Povežite se sa nama

OKO NAS

Tajne usnulog grada

Objavljeno prije

na

Sva očekivanja arheologa i istoričara, kad je riječ o periodu od 6. do 14. vijeka, ostvarila su se. Ovih dana, dok ekipa crnogorskih arheologa na čelu s Mladenom Zagarčaninom iz Bara, ubrzano pokušava sklopiti mozaik svojih dvomjesečnih istraživanja, može se tek zaključiti da je lokalitet Šasa ili Svača najbitniji za izučavanje tog perioda u našoj zemlji. I da je projekat Ministarstva kulture Crne Gore nazvan „Putevi kontinuiteta”, došao u pravo vrijeme. Uz Šas, ovim je projektom obuhvaćeno još nekoliko poznatih i praktično zaboravljenih srednjovjekovnih lokaliteta: Prečista Krajinska, Martinića Gradina, Obod, Oblun, Đuteza i Žabljak Crnojevića. Posljednja istraživanja, dakle, potvrdila su da je Šas u srednjem vijeku, odnosno na vrhuncu svoje moći, bio veći grad od Kotora! Jer, sve do nedavno se smatralo da nije imao podgrađe, već da su ljudi živjeli samo u teško pristupačnoj tvrđavi iznad Šaskog jezera. „Tek sada kada smo sistemski radili i raščišćavali teren možemo nedvosmisleno izvesti taj zaključak. Grad se prostirao na velikom arealu koji je obuhvatao djelove s obje strane brda, a sama varoš površinu od pet do šest hektara. Dolje, prema Šaskom jezeru nalazio se sistem odbrambenih kula i kapija i malo pristanište za barke”, kaže Zagarčanin. Samo u tom kontekstu veličina je razumljiva istorijska činjenica da se Šas, kao i drugi srednjovjekovni gradovi u blizini (Skadar, Ulcinj ili Drivast), pominje kao opština (komuna), te da je kovao svoj metalni novac s natpisom „sovacii civitas”. Ovaj novac je od posebnog značaja, jer pokazuje kako je Šas izgledao u renesansnom stilu, sa zgradama na tri sprata, kolonadama i kulama. Ovaj je grad bio centar regije Ana e Malit koja je održavala bliske trgovačke odnose sa Skadrom, najinteresantnijim gradom srednjeg Balkana u posljednja 2,5 milenijuma.

Ono što je arheologe posebno zaintrigiralo jeste osoben način gradnje objekata koji do sada nije otkriven na drugim lokalitetima u zemlji. Takođe, potvrđuje se najvažnija osobenost Šasa kao episkopskog grada: nakon što su sondažnim istraživanjem 1985. godine utvrđeni ostaci osam srednjovjekovnih crkava, od kojih su dvije bile katedralne, sada su otkriveni obrisi još sedam hrišćanskih bogomolja. Legenda koja datira s početka 16. stoljeća govori da je grad Šas imao crkava koliko je u godini dana. „Što vrijeme, što tutnjeći osvajač, sada je 365 rana”, dodao je pjesnik. Podatak da su sve one bile ukrašene arhitektonskom dekoracijom, svjedoči o materijalnom blagostanju građana Šasa i njihovim umjetničkim afinitetima. Direktor Turističke organizacije Ulcinja Minir Karamanaga ne krije oduševljenje rezultatima najnovijih istraživanja. „I do sada smo znali da je Šas velika priča. Čitav taj predio sa Šaskim jezerom zaista je jedinstven u svakom pogledu. Nakon gotovo šest stoljeća možemo zaključiti da su ljudi tu živjeli punim plućima i stvarali istoriju, a mi, na početku trećeg milenijuma, moramo to na pravi način otkriti, valorizovati i predstaviti domaćoj javnosti i turistima”, dodaje on. Već godinama lokalne nevladine organizacije pokušavaju nizom kulturnih manifestacija, koje se tokom proljeća i ljeta organizuju u ostacima ostataka šaske tvrđave, vratiti život ovom prostoru. Ali, sve donedavno taj za njih sveti prostor, na desetak kilometara od mora, prekrivali su tek nemar, kamenjar i šipražje. Sada više niko nema nikakve sumnje da je Šas ili Svač najatraktivniji mrtvi grad na jadranskoj obali, neiscrpno vrelo za arheologe i istoričare i svjedok milenijumskog kontinuiteta života i velikih civilizacija na ovom području.

Prožimanje civilizacija

Naučnici se slažu da je srednjovjekovni Šas nastao na temelju ilirske gradine, da je teško stradao u zemljotresu 518. godine, te da je nedugo nakon toga počeo proces njegove obnove. Arheolozi su nedavno otkrili ranovizantijski objekat s početka 6. vijeka s ukopanim grobnicama i velikom količinom materijala iz tog perioda. Isto tako, značajno je prožimanje romejske, vizantijske i slovenske keramike, što govori o suživotu velikih civilizacija na tom prostoru od 6. do 10. stoljeća. Kao episkopski grad Šas se prvi put pominje u buli pape Aleksandra II iz 1067. godine. Horde Mongola su ga u svom strašnom jurišu 1242. sravnile sa zemljom, a nekoliko decenija kasnije obnovila ga je kraljica Jelena. No, početkom 15. vijeka grad je desetkovan glađu i siromaštvom koji su bili posljedica dugogodišnjih sukoba Balše III s Venecijom, pa se u arhivskim dokumentima iz 1470. čuvena komuna Suacium pominje tek kao selo. Devet godina kasnije Šas osvajaju Osmanlije i njime vladaju do 1912. godine.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo