proglašena za najbolje desno krilo evropskog šampionata, zahvalila se navijačima i svima koji su ih podržali. Ona je postigla preko 1.100 golova u nacionalnom dresu, a utakmica sa Francuskom bila je njena posljednja za reprezentaciju Crne Gore.

Milena Raičević koja je meč za bronzanu medalju propustila zbog povrede, po dolasku u Podgoricu, kaže: ,,Pobjeđivale smo na veliko srce, koliki god da imamo, srce je ono što prednjači, što nam daje snagu da osvajamo medalje”.

I dok je na sportskom terenu dokazana priča da talenat, pregnuće i srce donose uspjeh, mimo njega, bez kuraži i želje za uspjehom, sve i dalje ostaje u domenu pizme i podjela.

Lavice su osvajanjem medalje sportskim kritičarima zapušile usta, ali čak ni uspjeh ne može utišati one brojnije koje su povezane sa politikom. Ta podbadanja koja su pratila rukometašice i tokom ovog prvenstva, najčešće su banalna – od boje dresa, preko pjesme koje su slušale u autobusu… do stalnih zamjerki da su jedne od simbola ,,starog režima” te da previše napadno (njihovi kritičari kažu iritantno) iskazuju privrženost državi i njenim simbolima (preglasno pjevaju himnu, previše mašu zastavama…).

Da se te kritike i te kako reflektuju i na trenutnu vlast svjedoči nezadovoljstvo čelnika Rukometnog saveza, stručnog štaba i igračica zbog izostanka adekvatne podrške, prije svega finansijske, tokom organizacije i priprema za Evropsko prvenstvo. Već smo pominjali izjavu predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisode: ,,Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale − država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”.

Slično je, po povratku iz Slovenije, govorila i jedna od najboljih rukometašica reprezentacije Milena Raičević: „Nijesmo imali nikakvu podršku od države, što je – ne znam koju bih riječ mogla da izaberem – jer je zaista to sramota“.

I selektorka Popović nije krila stav da je izostala pomoć države  Rukometnom savezu i ŽRK Budućnost. Naglasila je da su sportisti najbolji promoteri Crne Gore, a da podrška države rukometu izostaje: ,,Uvijek moramo da imamo sluha. Mislim da ga u posljednjih nekoliko godina nemamo i to je, po meni, tužno. Da li će biti bolje poslije svih ovih rezultata, vidjećemo. U rukometu je u posljednje dvije godine bila baš, baš loša situacija. To najbolje znamo mi iz Budućnosti. Prosto, za nas nijesu imali sluha, a ta djeca su morala kroz Budućnost da se stvaraju. Svi odlično znamo – da nema Budućnosti ne bi bilo reprezentacije”.

Skandalozno je da država ne pomaže selekcije koje osvajaju medalje i promovišu Crnu Goru, a čija je baza u vaterpolu u par primorskih klubova i za  ženski rukomet u Budućnosti. Posebno što su uvijek po srijedi politički a ne sportski razlozi.

Dugogodišnja saigračica i sadašnja pomoćnica selektorke Maja Savić objasnila je: ,,Dolazili su mi tokom prvenstva i nakon posljednje utakmice, sa pitanjima kako to da ‘mala’ zemlja, sa ovolikim brojem igračica, radi što radi. Nešto sam sakrila, a nešto nijesam, a razloga nema da ne kažem. Kada slušamo himnu, na ivici smo suza. Može patriotizam nekome da smeta, ali šta da se radi. Voliš, pa voliš svoju državu, sigurna sam da velika većina na sličan način razmišlja”.

S kakvim god emocijama većina i manjina bili, rukometašice su primjer i dokaz da se uz veliki rad, želju i istrajnost može postići naizgled nemoguće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo