Povežite se sa nama

INTERVJU

IVANA RADOVANOVIĆ, VAJARKA: Pozdrav suncu

Objavljeno prije

na

Izložba skulptura i crteža vajarke Ivane Radovanović pod nazivom Pozdrav suncu nedavno je otvorena u Galeriji Marko K. Gregović. Likovnoj publici u Petrovcu umjetnica se predstavila radovima iz ciklusa Igrači, skulpturama u bronzi i crtežima rađenim u kombinovanoj tehnici. Ivana Radovanović rođena je u Podgorici. Diplomirala je 2006. godine na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, u klasi prof. Pavla Pejovića, kod koga je i magistrirala tri godine kasnije. Prošle godine upisala je doktorske studije na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Sada je saradnik Pejovića na cetinjskom FLU. Izlagala na brojnim kolektivnim izložbama. Dobitnica je nagrade Univerziteta Crne Gore za najboljeg diplomca i studenta FLU, Atlas stipendije, godišnje nagrade FLU i nagrade Prijestonice Cetinje 2006. godine.Član je ULUCG-a od 2006. godine.

MONITOR: U Petrovicu ste predstavili skulpture i crteže. Šta biste nam rekli o ovim radovima i zašto baš taj naziv izložbe?
RADOVANOVIĆ: Radovi su nastali u periodu pripremanja mog magistarskog rada. Kako je taj period bio dosta prožet jednim iščekivanjem na mnogim poljima, tako je i skulptura prošla kroz taj proces. Skulptura koja je bila i ključna za mene, iz tog perioda, u stvari je bila predskazanje budućih događaja. Prosto, ona je krunisala jedan istinski napor da se dese neka mala čuda i zbog toga ona jeste pozdrav suncu. U osnovi, radovi su prožeti pokretom kao ekspresijom, pokušaj da se definiše unutrašnje stanje kroz pokret tijela, njegove segmente. Kroz jednu igru.

MONITOR: Djeluje da za vaše skulpture treba uložiti mnogo umijeća, rada i vremena. Kažite nam nešto o tom procesu?
RADOVANOVIĆ: Proces koji zahtijeva skulptura je prilično dug, zahtijeva jedno, u stvari vajanje u vremenu, što nekako sa iskustvom i uloženim radom i bude, čini mi se jasnije samom autoru. Promjene koje se običnom posmatraču ne daju, u stvari su djelo u procesu. I tako prođe vrijeme, a da se na skulpturi i nije bog zna šta promijenilo, ali vi ste i dalje u ideji. I to traje. I nadate se dobrom ishodu, samo vama znanoj nagradi. Ako me pitate za konkretan odgovor – da, za skulpturu treba vrijeme. Ta dva elementa su usko vezana.

MONITOR: Radite iskrena i upečatljiva djela. Kako ste zavoljeli vajarstvo?
RADOVANOVIĆ: Sve je možda krenulo od bezazlene priče mog brata, koji je završio industrijski dizajn i koji je razmišljao dosta pragmatično. Što se tiče Crne Gore, mali broj je vajarki i mali broj kandidata se prijavi za polaganje prijemnog ispita. Ispostavilo se da niti jedna odrednica nije bitno uticala na moj dalji upis na fakultet i odabir smjera vajarstvo kao poziv. Za ljubav prema skulpturi je trebalo vrijeme. Sigurno da do završetka treće godine studija nisam bila sigurna da sam na pravom putu. Često sam razmišljala da nisam ni fizički spremna za neke poduhvate, a vajarstvo ipak to zahtijeva. U određenim trenucima da nije bilo podrške profesora, nisam sigurna da bih znala kako da se izborim sama sa sobom. Ja vjerujem da sam na pravom putu ostala… Znam da jesam.

MONITOR: Šta je sve uticalo na vašu poetiku?
RADOVANOVIĆ: Dosta stvari utiče na vaš rad. Kako i vi sazrijevata, tako se formira jedna grupa koja čini vašu drugu porodicu, u kojoj su vama bliski sagovornici. To su ljudi sa kojima možete da komunicirate iz samo jednog kontakta preko rada, bilo da je u pitanju crtež, skulptura, poema, film…I opet ću pomenuti vrijeme kao ključan faktor u pronalaženju baš tih i takvih, vama bliskih ljudi koji su, ipak po mom mišljenju zadužili čovječanstvo. Njegovo veličanstvo M. Rothko, čovjek za koga je najveći kompliment bio da vas nazove čovjekom.

MONITOR: Pristupate ljudskoj figuri na poseban način, vizuelizujući nevidljiva područja čovjekove arhetipske, fizičke i psihičke prirode kroz pokrete. Koje vas teme okupiraju?
RADOVANOVIĆ: U osnovi, moja preokupacija je bila i ostala čovjek, sa aspekta zatomljene snage u bezdušnom prostoru. Dosta dugo sam, čini mi se, robovala jednom klasičnom pristupu ljudskoj figuri. I bila sam svjesna toga, ali prosto znala sam da treba vrijeme da se čovjek otvori, krene dalje prema sebi. Izložba na kojoj sada radim je, čini mi se, ipak dosta odmakla od ustaljenih klišea poimanja ljudske figure i naznakama iste. Ona je dio doktorskog rada, praćenog od mentora prof. Dušana Petrovića.

MONITOR: Radite na cetinjskom Fakultetu likovnih umjetnosti. Koliko je rad sa studentima inspirativan?
RADOVANOVIĆ: Radim kao saradnik u nastavi na Odsjeku vajarstvo. Rad sa studentima je prije svega, velika odgovornost. Vi sudjelujete u formiranju jedne ličnosti pred kojom se otvaraju mnoga polja gdje on treba da iskaže svoju darovitost. Kada sarađujete sa kvalitetnim mladim ljudima, to vas oplemenjuje. Studenti su za mene velika pokretačka snaga i imaju moju apsolutnu podršku.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo