Povežite se sa nama

INTERVJU

TATJANA BEČANOVIĆ, PROFESORICA FILOZOFSKOG FAKULTETA U NIKŠIĆU: Univerzitet ključa

Objavljeno prije

na

tatjana-becanovic

MONITOR: Kako biste najkraće opisali aktuelno stanje na Filozofskom fakultetu?
BEČANOVIĆ: Aktuelno stanje na Filozofskom fakultetu samo je odraz opšteg društvenog rasula, ukidanja zakona, urušavanja poretka i vladavine inferiornih. Filozofski fakultet je trećina Univerziteta Crne Gore i podliježe tamo uspostavljenoj logici – logici partijskog spletkarenja i likvidacije nepodobnih ili nedovoljno poslušnih. Univerzitet Crne Gore ne pamti ovakvo nasilje, čak ni iz komunističkih, crvenih vremena. U toku je velika čistka, ili u duhu novoinstaliranog ženskog principa – veliko spremanje. Jedino su slabi, inferiorni tako nasilni, jer osjećaju da je njihovo vrijeme već prošlo…

MONITOR: A gdje je tu autonomija Univerziteta Crne Gore?
BEČANOVIĆ: Državni Univerzitet mora obezbijediti slobodu govora, akademska prava i zaštićenost od svih oblika prisile i prinude svim zaposlenima, a to se postiže samo zlatnim načelom – autonomijom. Institucija ogrezla u partijskom nasilju je najnestabilnije mjesto za profesionalni život, što na svojoj koži osjećaju i saradnici kojima prijete otkazi, i profesori koji iščekuju svoja zvanja. Većina drhti u strahu da ih ne spršti moćni partijski mehanizam, da ih ne samelje apsolutna vlast totalitarnog režima.

MONITOR: Da li će se nešto promijeniti dolaskom rektorke Radmile Vojvodić?
BEČANOVIĆ: Ovo će novoj rektorki biti najteža uloga i režija u karijeri, jer ipak nije došla u poslušnu partijsku sredinu niti na scenu punu glumaca, spremnih da izvršavaju njena umjetnička uputstva. A taj mit o preuzimanju UCG od tamo neke partijice konstruisan je u demokratskoj atmosferi Partije, jer oni imaju kontrolu još otkako su svoje instaliranje, naručeno iz Beograda, nazvali AB revolucijom. Revolucija se crveni od stida.

Sindrom Šćepana Malog – grdna (velika) glava na slabačkom tijelu, drma Crnu Goru. Univerzitetom i Fakultetom ne mogu upravljati osobe koje nemaju nikakav akademski identitet, a kamoli kredibilitet. Mogućnost obmane koreni se u političkoj suštini, a partijske obmane su najefemernije, ali i najopasnije. Partijski mađioničari proizvode ličnosti bez oslonca u svojoj struci i etičkom kodeksu; falsifikatore proglašavaju za ministre, od menadžmenta prave nauku, a od bolesti zvane liderstvo grade kult.

MONITOR: Ima li lijeka Univerzitetu Crne Gore?
BEČANOVIĆ: Dekonstrukcija vođe je ono što sad slijedi, a istovremeno prethodi korjenitim društvenim promjenama do kojih će veoma brzo doći. Tada će se i Univerzitet izliječiti. On je veoma ozbiljno obolio, pao u komu, indukovanu neakademskim osobljem koje misli da je preuzelo kontrolu. Tačno je da sila Boga ne moli, to su dokazali ,,ograđeni” profesori, koje ja duboko sažaljevam. Njihova ograda od srama inspirisana je partijskom direktivom, dakle, veoma uzvišenom motivacijom, koja je moje jadne kolege uzdigla na pijedestal ograđenih, na kome cirkuzanti izvode svoje vještine. Jedini im je ideal sticanje – funkcija, novca, imidža, zastave, jer pohlepa bezidejnih je nezajažljiva. Inferiorni, nesposobni, skromnih intelektualnih kapaciteta idealni su za funkcije, partija ih štedro raspoređuje, a oni se zauzvrat moraju kretati u uskim granicama, koje im zacrtava skučeni um u sjenci velikih ušiju, naraslih od slušanja. Najgori su vanpartijski poslušnici. Oni iz partije što slušaju, njih čovjek i da razumije, ali vanpartijski potrčko sigurno je najtragičniji egzistencijalni model na Univerzitetu Crne Gore. Prvo što takvim umovima pada na pamet, što im glođe zakržljale vijuge, jeste odmazda, i sprečavanje svakog oblika mogućeg otpora.

MONITOR: Zašto očekuju otpor?
BEČANOVIĆ: Zato što znaju da su nešto oteli, da su dobili nešto što im ne pripada, to mogu sačuvati jedino silom! Akademska batina trebalo bi da je suptilnija, ona obično djeluje sofisticirano i zakulisno, ali mi na sceni imamo neakademske igrače, bekove čistače iliti glumce. Intelektualno, diskurzivno i idejno krhko biće gladno moći jednako je akademska tragedija u tri lika. Nije više bitno što je neko sa prosjekom 6,30 dekan, niti što je morao da kupi svoj, to jest tuđi doktorat, jer nije mogao napisati sopstveni. Nije problem ni u poziranju promašenih pozorišnih persona (persona je na grčkom maska), nije stvar u njima, već u kontekstu, kako bi to artukulisala najcrnogorskija falsifikatorka svih vremena, kao po Pravopisu skrojena, uvažena ministarka nauke. Stvar je u sistemu koji je truo, pokvaren i koji na vrh izbacuje samo smeće i glib. Dok se kontekst ne izmijeni, nema spasa ni Filozofskom fakultetu ni Univerzitetu. Ova gorepomenuta ekipa instalirana je sa jasnim ciljem – uništavanje državnog Univerziteta svim raspoloživim sredstvima. Kako reče naš asistent za glumu (ključna referenca navedena u referatu za izbor u zvanje): ,,Univerzitetski profesori su srednja klasa koja je dobila stanove u jednom sumnjivom projektu, koji će ona preispitati”, jer, na njenu veliku žalost, univerzitetski profesori nisu podstanari prepušteni na milost i nemilost njoj i partiji.

MONITOR: Kakva onda budućnost čeka Univerzitet Crne Gore?
BEČANOVIĆ: Ipak, ja vjerujem u snagu Univerziteta Crne Gore koji će morati da se bori za svoj opstanak, jer ga sada ne nagrizaju samo spolja, glođu ga iznutra, jer su partijske spletke zahvatile samo srce najvažnije visokoobrazovne i naučne institucije u državi. Da li to država radi protiv sebe? Država protiv države, Univerzitet protiv Univerziteta, Filozofski protiv Filozofskog. Najčešće sami iskopamo jamu u koju ćemo upasti, i to pogrešnim izborom. A da se biralo naopako, i pod prinudom partijskih mehanizama, niko ne može osporiti. Mreža, nimalo suptilno ispletena, vodi od Upravnog odbora, preko Rektorata i Dekanata Filozofskog fakulteta do nesrećnog šefa Studijskog programa za crnogorski jezik. Zrelo naprijed! Jasna je namjera Tima za reorganizaciju i integraciju – integrisanje pod partijskom palicom u krhkoj ručici. A jedno je sigurno – glumci su im zbilja trećerazredni, pa će im takva biti i predstava integrisanja.

MONITOR: Filozofski fakultet je dobio novog dekana, ali, izgleda, i Goran Barović nastavlja partijskom stazom svog prethodnika?
BEČANOVIĆ: Da, novi dekan krače partijskim stazama prethodnih dekana. Bojke Đukanović, koja je započela proces centralizacije i zavođenja gvozdene partijske discipline. Uslijedila je čvrsta ruka prekaljenog člana Blagoja Cerovića, koji se žestoko založio da dobije dostojnog nasljednika i u tome je uspio. Transformativna snaga i sva ,,sinergija potencijala” novog dekana već je uočena, partijska ćelijica polako ali sigurno postaje logor, a već je u dogovoru s vrhom, ili čelnicima Univerziteta, spremna i gasna komora. Za svaki slučaj, mada se ne očekuje otpor, ili daleko bilo, nekakav oblik pobune. Mrtvo akademsko more, koje strepi od bure zvane izbor u zvanje, podiže ograde od srama, baš kako su naručili iz Rektorata i Dekanata! Ali razloga za njihov strah nema. Danas se čak i oni sa spornim doktoratima tako lako biraju u zvanja – što sporniji referat, to lakši izbor! Ne znam čega se plaše ograđeni. To su kadrovi koji trenutno, beskrajno servilni, opslužuju asistenta glume i beka čistača. Njih je poslala partija da zavedu red. Kakav su red zaveli, valjda je svima jasno. Univerzitet ključa, ako to ne vide, onda će im uskoro od ovoliko pritiska eksplodirati u lice. Logika pretis lonca je neumoljiva.

MONITOR: Osnivanje Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju propratili ste oštrim komentarima, a njegov dekan optužio Vas je da je to govor mržnje.
BEČANOVIĆ: Govor mržnje je kad vam neko kaže da ste četnikuša ili povampireni Srbin. Dakle, Srbe je neko povješao na vrbe, ali su oni uspjeli da se povampire, pa potenčeni u mom liku i obliku haraju Domovinom, krv piju finim i upitanim domoljubima, koji samo jednu brigu briže – kako državu što bolje ožuliti u ime viših ciljeva. Cetinjski dekan sprovodi nacističku jezičku politiku, a vladajuća ,,elita” toliko je nepismena da ne zna šta finansira niti koliko je opasan neofašistički projekat zvani čisti crnogorski jezik i čista crnogorska književnost.

MONITOR: A kako komentarišete izbor sveštenika Srpske pravoslavne crkve Velibora Džomića za predavača na Univerzitetu Mediteran?
BEČANOVIĆ: To je pravi crnogorski identitetsko-tranzicioni specijalitet. Još samo ja da uđem u hram Hristovog vaskrsenja i držim bogosluženje! Šta bi mi falilo!? Mislite da mi fale reference za svetu službu?! Bože sačuvaj!

Ograđeni i poniženi

MONITOR: Zašto nedavno pismo profesora Studijskog programa za crnogorski jezik nije potpisano i zašto se od njega ogradila grupa profesora Filozofskog fakulteta koja nema veze sa tim?
BEČANOVIĆ: To je samo još jedno pismo u nizu koje su profesori uputili na važne adrese, sa kojih su naravno očekivali odgovore. Nikad se niko nije potpisivao, pa zašto bi sada. Zamislite kakav privid moći prati asistenta glume kad je pokrenula sve mehanizme zastrašivanja ne bi li uplašila ta gorda akademska bića. Sa spiska onih ograđenih samo ih je četvoro sa Studijskog programa za crnogorski. A došli su došljaci tek nakon što su prof. dr Rajka Glušica i prof. dr Tatjana Bečanović osnovale taj Studijski program. Nakon što su im ove nepomenice pisale pozitivne recenzije, pomogle da objave radove u međunarodnim časopisima i omogućile im učešće na brojnim naučnim skupovima. Poniženje kojem su izloženi došljaci, pod reflektorima univerzitetske scene, čak i mene boli. A oni vrli potpisnici ograde, pridruženi sa Studijskog programa za srpski, među kojima prednjači desna ruka dekana – doc. dr Sonja Nenezić, zbilja ne znam ni šta traže među ograđenima. Doduše, pravo na ogradu ima svako, ali zašto akademsko čeljade ima potrebu da se na takav način unižava, to već ne bih znala.

Falsifikat na Cetinju

MONITOR: Crnogorski jezik propisan novim pravopisom baš se i ne prima u državnim institucijama, državnim medijima…?
BEČANOVIĆ: Standard se ne prima, jer je crnogorsko društvo očigledno mnogo otpornije na pritiske i zastrašivanja, pruža tihi otpor jezičkom teroru koji sprovode Ministarstvo prosvjete i Ministarstvo nauke, na čelu sa domoljubnom falsifikatorkom. Nažalost, nije jedina. Najveći falsifikat osnovan je na Cetinju, bez akreditacije i bez licence! Čija je to bruka? Pa osnivača, naravno.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo